Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: P-697/2021-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Spomenki Rodić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Darku Mundweil, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., OIB: 92963223473 iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko i Knežević d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon rasprave zaključene dana 13. studenog 2024. u nazočnosti punomoćnika tužitelja odvjetnika Darka Mundweil, te u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, dana 9. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnim odredbe iz Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila br. 3214894915/08, kreditna partija:7104385125od 20.11.2008., koji ugovor je potvrđen po javnom bilježniku Dragici Dumančić iz Osijeka pod brojem OV- 18006/2008 dana 21.11.2008., između tužitelja NB, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg b. J. Jelačića 10, OIB:92963223473 kao banke, te iste odredbe ne proizvode nikakve pravne učinke, i to u dijelu koji se odnosi na promjenjivost kamatne stope, posebice u čl. 2. predmetnog ugovora u dijelu koji glasi: „…koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. ….“ , u članku 6. u dijelu koji glasi: „Za slučaj izmjene redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta/ostatka vrijednosti utvrđen ovim člankom, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete/ostatak vrijednosti.“, te u članku 23. toč. K) u dijelu koji glasi: „Potpisom ovog Ugovora korisnik kredita potvrđuje da je upoznat s uvjetima kredita i efektivnom kamatnom stopom/efektivnom godišnjom kamatnom stopom…..EKS/RGKS može biti promijenjen uslijed promjene kamatne stope na kredit…“.

II. Utvrđuju se ništetnim odredbe iz Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila br. 3214894915/08, kreditna partija:7104385125od 20.11.2008., koji ugovor je potvrđen po javnom bilježniku Dragici Dumančić iz Osijeka pod brojem OV- 18006/2008 dana 21.11.2008.,između tužitelja NB, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg b. J. Jelačića 10, OIB:92963223473 kao banke, te iste odredbe ne proizvode nikakve pravne učinke, i to u dijelu koji se odnosi na ugovorenu valutnu klauzulu u CHF valuti, posebice čl. 1 u dijelu koji glasi: “…u kunskoj protuvrijednosti od CHF (slovima:….. švicarskihfranaka i ……rapena) obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan ispalte kredita.“, u čl. 2 u dijelu koji glasi: „........od CHF……. (slovima: …… švicarskihfranaka …..rapena)….sve u kunskoj protuvrijednosti, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.“, te u čl. 18. toč. P) u dijelu koji glasi: „Korisnik kredita i ostale ugovorne strane na strani Korisnika kredita izjavljuju Kreditoru da su upoznati sa činjenicom da su kredit iz čl. 1 ovog Ugovora te sve obaveze na povrat kredita iz ovog Ugovora vezani uz valutnu klauzulu, pa ovime i izrijekom potvrđuju da pristaju na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz promjene tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovornog odnosa na temelju ovog Ugovora.“

III. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d. d Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, tužitelju NB, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti novčani iznos od 5.099,64 EUR (pettisućadvedesetdeveteurašezdesetčetiricenta) , koji predstavlja iznos isplaćen od strane tužitelja temeljem ništetnih odredbi predmetnog ugovora o kreditu o valutnom tečaju u CHF, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, računajući od uplate svakog pojedinog iznosa od 1. kolovoza 2008. god. do 31. srpnja 2015. god., u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za 5 postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. god., po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01. siječnja 2023. god., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena do 29.12.2023.,te od 30.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine do isplate, i to:

-na iznos od 18,71 eur, počev od 09.01.2009. pa do isplate,

-na iznos od 7,50 eur, počev od 10.02.2009. pa do isplate,

-na iznos od 12,14 eur, počev od 10.03.2009. pa do isplate,

-na iznos od 4,18 eur, počev od 20.04.2009. pa do isplate,

-na iznos od 5,91 eur, počev od 12.05.2009. pa do isplate,

-na iznos od 4,46 eur, počev od 14.07.2009. pa do isplate,

-na iznos od 1,64 eur, počev od 14.08.2009. pa do isplate,

-na iznos od 4,21 eur, počev od 14.09.2009. pa do isplate,

-na iznos od 2,04 eur, počev od 14.10.2009. pa do isplate,

-na iznos od 3,67 eur, počev od 14.11.2009. pa do isplate,

-na iznos od 2,91 eur, počev od 14.12.2009. pa do isplate,

-na iznos od 7,56 eur, počev od 14.01.2010. pa do isplate,

-na iznos od 10,31 eur, počev od 14.02.2010. pa do isplate,

-na iznos od 9,73 eur, počev od 14.03.2010. pa do isplate,

-na iznos od 12,77 eur, počev od 14.04.2010. pa do isplate,

-na iznos od 17,26 eur, počev od 14.05.2010. pa do isplate,

-na iznos od 19,25 eur, počev od 14.06.2010. pa do isplate,

-na iznos od 26,22 eur, počev od 14.07.2010. pa do isplate,

-na iznos od 34,40 eur, počev od 14.08.2010. pa do isplate,

-na iznos od 28,46 eur, počev od 14.09.2010. pa do isplate,

-na iznos od 30,52 eur, počev od 14.10.2010. pa do isplate,

-na iznos od 37,50 eur, počev od 14.11.2010. pa do isplate,

-na iznos od 41,14 eur, počev od 14.12.2010. pa do isplate,

-na iznos od 34,96 eur, počev od 14.01.2011. pa do isplate,

-na iznos od 39,12 eur, počev od 14.02.2011. pa do isplate,

-na iznos od 35,90 eur, počev od 14.03.2011. pa do isplate,

-na iznos od 42,74 eur, počev od 14.04.2011. pa do isplate,

-na iznos od 55,18 eur, počev od 14.05.2011. pa do isplate,

-na iznos od 61,95 eur, počev od 14.06.2011. pa do isplate,

-na iznos od 69,98 eur, počev od 14.07.2011. pa do isplate,

-na iznos od 78,42 eur, počev od 14.08.2011. pa do isplate,

-na iznos od 57,75 eur, počev od 14.09.2011. pa do isplate,

-na iznos od 51,80 eur, počev od 14.10.2011. pa do isplate,

-na iznos od 51,25 eur, počev od 14.11.2011. pa do isplate,

-na iznos od 51,84 eur, počev od 14.12.2011. pa do isplate,

-na iznos od 58,19 eur, počev od 14.01.2012. pa do isplate,

-na iznos od 59,85 eur, počev od 14.02.2012. pa do isplate,

-na iznos od 59,21 eur, počev od 14.03.2012. pa do isplate,

-na iznos od 57,73 eur, počev od 14.04.2012. pa do isplate,

-na iznos od 58,61 eur, počev od 14.05.2012. pa do isplate,

-na iznos od 60,32 eur, počev od 14.06.2012. pa do isplate,

-na iznos od 58,30 eur, počev od 14.07.2012. pa do isplate,

-na iznos od 58,33 eur, počev od 14.08.2012. pa do isplate,

-na iznos od 53,77 eur, počev od 14.09.2012. pa do isplate,

-na iznos od 56,97 eur, počev od 14.10.2012. pa do isplate,

-na iznos od 58,97 eur, počev od 14.11.2012. pa do isplate,

-na iznos od 57,97 eur, počev od 14.12.2012. pa do isplate,

-na iznos od 57,89 eur, počev od 14.01.2013. pa do isplate,

-na iznos od 54,03 eur, počev od 14.02.2013. pa do isplate,

-na iznos od 55,21 eur, počev od 14.03.2013. pa do isplate,

-na iznos od 59,02 eur, počev od 14.04.2013. pa do isplate,

-na iznos od 52,75 eur, počev od 14.05.2013. pa do isplate,

-na iznos od 52,84 eur, počev od 14.06.2013. pa do isplate,

-na iznos od 52,40 eur, počev od 14.07.2013. pa do isplate,

-na iznos od 52,56 eur, počev od 14.08.2013. pa do isplate,

-na iznos od 54,03 eur, počev od 14.09.2013. pa do isplate,

-na iznos od 55,98 eur, počev od 14.10.2013. pa do isplate,

-na iznos od 56,30 eur, počev od 14.11.2013. pa do isplate,

-na iznos od 58,78 eur, počev od 14.12.2013. pa do isplate,

-na iznos od 56,18 eur, počev od 14.01.2014. pa do isplate,

-na iznos od 59,50 eur, počev od 14.02.2014. pa do isplate,

-na iznos od 60,79 eur, počev od 14.03.2014. pa do isplate,

-na iznos od 59,71 eur, počev od 14.04.2014. pa do isplate,

-na iznos od 57,25 eur, počev od 14.05.2014. pa do isplate,

-na iznos od 58,01 eur, počev od 14.06.2014. pa do isplate,

-na iznos od 59,30 eur, počev od 14.07.2014. pa do isplate,

-na iznos od 60,45 eur, počev od 14.08.2014. pa do isplate,

-na iznos od 60,86 eur, počev od 14.09.2014. pa do isplate,

-na iznos od 61,62 eur, počev od 14.10.2014. pa do isplate,

-na iznos od 63,73 eur, počev od 14.11.2014. pa do isplate,

-na iznos od 64,16 eur, počev od 14.12.2014. pa do isplate,

-na iznos od 64,34 eur, počev od 14.01.2015. pa do isplate,

-na iznos od 2.026,41 eur, počev od 15.01.2015. pa do isplate,

sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, tužitelju NB, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.766,11 EUR, s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana 9.siječnja 2024. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine do isplate, sve u roku od 15 dana.

V. Tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnim odredbe čl.1.Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila br. 3214894915/08, kreditna partija:7104385125od 20.11.2008., koji ugovor je potvrđen po javnom bilježniku Dragici Dumančić iz Osijeka pod brojem OV-18006/2008 dana 21.11.2008.,između tužitelja NB, iz [adresa], oib: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg b. J. Jelačića 10, OIB:92963223473 kao banke, te da ista odredba ne proizvodi nikakve pravne učinke, i to u dijelu koji glasi: “…22.856,13 (slovima:dvadesetdvijetisuće osamstopedesetšest trinaest..“,odredbe čl.. 2 u dijelu koji glasi: „.22.856,13 (slovima:dvadesetdvijetisuće osamstopedeset šest trinaest) i odredbe članka 6 u dijelu koji glasi: „u kunskoj protuvrijednosti od CHF 22.856,13 (slovima:dvadesetdvijetisućeosamstopedesetšest švicarskihfranaka i trinaest rapena) obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja….“ – odbija se.

VI. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, tužitelju NB, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti novčani iznos od 557,31 EUR (petstopedesetsedameuratridesetjedancent), koji predstavlja iznos isplaćen od strane tužitelja temeljem ništetnih odredbi predmetnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, računajući od uplate svakog pojedinog iznosa od 1. kolovoza 2008. god. do 31. srpnja 2015. god., u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za 5 postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. god., po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01. siječnja 2023. god., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana, i to:

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.08.2009. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.09.2009. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.10.2009. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.11.2009. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.12.2009. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.01.2010. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.02.2010. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.03.2010. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.04.2010. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.05.2010. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.06.2010. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.07.2010. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.08.2010. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.09.2010. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.10.2010. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.11.2010. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.12.2010. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.01.2011. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.02.2011. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.03.2011. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.04.2011. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.05.2011. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.06.2011. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.07.2011. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.08.2011. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.09.2011. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.10.2011. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.11.2011. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.12.2011. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.01.2012. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.02.2012. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.03.2012. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.04.2012. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.05.2012. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.06.2012. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.07.2012. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.08.2012. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.09.2012. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.10.2012. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.11.2012. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.12.2012. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.01.2013. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.02.2013. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.03.2013. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.04.2013. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.05.2013. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.06.2013. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.07.2013. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.08.2013. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.09.2013. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.10.2013. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.11.2013. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.12.2013. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.01.2014. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.02.2014. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.03.2014. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.04.2014. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.05.2014. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.06.2014. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.07.2014. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.08.2014. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.09.2014. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.10.2014. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.11.2014. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.12.2014. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.01.2015. pa do isplate,

-na iznos od 27,33 eur, počev od 15.01.2015. pa do isplate“

VII. S preostalim dijelom tužbeni zahtjev tužitelja radi isplate preplaćenih iznosa u iznosu od 464,88 EUR (četiristošezdesetčetirieuraosamdesetosamcenti) – odbija se .

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 14.lipnja 2021. podnio tužbu protiv tuženika u kojoj tužbi navodi da je s tuženikom dana 20.11.2008. godine u Osijeku sklopio Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila br. 3214894915/08, kreditna partija:7104385125, koji ugovor je potvrđen po javnom bilježniku Dragici Dumančić iz Osijeka pod brojem OV-18006/2008 dana 21.11.2008. Člankom 1. predmetnog ugovora od 20.11.2008. godine od strane tuženika kao Banke tužitelju kao Korisniku kredita odobren je kredit u kunskoj protuvrijednosti od 22.856,13 CHF obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, te je člankom 2. istog određeno zaračunavanje kamate na tako utvrđenu kunsku protuvrijednost od 6,55% godišnje. Također, odredbom članka 2. i 6. opisanog ugovora utvrđena je promjenjivost kamatne stope i vezanost iste uz određenu valutnu klazulu, i to sukladno promjenama tržišnih uvjeta i Odluci o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. Svaka promjena kamatne stope u navedenom kreditno-dužničkom odnosu koje se odvijala od zaključenja kredita pa do mjeseca prosinca 2013. god., mijenjala se isključivo jednostranom odlukom tuženika, slijedom čega je tužitelj stavljen u neravnopravan položaj kao potrošač, i to prvenstveno iz razloga jer istom nije na jasna i razumljiv način objašnjen kreditno-dužnički odnos u koji stupa, kao niti kriteriji, uvjeti, formule i razlozi zbog kojih bi eventualno došlo do povećanja kamatne stope. Slijedom navedenog, zbog višekratne i jednostrane promjene kamatne stope od strane tuženika te učestale promjene tečaja švicarskog franka, tužitelju se kontinuirano povećavala mjesečna otplatna rata. Također, tuženik je u trenutku sklapanja ugovora o kreditu tužitelju propustio na jasan i nedvosmislen način informirati o svim potencijalnim opasnostima koje se odnose na vezivanje glavnice kredita uz valutu švicarski franak, i to posebice u odnosu na četiri važne činjenice: o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro ( jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temelji na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije pod kontrolom HNB-a, što proizlazi iz potvrde HNB-a od 7. lipnja 2013.), o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Tuženik je sklapanjem predmetnog ugovora o kreditu povrijedio kako kolektivne interese i prava potrošača u cjelini tako i tužitelja osobno, konkretno kao korisnika kredita, zaključujući ugovor o kreditu koristeći u istom ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, kao i valutna klauzula, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora tuženik kao trgovac nije potrošača – ovdje tužitelja u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 01.04.2005. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. do 31.12.2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Slijedom navedenog, zbog višekratne i jednostrane promjene kamatne stope od strane tuženika te učestale promjene tečaja švicarskog franka, tužitelju se kontinuirano povećavala mjesečna otplatna rata. Nadalje, u okviru postupka pokrenutog radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog sud RH, broj Pž-7129/13-4 od dana 13.06.2014. god., u toč II. izreke potvrđena je prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., i to u dijelu točke 2. iste. Navedenom presudom utvrđeno je da je tužena Zagrebačka banka d.d., u razdoblju od 10.09.2003. god. do 31.12.2008. god., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita,, „...tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.“ (presuda i rješenje VTSRH br. Pž- 7129/13-4 od 13.06.2014.god., str. 2., toč. II. izreke, u daljnjem tekstu: Presuda VTSRH). U obrazloženju pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda RH koji se odnosi na utvrđenja vezano uz ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu, sud drugog stupnja između ostalog zaključuje slijedeće: „Stoga, po ocjeni ovog suda, ugovorna odredba koja promjenu ugovorne kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, banke, bez da istovremeno precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu potrošača jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, a putem ove ugovorne odredbe tuženici su potpuno izbjegli utjecaj druge ugovorne strane na cijenu, što je suprotno odredbi članka 26. ZOO-a 91 odnosno članka 247. ZOO-a 05 koje propisuju da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Bitni sastojci ugovora o kreditu svakako su predmet i cijena, a kamate su cijena.“ (str. 58. Presude VTSRH) slijedom čega sud drugog stupnja zaključuje: „Umjesto toga, vodeći računa samo o svom interesu, ne uvažavajući interese potrošača, iskoristivši činjenicu da nema propisa koji im to nalaže, banke su potrošačima nametnule ugovorne odredbe koje potrošače stavljaju u neravnopravan položaj, koje uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i sve to na štetu potrošača, što je sve suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Na temelju tako utvrđenih činjenica ovaj sud smatra da su odredbe potrošačkih ugovora o kreditu kojima se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke nepoštene, pa prema tome ništetne...“ (str. 62. Presude VTSRH). Navedene utvrđenja Visokog trgovačkog suda RH, koja se prvenstveno odnose na način ugovaranja promjenjive kamatne stope u kreditnom odnosu, potvrđena su i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt 249/14-2 od 09.travnja 2015.god., u okviru koje se također navodi: „Polazeći od navedenog, izvjesno je da unošenje u ugovore o kreditu potpuno neodređene formulacije glede promjenljive kamatne stope, a kako su to činile tužene banke u spornom razdoblju je bilo suprotno navedenim načelima obveznog prava, jer je time od samog početka tog ugovornog odnosa, korisnik kredita kao potrošač doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku kao trgovca, pošto je formulacija ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu koje su 1. - 7.tužene banke sklapale sa potrošačima u spornom razdoblju, bila takva da su na temelju nje potrošači jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok oni ni približno nisu mogli ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će tijekom budućeg kreditnog razdoblja se kamatna stopa kretati. Dakle na temelju takvih ugovornih odredbi, osim precizno određene kamatne stope u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva niti je bila određena a niti odrediva. Ne samo to, radilo se o ugovornim odredbama čiji sadržaj prosječnom potrošaču objektivno nije bio, niti je mogao biti razumljiv. (str. 34 presude i rješenja VSRH). Nadalje, u okviru već spomenutog postupka pokrenutog radi zaštite kolektivnih interesa potrošača (toč. III) Ustavni sud RH je odlukom broj U-III-2521/215, U-III-2536/215, U-III-2547/215, U- III-2565/215, U-III2603/215, U-III-2604/215, U-III-2605/215 od 13. prosinca 2016. djelomično uvažio ustavnu tužbu podnositelja ustavne tužbe (Udruga Franak), ukinuo odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt- 4 249/14-2 od 9. travnja 2015. u točki I. izreke presude i rješenja u dijelu kojim je odbijena revizija Udruge Franak protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u točki I.1. izreke (kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da su tuženici „povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo“) i točki I.2. izreke, te je u tom dijelu predmet vraćen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na ponovni postupak, dok su u preostalom dijelu ustavne tužbe odbijene kao neosnovane. U okviru ponovljenog postupka, presudom Visokog trgovačkog suda RH, broj: Pž-6632/2017-10 od 14.06.2018. godine, potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., i to u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6., 7., 8., 9. i 10. izreke iste koja u odnosu na ovdje tuženu Zagrebačku banku d.d. glasi: „Utvrđuje se da su …… prvotuženik ZAGREBAČKA BANKA d.d. u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008., ……. povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/13) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Nalaže se svim tuženicima da prekinu s gore opisanim postupanjem.“. U obrazloženju pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda RH koja se odnosi na utvrđenja vezano uz ugovorenu valutnu klauzulu u švicarskim francima, sud drugog stupnja između ostalog zaključuje slijedeće: „Neravnoteža u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem predmetne odredbe nedvojbeno je na štetu potrošača i značajna je. Naime, neizvjestan je i iznos glavnice kredita kojeg potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci, i cijena, jer se i kamata plaća u istoj valuti, u švicarskim francima. Dakle, promjenjivi su i neizvjesni bitni elementi ugovora, a ugovori o stambenim kreditima su u pravilu dugoročni, s tim da banka, koja je u tim ugovorima vjerovnik, zna da je uz tu valutu vezan poseban rizik zbog činjenice da je švicarski franak valuta utočišta, koji rizik preuzima potrošač, a da to ne zna. Nuđenjem najniže ugovorne kamate za ugovore u kojima je glavnica vezana za valutu švicarski franak banka na nepošten način potiče potrošače na sklapanje ugovora upravo s valutnom klauzulom u švicarskim francima pri čemu je propuštanje davanja te bitne informacije koja u startu dovodi do znatne neravnoteže na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa, dakle osobe koje se već nalaze u određenom pravnom odnosu koji se zasniva na odnosu povjerenja, dužne međusobno postupati obzirno, uvažavati interese obiju strana, prilikom zasnivanja obveznog odnosa biti otvoreni i iskreni i spremni na potpuno i valjano ostvarenje preuzetih obveza, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa, što znači da su se u određenim životnim situacijama dužni suzdržati čak i od primjene 5 određene norme ako bi time izbjegli da primjenom te norme bude učinjena nepravda. To načelo znači da svatko treba postupati prema drugima onako kako očekuje da će u pravnom prometu prema njemu postupati drugi. Ovo načelo se ne temelji na strogo formalnoj primjeni prava nego na međusobnim moralnim obvezama suugovaratelja čiji se sadržaj prilagođava konkretnim okolnostima i povjerenju. Navedene okolnosti se ne ocjenjuju prema subjektivnim kriterijima nego prema pravnim standardima. Konkretno, u određenoj situaciji kao mjerilo ponašanja je ponašanje prosječnog čovjeka, prosječnog potrošača odnosno urednog i savjesnog gospodarstvenika ili dobrog domaćina, ako je riječ o profesionalnoj djelatnosti.“ (str.62 presude VTSRH)slijedom čega sud drugo stupnja zaključuje: „Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je korištenjem predmetnih odredaba svaki pojedini tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, pa je žalbe tuženika valjalo odbiti kao neosnovane i prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je sud utvrdio da je svaki pojedini tuženik povrijedio kolektivne interese potrošača korištenjem ugovornih odredaba kojima je otplatu glavnice kredita vezao uz švicarski franak o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a da prije zaključenja, u vrijeme zaključenja i u svezi zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te im naložio prekinuti s korištenjem tih odredaba i zabranio im korištenje takvih i sličnih ugovornih odredaba ubuduće, potvrditi, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, kako je odlučeno u I. izreke ove presude.“ (str. 65 presude VTSRH). Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem od 03.02.2021. godine „Odbio je i odbacio ustavne tužbe sedam hrvatskih banaka podnesene protiv presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Visokog trgovačkog suda u kolektivnom sporu koji je pokrenula Udruga Potrošač zbog nepoštenih ugovornih odredbi vezanih uz švicarski franak. Ustavni sud RH nije našao povrede ustavnih i konvencijskih prava na koje su u ustavnim tužbama ukazivale banke.“.Opisanim rješenjem pravno je i konačno okončan kolektivni spor vezan uz nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi u švicarskim francima. Sukladno ranije navedenoj i citiranoj sudskoj praksi možemo zaključiti kako tužitelju u konkretnom slučaju ugovorne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi kao i o valutnoj klauzuli nisu bile razumljive u cijelosti, dok je terminologija koja je korištena u samom ugovoru o kreditu, uključujući i dio koji se odnosi na promjenljivu kamatnu stopu i način njezinog obračuna kao i valutnu klauzulu, visoko stručna i kao takva ona je razumljiva isključivo onim osobama koje se bave bankarskim poslovanjem, a što tužitelj nije, dok je tuženik pravna osoba koja posjeduje stručna znanja. Za prosječnog potrošača ovakva terminologija je apsolutno nerazumljiva. To pak znači da unatoč tome što odluke tuženika koje su uređivale pitanje promjenljive kamatne stope, uključujući i razloge koji utječu na njezinu promjenu tijekom trajanja kreditnog razdoblja (odluke su potrošaču bile vjerojatno dostupne u poslovnicama banke, ovdje tuženika), mu nisu mogle biti razumljive. Dok razlozi za promjenljivost kamatne stope, a kako su prikazani u eventualnim odlukama tuženika, doista se ne mogu smatrati načelnim i objektivnim kriterijima koji bi trebali omogućiti potrošaču, ovdje tužitelju, da provjeri opravdanosti razloga za promjenu kamatne stope tijekom razdoblja trajanja kredita. Polazeći od navedenog, izvjesno je da unošenje u ugovore o kreditu potpuno neodređene formulacije glede promjenljive kamatne stope, kao i valutne klauzule, a kako je to činio tuženik, bilo je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, jer je time od samog početka tog ugovornog odnosa, korisnik kredita kao potrošač, ovdje tužitelj, doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku ovdje tuženika kao trgovca. Formulacija ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovoru o namjenskom kreditu koji je tuženik sklopio sa potrošačem, ovdje tužiteljem u spornom razdoblju, bila je takva da je na temelju nje potrošač, ovdje tužitelj jedino znao kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok on ni približno nije mogao ocijeniti zašto, kako, te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kamatna stopa kretati, kao što nije mogao ocijeniti kako, kamo, te u kojem smjeru će se kretati sam tečaj CHF-a. Kako su dakle odredbe o ugovornoj kamati u ugovoru o namjenskom kreditu osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja ugovora o namjenskom kreditu, bile nepoštene, kao i sama valutna klauzula, to su u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP/03 odnosno čl. 102. ZZP, te ugovorne odredbe ništetne. Sukladno odredbama čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. istog Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz navedenog čl. 106. ZZP (kakva je nedvojbeno presuda VTSRH opisana i citirana pod toč. III.- VIII. ove tužbe), obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Također, sukladno odredbama čl. 502c Zakona o parničnom postupku, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. istog Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Slijedom izloženog, imajući u vidu činjenična utvrđenja i pravomoćni pravorijek donesen u postupku povodom zaštite kolektivnih prava potrošača, tužitelj smatra kako je ništetan dio predmetnog Ugovora o kreditu kojim je određena promjenjivost kamatne stope, te da kao jedinu valjanu kamatnu stopu smatra početno ugovorenu kamatnu stopu od 6,55 % godišnje. Također, nastavno na pravomoćni pravorijek donesen u postupku povodom zaštite kolektivnih prava potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje kredita u valuti CHF-a, tužitelj smatra kako je ništetan i dio predmetnog Ugovora o kreditu kojim je određena valutna klauzula vezana za tečaj švicarskog franka, odnosno kako je ugovoreni tečaj važeći na dan realizacije kredita. Iz ranije navedenih razloga, tužitelj je na ime ništetnih odredbi koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, za vrijeme otplatnog perioda predmetnog kredita tuženiku preplatio ukupan iznos od 46.125,71 kuna. Tužitelj je u svrhu pokretanja predmetnog postupka i postavljanja iznosa vrijednosti predmeta spora pribavio informativni izračun ukupnog iznosa razlike preplaćene kamate i tečajne razlike u pojedinom anuitetu na koji potražuje zateznu kamatu, te ukoliko se tuženik istom izračunu protivi, tužitelj zadržava pravo nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja te drugih predloženih dokaza na okolnost visine dugovanja tuženika prema tužitelju, sukladno odredbi čl. 186b ZPP-a urediti tužbeni zahtjev. Iz svih ranije navedenih razloga, tužitelj putem punomoćnika predlaže naslovljenom sudu nakon provedenog postupka donijeti slijedeću presudu:

I. Utvrđuju se ništetnim odredbe iz Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila br. 3214894915/08, kreditna partija:7104385125od 20.11.2008., koji ugovor je potvrđen po javnom bilježniku Dragici Dumančić iz Osijeka pod brojem OV-18006/2008 dana 21.11.2008., između tužitelja NB, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb, Trg b. J.Jelačića 10, OIB:92963223473 kao banke, te iste odredbe ne proizvode nikakve pravne učinke, i to u dijelu koji se odnosi na promjenjivost kamatne stope, posebice u čl. 2. predmetnog ugovora u dijelu koji glasi: „…koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. ….“, u članku 6. u dijelu koji glasi: „Za slučaj izmjene redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta/ostatka vrijednosti utvrđen ovim člankom, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete/ostatak vrijednosti.“, te u članku 23. toč. K) u dijelu koji glasi: „Potpisom ovog Ugovora korisnik kredita potvrđuje da je upoznat s uvjetima kredita i efektivnom kamatnom stopom/efektivnom godišnjom kamatnom stopom…..EKS/RGKS može biti promijenjen uslijed promjene kamatne stope na kredit…“

II. Utvrđuju se ništetnim odredbe iz Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila br. 3214894915/08, kreditna partija:7104385125od 20.11.2008., koji ugovor je potvrđen po javnom bilježniku Dragici Dumančić iz Osijeka pod brojem OV-18006/2008 dana 21.11.2008.,između tužitelja NB, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb, Trg b. J.Jelačića 10, OIB:92963223473 kao banke, te iste odredbe ne proizvode nikakve pravne učinke, i to u dijelu koji se odnosi na ugovorenu valutnu klauzulu u CHF valuti, posebice čl. 1 u dijelu koji glasi: “…u kunskoj protuvrijednosti od CHF 22.856,13 (slovima:dvadesetdvije tisućeosamstopedesetšest švicarskihfranakaitrinaestrapena) obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan siplate kredita.“, u čl. 2 u dijelu koji glasi: „........od CHF 22.856,13 (slovima:dvadesetdvijetisućeosamstopedeset šestšvicarskih franaka i trinaest rapena)….sve u kunskoj protuvrijednosti, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.“, u čl.. 6 u dijelu koji glasi: „u kunskoj protuvrijednosti od CHF 22.856,13 (slovima:dvadesetdvijetisućeosamstopedesetšest švicarskihfranakaitrinaestrapena) obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja….“., te u čl. 18. toč. P) u dijelu koji glasi: „Korisnik kredita i ostale ugovorne strane na strani Korisnika kredita izjavljuju Kreditoru da su upoznati sa činjenicom da su kredit iz č. 1 ovog Ugovora te sve obaveze na povrat kredita iz ovog Ugovora vezani uz valutnu klauzulu, pa ovime i izrijekom potvrđuju da pristaju na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz promjene tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovornog odnosa na temelju ovog Ugovora.“

III/ Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, tužitelju NB, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], po osnovi razlike preplaćenih kamata i preplate zbog tečajne razlike, isplatiti novčani iznos od 46.125,71 kn, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koje teku na svaki pojedini mjesečni iznos od dospijeća, i to:

-na iznos od 84,00 kn, počev od 09.01.2009. pa do isplate,

-na iznos od 95,00 kn, počev od 10.02.2009. pa do isplate,

-na iznos od 130,00 kn, počev od 10.03.2009. pa do isplate,

-na iznos od 70,00 kn, počev od 20.04.2009. pa do isplate,

-na iznos od 83,00 kn, počev od 12.05.2009. pa do isplate,

-na iznos od 72,14 kn, počev od 14.07.2009. pa do isplate,

-na iznos od 111,36 kn, počev od 14.08.2009. pa do isplate,

-na iznos od 130,71 kn, počev od 14.09.2009. pa do isplate,

-na iznos od 114,38 kn, počev od 14.10.2009. pa do isplate,

-na iznos od 126,66 kn, počev od 14.11.2009. pa do isplate,

-na iznos od 120,93 kn, počev od 14.12.2009. pa do isplate,

-na iznos od 155,99 kn, počev od 14.01.2010. pa do isplate,

-na iznos od 176,68 kn, počev od 14.02.2010. pa do isplate,

-na iznos od 172,29 kn, počev od 14.03.2010. pa do isplate,

-na iznos od 195,24 kn, počev od 14.04.2010. pa do isplate,

-na iznos od 229,07 kn, počev od 14.05.2010. pa do isplate,

-na iznos od 244,06 kn, počev od 14.06.2010. pa do isplate,

-na iznos od 296,57 kn, počev od 14.07.2010. pa do isplate,

-na iznos od 279,25 kn, počev od 14.08.2010. pa do isplate,

-na iznos od 358,18 kn, počev od 14.09.2010. pa do isplate,

-na iznos od 313,43 kn, počev od 14.10.2010. pa do isplate,

-na iznos od 328,95 kn, počev od 14.11.2010. pa do isplate,

-na iznos od 381,56 kn, počev od 14.12.2010. pa do isplate,

-na iznos od 408,95 kn, počev od 14.01.2011. pa do isplate,

-na iznos od 362,40 kn, počev od 14.02.2011. pa do isplate,

-na iznos od 393,75 kn, počev od 14.03.2011. pa do isplate,

-na iznos od 369,49 kn, počev od 14.04.2011. pa do isplate,

-na iznos od 421,04 kn, počev od 14.05.2011. pa do isplate,

-na iznos od 514,73 kn, počev od 14.06.2011. pa do isplate,

-na iznos od 565,80 kn, počev od 14.07.2011. pa do isplate,

-na iznos od 689,85 kn, počev od 14.08.2011. pa do isplate,

-na iznos od 534,14 kn, počev od 14.09.2011. pa do isplate,

-na iznos od 489,27 kn, počev od 14.10.2011. pa do isplate,

-na iznos od 485,19 kn, počev od 14.11.2011. pa do isplate,

-na iznos od 489,61 kn, počev od 14.12.2011. pa do isplate,

-na iznos od 537,43 kn, počev od 14.01.2012. pa do isplate,

-na iznos od 618,98 kn, počev od 14.02.2012. pa do isplate,

-na iznos od 545,12 kn, počev od 14.03.2012. pa do isplate,

-na iznos od 533,97 kn, počev od 14.04.2012. pa do isplate,

-na iznos od 540,57 kn, počev od 14.05.2012. pa do isplate,

-na iznos od 553,47 kn, počev od 14.06.2012. pa do isplate,

-na iznos od 538,25 kn, počev od 14.07.2012. pa do isplate,

-na iznos od 538,53 kn, počev od 14.08.2012. pa do isplate,

-na iznos od 504,12 kn, počev od 14.09.2012. pa do isplate,

-na iznos od 528,24 kn, počev od 14.10.2012. pa do isplate,

-na iznos od 543,31 kn, počev od 14.11.2012. pa do isplate,

-na iznos od 535,77 kn, počev od 14.12.2012. pa do isplate,

-na iznos od 535,19 kn, počev od 14.01.2013. pa do isplate,

-na iznos od 506,10 kn, počev od 14.02.2013. pa do isplate,

-na iznos od 469,98 kn, počev od 14.03.2013. pa do isplate,

-na iznos od 543,71 kn, počev od 14.04.2013. pa do isplate,

-na iznos od 496,47 kn, počev od 14.05.2013. pa do isplate,

-na iznos od 497,17 kn, počev od 14.06.2013. pa do isplate,

-na iznos od 493,80 kn, počev od 14.07.2013. pa do isplate,

-na iznos od 495,06 kn, počev od 14.08.2013. pa do isplate,

-na iznos od 506,12 kn, počev od 14.09.2013. pa do isplate,

-na iznos od 520,78 kn, počev od 14.10.2013. pa do isplate,

-na iznos od 523,23 kn, počev od 14.11.2013. pa do isplate,

-na iznos od 541,92 kn, počev od 14.12.2013. pa do isplate,

-na iznos od 522,33 kn, počev od 14.01.2014. pa do isplate,

-na iznos od 547,32 kn, počev od 14.02.2014. pa do isplate,

-na iznos od 557,05 kn, počev od 14.03.2014. pa do isplate,

-na iznos od 548,87 kn, počev od 14.04.2014. pa do isplate,

-na iznos od 530,37 kn, počev od 14.05.2014. pa do isplate,

-na iznos od 536,08 kn, počev od 14.06.2014. pa do isplate,

-na iznos od 545,77 kn, počev od 14.07.2014. pa do isplate,

-na iznos od 554,50 kn, počev od 14.08.2014. pa do isplate,

-na iznos od 557,58 kn, počev od 14.09.2014. pa do isplate,

-na iznos od 563,31 kn, počev od 14.10.2014. pa do isplate,

-na iznos od 579,21 kn, počev od 14.11.2014. pa do isplate,

-na iznos od 582,44 kn, počev od 14.12.2014. pa do isplate,

-na iznos od 583,81 kn, počev od 14.01.2015. pa do isplate,

-na iznos od 16.276,11 kn, počev od 15.01.2015. pa do isplate,

po stopi koja se određuje do 31.12.2007.g. u visini od 15 % godišnje, zatim od 01.01.2008.g. do 31.07.2015.g. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015.g. do 30.09.2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

IV/ Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, tužitelju NB, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi trošak parničnog postupka s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužitelj u tužbi postavlja deklaratorni tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu, a kojim je tužitelju na raspolaganje stavljen kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od CHF 22.856,13, i to u dijelu koji se odnose na valutnu klauzulu i način podešavanja kamatne stope, te s osnove navodne ništetnosti tih odredbi postavlja kondemnatorni zahtjev za isplatu iznosa od kn 46.125,72 zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Tužitelj u podnesenoj tužbi predlaže da se sva potrebna dokumentacija temeljem koje bi financijski vještak mogao napraviti izračun potraživanja zatraži odnosno pribavi od tuženika. Tuženik ističe kako je tužitelju tijekom trajanja njihovog ugovornog odnosa dostavio sve isprave koje se odnose na tužiteljev zahtjev iz ugovora o kreditu, te posljedice nemara tužitelja vezano za čuvanje dokumentacije ne mogu teretiti tuženika. Slijedom navedenog, prema mišljenju tuženika, pokušaj prevaljivanja tereta dokaza sa tužitelja na tuženika predstavlja zlouporabu procesnih ovlaštenja. Tuženik u cijelosti spori osnovanost tužbe i postavljenih tužbenih zahtjeva tužitelja, a iz razloga kako je obrazloženo u nastavku ovog odgovora. Tuženik nadalje ističe prigovor zastare iz razloga što je eventualno potraživanje tužitelja po Ugovoru o kreditu u zastari. Na zahtjev tužitelja za isplatu ima se primijeniti trogodišnji zastarni rok imajući u vidu plaćanja koja je tužitelj vršio po uvećanim anuitetima i to sve u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (u daljnjem tekstu: ZZP) u svezi odredbe čl. 230. Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu: ZOO). Odredbom čl. 118. ZPP-a propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Dakle, zakonodavac je tu jasno predvidio da se u postupcima koje potrošači osobno pokrenu radi o postupcima o naknadi štete, pa se u tom smislu ima primijeniti trogodišnji zastarni rok propisan odredbama ZOO-a. Slijedom navedenog, cijeneći okolnost da je predmetna tužba podnesena dana 14.06.2021. godine, to tuženik ističe kako je prošlo više od tri godine od plaćanja koja je tužitelj vršio, pa se stoga ima smatrati kako je cjelokupno potraživanje tužitelja u zastari. Ujedno se ističe, da čak i kada bi se imali primijeniti dulji zakonski rokovi zastare (pet godina) da bi za sva potraživanja tužitelja dospjela prije 14.06.2021. godine nastupila zastara. Osim toga, sve i kada bi sud prihvatio stajalište da je pokretanjem parničnog postupa za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dana 04.04.2012. došlo do prekida zastare, a što se osporava u cijelosti, tuženik ističe da bi potraživanje tužitelja opet bilo u zastari. Tuženik zaključno napominje da je zastara za podnošenje tužbe za utvrđenjem ništetnim načina promjene kamatne stope (potraživanje po osnovi ništetne kamatne stope) nastupila dana 14.06.2019. godine, odnosno da je tužitelj mogao podnijeti tužbu za utvrđenje ništetnim odredbe o načinu promjene kamatne stope do 13.06.2019. godine, čime tužitelj podnošenjem tužbe na dan 14.06.2021. g. nema pravo potraživati navodno preplaćene iznose sa osnove promjene kamatne stope. Dana 17. rujna 2019. godine objavljena je odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 3. rujna 2019. godine, posl.br. Rev 2221/18, a kojom odlukom je potvrđena odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. godine u dijelu kojim se utvrđuje da su Banke (pa tako i tuženik) povrijedile kolektivne interese potrošača ugovarajući valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Tuženik prije svega ističe da smatra da su obje gore navedene odluke nepravilne i nezakonite, a što osobito potvrđuje odluka Suda EU u predmetu C-81/19, (NG OH c/a SC 4 Banca Transilvania SA) iz koje proizlazi da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli isključena od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti iz razloga što je ista odraz zakonske odredbe članka 22. Zakona o obveznim odnosima. U navedenom predmetu u glavnom postupku pred Sudom EU bilo je riječ o ugovoru o kreditu zaključenom 2008. godine između banke i potrošača kojim je refinanciran prethodno zaključeni ugovor o kreditu između ugovornih stranaka. Novi ugovor o potrošačkom kreditu bio je denominiran u švicarskim francima (CHF) po tečaju na dan isplate. Opći uvjeti koji su činili sastavni dio ugovora predviđali su da povrat kredita mora biti u valuti u kojoj je kredit izražen, dakle u ovom konkretnom slučaju u valuti CHF. Ta je odredba bila u skladu s rumunjskim Općim građanskim zakonikom koji propisuje da je obveza koja proizlazi iz kredita u novcu uvijek ograničena na isti brojčani iznos naveden u ugovoru i da ako se vrijednost valute poveća ili smanji prije roka za otplatu, dužnik mora vratiti iznos koji brojčano odgovara pozajmljenom iznosu i obvezan ga je vratiti samo u valuti koja se koristila prilikom plaćanja. Dakle, odredba općih uvjeta koja se primjenjivala na ugovor između trgovca i potrošača odgovarala je odredbi rumunjskog Općeg građanskog zakonika. Sud koji je uputio zahtjev Sudu EU postavio je sljedeće pitanje: Da li u područje primjene Direktive ulazi ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori, ali koja odražava pravilo koje se u skladu s nacionalnim pravom primjenjuje između ugovornih strana, ako u tom pogledu nisu utvrđena nikakva drukčija rješenja?Odgovarajući na prethodno pitanje, Sud EU je prije svega podsjetio da je odredbom čl. 2. st. 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. godine o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje u tekstu: Direktiva) propisano da ugovorne odredbe koje su odraz obaveznih zakonskih ili regulatornih odredaba i odredaba ili načela međunarodnih konvencija u kojima su države članice ili Zajednica stranke, posebno u području prijevoza, ne podliježu odredbama ove Direktive. Posebno je istaknuo da je to isključenje od primjene režima iz Direktive opravdano činjenicom da je načelno legitimno pretpostaviti da je nacionalni zakonodavac uspostavio ravnotežu između svih prava i obveza stranaka određenih ugovora te da je ta okolnost opravdanje za isključenje Direktive u situacijama kada su u potrošačkim ugovorima ugovorene odredbe koje su odraz zakonskih odredbi. Primjenjujući taj stav Suda EU na konkretni slučaj, proizlazi da je odredba o valutnoj klauzuli iz ovo-predmetnog ugovora o kreditu, a koja odredba je odraz odredbe čl. 22. ZOO-a, isključena od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti te da je stoga isključena iz primjene Direktive pa tako i nacionalnih odredbi o zaštiti potrošača, jer se i u ovom slučaju mora pretpostaviti (praesumptio iuris et de iure) da je zakonodavac uspostavio ravnotežu između svih prava i obveza tužitelja kao potrošača i tuženika kao trgovca. Time otpadaju kako deklaratorni tužbeni zahtjevi za utvrđenje navodne ništetnosti valutne klauzule, tako i kondemnatorni zahtjev za isplatu s osnove navodno nepoštene i ništetne CHF valutne klauzule. Međutim, ukoliko bi naslovni sud smatrao da je ipak potrebno utvrditi okolnosti informiranosti tužitelja kao potrošača, tj. informacije koje su mu bile na raspolaganju prije, prilikom i za vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, kao što to proizlazi iz odluka VTS-a i VSRH-a, tuženik se očituje kako slijedi. Tuženik ističe kako su tužitelju bile dostupne sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora na takav način da je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak. Tuženik je tužitelja kao i općenito potrošače upozoravao i informirao o valutnoj klauzuli i to na više različitih načina. Konkretno, iz Ugovora o kreditu koji prileži spisu vidljivo je da je jasno i nedvojbeno navedeno da će se povrat obveza iz ugovora obračunavati po srednjem tečaju HNB za CHF (po istom onom po kojemu je i korisnik kredita primio sredstva), te da je korisnik kredita upoznat s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama, a koji može nastati uslijed promjene tečaja. Nadalje tužitelju su prilikom solemnizacije Ugovora o kreditu pojašnjena prava i obveze koje iz ugovora proizlaze, a tužitelj je i potvrdio svojim potpisom da ga je tuženik informirao o posljedicama i svim eventualnim rizicima tečaja. Dakle, jasno je da je postojalo sasvim dovoljno informacija temeljem kojih bi tužitelj mogao razumjeti ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule vezane uz švicarski franak odnosno po stajalištu tuženika tužitelj je itekako bio obaviješten o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak. Nadalje, svim zaposlenicima u nadležnim službama tuženika bio je dostavljen materijal “Izvod iz edukacijskog materijala za prodajno osoblje iz 2005.godine“ u kojem je sadržana jasna uputa kako odgovarati na pitanja klijenata prilikom sklapanja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom, pri čemu je posebno naglašeno da je izuzetno bitno klijente osvijestiti o promjenjivosti anuiteta u kunama u ovisnosti o promjeni tečaja. Takve upute bile su dostavljene i zaposlenicima auto kuća kod kojih su se potpisivali Ugovori o kreditu za kupnju motornih vozila. Odredba o valutnoj klauzuli sadržana u ovo-predmetnom ugovoru o kreditu je odraz odredbe članka 22. Zakona o obveznim odnosima koji propisuje da je dopuštena odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti. Stoga, sukladno recentnom stajalištu Suda EU izraženom u odluci br. C-81/19 (NG OH c/a SC Banca Transilvania SA) ta je odredba isključena od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti pa se predlaže naslovnom sudu odbijanje tužbenog zahtjeva tužitelja s te osnove. Međutim, neovisno o tome, iz gore priloženih okolnosti, proizlazi da je tužitelj je, kao i svi potrošači, bio dovoljno informiran i bio je svjestan da postoji određeni rizik prilikom podizanja kredita u kojima se glavnica kredita veže za stranu valutu, švicarski franak. Tuženik nadalje smatra da bilo koje podizanje kredita u bilo kojoj valuti per se predstavlja rizik, osobito iz razloga što valute ovise o kretanjima na svjetskoj ekonomiji i nijedna osoba ne može utjecati na eventualne promjene u tom pogledu. Ne samo da je tužitelju kao prosječnom i razboritom potrošaču to jasno, po stajalištu tuženika, to je svakoj osobi jasno. Neživotno je i nelogično da tužitelj nije znao za rizik. Osim toga, donošenje odluke o kreditnom zaduženju predstavlja značajnu obvezu, prvenstveno novčanu, te se takva odluka zasigurno ne može temeljiti samo na reklami bez opširnog prikupljanja daljnjih obavijesti kako kod Banke tako i općenito, a takve obavijesti je Banka stavila na raspolaganje svakom klijentu pa tako i tužitelju kako je ranije opisano. Tuženik ističe kako su ugovaranjem valutne klauzule, tužitelj i tuženik dobrovoljno, prema procjeni vlastitih interesa pristali na rizik promjenjivosti tečaja. Navedeno je razvidno iz činjenice kako se u ponudi tuženika nisu nalazili samo ugovori o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, pri čemu su različiti financijski proizvodi imali različite uvjete. Pritom je iznimno bitno istaknuti da se spomenuti rizik promjenjivosti tečaja odnosi i na svaku drugu valutu u odnosu na kunu, a ne samo na CHF. Naime, razvoj tečaja strane valute nije moguće unaprijed predvidjeti, kako u odnosu na CHF, tako i u odnosu na druge valute. Isto tako, nesporno je da je institut valutne klauzule bio i još uvijek jest općeprihvaćen od svih subjekata u društvu. Svaka osoba, pa tako i tužitelj se već sigurno susretao s pravnim poslovima gdje se cijena, naknada i slično ugovara na temelju tečaja domaće valute (HRK) u odnosu na bilo koju stranu valutu (CHF, USD, EUR i sl.) i stoga svaka osoba kao i tužitelj je svjestan i ne može postati nesvjestan, pa čak i bez obzira koje informacije primi prilikom sklapanja takvog ugovora, da mu obveza ovisi o tečaju te strane valute u odnosu na domaću valutu u trenutku kada bi ta trebao ispuniti tu obvezu, bez obzira na stvarnu vrijednost u trenutku ugovaranja. Dakle, radi se o institutu koji je apsolutno prepoznat, prihvaćen je u našem društvu i upotrebljava se i upotrebljavao se u trenutku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu. Svakoj osobi, a ne samo tužitelju, trebalo je biti jasno da sklapa ugovor o dugoročnom kreditu i da se tijekom tako dugog vremenskog razdoblja ne može očekivati da će takav ugovor proizvoditi jednake ekonomske učinke prilikom sklapanja i prilikom konačne otplate kredita. Isto tako, svakoj razumnoj osobi, pa tako i tužitelju je jasno da se svjetska ekonomija bazira na slobodnom tržištu i da se prilike u društvu ekonomske i druge mijenjaju pa tako i tečaj valuta. Slijedom navedenog odredba ugovora kojom se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak ne može uopće biti predmetom ispitivanja poštenosti/nepoštenosti, a sve i da naslovni sud zauzme stav da može, ista nije nepoštena, jer sukladno pravilima pravne logike i duhu 7 zaštite potrošača ne predstavlja nerazumljivu odredbu. Naime, navedena odredba je jasna, lako uočljiva i razumljiva, a tužitelju kao prosječno opreznom i pažljivom potrošaču nije moglo ostati nepoznato da je tečaj kune u odnosu na CHF podložan promjenama. Tuženik ističe kako je sve promjene kamatne stope izvršio sukladno tada važećim pozitivnim propisima. Tuženik je naime prije donošenja ZIDZPK (112/12 i 143/13) bio u obvezi samo prethodno izvijestiti potrošača o promjeni kamatne stope prije nego što se ona počne primjenjivati na ugovorni odnos s potrošačem, putem sredstava javnog informiranja ili na drugi odgovarajući način (čl. 175. Zakona o bankama, NN 84/02, 141/06), odnosno prema Zakonu o kreditnim institucijama (čl. 308. NN 117/08,) tuženik je bio dužan obavijestiti potrošača o promjeni ugovorene kamatne stope najmanje petnaest dana prije nego što se nova stopa počne primjenjivati, te uz obavijest dostaviti i izmijenjeni otplatni plan. Tuženik je to u ovoj stvari uredno činio. Tuženik se međutim, radi izostanka precizne zakonske regulative u vrijeme sklapanja ugovora, u postupanju prema tužitelju rukovodio i Direktivom Vijeća Europskih zajednica 93/13/EEZ od 05.04.1993. Navedena Direktiva u Prilogu sadrži tzv. sivu listu od devetnaest ugovornih odredaba koje bi se mogle smatrati nepoštenima, a koja lista je kasnije implementirana u odredbu čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača. No za razliku od Zakona o zaštiti potrošača, Direktiva u Prilogu predviđa i slučajeve u kojima određene odredbe sa sive liste nisu ograničenje za sklapanje ugovora, pa tako niti odredba koja trgovcu omogućuje da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom, ukoliko se radi o odredbi prema kojima pružatelj financijskih usluga pridržava pravo bez prethodne obavijesti izmijeniti kamatnu stopu koju plaća potrošač, u slučaju valjanog razloga, pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome odmah izvijesti drugu ugovornu stranu u najkraćem mogućem vremenu i da je ona tada odmah slobodna raskinuti ugovor (Toč. 2.b Priloga Direktive). Također nije nepoštena niti odredba kojom pružatelj financijskih usluga pridržava pravo jednostrano izmijeniti odredbu o cijeni, koja je uvjetovana kretanjem određenih indeksa, odnosno čimbenika na financijskom tržištu na koje pružatelj usluge nema utjecaj. Treba imati u vidu da je jedan od osnovnih ciljeva Direktive 93/13/EEZ, da se prilikom donošenja ocjene o poštenju pobijane odredbe imaju cijeniti narav robe ili usluge koja je predmet ugovora, te sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora. Kako se ZZP ima tumačiti i u skladu s Direktivom 93/13/EEZ, a sukladno odredbi čl. 145. Ustava RH, ovdje tuženik ističe da postoje određene iznimke od pravila o nepoštenim ugovornim odredbama predviđene Direktivom, koje uključuju i ovdje pobijanu odredbu. Neovisno o tome što takve odredbe nisu inkorporirane u sadržaj ZZP, to ne znači da ih sud treba zanemariti. Prema njima postupanje tuženika nije nepošteno. Tuženik ističe da je tužitelju pružena zaštita sukladno noveli Zakona o potrošačkom kreditiranju, koja je objavljena dana 04.10.2012. (dalje u tekstu ZIDZPK 112/12). Naime, sukladno navedenoj noveli ZIDZPK 112/12 tuženik je kao Banka bio u obvezi definirati parametre koje prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope, a koji su jasni i poznati potrošačima, kvalitativno i kvantitativno razraditi uzročno-posljedične veze kretanja parametara i utjecaja tih kretanja na visinu promjenjive kamatne stope i odrediti u kojim se razdobljima razmatra donošenje odluke o korekciji visine kamatne stope (koje je bazno razdoblje te koja su referentna razdoblja). Tuženik je postupio sukladno navedenoj obvezi te je donio nove Opće uvjete promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. u poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama (Opći uvjeti), koji su stupili na snagu 1.siječnja 2013., a koji Opći uvjeti su se primjenjivali i na predmetni ugovorni odnos. U odredbama poglavlja 3. Općih uvjeta – “Krediti – načini određivanja visine promjenjive kamatne stope, pod a) Promjenjivi elementi kamatne stope i fiksni dio kamatne stope, navedeno je: “Kamatne stope na kredite sastavljene su od varijabilnog i fiksnog dijela. Varijabilni (promjenjivi) dio kamatne stope na kredite je ugovoreni parametar, ili više njih, čija je promjena neovisna o volji ugovornih strana, koji je jasan i poznat Klijentima. Fiksni (nepromjenjivi) dio kamatne stope je određeni ugovoreni broj postotnih poena, koji se ne mijenja tijekom korištenja, odnosno otplate kredita.”.U odnosu na CHF kredite, navedeno je slijedeće: “U usklađenju zatečenih kamatnih stopa ugovorenih ugovorima o stambenom kreditu, ugovorima o kreditu s namjenom različitom od stambene namjene, te o kreditu bez određene namjene, ugovorenima s valutnom klauzulom izraženom u kunskoj protuvrijednosti iznosa izraženog u CHF, primjeniti će se šestomjesečni LIBOR za CHF.”.Dakle, počevši od 01.01.2013. kamatna stopa se mijenja u skladu sa promjenama javno dostupnog ugovorenog parametra (u konkretnom slučaju 6M LIBOR za CHF), a čija je promjena neovisna o volji ugovornih strana, i fiksnog dijela kamatne stope. Nesporno je da je tuženik tužitelja obavijestio o strukturiranju kamatne stope za njegov kredit dostavivši mu dana 8. siječnja 2013. godine Obavijest o novostima o utvrđivanju kamatne stope u kojoj je utvrdio da se kamatna stopa po kreditu tužitelja sastoji od: - Varijabilnog dijela kamatne stope koji se izražava kao 6M LIBOR za CHF i koji na dan 31. prosinca 2012. iznosi 0,065 postotnih poena; te - Fiksnog dijela koji iznosi 7,485 postotnih poena. Dodatno, tuženik je obavijestio tužitelja da će redovno usklađenje promjenjivih kamatnih stopa kao i utvrđivanje statusa klijenta obavljati šestomjesečno 20. svibnja i 20. studenog, s primjenom novih kamatnih stopa od 1. srpnja i 1. siječnja svake godine, a što je tuženik tijekom trajanja ovog ugovornog odnosa nesporno i činio kao i da na dan 1. srpnja 2013, koji je prvi Dan redovitog usklađivanja u smislu Općih uvjeta poslovanja te na Dan redovitog usklađenja 1. siječnja 2014. neće u izračunu kamatne stope primijeniti eventualni porast vrijednosti LIBOR-a za CHF u odnosu na njegovu vrijednost na dan 31.12.2012, već jedino njen eventualni pad. Tuženik je dakle udovoljio zakonskoj obvezi tako da je donio nove Opće uvjete te strukturirao kamatnu stopu sukladno relevantnim odredbama ZIDZPK 112/12. Tuženik je, stoga, tek od stupanja na snagu Općih uvjeta kojima je sukladno zakonom predviđenoj obvezi definiran parametar, fiksna marža te razdoblja promjena kamatnih stopa, odnosno od 01.01.2013. mogao definirati navedene elemente promjenjive kamatne stope, odnosno izmjeniti sadržaj svih ugovornih odnosa s promjenjivom kamatnom stopom, što je tuženik i učinio. Slijedom navedenog, razvidno je da su intervencijom zakonodavca stranke regulirale svoj ugovorni odnos u pogledu pitanja promjenjivosti kamatne stope pa tužitelj nema pravo tražiti i dodatnu zaštitu od suda podnošenjem predmetne tužbe. Potrebno je istaknuti i da je takav način usklađenja u više navrata i od više institucija potvrđen kao zakonit (Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Hrvatska narodna banka, VSRH u presudi Revt-294/2014, str. 35., Visoki prekršajni sud u presudi posl.br. Pž-139/18 od 29.03.2018. godine). Prema tome, već je kroz ZPK tužitelju pružena takva razina radi koje daljnja sudska zaštita nije potrebna, pri čemu je zakonodavac odgovarajuće cijenio činjenicu da su se ugovorne strane inicijalno opredijelile za primjenu promjenjive kamatne stope, i da je polazeći upravo od tog odabira koncipirao režim pravne zaštite koji je ustanovljen ZPK. Deklaratorna zaštita koju traži tužitelj u ovoj stvari usmjerena je na izmjenu sadržaja ugovornog odnosa. Dogovor o promjenjivoj kamatnoj stopi u sebi obuhvaća dva međusobno povezana i nerazdvojiva dogovora, i to dogovor o odabiru promjenjive kamatne stope, te o načinu podešavanja kamatne stope. Ta dva dogovora samo zajedno mogu činiti dogovor o promjenjivoj kamatnoj stopi, što je uostalom i stav recentne pravne teorije. Ukoliko se iz sadržaja ugovora kroz deklaratornu pravnu zaštitu ukloni način podešavanja visine kamatne stope, kamatna stopa se više ne može smatrati promjenjivom, jer tada od samog zasnivanja ugovornog odnosa ne postoji nikakav dogovor parničnih stranaka u pogledu načina njezinog podešavanja. Takav ugovor pravno je i sadržajno nepotpun, stoga odgovor na pitanje koja se kamatna stopa primjenjuje na ugovorni odnos parničnih stranaka treba potražiti u tumačenju preostalih odredbi ugovora. Odredba čl. 2. Ugovora i dalje doduše sadrži odredbu o tome da su ugovorne strane odredile primjenu promjenjive kamatne stope u početnoj visini od 6,55 % godišnje, no jasno je da uslijed izostanka kriterija o načinu podešavanja njezine visine početno ugovorena visina jest njezina trajna visina, budući da druge odredbe ugovora ne daju odgovor na pitanje kako bi promjena takve stope mogla nastupiti. Međutim, ukoliko se ugovor tumači teleološki (ako ne postoji način na koji može doći do izmjene početno ugovorene visine kamatne stope) to samo može dovesti do zaključka da kamatna stopa nije promjenjiva, već da se radi o fiksnoj kamatnoj stopi. Takva naime jedino i može biti kamatna stopa za koju, iako nazvana promjenjivom, u ugovoru nije predviđen način njezinog podešavanja. Nije pak moguće niti pravno dopušteno kamatnu stopu, koju su ugovorne strane izričito predvidjele kao promjenjivu, intervencijom u sadržaj ugovora izmijeniti u fiksnu kamatnu stopu od samog zasnivanja ugovornog odnosa, niti zanemariti valjanost inicijalnog dogovora između parničnih stranaka da će se na njihov ugovorni odnos primjenjivati promjenjiva kamatna stopa. Parnične stranke su u vrijeme zasnivanja ugovora jasno očitovale svoju volju na način da žele da se na njihov odnos primjenjuje promjenjiva, a ne fiksna kamatna stopa, a što uostalom odgovarajuće cijeni i uvažava sam zakonodavac. U pravnoj teoriji uvriježen je stav da se odredbe ugovora imaju primjenjivati onako kako glase, a da se pri tumačenju spornih odredbi treba istraživati i zajednička namjera ugovaratelja, te odredbu tako razumjeti kako to odgovara načelima obveznog prava, posebice kroz načelo slobode uređivanja obveznih odnosa, budući da se pod njime podrazumijeva “sloboda suugovaratelja da samostalno i slobodnom voljom odlučuju hoće li uopće zasnovati određeni obveznopravni odnos, s kime, kojom vrstom ugovora, s kojim sadržajem i redovito u kojem obliku, mijenjati ga i okončati” (SB, Komentar Zakona o obveznim odnosima, 2005. g., str. 7.). Deklaratorni tužbeni zahtjev stoga se ne može usvojiti bez da se pritom ne postupi protivno Zakonu o potrošačkom kreditiranju i Zakonu o zaštiti potrošača, ali i bez da se ne povrijedi jedno od osnovnih načela obveznog prava, načelo slobode ugovaranja. Tuženik spori da bi na strani tužitelja nastupila šteta, kao i da bi tuženik ikakvu štetu prouzročio svojim postupanjem tužitelju .Presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13 potrošača u skladu sa praksom suda Europske unije, definira kao dobro informiranu, razumnu, pažljivu i opreznu osobu. Tužitelj se stoga ne može prikazivati kao osoba kojoj je moguće "nametnuti" Ugovor određenog sadržaja, na unaprijed formuliranom standardnom obrascu, niti je to životno logično i uvjerljivo. Tužitelja nitko nije silio da sklopi ugovor o kreditu s tuženikom, već je to isključivo rezultat njegove slobodne volje. Ukoliko pak tužitelj želi sebe prikazati kao osobu koja je ugovor sklopila bez da je propitivala njegove odredbe, on tim više ne uživa pravnu zaštitu po režimu koji je ustanovljen odredbama ZPK i ZZP, jer bi iz navedenog proizlazilo da on nije niti želio pregovarati o pojedinim odredbama, već je samo htio što prije ishoditi potrebna novčana sredstva. U ovoj stvari nije sporno da je tuženik kao pružatelj financijskih usluga, u smislu spomenute odredbe Priloga Direktive i ranije navedenih zakona, u prvoj mogućoj prilici izvijestio tužitelja o izmjeni kamatne stope, te da je pri tome tužitelj imao pravo na raskid ugovora. Takvo držanje sud bi ipak trebao odgovarajuće cijeniti, budući da sadašnji navodi i prijašnje postupanje tužitelja dijametralno suprotni. Stoga, sve i da je na strani tužitelja nastala šteta, njegov doprinos takvoj šteti više je nego očigledan. Nadalje, Zakon o zaštiti potrošača (NN 41/14) odredbom čl. 118., odnosno 138.a (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 78/12 i 56/13, dalje u tekstu: ZZP) jasno definira pravni osnov tužbenih zahtjeva za osobe koje protiv tuženika iz kolektivnog spora temeljem iste odredbe pokreću pojedinačne postupke s osnove presude donesene u kolektivnom sporu, a to je naknada štete. Takva pravna osnova jasna je budući da ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, temeljem koje je tuženik stekao iznose koji su ovdje predmetom zahtjeva za isplatu nije otpala, već i dalje egzistira. Vezano za tužbeni zahtjev tužitelja kojim potražuje zakonske zatezne kamate na pojedinačne iznose od dana 09.01.2009. godine, tuženik ističe da čak i u slučaju kada bi sud utvrdio ništetnim pobijane odredbe ugovora i ocijenio osnovanim postojanje tužiteljeve tražbine, a što se spori u cijelosti, takav zahtjev tužitelja u odnosu na tijek zakonskih zateznih kamata bi bio u potpunosti neosnovan. Naime, odredbom članka 214. Zakona o obveznim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 29/78., 39/85., 46/85., 57/89., "Narodne novine" br. 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99., 88/01., 35/05.), a koja odredba je istovjetna odredbi članka 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) propisano je da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, vraća se zajedno sa zateznim kamatama i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Sukladno mišljenju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznijetog na sjednici dana 05. ožujka 2004. godine, Ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe članka 214. ZOO-a treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva. Navedeno mišljenje Vrhovni sud potvrđuje i u odluci posl.br. Rev-2781/2011 od 16. ožujka 2015. godine: „Naime, ugovorne strane iz ugovora o zajmu koji je ništav iz razloga što su njime ugovorne strane protuzakonito ugovorile plaćanje u stranoj valuti treba u smislu odredbe čl.214. ZOO smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva.“.Slijedom navedenog, razvidno je da ukoliko bi sud ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na glavnicu, a što tuženik osporava, tužitelj bi eventualno imao pravo na zakonske zatezne kamate na potraživani iznos i to od podnošenja tužbe, a sve iz razloga jer je tek podnošenjem predmetne tužbe tužitelj postavio zahtjev prema tuženiku za povrat stečenog bez osnove, a tuženik u trenutku stjecanja nije bio nepošten te ga se sukladno izraženom shvaćanju VSRH u smislu odredbe članka 214. ZOO-a treba smatrati savjesnim. jedom svega navedenog, tuženik predlaže sudu da odbije tužbene zahtjeve tužitelja kao neosnovane, te naloži tužitelju da naknadi tuženiku troškove ovoga postupka.

3. U pisanom podnesku od 12.prosinca 2023. (stranica 198 spisa) tužitelj po punomoćniku navodi da nastavno na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije i knjigovodstvo Darija Dumančića od 20.11.2023 godine,da u odnosu na ranije naznačene iznose precizira toč. III i IV predmetnog tužbenog zahtjeva, slijedom čega ista sada glasi:

III. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, tužitelju NB, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti novčani iznos od 5.656,95 EUR, koji predstavlja iznos isplaćen od strane tužitelja temeljem ništetnih odredbi predmetnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnom tečaju u CHF, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, računajući od uplate svakog pojedinog iznosa od 1. kolovoza 2008. god. do 31. srpnja 2015. god., u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za 5 postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. god., po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01. siječnja 2023. god., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana, i to:

-na iznos od 18,71 eur, počev od 09.01.2009. pa do isplate,

-na iznos od 7,50 eur, počev od 10.02.2009. pa do isplate,

-na iznos od 12,14 eur, počev od 10.03.2009. pa do isplate,

-na iznos od 4,18 eur, počev od 20.04.2009. pa do isplate,

-na iznos od 5,91 eur , počev od 12.05.2009. pa do isplate,

-na iznos od 4,46 eur , počev od 14.07.2009. pa do isplate,

-na iznos od 9,67 eur , počev od 14.08.2009. pa do isplate,

-na iznos od 12,24 eur , počev od 14.09.2009. pa do isplate,

-na iznos od 10,07 eur , počev od 14.10.2009. pa do isplate,

-na iznos od 11,70 eur , počev od 14.11.2009. pa do isplate,

-na iznos od 10,94 eur , počev od 14.12.2009. pa do isplate,

-na iznos od 15,59 eur , počev od 14.01.2010. pa do isplate,

-na iznos od 18,34 eur , počev od 14.02.2010. pa do isplate,

-na iznos od 17,76 eur , počev od 14.03.2010. pa do isplate,

-na iznos od 20,80 eur , počev od 14.04.2010. pa do isplate,

-na iznos od 25,29 eur, počev od 14.05.2010. pa do isplate,

-na iznos od 27,28 eur, počev od 14.06.2010. pa do isplate,

-na iznos od 34,25 eur, počev od 14.07.2010. pa do isplate,

-na iznos od 31,95 eur, počev od 14.08.2010. pa do isplate,

-na iznos od 42,43 eur, počev od 14.09.2010. pa do isplate,

-na iznos od 36,49 eur, počev od 14.10.2010. pa do isplate,

-na iznos od 38,55 eur, počev od 14.11.2010. pa do isplate,

-na iznos od 45,53 eur, počev od 14.12.2010. pa do isplate,

-na iznos od 49,17 eur, počev od 14.01.2011. pa do isplate,

-na iznos od 42,99 eur, počev od 14.02.2011. pa do isplate,

-na iznos od 47,15 eur, počev od 14.03.2011. pa do isplate,

-na iznos od 43,93 eur, počev od 14.04.2011. pa do isplate,

-na iznos od 50,77 eur, počev od 14.05.2011. pa do isplate,

-na iznos od 63,21 eur, počev od 14.06.2011. pa do isplate,

-na iznos od 69,98 eur, počev od 14.07.2011. pa do isplate,

-na iznos od 86,45 eur, počev od 14.08.2011. pa do isplate,

-na iznos od 65,78 eur, počev od 14.09.2011. pa do isplate,

-na iznos od 59,83 eur, počev od 14.10.2011. pa do isplate,

-na iznos od 59,28 eur, počev od 14.11.2011. pa do isplate,

-na iznos od 59,87 eur, počev od 14.12.2011. pa do isplate,

-na iznos od 66,22 eur, počev od 14.01.2012. pa do isplate,

-na iznos od 67,88 eur, počev od 14.02.2012. pa do isplate,

-na iznos od 67,24 eur, počev od 14.03.2012. pa do isplate,

-na iznos od 65,76 eur, počev od 14.04.2012. pa do isplate,

-na iznos od 66,64 eur, počev od 14.05.2012. pa do isplate,

-na iznos od 68,35 eur, počev od 14.06.2012. pa do isplate,

-na iznos od 66,33 eur, počev od 14.07.2012. pa do isplate,

-na iznos od 66,36 eur, počev od 14.08.2012. pa do isplate,

-na iznos od 61,80 eur, počev od 14.09.2012. pa do isplate,

-na iznos od 65,00 eur, počev od 14.10.2012. pa do isplate,

-na iznos od 67,00 eur, počev od 14.11.2012. pa do isplate,

-na iznos od 66,00 eur, počev od 14.12.2012. pa do isplate,

-na iznos od 65,92 eur, počev od 14.01.2013. pa do isplate,

-na iznos od 62,06 eur, počev od 14.02.2013. pa do isplate,

-na iznos od 63,24 eur, počev od 14.03.2013. pa do isplate,

-na iznos od 67,05 eur, počev od 14.04.2013. pa do isplate,

-na iznos od 60,78 eur, počev od 14.05.2013. pa do isplate,

-na iznos od 60,87 eur, počev od 14.06.2013. pa do isplate,

-na iznos od 60,43 eur, počev od 14.07.2013. pa do isplate,

-na iznos od 60,59 eur, počev od 14.08.2013. pa do isplate,

-na iznos od 62,06 eur, počev od 14.09.2013. pa do isplate,

-na iznos od 64,01 eur, počev od 14.10.2013. pa do isplate,

-na iznos od 64,33 eur, počev od 14.11.2013. pa do isplate,

-na iznos od 66,81 eur, počev od 14.12.2013. pa do isplate,

-na iznos od 64,21 eur, počev od 14.01.2014. pa do isplate,

-na iznos od 67,53 eur, počev od 14.02.2014. pa do isplate,

-na iznos od 68,82 eur, počev od 14.03.2014. pa do isplate,

-na iznos od 67,74 eur, počev od 14.04.2014. pa do isplate,

-na iznos od 65,28 eur, počev od 14.05.2014. pa do isplate,

-na iznos od 66,04 eur, počev od 14.06.2014. pa do isplate,

-na iznos od 67,33 eur, počev od 14.07.2014. pa do isplate,

-na iznos od 68,48 eur, počev od 14.08.2014. pa do isplate,

-na iznos od 68,89 eur, počev od 14.09.2014. pa do isplate,

-na iznos od 69,65 eur, počev od 14.10.2014. pa do isplate,

-na iznos od 71,76 eur, počev od 14.11.2014. pa do isplate,

-na iznos od 72,19 eur, počev od 14.12.2014. pa do isplate,

-na iznos od 72,37 eur, počev od 14.01.2015. pa do isplate,

-na iznos od 2.053,74 eur, počev od 15.01.2015. pa do isplate,

IV/ Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, tužitelju NB, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi trošak parničnog postupka zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana. Iz ranije navedenih razloga, tužitelj i nadalje ustraje pri preciziranoj tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, kao i svim do sada iznesenim navodima i dokaznim prijedlozima.

4. U pisanom podnesku od 10. listopada 2024. (stranica 211 spisa) tužitelj po punomoćniku navodi da precizira predmetnu tužbu i tužbeni zahtjev na način da isti sada glasi:

I. Utvrđuju se ništetnim odredbe iz Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila br. 3214894915/08, kreditna partija:7104385125od 20.11.2008., koji ugovor je potvrđen po javnom bilježniku Dragici Dumančić iz Osijeka pod brojem OV-18006/2008 dana 21.11.2008., između tužitelja NB, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb, Trg b. J.Jelačića 10, OIB:92963223473 kao banke, te iste odredbe ne proizvode nikakve pravne učinke, i to u dijelu koji se odnosi na promjenjivost kamatne stope, posebice u čl. 2. predmetnog ugovora u dijelu koji glasi: „…koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. ….“, u članku 6. u dijelu koji glasi: „Za slučaj izmjene redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta/ostatka vrijednosti utvrđen ovim člankom, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete/ostatak vrijednosti.“, te u članku 23. toč. K) u dijelu koji glasi: „Potpisom ovog Ugovora korisnik kredita potvrđuje da je upoznat s uvjetima kredita i efektivnom kamatnom stopom/efektivnom godišnjom kamatnom stopom…..EKS/RGKS može biti promijenjen uslijed promjene kamatne stope na kredit…“

II. Utvrđuju se ništetnim odredbe iz Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila br. 3214894915/08, kreditna partija:7104385125od 20.11.2008., koji ugovor je potvrđen po javnom bilježniku Dragici Dumančić iz Osijeka pod brojem OV-18006/2008 dana 21.11.2008.,između tužitelja NB, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb, Trg b. J.Jelačića 10, OIB:92963223473 kao banke, te iste odredbe ne proizvode nikakve pravne učinke, i to u dijelu koji se odnosi na ugovorenu valutnu klauzulu u CHF valuti, posebice čl. 1 u dijelu koji glasi: “…u kunskoj protuvrijednosti od CHF 22.856,13 (slovima: dvadesetdvijetisuće osamstopedesetšest švicarskihfranakaitrinaestrapena) obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita.“, u čl. 2 u dijelu koji glasi: „........od CHF 22.856,13 (slovima:dvadesetdvijetisuće osamstopedesetšest švicarskihfranaka itrinaestrapena)….sve u kunskoj protuvrijednosti, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.“, u čl.. 6 u dijelu koji glasi: „u kunskoj protuvrijednosti od CHF 22.856,13 (slovima:dvadesetdvijetisuće osamstopedesetšestšvicarskihfranakaitrinaestrapena) obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja….“., te u čl. 18. toč. P) u dijelu koji glasi: „Korisnik kredita i ostale ugovorne strane na strani Korisnika kredita izjavljuju Kreditoru da su upoznati sa činjenicom da su kredit iz č. 1 ovog Ugovora te sve obaveze na povrat kredita iz ovog Ugovora vezani uz valutnu klauzulu, pa ovime i izrijekom potvrđuju da pristaju na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz promjene tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovornog odnosa na temelju ovog Ugovora.“

III. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, tužitelju NB, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti novčani iznos od 557,31 EUR, koji predstavlja iznos isplaćen od strane tužitelja temeljem ništetnih odredbi predmetnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, računajući od uplate svakog pojedinog iznosa od 1. kolovoza 2008. god. do 31. srpnja 2015. god., u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za 5 postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. god., po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01. siječnja 2023. god., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana, i to:

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.08.2009. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.09.2009. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.10.2009. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.11.2009. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.12.2009. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.01.2010. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.02.2010. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.03.2010. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.04.2010. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.05.2010. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.06.2010. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.07.2010. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.08.2010. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.09.2010. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.10.2010. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.11.2010. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.12.2010. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.01.2011. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.02.2011. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.03.2011. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.04.2011. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.05.2011. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.06.2011. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.07.2011. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.08.2011. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.09.2011. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.10.2011. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.11.2011. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.12.2011. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.01.2012. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.02.2012. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.03.2012. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.04.2012. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.05.2012. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.06.2012. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.07.2012. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.08.2012. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.09.2012. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.10.2012. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.11.2012. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.12.2012. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.01.2013. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.02.2013. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.03.2013. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.04.2013. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.05.2013. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.06.2013. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.07.2013. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.08.2013. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.09.2013. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.10.2013. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.11.2013. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.12.2013. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.01.2014. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.02.2014. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.03.2014. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.04.2014. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.05.2014. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.06.2014. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.07.2014. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.08.2014. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.09.2014. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.10.2014. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.11.2014. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.12.2014. pa do isplate,

-na iznos od 8,03 eur, počev od 14.01.2015. pa do isplate,

-na iznos od 27,33 eur, počev od 15.01.2015. pa do isplate,

IV/ Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, tužitelju NB, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti novčani iznos od 5.099,64 EUR, koji predstavlja iznos isplaćen od strane tužitelja temeljem ništetnih odredbi predmetnog ugovora o kreditu o valutnom tečaju u CHF, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, računajući od uplate svakog pojedinog iznosa od 1. kolovoza 2008. god. do 31. srpnja 2015. god., u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za 5 postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. god., po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01. siječnja 2023. god., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana, i to:

-na iznos od 18,71 eur, počev od 09.01.2009. pa do isplate,

-na iznos od 7,50 eur, počev od 10.02.2009. pa do isplate,

-na iznos od 12,14 eur, počev od 10.03.2009. pa do isplate,

-na iznos od 4,18 eur, počev od 20.04.2009. pa do isplate,

-na iznos od 5,91 eur, počev od 12.05.2009. pa do isplate,

-na iznos od 4,46 eur, počev od 14.07.2009. pa do isplate,

-na iznos od 1,64 eur, počev od 14.08.2009. pa do isplate,

-na iznos od 4,21 eur, počev od 14.09.2009. pa do isplate,

-na iznos od 2,04 eur, počev od 14.10.2009. pa do isplate,

-na iznos od 3,67 eur, počev od 14.11.2009. pa do isplate,

-na iznos od 2,91 eur, počev od 14.12.2009. pa do isplate,

-na iznos od 7,56 eur, počev od 14.01.2010. pa do isplate,

-na iznos od 10,31 eur, počev od 14.02.2010. pa do isplate,

-na iznos od 9,73 eur, počev od 14.03.2010. pa do isplate,

-na iznos od 12,77 eur, počev od 14.04.2010. pa do isplate,

-na iznos od 17,26 eur, počev od 14.05.2010. pa do isplate,

-na iznos od 19,25 eur, počev od 14.06.2010. pa do isplate,

-na iznos od 26,22 eur, počev od 14.07.2010. pa do isplate,

-na iznos od 34,40 eur, počev od 14.08.2010. pa do isplate,

-na iznos od 28,46 eur, počev od 14.09.2010. pa do isplate,

-na iznos od 30,52 eur, počev od 14.10.2010. pa do isplate,

-na iznos od 37,50 eur, počev od 14.11.2010. pa do isplate,

-na iznos od 41,14 eur, počev od 14.12.2010. pa do isplate,

-na iznos od 34,96 eur, počev od 14.01.2011. pa do isplate,

-na iznos od 39,12 eur, počev od 14.02.2011. pa do isplate,

-na iznos od 35,90 eur, počev od 14.03.2011. pa do isplate,

-na iznos od 42,74 eur, počev od 14.04.2011. pa do isplate,

-na iznos od 55,18 eur, počev od 14.05.2011. pa do isplate,

-na iznos od 61,95 eur, počev od 14.06.2011. pa do isplate,

-na iznos od 69,98 eur, počev od 14.07.2011. pa do isplate,

-na iznos od 78,42 eur, počev od 14.08.2011. pa do isplate,

-na iznos od 57,75 eur, počev od 14.09.2011. pa do isplate,

-na iznos od 51,80 eur, počev od 14.10.2011. pa do isplate,

-na iznos od 51,25 eur, počev od 14.11.2011. pa do isplate,

-na iznos od 51,84 eur, počev od 14.12.2011. pa do isplate,

-na iznos od 58,19 eur, počev od 14.01.2012. pa do isplate,

-na iznos od 59,85 eur, počev od 14.02.2012. pa do isplate,

-na iznos od 59,21 eur, počev od 14.03.2012. pa do isplate,

-na iznos od 57,73 eur, počev od 14.04.2012. pa do isplate,

-na iznos od 58,61 eur, počev od 14.05.2012. pa do isplate,

-na iznos od 60,32 eur, počev od 14.06.2012. pa do isplate,

-na iznos od 58,30 eur, počev od 14.07.2012. pa do isplate,

-na iznos od 58,33 eur, počev od 14.08.2012. pa do isplate,

-na iznos od 53,77 eur, počev od 14.09.2012. pa do isplate,

-na iznos od 56,97 eur, počev od 14.10.2012. pa do isplate,

-na iznos od 58,97 eur, počev od 14.11.2012. pa do isplate,

-na iznos od 57,97 eur, počev od 14.12.2012. pa do isplate,

-na iznos od 57,89 eur, počev od 14.01.2013. pa do isplate,

-na iznos od 54,03 eur, počev od 14.02.2013. pa do isplate,

-na iznos od 55,21 eur, počev od 14.03.2013. pa do isplate,

-na iznos od 59,02 eur, počev od 14.04.2013. pa do isplate,

-na iznos od 52,75 eur, počev od 14.05.2013. pa do isplate,

-na iznos od 52,84 eur, počev od 14.06.2013. pa do isplate,

-na iznos od 52,40 eur, počev od 14.07.2013. pa do isplate,

-na iznos od 52,56 eur, počev od 14.08.2013. pa do isplate,

-na iznos od 54,03 eur, počev od 14.09.2013. pa do isplate,

-na iznos od 55,98 eur, počev od 14.10.2013. pa do isplate,

-na iznos od 56,30 eur, počev od 14.11.2013. pa do isplate,

-na iznos od 58,78 eur, počev od 14.12.2013. pa do isplate,

-na iznos od 56,18 eur, počev od 14.01.2014. pa do isplate,

-na iznos od 59,50 eur, počev od 14.02.2014. pa do isplate,

-na iznos od 60,79 eur, počev od 14.03.2014. pa do isplate,

-na iznos od 59,71 eur, počev od 14.04.2014. pa do isplate,

-na iznos od 57,25 eur, počev od 14.05.2014. pa do isplate,

-na iznos od 58,01 eur, počev od 14.06.2014. pa do isplate,

-na iznos od 59,30 eur, počev od 14.07.2014. pa do isplate,

-na iznos od 60,45 eur, počev od 14.08.2014. pa do isplate,

-na iznos od 60,86 eur, počev od 14.09.2014. pa do isplate,

-na iznos od 61,62 eur, počev od 14.10.2014. pa do isplate,

-na iznos od 63,73 eur, počev od 14.11.2014. pa do isplate,

-na iznos od 64,16 eur, počev od 14.12.2014. pa do isplate,

-na iznos od 64,34 eur, počev od 14.01.2015. pa do isplate,

-na iznos od 2.026,41 eur, počev od 15.01.2015. pa do isplate,

V/ Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, tužitelju NB, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi trošak parničnog postupka zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, i to do 31. srpnja 2008. god. po stopi od 15% a od 1. kolovoza 2008. god., do 31. srpnja 2015. god., u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za 5 postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. god., po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01. siječnja 2023. god., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana. Iz ranije navedenih razloga, tužitelj i nadalje ustraje pri preciziranoj tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, kao i svim do sada iznesenim navodima i provedenim dokaznim prijedlozima.

5. Radi utvrđenja odlučnih činjenica za rješenje ovog spora sud je proveo dokaze tako što izvršio uvid u Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila, efektivnu kamatnu stopu/godišnju kamatnu stopu, Prometi po kreditu /specifkacija uplata,Priopćenje za javnost Ministarstva financija,Obavijest o novostima u utvrđivanju visine kamatne stope,Odgovor HNB na zahtjeve Udruge franak,Opće uvjete promjene kamatnih stopa Zagrebačka banke d.d.Pregled promjena kamatnih stopa po kreditu,proveo dokaz vještačenjem po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke Posrednik d.o.o, saslušao vještaka financijsko-knjigovodstvene struke i saslušao tužitelja u svojstvu stranke.

6. Dakle, predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, te zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa po navedenim osnovama.

7. Uvidom u Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj 32148915/08 od 20.stiudenog 2008.(stranica 23 spisa),proizlazi da je sklopljen između Zagrebačke bake d.d. Zagreb i korisnika kredita AB iz [adresa] i kao fiducijarnog dužnika kojim ugovorom je kreditor odobrio i stavio na raspolaganje korisniku kredita kredit u iznosu kunske protuvrijednosti od 22.856,13 CHF obračunato po srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita, koji kredit se korisnik kredita obvezao vratiti, uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen navedenim ugovorom (čl.1. Ugovora).

U članku 2. Ugovora navodi se da je korisnik kredita dužan kreditoru platiti u anuitetima kredit u iznosu kunske protuvrijednosti 22.856,13 CHF i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama kreditora Zagrebačke banke d.d., koja na dan sklapanja ovog ugovora iznosi 6,55% godišnje, interkalarnu kamatu po stopi jednakoj stopi redovne kamate, sve u kunskoj protuvrijednosti ,obračunato po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja (st.1.). Na sve dospjele neplaćene tražbine po kreditu, osim na dospjelu nenaplaćenu kamatu, primjenjuje se kamatna stopa po dospijeću koja se utvrđuje u visini stope važeće zakonske zatezne kamate ,te će kreditor obračunati i naplatiti tako utvrđenu kamatu po dospijeću, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, i to za cijelo razdoblje do dana plaćanja. Ako je redovna kamatna stopa veća od kamatne stope po dospijeću, primjenjuje se redovna kamatna stopa (st.2.)

Korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge kreditora(st.3.).

Rok otplate kredita iznosi 85 mjeseci (čl.3.).

Kredit se koristi isplatom prodavatelju Grand Auto na račun naveden u ugovoru (čl.4.).

Namjena kredita je kupnja vozila marke FORD,tip i model Focus 16 Ti-VCT godina proizvodnje 2008.

U čl.6. navedenog ugovora ugovoreno je da korisnik kredita otplaćuje kredit u 84 jednakih mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 278,61 CHF ,te jednom, posljednjem iznosu koji predstavlja odgođeni dio glavnice u kunskoj protuvrijednosti CHF 6.495,23 obračunatoj po srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja. Iznos anuiteta sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važeće na dan sklapanja ugovora. Glavni dug se sastoji od dijela glavnice čija otplata nije odgođena ,a kamata se sastoji od kamate obračunate na dio glavnice čija otplata nije odgođena i kamate na odgođeni dio glavnice (ostatak vrijednosti kredita) Za slučaj izmjene redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta/ostatka vrijednosti utvrđen ovim člankom, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete/ostatak vrijednosti.

U čl. 18. toč. P) ugovoreno da korisnik kredita i ostale ugovorne strane na strani Korisnika kredita izjavljuju Kreditoru da su upoznati sa činjenicom da su kredit iz čl. 1 ovog Ugovora te sve obaveze na povrat kredita iz ovog Ugovora vezani uz valutnu klauzulu, pa ovime i izrijekom potvrđuju da pristaju na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz promjene tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovornog odnosa na temelju ovog Ugovora.

8. Navedeni ugovor solemniziran je po javnom bilježniku Dragici Dumančić iz Osijeka dana 21.studenog 2008.godine,broj OV- 18006/2008 (stranica 27 spisa).

9. Tužitelj NB, izjavio je saslušan u svojstvu stranke da je 2008. godine namjeravao kupiti osobni automobil za čega su mu trebala sredstva, te se odlučio za podizanje kredita kod Zagrebačke banke. Išao se interesirati za kredit kod još jedno dvije banke ali s obzirom da je imao tekući račun kod Zagrebačke banke preko koje je primao plaću, tj. bio je klijent Zagrebačke banke odlučio se na podizanje kredita kod Zagrebačke banke. Tada je već imao jedan kredit kod Zagrebačke banke u valuti CHF,te kada je zatražio podizanje ovoga kredita oni su mu ponudili ovaj predmetni kredit. Rekli su da je to najpovoljnija opcija glede iznosa i rata kredita. Koliko se sjeća kredit je bio podignut na iznos od nekih 100.000,00 kuna ali u valuti CHF. Nije upozoren od strane tuženika na rizik tečaja CHF. Ništa mu posebno nisu rekli za tu valutu nego su mu rekli da je to najpovoljnija opcija za njega. Rečeno mu je da je kamata promjenjiva, ali mu nije rečeno na koji način će se kamata mijenjati. Ugovor o kreditu je pročitao , te ga je razumio koliko ga je mogao razumjeti. Po struci je diplomirani inženjer elektrotehnike. U vrijeme sklapanja ugovora bio je u radnom odnosu u Simens d.d. U vrijeme sklapanja ugovora nije imao privatnu firmu, niti obrt. Sredstva kredita su isplaćena na račun auto-kuće. Osobni automobil koji je kupio tim sredstvima je koristio za osobne potrebe. Kredit je sam otplatio. Rate su naplaćivane putem trajnog naloga. Kada se rata počela povisivati nije išao radi toga u banku. Veći pomaci su nastupili otprilike 3-4 godine nakon sklapanja ugovora s obzirom na rast tečaja, a kamate su mijenjane po malo. Nije mogao utjecati ni na što osim teoretski tražiti refinanciranje kredita. Na pitanje punomoćnika tuženika da li je prilikom sklapanja ugovora tražio pojašnjenja pojedinih odredbi ugovora, izjavio je da nije, te mu je ugovor otprilike bio jasan. Sjeća se da je išao kod javnog bilježnika na solemnizaciju ugovora. Kod javnog bilježnika mu nije ništa pojašnjavano niti su ga što pitali. Na pitanje punomoćnika tuženika da li je pokušao pregovarati o pojedinim odredbama ugovora, izjavio je da nije te izjavio da nije bio svjestan da se to uopće može (stranica 208 spisa).

10. Da bi odlučio o tužbenom zahtjevu sud je proveo dokaz vještačenjem po vještaku financijsko knjigovodstvene struke Posrednik d.o.o koji je dana 20.studenog 2023.godine dao pisani nalaz i mišljenje (stranica 162 -199 spisa) u kojem je naveo:

Tužitelj NB naspram početno ugovorene kamatne stope radi promjena istih više je uplatio tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. iznos od 4.199,07 kuna, odnosno preračunato po fiksnom tečaju kn/EUR 557,31 EUR. Razlika tečaja CHF kojeg je tuženik primjenjivao prilikom plaćanja svakog anuiteta naspram tečaja za CHF koji je primjenjivao tuženik na dan isplate kredita i to tečaja 4,729057 iznosi 38.423,23 kuna, odnosno 5.099,64 EUR-a.

Iz navedenog proizlazi da je tužitelj NB više uplatio po Ugovoru o kreditu za kupnju motornih vozila broj 3214894915/08 sklopljenog dana 20. studenog 2008. godine od prvotno zaključenog kredita iznos od 42.622,30 kuna, što preračunato po fiksnom tečaju kn/EUR iznosi 5.656,95 EUR-a.

U vrijeme korištenja kredita kamatna stopa nije bila manja od početno ugovorene, kao niti tečaj u odnosu na datum isplate kredita.

Utvrđene svako mjesečne razlike u kunama pobrojao je na stranicama 26. do 28. ovog pismenog Nalaza i mišljenja.

11. Stalni sudski vještak Darijo Dumančić iz Posrednik d.o.o saslušan na ročištu kod suda izjavio je da je tužitelj NB naspram početno ugovorene kamatne stope radi promjena istih više uplatio tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. iznos od 4.199,07 kuna, odnosno preračunato po fiksnom tečaju kn/EUR 557,31 EUR. Razlika tečaja CHF kojeg je tuženik primjenjivao prilikom plaćanja svakog anuiteta naspram tečaja za CHF koji je primjenjivao tuženik na dan isplate kredita i to tečaja 4,729057 iznosi 38.423,23 kuna, odnosno 5.099,64 EUR-a.

Iz navedenog proizlazi da je tužitelj NB više uplatio po Ugovoru o kreditu za kupnju motornih vozila broj 3214894915/08 sklopljenog dana 20. studenog 2008. godine od prvotno zaključenog kredita iznos od 42.622,30 kuna, što preračunato po fiksnom tečaju kn/EUR iznosi 5.656,95 EUR-a.

U vrijeme korištenja kredita kamatna stopa nije bila manja od početno ugovorene, kao niti tečaj u odnosu na datum isplate kredita.

Utvrđene svakomjesečne razlike u kunama pobrojao je na stranicama 26. do 28. ovog pismenog Nalaza i mišljenja.

12. Dakle, odredbom čl. 322. ZOO propisano je da je ništetan ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neki drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

13. Odredbom čl. 324. ZOO propisano je da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe, i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog kojeg je ugovor sklopljen(st.1.),ali će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje (st.2.).

14. Temeljem odredbe čl.327. ZOO na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba, a odredbom čl. 328. ZOO propisano je da pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi.

15. Dakle, na temelju provedenog dokaznog postupka, te ocjene svih izvedenih dokaza u smislu čl.8. ZPP proizlazi da je u predmetni ugovor o kreditu unijeta formulacija glede promjenjive kamatne stope, koja buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena niti odrediva, niti razumljiva prosječnom potrošaču, niti iz provedenih dokaza proizlazi da je tužitelju na valjani i razumljiv način objašnjen rizik promjene tečaja domaće valute u odnosu na valutu švicarski franak, te je s obzirom na navedeno tužitelju kao korisniku kredita suprotno načelu savjesnosti i poštenja nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora, niti predvidjeti ekonomske posljedice koje iz te obveze proizlaze, te su stoga citirane odredbe ugovora o kreditu u navedenom dijelu ništetne.

16. Nadalje, za navesti je u ovoj pravnoj stvari da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine i presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Gž-Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine i broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, koje su potvrđene presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/2014 od 09. travnja 2015. godine i Rev - 2221/2018 od 03. rujna 2019. godine, u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke (između ostalih i tužena u ovom predmetu) u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak i ugovaranjem da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima tuženika, s napomenom da sukladno odredbi čl. 502.c ZPP-a sud je za takva utvrđenja vezan u ovoj parnici (Napomena: Odluka suda EU u predmetu OTP banka i dr. protiv RH od 08.studenog 2022.,objavljena 01.prosinca 2022 - Zahtjev broj 38541/21).

17. S obzirom na izloženo, te s obzirom da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su izrekom pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđene ništetnim, proizlazi zaključak da su predmetne naprijed citirane ugovorne odredbe u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne (čl.4., čl. 247, čl. 322, čl. 323 i čl. 324. ZOO/05, te čl. 82., 83., 84., 85. i 86. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača - NN 96/03).

18. Dakle,odredba čl.502 ZPP, te odredbe ZZP (čl.118.) propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl.502.a st.1. ZPP-a.

19. Predmetni ugovor o kreditu sklopljen je između stranaka na standardnom obrascu, te se o odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nije pojedinačno pregovaralo, te je suprotno načelu savjesnosti i poštenja došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja kao korisnika kredita. Tuženik u konkretnom slučaju nije dokazao da je potrošač faktički mogao utjecati na sadržaj odredbi ugovora u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli definiranih od strane tuženika,s posljedicom da je tuženik pokazao spremnost promijeniti sadržaj odredbe.

20. Također je za navesti da na temelju provedenih dokaza nije utvrđeno postojanje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tuženika u konkretnom slučaju prilikom ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope bilo drugačije od utvrđenja u navedenim sudskim postupcima.

21. Provedenim vještačenjem po vještaku financijsko knjigovodstvene struke čiji nalaz i mišljenje je sud prihvatio, jer je dan u skladu s pravilima struke i nepristrano, s napomenom da tuženik nije predlagao novo financijsko – knjigovodstveno vještačenje na navedene okolnosti, utvrđeno je u ovoj pravnoj stvari da je tužitelj po osnovu ništetnih odredbi predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi – preplatio tuženiku ukupno iznos od 5.656,95 EUR (42.622,30kn) i to više plaćeno zbog povećanja kamatne stope iznos od 557,31 EUR (4.199,07 HRK), te više plaćeno zbog povećanja tečaja 5.099,64 EUR ( 38.423,23 HRK), s napomenom da prema nalazu i mišljenju vještaka financijsko-knjigovodstvene struke u vrijeme korištenja kredita kamatna stopa nije bila manja od početno ugovorene, kao niti tečaj u odnosu na datum isplate kredita.

22. U odnosu na prigovor zastare, za navesti je da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim presudama broj: Rev-2245/2017, Rev-3142/2018 i Rev-1404/2018 izrazio pravno shvaćanje da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl.241. ZOO-a, te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

22.1. Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela od 31. siječnja 2022.godine zauzeo je pravno shvaćanje broj Su-IV -33/2022- 2, prema kojem ako je ništetnost ustanovljena, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

22.2. U konkretnom slučaju utužena je tražbina dospijeća kako je navedeno. U predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 tužba je podnijeta dana 4. travnja 2012. godine i prekinula je tijek zastare za tužitelja, te je zastara počela teći iznova (245. st. 1. ZOO) od dana pravomoćnosti tog dijela presude broj P-1401/12 ( u dijelu za promjenjivu kamatu), dakle nakon 13. lipnja 2014. godine, a tužba u ovom predmetu je podnijeta dana 14.lipnja 2021. godine, s napomenom da je u odnosu na valutnu klauzulu navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna dana 14. lipnja 2018.god.(Pž-6632/2017).

22.3. Dakle,zastarni rok počinje teći od pravomoćnosti odluke koja je donijeta u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača kako je naprijed navedeno, neovisno od naknadnog utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojima se pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

22.4. Stoga je s obzirom na izloženo osnovan prigovor zastare u dijelu za isplatu preplaćenih iznosa kamata tj. za isplatu iznosa od 557,31 EUR ( 4.199,07 kn) sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, s obzirom da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12, u dijelu glede ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi postala pravomoćna 13. lipnja 2014. godine, pa je do podnošenja tužbe u ovom predmetu koja tužba je podnijeta dana 14.lipnja 2021. godine protekao rok od pet godina iz čl. 225 ZOO, za zahtijevanje isplate preplaćenih iznosa kamata, te je stoga sud tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenih iznosa kamata odbio. S obzirom da je u odnosu na valutnu klauzulu navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna dana 14. lipnja 2018. god.(Pž-6632/2017), to nije osnovan prigovor zastare glede tužbenog zahtjeva za isplatu preplaćenog iznosa tečaja (VSRH Revd - 3538/2020-2 od 09.ožujka 2021. godine; VSRH Građanski odjel, Objedinjeno pravno shvaćanje broj: Su-IV-33/2022-2 od 31.siječnja 2022.godine).

23. Stoga je sud naložio tuženiku isplatiti tužitelju više plaćeno zbog povećanja tečaja u zahtijevanom iznosu od 5.099,64 EUR ( 38.423,23 HRK), sa pripadajućim zateznim kamatama na pojedine mjesečne preplaćene iznose, tekuće od dospijeća do isplate kako je to navedeno u izreci presude (čl. 1115. ZOO/05; čl.29. ZOO). Naime, s obzirom da je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (P- 1401/12) pravomoćno utvrđeno da su odredbe ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF tijekom otplate kredita nepoštene, uz nespornu činjenicu da je tuženik sastavljač predmetnog ugovora o kreditu (ugovor pisan na obrascu koji je unaprijed pripremio tuženik; čl. 3. Direktive vijeća 93/13/EEZ), proizlazi da je tuženik nepošteni stjecatelj, te je dužan platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

24. U odnosu na prigovor tuženika da tužitelj nije dokazao status potrošača, odnosno da predmetni ugovor nije potrošački ugovor, za navesti je da tuženik svoje navode nije konkretizirao,te je za navesti da iz sadržaja predmetnog ugovora o kreditu proizlazi da je namjena kredita za kupovinu motornog vozila, te da je korisnik kredita (tužitelji) naznačena kao fizička osoba, dakle, izvan eventualne profesionalne djelatnosti ili djelatnosti slobodnog zanimanja, jer bi to moralo biti navedeno u sadržaju ugovora. Također je za navesti da je tužitelj saslušan u svojstvu stranke izjavio da u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu je bio zaposlen u Simens d.o.o., te nije imao privatnu firmu, niti obrt, automobil je kupio sredstvima kredita te ga koristio u osobne svrhe. Stoga,s obzirom na izloženo evidentno je da tužitelj u konkretnom slučaju ima status potrošača, te navedeni prigovor nije osnovan (čl.3.ZZP/07; Županijski sud u Puli broj Gž-538/2020-2 od 21. rujna 2020. godine, VSRH Rev-18/2018 od 26. svibnja 2018 godine).

25. Glede preostalog dijela tužbenog zahtjeva u točki II petita tužbe a glede utvrđenja ništetnim čl. 1.,čl.2 .predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o visini kredita, za navesti je da tužitelj nije naveo postojanje pravnog interesa, razloge i dokaze za utvrđenje ništetnim predmetnog ugovora u navedenom dijelu, već samo glede zahtjeva za utvrđenje ništetnim predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ,te isplate preplaćenih iznosa po navedenoj osnovi, te je stoga sud u navedenom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbio (čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1. ZPP).,kao i zahtjev za utvrđenje ništetnom odredbe članka 6 u dijelu koji glasi: „u kunskoj protuvrijednosti od CHF 22.856,13 (slovima:dvadesetdvijetisućeosamstopedesetšestšvicarskihfranakaitrinaestrapena) obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja….“., s obzirom da uvidim u predmetni ugovor o kreditu je utvrđeno da u članku 6 navedenog ugovora nije sadržan citirani tekst koji je tužitelj naveo u tužbenom zahtjevu.

26. Tužitelj po punomoćniku u pisanom podnesku od 12.prosinca 2023. (stranica 198 spisa) snizio je tužbeni zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa kako je naprijed navedeno, što ima karakter povlačenja tužbe čemu se tuženik protivio (stranica 201 spisa), te je stoga sud s obzirom na sve naprijed izloženo tužitelja s navedenim dijelom tužbenog zahtjeva odbio (toč. VII izreke presude).

27. Za navesti je da je tužitelj po provedenom vještačenju po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke specificirao tužbeni zahtjev u skladu s izračunom vještaka financijsko – knjigovodstvene struke, te se tuženik takvoj preinaci ne može protiviti u smislu čl. 191. st. 2. ZPP (ŽS Rijeka Gž R-469/17-2). Za navesti je i to da s obzirom da je tužitelj o egzaktnoj visini svoje tražbine mogao saznati tek nakon provedenog vještačenja, da je preinaka tužbe dopuštena temeljem odredbe čl. 190. st. 2. ZPP (čl. 39., čl. 117. st. 2. ZID ZPP), kao i temeljem odredbe čl. 190. st. 3. ZPP jer je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama (Napomena: Zaključak sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Su IV-162/2021 od 26.studenog 2020.godine – točka 4.).

28. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.2. ZPP (čl.28.,čl.117.st.3.ZID ZPP/2019).

28.1. Imajući u vidu da tužitelj sa deklaratornim tužbenim zahtjevom nije uspio samo u neznatnom dijelu zbog čega nisu nastali posebni troškovi, proizlazi uspjeh tužitelja u postupku po osnovi 100 %,a po visini 83,30%,što iznosi 183,30 % podijeljeno sa dva (osnova i visina),proizlazi uspjeh tužitelja u postupku od 91,65 %, te uspjeh tuženika u postupku od 8,35%. Primjenom metode iz čl. 154. st. 2. ZPP oduzimanjem manjeg postotka od većeg, utvrđen je uspjeh tužitelja u postupku od 83,30%.

28.2. Tužitelj je imao trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku za sastav tužbe (Tbr. 7. t. 1.) u visini od 100 bodova, sastav pisanih podnesaka od 19.01.2022.

12.12.2023.,12.12.2023. i 16.01.2024. po Tbr.8.t.1. u visini od po 100 bodova, te za zastupanja na ročištima kod suda dana 18.10.2023. (Tbr. 9. t. 1.) 100 bodova, dana 08.10.2024. (Tbr. 9. t. 1.) 100 bodova i dana 13.11.2024. (Tbr.9.t.1) 100 bodova, koji trošak je određen u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika plus PDV 25%, te troška sudske pristojbe na tužbu u zahtijevanom iznosu 51,51 EUR ,što iznosi ukupno 1.801,51 EUR, te je stoga sud naložio tuženiku platiti tužitelju 83,30% navedenog iznosa tj. iznos od 1.500,66 EUR plus trošak vještačenja u iznosu od 265,45 EUR, koji je tužitelju priznat u cijelosti jer je bio neophodan za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari – ukupno iznos od 1.766,11 EUR. Za napomenuti je da tužitelju ne pripada zahtijevani trošak sudske pristojbe na presudu s obzirom da je odredbom čl.6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama (NN 51/23 od 12.5.2023.) propisano da su tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa potrošača oslobođeni plaćanja sudskih pristojbi, a odredbom čl.13. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama (NN 51/23 od 12.5.2023.) propisano je da navedeni zakon stupa na snagu osmog dana od dana objave u „ Narodnim novinama“, te stoga s obzirom na izloženo nije osnovan zahtjev tužitelja za naknadu navedenog troška.

29. Na dosuđeni iznos troška tužitelju pripadaju zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a, čl.29. ZOO).

30. S obzirom na izloženo, odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 9. siječnja 2025.

SUDAC

Spomenka Rodić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana objave presude a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

DOSTAVITI:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika