REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pn-729/2022-35
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Nevenki Božinović Čupin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RS, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Čedi Prodanoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, Zagreb, zastupan po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 20. studenoga 2024. u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 9. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, isplatiti tužitelju RS OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], iznos od 11.075,42 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:
- na iznos od 931,37 € od 16.12.2007.,
- na iznos od 778,46 € od 16.01.2008.,
- na iznos od 895,54 € od 16.02.2008.,
- na iznos od 895,54 € od 16.03.2008.,
- na iznos od 931,37 € od 16.04.2008.,
- na iznos od 931,37 € od 16.05.2008.,
- na iznos od 931,37 € od 16.06.2008.,
- na iznos od 956,08 € od 16.07.2008.,
- na iznos od 956,08 € od 16.08.2008.,
- na iznos od 956,08 € od 16.09.2008.,
- na iznos od 956,08 € od 16.10.2008.,
- na iznos od 956,08 € od 16.11.2008., sve do 31. prosinca 2007. po čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi obračunatoj u visini stope zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, isplatiti tužitelju RS OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti iznos od 19.908,42 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 28. svibnja 2021. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, isplatiti tužitelju RS OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na ime pravične novčane naknade zbog neosnovanog lišenja slobode iznos od 2.866,81 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 28. svibnja 2021. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
IV. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
„ Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da tužitelju TS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 118.699,71 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate kako slijedi:
na iznos od 1.044,56 € od 16.12.2008. do isplate;
na iznos od 1.122,05 € od 16.01.2009. do isplate;
na iznos od 625,47 € od 16.02.2009. do isplate;
na iznos od 481,83 € od 16.03.2009. do isplate;
na iznos od 526,71 € od 16.04.2009. do isplate;
na iznos od 501,43 € od 16.05.2009. do isplate;
na iznos od 499,40 € od 16.06.2009. do isplate;
na iznos od 519,09 € od 16.07.2009. do isplate;
na iznos od 720,31 € od 16.08.2009. do isplate;
na iznos od 916,05 € od 16.09.2009. do isplate;
na iznos od 806,14 € od 16.10.2009. do isplate;
na iznos od 502,44 € od 16.11.2009. do isplate;
na iznos od 502,44 € od 16.12.2009. do isplate;
na iznos od 572,47 € od 16.01.2010. do isplate;
na iznos od 614,55 € od 16.02.2010. do isplate;
na iznos od 643,82 € od 16.03.2010. do isplate;
na iznos od 869,96 € od 16.04.2010. do isplate;
na iznos od 722,33 € od 16.05.2010. do isplate;
na iznos od 725,11 € od 16.06.2010. do isplate;
na iznos od 585,21 € od 16.07.2010. do isplate;
na iznos od 773,88 € od 16.08.2010. do isplate;
na iznos od 825,81 € od 16.09.2010. do isplate;
na iznos od 809,49 € od 16.10.2010. do isplate;
na iznos od 588,39 € od 16.11.2010. do isplate;
na iznos od 588,76 € od 16.12.2010. do isplate;
na iznos od 588,28 € od 16.01.2011. do isplate;
na iznos od 688,59 € od 16.02.2011. do isplate;
na iznos od 676,90 € od 16.03.2011. do isplate;
na iznos od 769,66 € od 16.04.2011. do isplate;
na iznos od 650,54 € od 16.05.2011. do isplate;
na iznos od 768,77 € od 16.06.2011. do isplate;
na iznos od 966,35 € od 16.07.2011. do isplate;
na iznos od 1.012,12 € od 16.08.2011. do isplate;
na iznos od 1.260,15 € od 16.09.2011. do isplate;
na iznos od 1.223,67 € od 16.10.2011. do isplate;
na iznos od 772,82 € od 16.11.2011. do isplate;
na iznos od 524,76 € od 16.12.2011. do isplate;
na iznos od 683,45 € od 16.01.2012. do isplate;
na iznos od 607,39 € od 16.02.2012. do isplate;
na iznos od 1.297,19 € od 16.03.2012. do isplate;
na iznos od 594,89 € od 16.04.2012. do isplate;
na iznos od 524,76 € od 16.05.2012. do isplate;
na iznos od 549,67 € od 16.06.2012. do isplate;
na iznos od 648,32 € od 16.07.2012. do isplate;
na iznos od 1.116,67 € od 16.08.2012. do isplate;
na iznos od 1.158,02 € od 16.09.2012. do isplate;
na iznos od 952,78 € od 16.10.2012. do isplate;
na iznos od 1.156,24 € od 16.11.2012. do isplate;
na iznos od 1.181,97 € od 16.12.2012. do isplate;
na iznos od 414,75 € od 16.01.2013. do isplate;
na iznos od 347,85 € od 16.02.2013. do isplate;
na iznos od 486,10 € od 16.03.2013. do isplate;
na iznos od 485,65 € od 16.04.2013. do isplate;
na iznos od 482,24 € od 16.05.2013. do isplate;
na iznos od 523,28 € od 16.06.2013. do isplate;
na iznos od 509,21 € od 16.07.2013. do isplate;
na iznos od 733,06 € od 16.08.2013. do isplate;
na iznos od 877,04 € od 16.09.2013. do isplate;
na iznos od 593,31 € od 16.10.2013. do isplate;
na iznos od 543,83 € od 16.11.2013. do isplate;
na iznos od 550,52 € od 16.12.2013. do isplate;
na iznos od 736,60 € od 16.01.2014. do isplate;
na iznos od 503,05 € od 16.02.2014. do isplate;
na iznos od 480,41€ od 16.03.2014. do isplate;
na iznos od 480,41 € od 16.04.2014. do isplate;
na iznos od 463,56 € od 16.05.2014. do isplate;
na iznos od 463,56 € od 16.06.2014. do isplate;
na iznos od 563,31 € od 16.07.2014. do isplate;
na iznos od 523,75 € od 16.08.2014. do isplate;
na iznos od 645,20 € od 16.09.2014. do isplate;
na iznos od 632,05 € od 16.10.2014. do isplate;
na iznos od 476,17 € od 16.11.2014. do isplate;
na iznos od 465,61 € od 16.12.2014. do isplate;
na iznos od 539,79 € od 16.01.2015. do isplate;
na iznos od 465,61 € od 16.02.2015. do isplate;
na iznos od 465,60 € od 16.03.2015. do isplate;
na iznos od 465,61 € od 16.04.2015. do isplate;
na iznos od 465,60 € od 16.05.2015. do isplate;
na iznos od 183,49 € od 16.06.2015. do isplate;
na iznos od 756,43 € od 16.07.2015. do isplate;
na iznos od 1.144,71 € od 16.08.2015. do isplate;
na iznos od 1.269,06 € od 16.09.2015. do isplate;
na iznos od 754,18 € od 16.10.2015. do isplate;
na iznos od 828,82 € od 16.11.2015. do isplate;
na iznos od 772,34 € od 16.12.2015. do isplate;
na iznos od 753,80 € od 16.01.2016. do isplate;
na iznos od 896,66 € od 16.02.2016. do isplate;
na iznos od 872,60 € od 16.03.2016. do isplate;
na iznos od 774,00 € od 16.04.2016. do isplate;
na iznos od 1.274,08 € od 16.05.2016. do isplate;
na iznos od 840,44 € od 16.06.2016. do isplate;
na iznos od 717,02 € od 16.07.2016. do isplate;
na iznos od 1.082,58 € od 16.08.2016. do isplate;
na iznos od 1.376,35 € od 16.09.2016. do isplate;
na iznos od 957,93 € od 16.10.2016. do isplate;
na iznos od 746,46 € od 16.11.2016. do isplate;
na iznos od 745,30 € od 16.12.2016. do isplate;
na iznos od 780,87 € od 16.01.2017. do isplate;
na iznos od 796,49 € od 16.02.2017. do isplate;
na iznos od 1.112,51 € od 16.03.2017. do isplate;
na iznos od 1.040,15 € od 16.04.2017. do isplate;
na iznos od 947,61 € od 16.05.2017. do isplate;
na iznos od 852,89 € od 16.06.2017. do isplate;
na iznos od 792,36 € od 16.07.2017. do isplate;
na iznos od 1.381,80 € od 16.08.2017. do isplate;
na iznos od 1.551,58 € od 16.09.2017. do isplate;
na iznos od 1.459,60 € od 16.10.2017. do isplate;
na iznos od 1.029,66 € od 16.11.2017. do isplate;
na iznos od 728,20 € od 16.12.2017. do isplate;
na iznos od 930,05 € od 16.01.2018. do isplate;
na iznos od 884,65 € od 16.02.2018. do isplate;
na iznos od 904,91 € od 16.03.2018. do isplate;
na iznos od 913,85 € od 16.04.2018. do isplate;
na iznos od 590,00 € od 16.05.2018. do isplate;
na iznos od 1.052,66 € od 16.06.2018. do isplate;
na iznos od 786,94 € od 16.07.2018. do isplate;
na iznos od 821,67 € od 16.08.2018. do isplate;
na iznos od 1.180,37 € od 16.09.2018. do isplate;
na iznos od 802,22 € od 16.10.2018. do isplate;
na iznos od 689,18 € od 16.11.2018. do isplate;
na iznos od 789,42 € od 16.12.2018. do isplate;
na iznos od 1.059,14 € od 16.01.2019. do isplate;
na iznos od 832,57 € od 16.02.2019. do isplate;
na iznos od 934,30 € od 16.03.2019. do isplate;
na iznos od 767,71 € od 16.04.2019. do isplate;
na iznos od 796,54 € od 16.05.2019. do isplate;
na iznos od 615,57 € od 16.06.2019. do isplate;
na iznos od 838,32 € od 16.07.2019. do isplate
na iznos od 1.661,18 € od 16.08.2019. do isplate
na iznos od 990,65 € od 16.09.2019. do isplate
na iznos od 933,51 € od 16.10.2019. do isplate
na iznos od 824,48 € od 16.11.2019. do isplate
na iznos od 792,87 € od 16.12.2019. do isplate
na iznos od 586,06 € od 16.01.2020. do isplate
na iznos od 944,56 € od 16.02.2020. do isplate
na iznos od 839,97 € od 16.03.2020. do isplate
na iznos od 842,92€ od 16.04.2020. do isplate
na iznos od 792,70 € od 16.05.2020. do isplate
na iznos od 478,69 € od 16.06.2020. do isplate
na iznos od 826,15 € od 16.07.2020. do isplate
na iznos od 961,14 € od 16.08.2020. do isplate
na iznos od 1.099,60 € od 16.09.2020. do isplate
na iznos od 1.003,80 € od 16.10.2020. do isplate
na iznos od 846,48 €, od 16.11.2020. do isplate
na iznos od 731,05 € od 16.12.2020. do isplate
na iznos od 963,23 € od 16.01.2021. do isplate
na iznos od 1.041,17 € od 16.02.2021. do isplate
na iznos od 896,37 € od 16.03.2021. do isplate
na iznos od 864,72 € od 16.04.2021. do isplate
na iznos od 833,90 € od 16.05.2021. do isplate
na iznos od 690,18 € od 16.06.2021. do isplate, sve u roku od 15 dana.“, kao i za iznos zakonske zatezne kamate na iznos od iznos od 2.866,81 eur za period od 21. listopada 2020. do 28. svibnja 2021.
V. Svaka stranka snosi svoj trošak.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da mu je Optužnicom Županijskog državnog odvjetništva u Šibeniku posl. br. K-DO-59/07 od 26.11.2008. stavljeno na teret počinjenje kaznenog djela protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa - teškim kaznenim djelom protiv opće sigurnosti iz čl. 271. st. 1 u svezi čl. 263. st. 2. KZ- a, da je navedenom optužnicom optužen da kao odgovorna osoba nije postupio po propisima o zaštitnim mjerama i time izazvao opasnost za živote ljudi, pa da je time prouzročio smrt dvanaestorice vatrogasaca te teško tjelesno ozljeđivanje jednog vatrogasca u tzv. kornatskoj tragediji, da je protiv navedene optužnice uložio prigovor povodom kojeg je Županijski sud u Šibeniku dana 29.05.2009. donio rješenje posl. br. Kv-33/09 kojim je obustavljen postupak protiv ovdje tužitelja, a sve iz razloga što je već taj sud prepoznao kako u postupanju tužitelja nema bilo kakvih propusta koji bi bili u uzročno-posljedičnoj vezi s nastalom štetnom posljedicom, da je takvo rješenje preinačeno rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. I Kž 566/09-3 od 23.11.2009. kojim je povodom žalbe državnog odvjetnika, odbijen prigovor tužitelja kao neosnovan i određen nastavak kaznenog postupka, da se na temelju navedene optužnice protiv tužitelja kazneni postupak vodio pred Županijskim sudom u Zadru pod posl. br. K-20/10, da je u navedenom postupku 09.09.2013. Županijski sud u Zadru donio oslobađajuću presudu koja je, međutim, zbog procesnih razloga ukinuta na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske rješenjem posl. br. I Kž-136/14-8 od 26.04.2016., da je predmet vraćen na ponovno suđenje pred izmijenjeno vijeće Županijskog suda u Zadru te se postupak vodio pod posl. br. K-13/2016, da je nakon provedenog ponovljenog kaznenog postupka tužitelj ponovno oslobođen optužbe presudom Županijskog suda u Zadru posl. br. K-13/2016 od dana 27.04.2018., da je navedena presuda potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. I Kž 438/2018-11 od 21.10.2020., da je dakle postupak protiv tužitelja započeo 07.09.2007. donošenjem rješenja Županijskog suda u Šibeniku posl. br. Kio-79/07 o provođenju istrage i određivanju pritvora protiv tužitelja, te je trajao do 21.10.2020. kada je tužitelj pravomoćno oslobođen, dakle više od 13 godina. Nadalje navodi da je u navedenom kaznenom predmetu, tužitelj uhićen dana 06.09.2007. te mu je dana 07.09.2007. rješenjem Županijskog suda u Šibeniku posl. br. Kio-79/07 određen pritvor u trajanju od mjesec dana, da mu je rješenjem Županijskog suda u Šibeniku posl. br. Kio-79/07 od 05.10.2007. produljen pritvor za narednih mjesec dana, da mu je rješenjem Županijskog suda u Šibeniku posl. br. Kio-79/07 od 30.10.2007. ukinut pritvor te je isti pušten na slobodu, da je dakle, bio lišen slobode u trajanju od 54 dana, a obzirom je kazneni postupak koji se vodio protiv tužitelja rezultirao pravomoćnom oslobađajućom presudom, da je evidentno da je određivanjem pritvora protiv tužitelja, istom neosnovano oduzeta i ograničena sloboda, da s obzirom na navedeno, s osnove neosnovanog lišavanja slobode potražuje iznos od 400 kuna po danu lišenja slobode, tj. ukupno iznos od 21.600,00 kn.
1.1. Nadalje navodi da mu je zbog neosnovanog uhićenja i neosnovanog progona, te iznimne medijske popraćenosti postupka, u Općoj bolnici Šibensko - kninske županije u Psihijatrijskoj ambulanti dana 19.09.2007. dijagnosticirano reaktivno tjeskobno stanje, a zbog koje dijagnoze je bio privremeno radno nesposoban od 05.09.2007. te je zbog dalje navedenih akutnih dijagnoza bio radno nesposoban sve do 31.10.2008., da je imao problema sa spavanjem te je bio frustriran i potišten, da je po izlasku iz pritvora, zbog daljnjeg kaznenog progona i zbog prijezira dijela javnosti prema njemu koji je izravna posljedica činjenice da je upravo on neosnovanim započinjanjem kaznenog progona „označen“ kao krivac i uzročnik kornatske tragedije, da je kod njega i dalje bila prisutna nervoza, osjećaj depresije, neizvjesnosti i praznine, da je, između ostalog, a kako to proizlazi i iz psihijatrijskog nalaza od 03.12.2007. bio zabrinut i zbog ishoda istrage, odnosno kaznenog postupka, te posljedica koje će isto izazvati za njegovu obitelj, da mu je početkom 2008. zbog dijagnoze depressio propisana i terapija Xanax te antidepresiv Fevarin, no međutim, zbog daljnjeg pogoršanja zdravstvenog stanja, dodatno su mu pojačavane terapije, te mu je u ožujku 2008. propisan i lijek za spavanje Sanval, da mu je 29.05.2008. dijagnosticirana i disfunctio anxiosa, alia, da se zbog kontinuirane opterećenosti tadašnjom situacijom i tjeskobe te višekratnih prijetnji koje su mu upućivane i raznih incidenata koje je imao, socijalno izolirao i nije izlazio iz kuće, da je upravo zbog navedenih prijetnji te u cilju nesmetanog vođenja postupka protiv tužitelja Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem posl. br. II.4 Kr-48/10-2 od 31.03.2010. delegirao suđenje iz [adresa] u [adresa] navodeći da se radi o izuzetnom događaju i težini izazvanih posljedica koje se „izravno ili neizravno reflektiraju i osjećaju i svim segmentima lokalne zajednice“, da je navedeno rješenje o delegaciji doneseno po prijedlogu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske u kojem je posebno naglašeno da je prethodno navedeno rješenje o obustavi kaznenog postupka po prigovoru tužitelja protiv optužnice, „vrlo negativno odjeknulo u javnosti, jer su se kod lokalnog stanovništva pojavile sumnje u objektivnost postupanja“, da je osim toga, zbog neosnovanog terećenja, kao što je vidljivo iz medicinske dokumentacije, neprestano ponovno evocirao trenutke prije kritičnog događaja, preispitivao svoju ulogu i eventualnu mogućnost izbjegavanja tog tragičnog događaja, pritom posebno ističe kako taj osjećaj tjeskobe, preispitivanja i straha kod njega nije jenjavao niti nakon prve oslobađajuće nepravomoćne presude, a s obzirom na evidentnu i nekritičnu ustrajnost državnog odvjetništva u pokušavanju da upravo on bude proglašen odgovornim za kornatsku tragediju, da je njegov strah u vezi ishoda kaznenog postupka bio vrlo intenzivan i opravdan, s obzirom da se u navedenom postupku radilo o kaznenom djelu za koje je propisana iznimno visoka maksimalna kazna zatvora od 12 godina, da je također bio i u strahu za svoju obitelj obzirom da bi u slučaju njegove krivnje u kaznenom postupku isti odgovarao i temeljem propisa građanskog prava te bi protiv njega obitelji žrtava, tj. Republika Hrvatska regresno, mogli pokrenuti i osnovano dobiti iznimno visoke iznose naknade štete, koji bi u slučaju njegovog izdržavanja kazne mogli pasti na teret njegove supruge i dvoje djece, koji sasvim sigurno ne bi bili u mogućnosti iste isplatiti.
1.2. Nadalje navodi da je trpio, i dalje trpi, dugotrajan strah za egzistenciju sebe i svoje obitelji, odnosno neosnovanim lišenjem slobode i tako dugotrajnim vođenjem postupka za istog su nastupile trajne teške posljedice, da je osim navedenog, trpio i duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti, usred narušenog psihičkog zdravlja i društvene osude, da je tako zbog neosnovanog vođenja kaznenog postupka trpio znatne duševne boli prvenstveno u vidu prethodno navedenih psihičkih tegoba te u vidu straha zbog neizvjesnosti ishoda kaznenog postupka, straha za vlastito zdravstveno stanje i svoju obitelj, pretrpljenog stresa, osjećaja napetosti, nemira, uznemirenosti i nesanice zbog na ime naknade štete radi duševnih boli potražuje iznos od 100.000,00 kn.
1.3. Tužitelj nadalje navodi da su mu vođenjem kaznenog postupka znatno narušeni ugled, čast i dostojanstvo, da je prije pritvaranja i pokretanja navedenog kaznenog postupka bio uvažen i poštovan u sredini u kojoj je živio te prepoznat kao dobar vatrogasac i zapovjednik, da je iznošenjem optužbi u javnost, kao i podataka sa samog suđenja, prikazivan, a od dijela javnosti i doživljavan kao nemarna osoba, koja nije vodila brigu o vatrogascima i sigurnosnim propisima, te koja je stradale vatrogasce “poslala” u smrt, da su mu pojedine stavke optužnice na teret stavljale iznimnu nonšalantnost i neodgovornost u vezi raznih aspekata obavljanja njegovog posla, te da je u nekim trenucima državno odvjetništvo u postupku gotovo pa pokušavalo dokazati kako je tužitelj “namjerno” htio naškoditi stradalim vatrogascima, da su se osim toga posljedice svih mana i neorganiziranosti hrvatskog vatrogasnog sustava pripisale isključivo njegovoj odgovornosti, da je stoga izgubio stečen ugled i čast kod znatnog broja sugrađana i kolega u vatrogasnom sustavu, koje je do tada uživao, a koje je, bez obzira na činjenicu da je pravomoćno oslobođen svih optužbi, teško povratiti, da je cijela hrvatska javnost bila je upoznata s tijekom kaznenog postupka obzirom su mediji intenzivno pratili taj kazneni postupak, a u kojem je on terećen za iznimno teško kazneno djelo, ističe kako mu je uslijed svega bilo iznimno teško živjeti u relativno maloj sredini kao što je Grad Šibenik (što su, kao što je navedeno potvrdili i Državno odvjetništvo i Vrhovni sud Republike Hrvatske prilikom delegiranja predmeta), te mu je zbog medijske popraćenosti predmeta i dugotrajnosti istog posebno bilo teško zbog njegove kćeri i sina, koji su u vrijeme njegovog uhićenja imali sedam i pet godina, koji su također bili izvrgnuti raznim ružnim komentarima, da je istima morao objašnjavati kako je nevin, unatoč tome što je završio u pritvoru te ga se neprestano zove na sud, da zbog navedenog na ime naknade štete radi povrede časti, ugleda i dostojanstva potražuje iznos od 50.000,00 kn.
1.4. Tužitelj navodi da je prije pokretanja kaznenog progona imao osnovnu bruto plaću u iznosu od 12.188,92 kn, a temeljem osnovice u iznosu od 4.819,66 kn i ukupnog koeficijenta od 2,529, da je osim navedenog, a kao što je vidljivo iz obračunskih listova plaće, redovito radio i prekovremene sate, kao i imao pasivna dežurstva, uslijed kojih je iznos njegove bruto plaće ovisno o mjesecu bio i viši, da su mu tako isplaćeni iznosi:
MJESEC BRUTO
NETO
travanj 2007. 14.431,98 kn 9.967,57 kn (21h prekovr.)
svibanj 2007 12.392,07 kn 8.925,67 kn (2h prekovr.)
lipanj 2007. 16.283,27 kn 10.918,53 kn (25h prekovr., 23h ps.dežur.) srpanj 2007. 17.732,68 kn 11.689,64 kn (40h prekovr.,157h ps.dežur.) kolovoz 2007. 17.829,77 kn 11.737,41 kn (40h prekovr.,171h ps.dežur.), da su mu uslijed pokretanja kaznenog progona, zbog bolovanja stoga isplaćivani znatno manji iznosi plaće:
MJESEC
BRUTO
NETO
rujan 2007. 13.910,58 kn 9.505,16 kn (20h prekovr., 31h ps.dežur) listopad 2007. 6.495,11 kn 8.056,73 kn
studeni 2007.
4.257,28 kn
prosinac 2007.
5.409,41 kn
siječanj 2008.
4.525,28 kn
veljača 2008.
4.527,00 kn
ožujak 2008.
4.257,28 kn
travanj 2008.
4.257,28 kn
svibanj 2008.
4.257,28 kn
lipanj 2008.
4.257,28 kn
srpanj 2008.
4.257,28 kn
kolovoz 2008.
4.257,28 kn
rujan 2008.
4.257,28 kn
listopad 2008.
4.257,28 kn,
da je iz navedenog vidljivo kako je tužitelju prosječna neto plaća za pet mjeseci koji su prethodili pokretanju kaznenog progona (travanj - kolovoz 2007) iznosila 10.647,76 kn, da su mu tako, s obzirom na privremenu radnu nesposobnost zbog prethodno opisane bolesti koja je izravna posljedica neosnovanog kaznenog progona i radi čega je bio privremeno nesposoban za rad, znatno smanjena primanja, pa je tako u odnosu na prethodno navedeni prosjek, od rujna 2007. do listopada 2008. uprihodio tek 70.339,10 kn neto, umjesto prosječnog iznosa od 149.068,64 kn (14*10.647,76 kn), dakle preliminarnim obračunom 78.729,54 kn neto manje, dok bruto iznos uslijed nedostatka dokumentacije nije u mogućnosti odrediti.
1.5. U odnosu na izmaklu dobit uslijed degradacije na niže radno mjesto navodi da je prije pokretanja kaznenog progona obavljao poslove na radnom mjestu Zapovjednik JVP te mu je za obavljanje tog posla plaća obračunavana sukladno osnovnom koeficijentu od 2,31 uvećanom za 9,50% temeljem radnog staža, što ukupno iznosi 2,529, da je na sjednici Upravnog vijeća Javne vatrogasne postrojbe Grada Šibenika održanoj dana 06.09.2007., istog dana kada mu je određen pritvor, upravo iz tog razloga razriješen dužnosti Zapovjednika Javno vatrogasne postrojbe, da su članovi Upravnog vijeća JVP Grada Šibenika odbacili bilo kakvu odgovornost tužitelja i istoga nisu htjeli smijeniti s pozicije Zapovjednika, no isto su bili primorani učiniti s obzirom da tužitelj zbog gore opisanog neosnovanog privođenja nije bio u mogućnosti izvršavati poslove i zadatke Zapovjednika JVP, a što je vidljivo iz predmetnog zapisnika, da je stoga njegova smjena s navedene funkcije direktna posljedica neosnovanog kaznenog progona, da on nije mogao biti vraćen na radno mjesto Zapovjednika nakon izlaska iz pritvora i povratka s bolovanja, upravo zbog nastavka vođenja kaznenog postupka i dojma koji se radi tog postupka stvorio u javnosti, da je tako po povratku s bolovanja dana 01.11.2008., a kako bi očuvao vlastitu egzistenciju i egzistenciju svoje obitelj, bio prisiljen potpisati Ugovor o radu za niže radno mjesto: Vatrogasac - voditelj preventivnih poslova, da je za navedeno radno mjesto koeficijent iznosio s 1,05, da je ugovorom o radu od 15.01.2009. za navedeno radno mjesto taj koeficijent povećan je na 1,60, da je nakon toga, temeljem Ugovora o radu od 01.10.2014., 30.12.2016., 28.07.2017., 31.10.2017., 31.12.2018., 31.08.2019., 31.12.2019. i 31.12.2020. radio na mjestu Voditelja preventivnih poslova i poslova zaštite na radu, također s osnovnim koeficijentom u iznosu od 1,60, ističe kako su predmetni konsekutivni ugovori u navedenom periodu potpisivani zbog postupnog povećanja osnovice plaće uslijed odluka nadležnih tijela od iznosa od 5.108,84 kn do iznosa od 6.044,51 kn, a što je vidljivo iz priloženih ugovora, da bi uzimajući u obzir okvirnu prosječnu osnovicu od 5.576,25 kn za navedeni period, kao i da bi mu na mjestu Zapovjednika ukupni koeficijent iznosio 2,529, dok mu je na mjestu na kojem je zbog kaznenog postupka bio degradiran ukupni koeficijent iznosio 1,752 (1,60 uvećano za 9,50% temeljem radnog staža), pa mu je u periodu od pokretanja kaznenog postupka pa do okončanja istog došlo do prosječne procijenjene izgubljene dobiti kako slijedi:
- na mjestu Zapovjednika bi u periodu od studenog 2008. do svibnja 2021. (151 mjesec) prosječno procijenjeno bruto uprihodio: 5.576,25kn x 2,529 = 14.102,33 kn mjesečno x 151 mjesec = 2.129.452,77 kn
- na mjestu Vatrogasac - voditelj preventivnih poslova i mjestu Voditelja preventivnih poslova i poslova zaštite na radu uprihodio je u periodu od studenog 2008. do svibnja 2021. (151 mjesec) prosječno procijenjeno bruto: 5.576,25kn x 1,752 = 9.769,15 kn mjesečno x 151 mjesec = 1.475.141,95 kn, da iz navedenog proizlazi kako je u periodu od studenog 2008. do svibnja 2021. (151 mjesec) prosječno preliminarnim obračunom procijenjeno bruto uprihodio otprilike 654.310,81 kn manje. Tužitelj napominje kako pri ovom izračunu nisu uključeni prekovremeni sati i pasivna dežurstva, koje bi sasvim sigurno obavljao u normalnim okolnostima, pa je s obzirom na navedeno stvarna izgubljena dobit i znatno veća, da se osim toga ističe kako je nakon razrješenja tužitelja s dužnosti Zapovjednika JVP Šibenik kao v.d. određen HS, koji je nakon toga i imenovan za zapovjednika, a koju dužnost obavlja i dan danas, iz čega se može zaključiti kako bi tužitelj također cijelo to razdoblje obavljao dužnost Zapovjednika JVP da protiv njega nije pokrenut kazneni postupak i da mu nije oduzeta sloboda, također ističe kako je zbog neosnovanog lišenja slobode i neosnovanog kaznenog progona, s obzirom na najviše stručne kvalifikacije koje posjeduje, sasvim sigurno uskraćen i u eventualnom daljnjem napredovanju. Slijedom navedenoga predlaže da mu se nadoknadi sva šteta i to šteta nastala:
- neosnovanim oduzimanjem slobode u iznosu od 21.600,00 kn;
- zbog duševnih boli u iznosu od 100.000,00 kn;
- zbog povrede časti, ugleda i dostojanstva u iznosu od 50.000,00 kn;
- izmaklom dobiti zbog nesposobnosti za rad u iznosu koji će se naknadno specificirati po provedenom vještačenju;
- izmaklom dobiti zbog degradacije na niže radno mjesto i nemogućnošću napredovanja u iznosu koji iznos će se naknadno specificirati po provedenom vještačenju.
Tužitelj nadalje napominje kako je u skladu s čl. 186.a Zakona o parničnom postupku podnio zahtjev za mirno rješavanje spora Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku dana 27.05.2021., da je Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku zaprimilo predmetni zahtjev dana 01.06.2021., međutim o istom nije odlučeno u zakonskom roku od tri mjeseca, pa da stoga kako tužitelj i tužena nisu uspjeli mirno riješiti spor, podnosi predmetnu tužbu.
1.6. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku predanom na ročištu od 20. studenog 2024., a po provedenom medicinskom i financijskom vještačenju, tužitelj potražuje s naslova razlike između plaća koje bi tužitelju bile isplaćene da nije došlo do predmetnog štetnog događaja i primljenih plaća i naknada za bolovanje za period od studenog 2007. do listopada 2008. isplatu iznosa od 11.075,42 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, s naslova razlike plaća koje bi mu bile isplaćene da je ostao raditi na radnom mjestu na kojem je radio prije štetnog događaja i primljenih plaća i to za period od studenog 2008. do svibnja 2021. isplatu iznosa od 118.699,71 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, s naslova pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti isplatu iznosa od 19.908,42 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28.05.2021. do isplate, s naslova pravične novčane naknade zbog neosnovanog lišenja slobode isplatu iznosa od 2.866,81 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21.10.2020. do isplate, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda, protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, te osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva kao i činjenične navode tužbe, ističe da je donošenjem rješenja o razrješenju zapovjednika Javne vatrogasne postrojbe Grada Šibenika, klasa: 119- 02/07-01/117, ur. broj: 2182/01/07-2 od 06. rujna 2007. prekinuta uzročna veza između neosnovanog pritvora tužitelja i izmakle dobiti koju tužitelj potražuje slijedom čega ne postoji uzročno-posljedični slijed između neosnovanog lišenja slobode i štete koju tužitelj s tog osnova potražuje, da sam čin razrješenja tužitelja s mjesta zapovjednika Javne vatrogasne postrojbe Grada Šibenika, ne dokazuje ujedno postojanje odlučne činjenice za priznanje novčane naknade za potraživanje s naslova izmakle dobiti, s obzirom da kauzalni neksus predstavlja nužnu pretpostavku za dosuđenje ove naknade jer bez uzročne veze između štetne radnje i nastale štete nema ni štetnikove odgovornosti, da stoga očito ne postoji uzročna veza između štete i štetne radnje za koju država odgovara. Predlaže se sudu oglasiti mjesno nenadležnim i predmet ustupiti mjesno nadležnom sudu. Tijekom postupka ističe prigovor zastare potraživanja po svim osnovama naknade štete za razdoblje prije 01. lipnja 2018., da je zahtjev za mirno rješenje spora podnesen Općinskom državnom odvjetništvu 01. lipnja 2021. te da sukladno odredbi iz čl. 230 st. 2 Zakona o obveznim odnosima subjektivni zastarni rok počinje teći u roku od 3 godine od saznanja za štetu i osobu koja je štetu počinila, a objektivni zastarni rok 5 godina od nastanka štete, navedeno iz razloga jer da je tužitelj imao mogućnost pred nadležnim sudom pokrenuti parnični postupak radi naknade imovinske i neimovinske štete prije okončanja kaznenog postupka i donošenja oslobađajuće presude, čim je imao saznanja o šteti i počinitelju, ističe da sukladno odredbi čl. 231 st. 1. Zakona o obveznim odnosima nije donesena osuđujuća kaznena presuda, u kojem slučaju su predviđeni dulji zastarni rokovi, da se tužitelj neosnovano poziva na neosnovani kazneni progon kao osnov za naknadu štete, s obzirom da okolnost da su prema tužitelju poduzimane radnje od strane tijela državne vlasti, sama za sebe ne dovodi do odštetne odgovornosti države, da pokretanje ili provođenje kaznenog postupka te činjenica dugotrajnog vođenja kaznenog postupka, na kojoj tužitelj temelji odgovornost države, nema značenje nezakonitog ili nepravilnog rada pa da stoga ne postoji odštetna odgovornost države prema toj pravnoj osnovi, da tužitelj nije bio neopravdano osuđena osoba budući da u tijeku kaznenih postupaka nije bio proglašen krivim. Nadalje navodi da su pravno priznati oblici naknade štete samo oni koje određuje zakon, a ZKP je predvidio kao pravno priznati oblik naknade štete samo naknadu za neutemeljeno pritvaranje i neosnovanu osudu slijedom čega da ne postoji pravna osnova za dosuđivanje naknade štete zbog neosnovanog optuženja i neopravdanog vođenja kaznenog postupka. Nadalje ističe prigovor promašene pasivne legitimacije za dio potraživanja koji se odnosi na izmaklu dobit zbog umanjenja primanja uslijed bolovanja, izmaklu dobit uslijed degradacije na niže radno mjesto te izmaklu dobit zbog nemogućnosti napredovanja, da je rješenje o razrješenju tužitelja zapovjednikom Javne vatrogasne Postrojbe Grada Šibenika, klasa: 119-02/07-01/117, ubroj: 2182/01-01/07-2 od 6 rujna 2007. doneseno od strane Gradskog poglavarstva Grada Šibenika na 75. sjednici od 6. rujna 2007. na prijedlog Upravnog vijeća Javne vatrogasne postrojbe Grada Šibenika, čime je prekinuta uzročna veza te ne postoji uzročno-posljedični slijed između neosnovanog lišenja slobode i vođenja kaznenog postupka te štete koju tužitelj s tog osnova potražuje od države, da je tužitelj imao pravo izjaviti žalbu protiv citiranog rješenja odnosno pokrenuti upravni spor, a što je propustio učiniti, a s obzirom da tužitelj nije zaposlenik tuženice, sva prava koja proistječu iz radno-pravnog statusa ostvaruje kod svog poslodavca. Predlaže predmetnom sudu oglasiti se mjesno nenadležnim i spis ustupiti stvarno mjesno nadležnom Općinskom sudu u Šibeniku, podredno odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz obvezu tužitelja naknaditi tuženici troškove parničnog postupka.
2.1. Podneskom od 06. listopada 2023. ističe i prigovor preuranjenosti tužbe budući se tužitelj prije podnošenja tužbe nije obratio Ministarstvu pravosuđa i uprave kao procesne pretpostavke za vođenje ovog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, da je sukladno odredbama čl. 186a Zakona o parničnom postupku propisano da se zahtjev za mirno rješenje spora podnosi nadležnom državnom odvjetništvu u postupcima u kojima je stranka Republika Hrvatska iznimno ako se postupa po posebnom propisu, da se sukladno odredbama Zakona o kaznenom postupku u navedenim predmetima stranka dužna obratiti Ministarstvu pravosuđa i uprave, a ne podnijeti zahtjev za mirno rješenje spora Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, isto tako u odnosu na razliku plaće koja se potražuje u ovoj pravnoj stvari ponovo ističe prigovor promašene pasivne legitimacije obzirom je Grad Šibenik kao poslodavac isplaćivao plaću tužitelju i da je tužitelj kao tuženika za materijalnu štetu i izgubljenu dobit kao tuženika trebalo odrediti Grad Šibenik. Uzimajući obzir već iznesene prigovore kao i prigovore zastare predlaže da se tužbeni zahtjev odbaci zbog preuranjenosti, a podredno da se odbije kao neosnovan.
3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Rješenje Županijskog suda Kv-33/09 (list 15-18 spisa), Presudu Županijskog suda u Zadru posl. broj K-13/16 (list 19-418 spisa), Presudu Vrhovnog suda I Kž-438/2018-11 (list 419-432), Rješenje Županijskog suda Kio-79/07 (list 432-440), liječničku dokumentaciju tužitelja (list 441- 501 spisa), zapisnik sa sjednice Upravnog vijeća JVP Grada Šibenika od 06.09.2007. (list 502-504, 550-552 spisa), Rješenje o razrješenju (list 505), ugovore o radu (list 506- 527,553-572 spisa), dopise (528-530 spisa), obračunske liste plaće (531-549, 658-813 spisa), zahtjev za mirno rješenje spora (list 573-583 spisa), mail korespondenciju (list 594-614 spisa), Statut javne vatrogasne postrojbe grada [adresa] (list 622-637 spisa), saslušani su: tužitelj (list 643-646 spisa), svjedoci: PS (list 646 spisa) i CS (list 646-647 spisa), proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Gordanu Makariću (list 817- 820 spisa), sudsku praksu (list 827-833, 839-891 spisa), proveden je dokaz financijskim vještačenjem po Ručević vještačenja d.o.o. (list 898-908 spisa).
4. Ocijenivši izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 (pročišćeni tekst), 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; u daljnjem tekstu: ZPP) te primijenivši materijalno pravo na tako utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan, i to do visine pod točkom I. , II. i III. izreke ove presude, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva odbijen za iznos kao pod točkom IV. izreke ove presude.
5. Predmet spora u ovom predmetu jest zahtjev tužitelja na naknadu neimovinske štete: zbog neosnovanog oduzimanja slobode u iznosu od 2.866,81 eur, zbog duševnih boli zbog povrede prava osobnosti u vidu časti, ugleda i dostojanstva te tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 19.908,42 eur, te imovinske štete zbog izmakle dobiti: zbog nesposobnosti za rad u vidu razlike između plaća koje bi tužitelju bile isplaćene da nije došlo do predmetnog štetnog događaja i primljenih plaća i naknada za bolovanje za period od studenog 2007. do listopada 2008. u iznosu od 11.075,42 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, te u vidu razlike plaća koje bi mu bile isplaćene da je ostao raditi na radnom mjestu na kojem je radio prije štetnog događaja i primljenih plaća i to za period od studenog 2008. do svibnja 2021. u iznosu od 118.699,71 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, a koja šteta mu je nastala neosnovanim lišenjem slobode.
6. Među strankama je sporna mjesna nadležnost predmetnog suda, pasivna legitimacija za dio potraživanja koji se odnosi na izmaklu dobit zbog umanjenja primanja uslijed bolovanja, izmaklu dobit uslijed degradacije na niže radno mjesto te izmaklu dobit zbog nemogućnosti napredovanja, uzročna veza između neosnovanog pritvora tužitelja i izmakle dobiti koju tužitelj potražuje, je li predmetno potraživanje u zastari za razdoblje prije 01. lipnja 2018., pravna osnova za dosuđivanje utužene naknade štete, te je li predmetna tužba preuranjena budući se tužitelj prije podnošenja tužbe nije obratio Ministarstvu pravosuđa i uprave kao procesne pretpostavke za vođenje ovog postupka.
7. U odnosu na prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda valja navesti kako je isti neosnovan u cijelosti. Naime, tuženik se u svom prigovoru poziva na odredbu iz čl. 48. st. 3 ZPP-a kojom je propisana opća mjesna nadležnost, zanemarujući pritom odredbu iz čl. 52 st. 1 ZPP-a kojom je propisano da je za suđenje u sporovima o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, osim suda općemjesne nadležnosti, nadležan i sud na čijem je području štetna radnja počinjena ili sud na čijem je području štetna posljedica nastupila. Dakle, kako se u konkretnom slučaju radi o izberivoj nadležnosti ostaje za utvrditi da je prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda neosnovan.
8. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije za dio potraživanja koji se odnosi na izmaklu dobit zbog umanjenja primanja uslijed bolovanja, izmaklu dobit uslijed degradacije na niže radno mjesto, te izmaklu dobit zbog nemogućnosti napredovanja, jer da je rješenje o razrješenju tužitelja zapovjednikom Javne vatrogasne Postrojbe Grada Šibenika, klasa: 119-02/07-01/117, ubroj: 2182/01-01/07-2 od 6 rujna 2007. doneseno od strane Gradskog poglavarstva Grada Šibenika na 75. sjednici od 6. rujna 2007. na prijedlog Upravnog vijeća Javne vatrogasne postrojbe Grada Šibenika, pa da time tuženik nije pasivno legitimiran već bi to bio poslodavac tužitelja, valja navesti da je isti neosnovan. Naime, Gradsko poglavarstvo Grada Šibenika na 75. sjednici od 6. rujna 2007. donijelo rješenje klasa: 119-02/07-01/117, ur. broj: 2182/01/07-2 o razrješenju tužitelja s mjesta zapovjednika Javne vatrogasne postrojbe Grada Šibenika, a po prijedlogu Upravnog vijeća Javne vatrogasne postrojbe Grada Šibenika kojem je prethodila sjednica Upravnog vijeća JVP Grada Šibenika održana istoga dana, upravo i isključivo radi neosnovanog pritvaranja tužitelja, a kako to uostalom i proizlazi iz Zapisnika koji prileži na listu 502-504 spisa, iz čega proizlazi da je za štetu u vidu izmakle dobiti pasivno legitimiran tuženik, a ne poslodavac tužitelja.
8.1. U odnosu na navod da je tužitelj imao pravo izjaviti žalbu protiv citiranog rješenja odnosno pokrenuti upravni spor, a što je propustio učiniti, valja navesti da se u navedenom rješenju o razrješenju (list 505 spisa) nigdje ne navodi pouka o pravnom lijeku, a pritom, prema shvaćanju ovog suda činjenica da tužitelj nije izjavio pravni lijek protiv rješenja o razrješenju nije od utjecaja na osnovanost zahtjeva na isplatu naknade imovinske štete zbog umanjenja primanja uslijed bolovanja s obzirom da tuženik nije dokazao da bi izjavljivanje pravnog lijeka dovelo do drukčijeg ishoda, posebno jer iz same odluke, kao što je već navedeno, proizlazi da isto nema pouku o pravnom lijeku.
9. U odnosu na prigovor nepostojanja uzročne veze između neosnovanog pritvora tužitelja i izmakle dobiti koju tužitelj potražuje s naslova razlike između plaća koje bi tužitelju bile isplaćene da nije došlo do predmetnog štetnog događaja i primljenih plaća i naknada za bolovanje za period od studenog 2007. do listopada 2008. valja navesti da sud navedeni prigovor nalazi neosnovanim. Naime, kao što je navedeno pod točkom 8. obrazloženja, Gradsko poglavarstvo Grada Šibenika na 75. sjednici od 6. rujna 2007. donijelo je rješenje klasa: 119-02/07-01/117, ur. broj: 2182/01/07-2 o razrješenju tužitelja s mjesta zapovjednika Javne vatrogasne postrojbe Grada Šibenika, a po prijedlogu Upravnog vijeća Javne vatrogasne postrojbe Grada Šibenika kojem je prethodila sjednica Upravnog vijeća JVP Grada Šibenika održana istoga dana, upravo i isključivo radi neosnovanog pritvaranja tužitelja, koje je posljedično jako loše djelovalo i na samo zdravstveno stanje tužitelja, čime se prigovor ne postojanja uzročno posljedične veze između neosnovanog pritvora tužitelja i izmakle dobiti s naslova razlike između plaća koje bi tužitelju bile isplaćene da nije došlo do predmetnog štetnog događaja i primljenih plaća i naknada za bolovanje za period od studenog 2007. do listopada 2008. ukazuje neosnovanim u cijelosti.
10. U odnosu na istaknuti prigovor zastare po svim osnovama naknade štete za razdoblje prije 01. lipnja 2018., a temeljem odredbe iz čl 230. st. 2 Zakona o obveznim odnosima valja navesti kako je isti neosnovan u cijelosti. Naime, suprotno navodima tuženika tužitelj nije imao mogućnost pred nadležnim sudom pokrenuti parnični postupak radi naknade imovinske i neimovinske štete prije okončanja kaznenog postupka i donošenja oslobađajuće presude jer je tužitelj saznao za štetu i počinitelja tek donošenjem presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. I Kž 438/2018-11 od 21.10.2020. kojom je potvrdio oslobađajuću presudu Županijskog suda u Zadru posl. br. K-13/2016 od dana 27.04.2018. Sukladno navedenom, kako je presuda Županijskog suda u Zadru posl. br. K-13/2016 od dana 27.04.2018. postala pravomoćna dana 21.10.2020., a tužba u predmetnom postupku je izjavljena dana 17. ožujka 2022. za utvrditi je kako nije protekao trogodišnji rok zastare iz odredbe čl. 477. st. 1 ZKP/97 niti iz odredbe iz čl. 230 st. 1 ZOO-a koja identično propisuje zastarni rok, čime se prigovor zastare istaknut od strane tuženika ukazuje neosnovanim u cijelosti.
11. U odnosu na prigovor nepostojanja pravne osnove za dosuđivanje utužene naknade štete jer su pravno priznati oblici naknade štete samo oni koje određuje zakon, a da ZKP predvidio kao pravno priznati oblik naknade štete samo naknadu za neutemeljeno pritvaranje i neosnovanu osudu, pa da slijedom toga ne postoji pravna osnova za dosuđivanje naknade štete zbog neosnovanog optuženja i neopravdanog vođenja kaznenog postupka, prvenstveno valja navesti da tužitelj predmetnim tužbenim zahtjevom niti ne potražuje naknadu štete zbog neosnovanog optuženja i neopravdanog vođenja kaznenog postupka već zbog posljedica do kojih je neosnovano optuženje i neopravdano vođenje kaznenog postupka dovelo i to u vidu neimovinske i imovinske štete detaljno precizirane tužbenim zahtjevom. Nadalje, odredbom čl. 14. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, dalje ZKP/08) propisano je da osoba koja je neopravdano osuđena za kazneno djelo ili je neosnovano uhićena ima pravo na svekoliku rehabilitaciju, pravo na naknadu štete iz sredstava državnog proračuna te druga prava utvrđena zakonom. Odredbom čl. 480. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine" br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 178/04, 115/06, 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, dalje ZKP/97), koja se primjenjuje na temelju odredbe čl. 573. alineja 3. ZKP/17, propisano je da pravo na naknadu štete pripada i osobi koja je bila u pritvoru, a nije došlo do pokretanja kaznenog postupka, ili je postupak obustavljen pravomoćnim rješenjem, ili je pravomoćnom presudom oslobođena optužbe, ili je optužba odbijena. Iz navedenog proizlazi da zakon ne radi razliku između vrsta štete koje osoba može potraživati u slučaju neosnovanog lišenja slobode, te primjena citiranih odredbi nije ograničena samo na zahtjeve za naknadu neimovinske štete (odluka VSRH br. Rev-1463/2016-2 od 10. rujna 2019.).
12. U odnosu na prigovor da je predmetna tužba preuranjena budući se tužitelj prije podnošenja tužbe nije obratio Ministarstvu pravosuđa i uprave kao procesne pretpostavke za vođenje ovog postupka valja navesti da je doista sukladno odredbi čl. 477. st. 2. ZKP/97 u vezi čl. 186.a st. 7. ZPP-a zahtjev za mirno rješenje u odnosu na naknadu štete iz čl. 476 ZKP/97 tužitelj trebao podnijeti Ministarstvu pravosuđa i uprave Republike Hrvatske. Međutim važno je navesti da je tužitelj prije podnošenja predmetne tužbe u smislu odredbe iz čl. 186a ZPP-a podnio zahtjev za mirno rješavanje spora Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku dana 27.05.2021. koje je predmetni zahtjev zaprimilo dana 01.06.2021. čime je prema mišljenju ovoga suda, tužitelj prije podnošenja predmetne tužbe tuženiku dao mogućnost mirnog rješenja spora. Sve navedeno kraj činjenice da i Državno odvjetništvo i Ministarstvo pravosuđa i uprave predstavljaju Republiku Hrvatsku i da je i nadležno državno odvjetništvo sukladno odredbi iz čl. 155 Poslovnika Državnog odvjetništva bilo dužno obavijestiti Ministarstvo pravosuđa o pokrenutom zahtjevu za mirno rješenje spora. Cilj i svrha odredaba kojima se kao procesna pretpostavka za podnošenje tužbe propisuje prethodno obraćanje sa zahtjevom za mirno rješenje spora, je upravo pružanje Republici Hrvatskoj mogućnosti da bez sudskog postupka riješi svoje sporove, a što je u konkretnom slučaju i učinjeno, zbog čega su ispunjeni uvjeti za odlučivanje o osnovanosti navedenog zahtjeva. Svako drugačije tumačenje bilo bi u suprotnosti sa smislom i duhom navedenih odredaba i predstavljalo bi pretjerani formalizam koji bi rezultirao povredom čl. 6 st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda kojom je zajamčeno da svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično, javno i u razumnom roku ispita njegov slučaj, čime bi u konačnici tužitelju bilo uskraćeno pravo na pristup sudu.
13. Radi utvrđivanja sporne osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je izveo dokaz saslušanjem tužitelja i svjedoke NS i ES, provedeno je medicinsko vještačenje i financijsko vještačenje te je izvršen uvid u dokumentaciju koja prileži spisu.
14. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na naknadu štete s naslova razlike između plaća koje bi tužitelju bile isplaćene da nije došlo do predmetnog štetnog događaja i primljenih plaća i naknada za bolovanje za period od studenog 2007. do listopada 2008. valja navesti da je sud izveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku mr. sc. Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. koji u svom nalazu i mišljenju od 02. svibnja 2024. navodi da u skladu s utvrđenjima i izračunima iz nalaza, na temelju proučavanja cjelokupne dokumentacije u spisu predmeta, kao i one pribavljene tijekom vještačenja, vještak daje mišljenje da razlika između plaća koje bi tužitelju bile isplaćene da nije došlo do predmetnog štetnog događaja i primljenih plaća i naknada za bolovanje, u razdoblju od studenog 2007. do listopada 2008., ukupno iznosi 11.075,42 EUR neto (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa razlika); pojedini mjesečni iznosi neto razlika dani su u stupcu 'i1', a datumi dospijeća istih u stupcu 'j' Tabele 1 iz nalaza.
15. Stranke nisu imale primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, a isti prihvaća i ovaj sud obzirom je izrađen stručno i obrazloženo, te isti nema proturječnosti niti nedostataka. Slijedom navedenog sud je prihvatio utvrđenje vještaka o visini imovinske štete s naslova razlike između plaća koje bi tužitelju bile isplaćene da nije došlo do predmetnog štetnog događaja i primljenih plaća i naknada za bolovanje, u razdoblju od studenog 2007. do listopada 2008. u visini od 11.075,42 EUR neto.
16. Tužitelju na navedeni iznos imovinske štete pripadaju i zatezne kamate, od trenutka nastanka štete, sukladno odredbi čl. 1086. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje u tekstu ZOO) i to od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate te je stoga odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.
17. Odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na čl. 1. Uredbe o visini zatezne kamate (Narodne novine, broj 72/02) i odredbi čl. 29. st. 2. i. 8. ZOO.
18. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti u vidu časti, ugleda i dostojanstva te tjelesno i duševno zdravlje sud je vrednovao iskaz tužitelja i svjedoka PS i CS te provedeno medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Gordanu Makariću.
19. Tužitelj u svom iskazu navodi da kada priča o cijelom događaju zbog kojeg smatra da mu je nastupila šteta da mu se teško vratiti u te dane obzirom je tog dana izgubio i jedan dio prijatelja, a usto je doživio i javni linč koji se protegao od prvih dana, da je već prvu večer zatražio liječničku pomoć koja je unutar JVP-a bila organizirana i za njegove kolege, da je prvih 6 dana bio član povjerenstva za istragu, a sedmi dan je već bio uhićen i ušao je u sferu o kojoj nikada u životu nije razmišljao i koju nije nikada očekivao, da je uvijek bio volonter i uvijek je služio domovini, do dana uhićenja je uživao i određeni ugled u društvu obzirom je 10 godina bio zapovjednik Vatrogasne zajednice Županije Šibensko kninske, 3 i pol godine zapovjednik JVP-a Grada Šibenika, da se prilikom uhićenja osjećao užasno, pa za primjer može navesti situaciju kada je u policijskoj postaji prolazio pored načelnika isti je okrenuo glavu od njega, a prije toga su se redovito družili 2-3 puta tjedno na kavi, da je to situacija kada vam se sruši svijet, potom dođete u zatvor, nađete se u okruženju sa svakakvim ljudima, a tamo je proveo 56 dana, da je odmah u startu u zatvoru prihvatio sve terapije i pomoć i tada je shvatio da mora prihvatiti situaciju i boriti se za sebe da iziđe iz navedene situacije kako najbolje zna i umije, da mu je jako teško pala i činjenica da je obitelj bila puno više izložena od njega jer je on u pritvoru na neki način bio izoliran od svega, napominje da je policija njegovoj obitelji pružila zaštitu koja je trajala do dana iza njegovog uhićenja, a prije uhićenja dobivao je i prijetnje, da se jako loše osjećao i pogađala ga je situacija da je u Slobodnoj Dalmaciji izašao i naslov u kojem stoji da je državni odvjetnik Mladen Bajić izjavio " CS je kriv", tada mu je postalo jasno da će ga optužiti i da će nešto dobiti, da su u tom periodu svi naslovi u medijima bili izrazito nekorektni, a što nije niti iznenađujuće s obzirom na činjenicu da ga je glavni državni odvjetnik prozivao, da mu je supruga u prvom susretu nakon 7,8 dana u pritvoru rekla da je prilikom ulaska kroz portu, da na porti, uz neka druga imena, stoji i njegovo ime i navod da je suicidalan, a što je predstavljalo uputstvo zaposlenicima zatvora kako se trebaju ponašati i odnositi prema pritvorenicima i da ga je navedena činjenica također pogodila, da je njegova obitelj stavila imovinu na bubanj kada se sve navedeno počelo dešavati i kada je završio u zatvoru jer su bili svjesni kakav proces ih očekuje, a navedeno je učinila njegova pok. majka koja nažalost nije dočekala pravomoćnu i konačno oslobađajuću presudu u njegovom postupku, da o pritvoru i uvjetima u istome može reći sve najbolje, doživljavao je i zezancije i provokacije od ostalih zatvorenika, da je nakon izlaska iz pritvora cijela obitelj sjela doma i razgovarala o nastaloj situaciji, a on je skupljao snagu i odlazio na terapije, da se godinu dana nakon izlaska iz pritvora vratio u postrojbu obzirom je bio mlad, imao je obitelj o kojoj je morao brinuti i koju je morao uzdržavati i nije imao nikakve druge mogućnosti, da je njegovo okruženje reagiralo na situaciju u kojoj se zatekao na način da se od silnih prijatelja sve svelo na par ljudi, a o kolegama neće niti pričati, da su se kolege udaljile i iskreno je imao dojam da bi svi bili najsretniji da se nije niti vratio u postrojbu, da su se i on i njegova obitelj izbjegavali kretati po gradu [adresa] jer su ih svi gledali i dobacivali im, pa čak i u Zagrebu, u koji je često dolazio, doživljavao je puno pogleda u njegovom smjeru, da je po povratku u postrojbu morao prihvatiti novi ugovor jer od naknade za bolovanje nisu mogli živjeti, a tada je i potpisao novi ugovor za SSS, sa nižim koeficijentom i to Voditelj preventivnih poslova, a od siječnja mjeseca 2009. je izvršena korekcija naziva i koeficijenta radnoga mjesta za VŠS, pa je tako bio Voditelj preventivnih poslova i zaštite na radu koje radno mjesto je imalo povoljniji koeficijent, da je dobio ured u kojem je i dan danas, međutim nisu ga uključivali u rad postrojbe, da bi svaki dan odsjedio 8 sati u uredu, redali su se dani, mjeseci i godine, došla je optužnica, medijski se još koliko toliko situacija i stišala, a nakon toga odlazi u Zadar na suđenje gdje je spis delegiran zbog sigurnosnih razloga i zbog medijskog linča, kako je to u svom obrazloženju naveo VSRH, a pritom je u tom periodu bio natpis u medijima: "Neka visi CS.", da je kroz postupak suđenja prolazio jako teške dane, ne voli se toga niti prisjećati, bilo mu je mučno i dolaziti na sud gdje je dao svoj iskaz u predmetnom postupku jer od tada ima averziju prema sudu, da je prvi postupak rezultirao oslobađajućom presudom, navedeno su još nekako uspjeli podnijeti, ali će se vratiti i na sam dan uhićenja jer mu je kćer taj dan trebala krenuti u 1. razred osnovne škole, a nije otišla u školu taj dan, obzirom su mu djeca bila u uzrastu kada nisu najbolje razumjela navedenu situaciju od kćerke je znao dobiti upit: "Kako tata nisi kriv, a oni uvijek pozive šalju?", da se svih tih godina, dogodio i drugi proces da bi tek nakon 15 godina došlo do oslobađajuće presude, iako je on osobno znao da nije kriv, ali je očekivao svašta, da je kroz period dok je trajalo suđenje pokušavao okrenuti i novi list u životu, pokušao je dignuti kredit, više puta je bio u banci, gdje je od osobne bankarice dobio informaciju da zbog cijele situacije u kojoj se nalazi ne može dobiti kredit zbog čega se osjećao kao građanin drugog reda. Nadalje navodi da nije mogao konzumirati niti svoju imovinu obzirom da nije bio siguran da će biti oslobođen jer bi se RH, u slučaju da ga proglase krivim, mogla od njega naplatiti, da u cijelom tom periodu nije uspio napraviti puno toga što bi po redovnom tijeku stvari napravio obzirom je vrijedna i radišna osoba. Nadalje navodi da je komunikacija unutar JVP-a zbog cjelokupne situacije bila izrazito loša, pa je tako 2016. pokrenuo postupak i zatražio premještaj na drugo radno mjesto gdje bi mogao izlaziti i na teren i biti u kontaktu sa ljudima, a sve navedeno obzirom je u postrojbi u tom periodu bilo upražnjenih radnih mjesta, da je isti zahtjev i postupak pokrenuo i 2018., a koliko su ga imali u vidu pokazuje i činjenica da su se 2019. udostojali dati mu da zaduži zaštitnu opremu (čizme, zaštitno odijelo za gašenje požara) koje je od početka, s obzirom na radno mjesto na kojem je bio raspoređen, trebao imati, da je tek nakon oslobađajuće pravomoćne presude vraćen u redovni kolegij i to na njegovo traženje i njegov zahtjev, da je naime praksa u JVP Grada Šibenika oduvijek bila i prije nego je on bio zapovjednik, a ujedno i kada je on bio zapovjednik da voditelj preventivnih poslova i zaštite na radu sudjeluje na kolegiju i svako jutro dolazi na brifing gdje se donose odluke i planovi o radnim zadacima i zaduženjima, kada je on preuzeo tu funkciju do pravomoćne oslobađajuće presude on na navedenim brifinzima nije sudjelovao, a nisu ga niti zvali, da je njegov zamjenik zapovjednika JVP-a Grada Šibenika postao zapovjednik nakon što su njega smijenili i tu funkciju obavlja do današnjeg dana. U pogledu odnosa okoline prema njemu i njegovog osobnog doživljaja kako se osjeća može navesti da od kornatske tragedije od 2007. do dana danas još nije otišao i bio u Tisnom, a niti u Vodicama nije bio do unazad 4 godine kada mu se kćerka tamo nastanila, a sve da se ne dovodi u neugodnu situaciju i to ne samo sebe nego i druge ljude, dodatno napominje da ga je jako pogodilo i jako se loše osjećao i zbog ponašanja ŽDO-a u samom postupku obzirom je isti sa izrazitom upornošću njega okrivljavao, govorio o njemu i njegovoj osobnosti, pa je tako čak i držao završnu riječ u trajanju od 8 sati, da se on slušajući sve to osjećao na način da bi se u tom trenutku izuzeo i sam bi tog CS, imajući u vidu način na koji ŽDO o njemu priča, osudio na smrt. U odnosu na činjenicu kako se predmetni postupak odrazio na njegovo zdravlje navodi da mu je odmah po dolasku u pritvor ponuđena mjera psiho pomoći koju je onda i prihvatio, terapiju kod psihijatra je odrađivao i u pritvoru i po izlasku iz pritvora u Općoj bolnici Šibenik, uzimao je od terapije antidepresive, tablete za spavanje, koje zna uzimati i dan danas, a kroz postupak koji se vodio je znao uzimati i mimo terapije i sredstva za smirenje i spavanje, da se ne sjeća točno dijagnoza, a navedeno stoji u dokumentaciji, da je razriješen sa funkcije zapovjednika postrojbe dok je bio već u pritvoru, da statutom JVP-a Grada Šibenika nije bila predviđena činjenica uhićenja, pa je tako njegovim odlaskom u pritvor, a kako bi postrojba mogla funkcionirati po nalogu Gradskog poglavarstva, Upravno vijeće JVP Grada Šibenika predložilo njegovo razrješenje, da je prva prvostupanjska presuda u kaznenom postupku protiv njega ukinuta zbog manjkavosti u sastavu vijeća koje je sudilo, da je rješenje o njegovom razrješenju donijelo Gradsko poglavarstvo Grada Šibenika, da protiv te odluke nije izjavio žalbu i da je rok za žalbu bio 7 dana, a on nije znao u tom trenutku niti kako se zove, hoće li preživjeti.
20. Svjedok PS, kćerka tužitelja, u svom iskazu navodi da je najgore bilo kada su tatu uhitili jer se to dogodilo pred cijelom obitelji, tati se vidio strah u očima jer ostavlja mamu, nju i brata i nije siguran što će se dogoditi, da je tata po dolasku iz zatvora bio psihički jako loše, nije bio ista osoba, prije odlaska u zatvor se igrao sa njima, bio je veseo, a nakon izlaska nije imao pozornosti da se posveti njima djeci i obitelji i jako mu je teško palo što su svu krivnju prebacili na njega, bio je slomljen, da mu je naročito teško palo što je morao gledati što se dešava sa njima i kakav oni buling proživljavaju, da pod bulingom misli da ona prvi tjedan nije išla u školu jer se uhićenje njenog oca dogodilo na prvi dan škole, na komemoraciji za poginule vatrogasce je bilo izjavljeno da onaj tko je poslao vatrogasce da je taj odgovoran, a to je bio njen otac, da su u tom periodu prijetili cijeloj obitelji, a oni, djeca morali su slušati različite komentare, tako se ona morala ispisati sa Lingve – Škola stranih jezika jer je jedan dječak, čiji je otac vatrogasac u Vatrogasnoj postrojbi u kojoj je radio i njezin otac, izjavio da "što ona tu radi, kada je njezin tata ubio 12 vatrogasaca", da se stalno susretala s komentarima da je tata kriv, a navedeno je jako dugo trajalo, pa je tako ona pokušala suicid sa 10 godina, da posljedice ima i dan danas u vidu ožiljaka na rukama, da sve navedeno nije bilo lako gledati, da se tužitelj kroz ovih 13 godina trajanja kaznenog postupka osjećao jako loše, da im je tata oduzet iz života jer je isti većinu vremena bio posvećen tome, a kada bi imao vremena otišao bi na selo da se makne, da u tim momentima nije znala da je to bilo iz razloga da ispred njih ne pokaže da je psihički loše, ali je to saznala i to su joj roditelji rekli kada je odrasla, da bi ga često puta po noći kada bi ona legla gladna i kada bi se ustala nešto pojesti, znala zateći kako šeta po kući pogubljen i kada bi ga pitala zbog čega ne spava odgovorio bi joj da ga muči što je svaljena krivnja na njega, napominje da nitko nikada nije postavio pitanje kako se on osjeća zbog tragedije jer je i on u tom događaju izgubio i prijatelje i kuma koji je bio dečko koji je imao 19 godina.
21. Svjedok CS, supruga tužitelja, u svom iskazu navodi da je činjenicu kako se osjećao tužitelj od uhićenja pa kroz postupak vođenja kaznenih postupaka jako teško riječima opisati, bio je izrazito emotivan, deprimiran, potlačen, imao je osjećaj da su sve oči uperene u njega, imao je tupi pogled, bio je izgubljen i odbačen, da je tužitelj kada ga je ona prvi put posjetila u pritvoru bio u neprepoznatljivom stanju u tih par dana pretvorio se u starca, izgledao je nenaspavano, uplakano, sumorno, a kada je išla odložiti stvari u kabinu vidjela je na zidu napisano: " RS obratite pozornost na suicid", pa kada je pitala pravosudnog policajca što se dešava isti joj je odgovorio da je to takva procjena, da je njezin dojam tada bio da bi tužitelj više volio da je on poginuo u navedenoj kornatskoj tragediji nego oni, da je tijekom trajanja kaznenog postupka psihičko stanje tužitelja bilo jako teško, zatvorio se u sebe poput školjke, često je bio u stanju šutnje, tupog pogleda, gledao bi u stranu, da je bio u teškoj depresiji, da je uzimao terapiju, antidepresive kao i ona, a ona ih uzima i dan danas, da se odnos sredine u kojoj žive prema njima jako promijenio, doslovno preko noći, kada je sutradan izašla iz kuće svi u dućanu su od nje sklanjali pogled, u grad nije mogla otići, bila je takva hajka na njih, bilo je jako teško, a što je i na tužitelja jako teško utjecalo, da je on nakon tragedije bio brzo uhićen, može zaključiti da su oni sve te godine bili izopćeni iz društva, tužitelj je bio izložen raznim komentarima i prstom su upirali u njega na ulici pokazujući i govoreći: "Eno RS."
22. Sud je u cijelosti poklonio vjeru iskazima tužitelja i svjedoka obzirom su iskazivali životno i uvjerljivo i u potpunom suglasju, kako međusobno, tako i sa provedenim medicinskim vještačenjem. Iz navedenih iskaza u bitnom proizlazi kako je oduzimanje slobode i vođenje kaznenog postupka djelovalo na tužitelja, kako se to odrazilo na njegovu obitelj što ga je dodatno pogađalo i što im je poremetilo svakodnevnu dinamiku i kvalitetu života jer im nije bio u mogućnosti biti kvalitetan otac i suprug, općenito oslonac, zbog situacije u kojoj se našao, najprije pritvaranjem, a nakon toga vođenjem kaznenog postupka protiv njega, o negativnom odnosu okoline prema njemu, kako u poslovnom tako i u privatnom životu, o negativnom izvještavanju javnosti u pogledu njegove krivnje, što je u konačnici rezultiralo i problemima sa zdravljem. Nadalje iz navedenih iskaza neosporno proizlazi da je tužitelju povrijeđen ugled, čast i dostojanstvo koje je prije predmetnog štetnog događaja uživao kako u poslovnom tako i u privatnom životu.
23. Stalni sudski vještak dr. Gordan Makarić u svom nalazu i mišljenju od 24. svibnja 2023. navodi da je tužitelj bio izložen štetnim događajima od 7. rujna 2007. do 21. listopada 2020., da temeljem analize svih relevantnih podataka smatra da se u tužitelja, kao izravna posljedica okolnosti predmetnih štetnih događaja, razvila simptomatika reaktivnog Depresivnog poremećaja (F32.), da navedeno proizlazi iz medicinske dokumentacije, da je tužitelj u okolnostima predmetnih štetnih događaja bio izložen situacijama visokog stresogenog potencijala, uvažavajući objektivne dimenzije kompromitirajućeg djelovanja optužnice, te stavljanja tužitelja u poziciju kao mogućeg počinitelja kaznenog djela koje izaziva jaku društvenu pozornost i osudu, uz osujećenost radi oduzimanje slobode, da je navedeno rezultiralo promjenama socijalne pozicije i načina života, koji su imali za posljedicu i poremećeno osobno, obiteljsko, i socijalno funkcioniranje, da je klinička slika navedenog psihičkog poremećaja aktualno djelomično izblijedila, uz zaostajanje simptomatike opisane u psihičkom statusu, da između predmetnih štetnih događaja i razvoja psihičkog poremećaja u tužitelja, postoji izravna uzročno-posljedična veza. Slijedom navedenog, vještak zaključuje da je u tužitelja došlo do povrede duševnog zdravlja, da je tužitelj tijekom spornog razdoblja od 7. rujna 2007. do 21. listopada 2020., trpio duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti kumulativno u visini od 20%, te je u tom omjeru morao ulagati pojačane napore, da po navedenom razdoblju, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti cijeni 10% trajno, te će tužitelj u tom omjeru morati ulagati pojačane napore u svom životu.
24. Na ovako dani nalaz i mišljenje stranke nisu isticale nikakve primjedbe niti prigovore, a isto prihvaća i ovaj sud obzirom je su izrađen stručno i obrazloženo te u skladu s pravilima medicinskih znanosti, isti je jasan, potpun i u suglasju sa izvedenim dokazima u vidu kliničkog pregleda tužitelja i medicinske dokumentacije koja prileži spisu predmeta.
25. Slijedom navedenog, sud je na temelju naprijed navedenih iskaza i provedenog medicinskog vještačenja nedvojbeno utvrdio kako je tužitelju zbog neosnovanog optuženja i neopravdanog vođenja kaznenog postupka povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na ugled, čast i dostojanstvo te tjelesno i duševno zdravlje, u skladu sa odredbom čl. 19. st. 2. ZOO-a, a čime mu je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade u skladu sa odredbom čl. 1100. st. 1. ZOO-a.
26. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti kao što su ovdje na ugled, čast i dostojanstvo te tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane (isprepletene) oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Imajući dakle, u vidu utvrđenu povredu ugleda, časti i dostojanstva tužitelja te tjelesnog i duševnog zdravlja koja je opisana u nalazu i mišljenju vještaka, ovaj sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za ove vidove nastale neimovinske štete u visini od 19.908,42 eur te je stoga odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.
27. Tužitelj ima pravo na zateznu kamatu sukladno odredbi čl. 29. st.1. ZOO- a, a u svezi s čl. 1086. ZOO-a i čl. 1103 ZOO-a.. Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Kako je tužitelj zateznu kamatu zatražio od 28. svibnja 2021., odnosno od dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva, ista mu je tako i dosuđena.
28. Odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i.
8. ZOO.
29. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva s naslova pravične novčane naknade zbog neosnovanog lišenja slobode valja navesti da među strankama nije sporna činjenica da je tužitelj uhićen dana 06.09.2007. te mu je dana 07.09.2007. rješenjem Županijskog suda u Šibeniku posl. br. Kio-79/07 određen pritvor u trajanju od mjesec dana, da mu je rješenjem Županijskog suda u Šibeniku posl. br. Kio-79/07 od 05.10.2007. produljen pritvor za narednih mjesec dana, da mu je rješenjem Županijskog suda u Šibeniku posl. br. Kio-79/07 od 30.10.2007. ukinut pritvor te je isti pušten na slobodu, da je dakle, bio lišen slobode u trajanju od 54 dana, a kako to uostalom proizlazi i iz dokumentacije koja prileži spisu (list 433-440 spisa). Na temelju ocjene provedenih dokaza ovaj sud zaključuje da je tužitelj zaista bio neosnovano lišen slobode u razdoblju od 06.09.2007. do 30.10.2007. s obzirom da je isti u kaznenom postupku oslobođen optužbe za kazneno djelo zbog kojeg je bio u pritvoru. Slijedom navedenog mu, sukladno odredbi čl. 480. st. 1. toč. 1. ZKP/97 pripada pravo naknadu štete koju je pritom pretrpio.
29.1. U pogledu naprijed navedenog zahtjeva za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i to slobode tužitelja, valja reći da osnovanost navedenog zahtjeva među strankama nije sporna, a ujedno proizlazi i iz iskaza tužitelja. Slijedom navedenog, tužitelju na ime naknade neimovinske štete pripada pravična novčana naknada sukladno odredbi čl. 1100. ZOO-a kojom je propisano da će sud dosuditi pravičnu novčanu naknadu ako nađe da težina povreda i okolnosti slučaja to opravdavaju, s time da pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade treba voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, kao i tome da se dosuđenom naknadom ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njenom naravi i društvenom svrhom.
29.2. U odnosu na visinu naknade neimovinske štete s ovoga osnova, sud je iz iskaza tužitelja utvrdio da se prilikom uhićenja osjećao užasno, pa za primjer navodi situaciju kada je u policijskoj postaji prolazio pored načelnika isti je okrenuo glavu od njega, a prije toga su se redovito družili 2-3 puta tjedno na kavi, da je to bila situacija kada mu se srušio svijet, da je potom došao u zatvor gdje se našao u okruženju sa svakakvim ljudima, da je odmah u startu u zatvoru prihvatio sve terapije i pomoć i tada je shvatio da mora prihvatiti situaciju i boriti se za sebe da iziđe iz navedene situacije kako najbolje zna i umije, da mu je jako teško pala i činjenica da je obitelj bila puno više izložena od njega jer je on u pritvoru na neki način bio izoliran od svega.
29.3. Stoga je sud odlučujući o visini pravične novčane naknade imao na umu značaj povrijeđenog dobra - slobode čovjeka, trajanje duševnih boli, utvrđene sve okolnosti slučaja, cilj kojemu služi ta naknada te da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom, te zaključio da tužitelju u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, pripada pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti na slobodu čovjeka u zatraženom iznosu 53,09 eur po svakom danu koji je tužitelj bio lišen slobode, odnosno ukupno 2.866,81 eur. Pri tome je sud imao na umu da naknada koja se u slučaju povrede prava slobode priznaje građanima ima simbolično značenje-satisfakciju te kao takva ne smije pogodovati ciljevima koji su protivni njezinoj svrsi, ali niti biti takva da obezvređuje svrhu kojoj je takva naknada namijenjena (tako i VSRH u Rev-2796/18-2 od 14. svibnja 2019. i dr.). Slijedom navedenog oslučeno je kao pod točkom III. izreke ove presude.
30. Na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete s naprijed navedenog osnova tužitelju su dosuđene zatezne kamate tekuće od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora (28. svibnja 2021.) do isplate, sukladno odredbi čl. 1103. ZOO-a, dok je za iznos zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos za period od za period od 21. listopada 2020. do 28. svibnja 2021. isti valjalo odbiti kao neosnovan. Visina stope određena je primjenom odredbe čl. 29. st. 2. i 8 ZOO-a.
31. Nadalje, u odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na naknadu štete s naslova izmakle dobiti u vidu razlike plaća koje bi tužitelju bile isplaćene da je ostao raditi na radnom mjestu na kojem je radio prije štetnog događaja i primljenih plaća i to za period od studenog 2008. do svibnja 2021., valja navesti da sud prigovor tuženika u odnosu na nepostojanje uzročne vezu između neosnovanog pritvora tužitelja i izmakle dobiti s naprijed navedenog naslova, nalazi osnovanim. Naime, valja navesti da je uvidom u Ugovor o radu od 06. studenog 2004. utvrđeno je, da je između ostalog propisano, da je isti sklopljen između Upravnog vijeća Javne vatrogasne postrojbe Grada Šibenika, kao poslodavca i radnika RS, kao radnika, da se ugovor sklapa na određeno vrijeme (do isteka mandata 4 godine), da će radnik obavljati poslove radnog mjesta Zapovjednika JVP prema opisu poslova iz Pravilnika o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta u Javnoj vatrogasnoj postrojbi Grada Šibenika, kao i druge neophodne poslove u skladu sa naravi i vrstom posla po nalogu poslodavca, da je radnik otpočeo sa radom dana 05.11.2004., da će poslodavac isplaćivati osnovnu plaću i dodatke na plaću do 15-og u mjesecu za protekli mjesec, a uz plaću će poslodavac radniku uručiti obračun plaće, da navedeni ugovor stranke mogu redovito otkazati uz ispunjenje uvjeta predvidio Zakonom o radu, da navedeni ugovor obvezuje ugovorne stranke dok ga jedna od njih ne otkaže ili dok ne prestane na neki drugi način određen Ugovorom ili Zakonom. Navedeni Ugovor je potpisan po predsjedniku Upravnog vijeća Javne vatrogasne postrojbe Grada Šibenika i RS. Nadalje, uvidom u Ugovor o radu od 01. studenog 2008. utvrđeno je, da je između ostalog propisano, da je isti sklopljen između Javne vatrogasne postrojbe Grada Šibenika, kao poslodavca i radnika RS, kao radnika, da se ugovor sklapa na određeno vrijeme, da će radnik obavljati poslove radnog mjesta vatrogasac – voditelj preventivnih poslova prema opisu poslova iz Pravilnika o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta u Javnoj vatrogasnoj postrojbi Grada Šibenika, kao i druge neophodne poslove u skladu sa naravi i vrstom posla po nalogu poslodavca, da je radnik otpočeo sa radom dana 01.11.2008., da će poslodavac isplaćivati osnovnu plaću i dodatke na plaću do 15-og u mjesecu za protekli mjesec, a uz plaću će poslodavac radniku uručiti obračun plaće, da navedeni ugovor stranke mogu redovito otkazati uz ispunjenje uvjeta predvidio Zakonom o radu, da navedeni ugovor obvezuje ugovorne stranke dok ga jedna od njih ne otkaže ili dok ne prestane na neki drugi način određen Ugovorom ili Zakonom.
31.1. Iz naprijed navedenih utvrđenja proizlazi da je tužitelju na dan potpisivanja novog ugovora o radu 01. studenog 2008. istekao ugovor o radu od 06. studenog 2004. čime je isti prestao biti zapovjednik JVP Grada Šibenika. Tužitelj pozivom na činjenicu da je nakon njegovog razrješenja s dužnosti Zapovjednika JVP Šibenika kao v.d. određen HS, koji je nakon toga i imenovan za zapovjednika, a koju dužnost obavlja i dan danas, tvrdi da se iz navedenog može zaključiti kako bi tužitelj također kroz cijelo to razdoblje obavljao dužnost Zapovjednika JVP-a da protiv njega nije pokrenut kazneni postupak i da mu nije oduzeta sloboda, a da pritom navedenu tvrdnju ničim ne dokazuje. Naime, tužitelj tijekom postupka, osim što tvrdi nije učinio izvjesnim i nije ničim potkrijepio navedenu tvrdnju da bi istekom Ugovora od 06. studenog 2004. upravo njemu bio ponuđen novi ugovor za zapovjednika JVP Šibenik da protiv njega nije pokrenut kazneni postupak i da mu nije oduzeta sloboda, zbog čega ovaj sud primjenom pravila o teretu dokazivanja 221.a ZPP-a utvrđuje navedenu činjenicu nedokazanom i samim time neosnovanom, te osnovanim prigovor tuženika o nepostojanje uzročne vezu između neosnovanog pritvora tužitelja i izmakle dobiti s naslova razlike plaća koje bi tužitelju bile isplaćene da je ostao raditi na radnom mjestu na kojem je radio prije štetnog događaja i primljenih plaća i to za period od studenog 2008. do svibnja 2021. Zbog navedenoga valjalo je tužbeni zahtjev s tog osnova odbiti kao neosnovan i odlučiti kao pod točkom IV. izreke ove presude.
32. Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a u slučaju djelomičnog uspjeha stranaka u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.
32.1. U ovoj pravnoj stvari tužitelj je u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva uspio u 75 %, a u odnosu na visinu 22,19%, slijedom čega je tuženik u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva uspio s 25%, a u odnosu na visinu 77,81%. Stoga je ukupan uspjeh tužitelja u parnici 48,6%, a tuženika 51,4%. Kako iz naprijed navedenog proizlazi da su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, odnosno da su obje stranke u predmetnom postupku podjednako uspjele sa svojim zahtjevima odnosno u protivljenju zahtjevu s druge strane, imajući u vidu vrijednost predmeta spora, ocjena je suda da kvalitativno i kvantitativno to opravdava odluku na temelju čl. 154 st. 4 ZPP pa je stoga odlučeno kao pod točkom V. izreke ove presude.
U Zagrebu, dana 09. siječnja 2025.
Sudac:
Nevenka Božinović Čupin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude (čl. 335. st. 8. ZPP).
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. i 10. ZPP). Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 11. ZPP).
Žalba se podnosi pisanim putem ovom sudu u 4 primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud.
DNA:
- pun. tužitelja
- tuženiku po ODO-u
