Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-2411/2021-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Drage Grubeše, predsjednika vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Sanje Sušilović i sutkinje Snježane Androš, članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja ŽA (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], II-tužiteljice ZA (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], III-tužiteljice CA (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], IV-tužitelja ĆA (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] i V-tužiteljice VA (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], (u daljnjem tekstu: tužitelji), koje zastupa punomoćnik Jakov Bačić, odvjetnik u Zadru, D. Sabora 5, protiv I-tuženika Hrvatske vode, pravna osoba za upravljanje vodama (OIB: 28921383001), Ul. grada Vukovara 220, Zagreb, (u daljnjem tekstu: I-tuženik), kojeg zastupa punomoćnik Dražen Jerković, odvjetnik u Zagrebu, Kušlanova 3, II-tuženika Viadukt d.d. u stečaju (OIB: 74794390096), Zagreb, Kranjčevićeva 2 (u daljnjem tekstu: II-tuženik) i III-tuženika Cestar d.o.o. (OIB: 27471262195), Split, Tršćanska 1, (u daljnjem tekstu: III-tuženik) kojeg zastupa punomoćnik Denis Dugač, odvjetnik u Zagrebu, Jukićeva 4, uz sudjelovanje umješača na strani II-tuženika, Croatia osiguranja d.d. (OIB: 26187994862), Miramarska 22, Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja, tuženika i umješača protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 17. lipnja 2021., poslovni broj Pn-1077/2020-107, u sjednici vijeća održanoj 9. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e

I. Žalbe tužitelja, I-tuženika i III-tuženika odbijaju se kao neosnovane, dok se žalba II-tuženika i umješača na strani II-tuženika uvažavaju kao osnovane, pa se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 17. lipnja 2021., poslovni broj Pn-1077/2020-107 :

a) potvrđuje u dosuđujućem dijelu u odnosu na I-tuženika i III-tuženika (dio toč. I.) te u odbijajućem dijelu ( toč. II.),

b) ukida u dosuđujućem dijelu u odnosu na II-tuženika (dio toč. I.) i vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje,

c) ukida u odluci o parničnom trošku, te vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II. Žalbe III-tuženika i umješača na strani II-tuženika odbijaju se kao neosnovane, pa se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 17. lipnja 2021., poslovni broj Pn-1077/2020-107.

III. O zahtjevu tužitelja, I-tuženika, umješača na strani II-tuženika i III-tuženika za naknadu troška žalbenog postupka odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda presuđeno je :

"I. Nalaže se I-tuženiku Hrvatske vode d.o.o. (OIB: 28921383001), Ul. grada Vukovara 220, Zagreb, II-tuženiku VIADUKT d.d. u stečaju (OIB: 74794390096), agreb, Kranjčevićeva 2 i III-tuženiku Cestar d.o.o. (OIB: 27471262195), Split, Tršćanska 1, na ime naknade štete I-tužitelju ŽA (OIB: [osobni identifikacijski broj]),II- tužiteljici ZA (OIB: [osobni identifikacijski broj]), oboje iz [adresa], IIItužiteljici CA (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], IV-tužitelju ĆA (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] i V-tužiteljici VA (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], solidarno isplatiti iznos od 510.244,25 kn, od čega:

- I-tužitelju ŽA, iznos od 194.619,25 kn, sa zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 28.125,00 kn od 25. kolovoza 2015. do isplate,

- na iznos od 19.244,25 kn od 10. studenog 2012. do isplate i

- na iznos od 137.500,00 kn od 29. ožujka 2013. do isplate,

- na iznos od 9.750,00 kn od 17. lipnja 2021. do isplate,

- II-tužiteljici ZA, iznos od 137.500,00 kn, sa zateznom kamatom tekućom od 29. ožujka 2013. do isplate,

- III-tužiteljici CA, iznos od 46.875,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 29. ožujka 2013. do isplate,

- IV-tužitelju ĆA, iznos od 46.875,00 kn, sa zateznom kamatom tekućom od 29. ožujka 2013. do isplate,

- V-tužiteljici VA iznos od 84.375,00 kn, sa zateznom kamatom tekućom od 29. ožujka 2013. do isplate,

po stopi koja se za period do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za 5 postotnih poena, a za period od 01. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev:

- za iznos od 282.914,75 kn sa pripadajućim zateznim kamatama,

- za iznos zatezne kamate tekuće na iznos od 9.750,00, od 29. ožujka 2013. do 16. lipnja 2021.,kao neosnovan.

III. Nalaže se I-tuženiku Hrvatske vode d.o.o. (OIB: 28921383001), Ul. grada Vukovara 220, Zagreb, II-tuženiku VIADUKT d.d. u stečaju (OIB: 74794390096), agreb, Kranjčevićeva 2 i III-tuženiku Cestar d.o.o. (OIB: 27471262195), Split, Tršćanska 1, solidarno naknaditi I-tužitelju ŽA (OIB: [osobni identifikacijski broj]), IItužiteljici ZA (OIB: [osobni identifikacijski broj]), oboje iz [adresa], IIItužiteljici CA (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], IV-tužitelju ĆA (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] i V-tužiteljici VA (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], parnični trošak ovog postupka u iznosu od 18.386,67 kn sa zateznom kamatom tekućom od 17. lipnja 2021. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, u roku od 15 dana.."

1.1. Rješenjem prvostupanjskog suda riješeno je :

“Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva učinjena podneskom tužitelja od 4. rujna 2020."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobijaju tužitelji u odbijajućem dijelu pod toč. II. izreke te u odluci o troškovima parničnog postupka pod toč. III. izreke zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu pod toč. II. izreke, te u odluci o trošku pod toč. III. izreke preinači uz naknadu troška sastava žalbe.

2.1. Presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija I-tuženik u dosuđujućem dijelu pod toč. I. izreke te u odluci o troškovima parničnog postupka pod toč. III. izreke zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda u dosuđujućem dijelu pod toč. I. izreke ukine, kao i u odluci o trošku pod toč. III. izreke, odnosno preinači sukladno žalbenim navodima, uz naknadu troška sastava žalbe.

2.2. Presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija II-tuženik u dosuđujućem dijelu pod toč. I. izreke te u odluci o troškovima parničnog postupka pod toč. III. izreke zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. ZPP-a, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda u dosuđujućem dijelu pod toč. I. izreke preinači sukladno žalbenim navodima.

2.3. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija i umješač na strani II-tuženika u dosuđujućem dijelu pod toč. I. izreke te u odluci o troškovima parničnog postupka pod toč. III. izreke zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda u dosuđujućem dijelu pod toč. I. izreke preinači sukladno žalbenim navodima, kao i u odluci o trošku pod toč. III. izreke, odnosno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troška sastava žalbe. Također, umješač pobija i rješenje iz istih žalbenih razloga.

2.4. Presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija i III-tuženik u dosuđujućem dijelu pod toč. I. izreke te u odluci o troškovima parničnog postupka pod toč. III. izreke zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda u dosuđujućem dijelu pod toč. I. izreke, te u odluci o troškovima parničnog postupka pod toč. III. izreke preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troška sastava žalbe. Također, III-tuženik pobija i rješenje iz istih žalbenih razloga.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalbe tužitelja, I-tuženika i III-tuženika protiv presude suda prvog stupnja su neosnovane, dok je žalba II-tuženika i umješača na strani II-tuženika osnovana.

4.1. Žalbe III-tuženika i umješača na strani II-tuženika protiv rješenja suda prvog stupnja su neosnovane.

5. Nasuprot žalbenim navodima I-tuženika, III-tuženika i umješača na strani II- tuženika prvostupanjska presuda i rješenje sadržavaju valjane razloge o odlučnim činjenicama i u istima nema proturječnosti, pa stoga prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete zbog smrti pok. FA, sina I i II-tužitelja, brata III i IV-tužitelja, te unuka V-tužiteljice, koji zahtjev tužitelji opravdavaju tvrdnjom da je pok. FA teško ozlijeđen u prometnoj nesreći 7. studenog 2012. u kojoj je i smrtno stradao, kada je na cesti na kojoj su se izvodili radovi upao vozilom u rupu dimenzije 7 m duljine, 4 m širine i 2,5 dubine, i to krivnjom I-tuženika kao naručitelja, te II i III- tuženika kao izvođača radova.

7. U žalbenom stadiju sporan je doprinos prednika tužitelja nastanku štete, visina štete koja bi pripadala tužiteljima, te od kakvog je utjecaja činjenica što je tijekom postupka nad II-tuženikom otvoren stečajni postupak.

8. Tijekom postupka prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće odlučne činjenice:

- da je prednik tužitelja 7. studenog 2012. oko 01.00 h upravljao vozilom reg. oznaka [registarska oznaka] u Kninu, Zlatovićevom ulicom, u kojoj su se izvodili radovi na odvodnji i vodovodu, te je vozilom upao u rupu na cesti dimenzija 7 metara duljine, 4 metra širine i 2,5 metra dubine,

- da je Ugovorom o građenju broj IPA3.3.2.2.03.02.c02. sklopljenog između Hrvatskih voda, kao naručitelja, s jedne strane, te Viadukt d.d. i Cestar d.o.o., kao izvođača, s druge strane, utvrđeno da je naručitelj naručio izvođenje građevinskih radova poboljšanja vodoopskrbe i kanalizacije, od izvođača, te da su se naručeni radovi vršili u Zlatovićevoj ulici u Kninu, gdje je došlo do predmetne prometne nezgode,

- da je na predmetnom gradilištu bilo planirano postavljanje odgovarajuće signalizacije, ali da isto nije bilo ograđeno sukladno odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ 67/08, dalje u tekstu: ZSPC) što proizlazi iz službene zabilješke MUP-a od 7. studenog 2012., te iz fotografija (list 186-193 spisa) na kojima se vidi neograđena rupa u koju je upalo vozilo prednika tužitelja,

- da je presudom Županijskog suda u Šibeniku, poslovni broj K-7/14 od **.**.2015. DA, dipl. inženjer građevinarstva, zaposlen u trgovačkom društvu "Cestar" d.o.o., oglašen krivim što nije postupio po propisima i tehničkim pravilima o zaštitnim mjerama i time izazvao opasnost za život i tijelo ljudi uslijed čega je prouzročena smrt jedne osobe, a trgovačko društvo "CESTAR" d.o.o., što kaznenim djelom koje je počinio DA, kao inženjer gradilišta i odgovorna osoba u trgovačkom društvu "Cestar" d.o.o., nije postupilo po propisima i tehničkim pravilima o zaštitnim mjerama i time izazvalo opasnost za život i tijelo ljudi uslijed čega prouzročena smrt jedne osobe, čime su počinili teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti iz čl. 222. st. 2. u svezi čl. 215. st. 2. KZ/11, a pravna osoba, trgovačko društvo "Cestar" d.o.o. teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti iz čl. 222. st. 2. u svezi čl. 215. st. 2. KZ/11 i u svezi čl. 3. st. 1. i 2. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela, jer je dana 7. studenoga 2012. godine oko 01,00 sati, prednik tužitelja FA upravljajući tom ulicom automobilom marke "Golf", registarskih oznaka [registarska oznaka] upao u taj rov, pri čemu je zadobio višestruke ozljede od kojih ozljeda je na mjestu događaja preminuo,

- da je toksikološkim vještačenjem utvrđeno kako je prednik tužitelja u trenutku prometne nezgode imao utvrđenu koncentraciju od 1,65 g/kg apsolutnog alkohola u krvi, odnosno 2,42 g/kg apsolutnog alkohola u mokraći, odnosno da je bio u pijanom stanju kada su vozačke sposobnosti kod većine osoba bitno smanjene, tako da su apsolutno nesposobni za sigurno upravljanje motornim vozilom, a u noćnim uvjetima vožnje dolazi i do stvaranja iluzija, te je u noćnim satima još izraženije negativno djelovanje alkohola na vozačke sposobnosti,

- da je kombiniranim prometno-sudsko medicinskim vještačenjem utvrđeno da je brzina kretanja vozila prednika tužitelja kod slijetanja u rov, bila oko 37 km/h, da vještak nije mogao utvrditi kojom brzinom je osobno vozilo prilazilo rovu jer ne postoje materijalni tragovi kočenja, a bilo bi za očekivati da prosječni vozač koncentriran pogledom na dolje, pod krakom svjetla vidi razliku osvijetljene površine u odnosu na tamu rova, a u kojem bi slučaju i prednik tužitelja kočenjem mogao stati ispred rova,

- da je prednik tužitelja, u štetnom događaju zadobio opsežne ozljede koje su rezultirale smrtnom posljedicom, da nije bio vezan sigurnosnim pojasom, a da sa sudsko medicinskog stajališta nije moguće zaključivati kakve bi ozljede prednik tužitelja zadobio da je bio vezan sigurnosnim pojasom, te vještak ne može niti tvrditi, niti isključiti da u hipotetskoj situaciji da je tužitelj bio vezan sigurnosnim pojasom, ne bi smrtno stradao,

- da je pok. FA, sin I i II-tužitelja, brat III i IV-tužitelja, te unuk V- tužiteljice,

-da je nad II-tuženikom otvoren stečajni postupak rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj 40. St-1181/2017 (40. St-2354/2017) od 02. listopada 2017.

9. Temeljem navedenih utvrđenih odlučnih činjenica stav je prvostupanjskog suda da su tuženici odgovorni za nastanak predmetnog štetnog događaja jer su, propustivši valjano označiti predmetno gradilište, kao pravne i za to ovlaštene osobe, u opasnost dovele veći broj ljudi, te da bi u konačnici prednik tužitelja, padom u neograđeni rov, izgubio život. S obzirom na navedeno, sud prvog stupnja zaključuje da su tuženici postupili protivno čl. 6. i 10. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine 67/08, dalje u tekstu: ZSPC) kojim je propisano da je pravna ili fizička osoba nadležna za održavanje ceste dužna voditi brigu i poduzimati primjerene mjere glede omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa, te da se dio ceste na kojem se izvode radovi mora vidljivo obilježiti i na njemu se moraju osigurati sudionici u prometu, kao i da se dio ceste obilježava postavljanjem odgovarajućih prometnih znakova, dok se sudionici u prometu osiguravaju postavljanjem branika koji moraju biti obojeni crvenom i bijelom bojom, opskrbljeni refleksnim staklima ili prevučeni reflektirajućim tvarima, a u slučaju smanjene vidljivosti, na njima moraju biti postavljena i treptava svjetla narančaste boje, da okolnost kako nije postojala valjana signalizacija o izvođenju građevinskih radova, a čime je prouzročena smrt prednika tužitelja, proizlazi iz pravomoćne kaznene presude Županijskog suda u Šibeniku broj K-7/14. S obzirom na navedeno, zaključuje da se odgovornost tuženika temelji na odredbi čl. 1108. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO) kojom je propisano da naručitelj i izvođač radova na nekretnini solidarno odgovaraju trećoj osobi za štetu koja joj nastane u vezi s izvođenjem tih radova.

9.1. Također, sud prvog stupnja, uvažavajući nalaze i mišljenja, te iskaze stalnih sudskih vještaka ABC, dr. KA i UA zaključuje i da je prednik tužitelja u trenutku nezgode bio u pijanom stanju, kada su vozačke sposobnosti kod većine osoba bitno smanjene, tako da su apsolutno nesposobni za sigurno upravljanje motornim vozilom, da je prednik tužitelja kočenjem mogao stati ispred rova, kao i da nije bio vezan sigurnosnim pojasom, a da je bio ispravno vezan sigurnosnim pojasom ozljeđivanje kakvo se stvarno dogodilo da bi bilo izbjegnuto, te da je time njegov doprinos nastanku prometne nezgode u omjeru od 25%.

10. Odgovornost tuženika za nastanak štete sud prvog stupnja temelji na odredbi čl. 1108. ZOO-a, a što se žalbenim navodima i ne osporava.

11. Razmatrajući žalbene navode tužitelja, I-tuženika i III-tuženika ovaj sud je stava da je temeljem pravilno utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja pravilno zaključio da je alkoholiziranost prednika tužitelja u uzročno-posljedičnoj vezi s nastankom štete jer to proizlazi iz nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještaka toksikologa i prometnog vještaka, ali je pogrešno zauzeo stav da je nevezivanje pojasom prednika tužitelja u uzročno-posljedničnoj vezi s nastankom štete. Naime, iz iskaza stalnog sudskog vještaka medicinske struke jasno proizlazi da nije moguće zaključivati kakve bi ozljede prednik tužitelja zadobio da je bio vezan sigurnosnim pojasom, te vještak ne može niti tvrditi, niti isključiti da u hipotetskoj situaciji da je tužitelj bio vezan sigurnosnim pojasom, ne bi smrtno stradao. Stoga, ovaj sud smatra da okolnost što prednik tužitelja nije bio vezan pojasom, ne utječe na doprinos nastanku štete, jer se, temeljem provedenih dokaza, ne može zaključiti da bi smrtna posljedica bila izbjegnuta da je pok. FA bio vezan sigurnosnim pojasom. Međutim, imajući u vidu propust tuženika valjano označiti predmetno gradilište i postaviti valjanu signalizaciju o izvođenju građevinskih radova, a zbog čega su pravomoćnom presudom Županijskog suda u Šibeniku broj K-7/14 nadzorni inženjer III-tuženika i III-tuženik oglašeni krivima zbog počinjenja teškog kaznenog djela protiv opće sigurnosti uslijed čega je prouzročena smrt prednika tužitelja FA, da se radilo o rovu na cesti dimenzija 7 metara duljine, 4 metra širine i 2,5 metra dubine, da je isti zauzimao cijelu širinu prometnice, odnosno sve okolnosti nastanka nezgode koja je dovela do smrtne posljedice, kao i mišljenje vještaka prometne struke da bi prosječni vozač, te time i prednik tužitelja, kočenjem mogao stati ispred rova, ovaj sud je stava da je doprinos prednika tužitelja nastanku štete u omjeru od 25 % , a koji se odnosi na upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola.

12. Nije prihvaćen žalbeni navod tužitelja da je u ovoj pravnoj stvari trebalo koristiti isključivo nalaz vještaka iz kaznenog predmeta. Odredbom čl.

220. ZPP-a

propisano je da dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, te da sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, dok je odredbom čl. 250. ZPP-a propisano da će sud izvesti dokaz vještačenjem kad je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže. S obzirom na to da je radi utvrđenja i razjašnjenja dinamike nastanka nezgode i utvrđivanja uzročno-posljedične veze između štetnog događaja i nastale štete, a time i eventualnog doprinosa prednika tužitelja bilo neophodno provesti vještačenje, pravilno je postupio sud prvog stupnja kada je tijekom postupka proveo toksikološko, te prometno-sudsko medicinsko vještačenje.

13. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je pravilnom primjenom čl. 1101. ZOO-a, te slobodnom ocjenom primjenom članka 223. ZPP-a, i u skladu s postojećom sudskom praksom odredio i visinu pravične novčane naknade zbog smrti bliskog srodnika, te pravilno zaključio da I i II-tužiteljima pripada pravo na naknadu štete u iznosu od 330.000,00 kn na ime pretrpljenih duševnih boli, III i IV-tužitelju u iznosu od 112.500,00 kn, te V-tužiteljici iznos od 112.500,00 kn. Pri tome je sud pravilno zaključio da I i II-tužiteljima naknada pripada zbog gubitka sina, čime su iskusili teške i trajne duševne boli uslijed naglog prekida prijašnjeg skladnog obiteljskog života i neraskidive veze roditelja s djetetom, III i IV-tužitelji su u predmetnoj prometnoj nezgodi izgubili brata, čime su iskusili teške i trajne duševne boli, III-tužiteljica je s pok. FA bila jako povezana, živjeli su i u istom domaćinstvu, družili se i izlazili zajedno, IV-tužitelj je s pok. FA živio u zajedničkom domaćinstvu sve do bratove pogibije, bili su u dobrim odnosima i dosta emocionalno povezani, te je pravilno sud prvog stupnja ocijenio da je čvrsta emocionalna veza između III i IV-tužitelja s pokojnim bratom postojala sve do njegove smrti. V-tužiteljica je živjela u obiteljskoj kući sa sinom, snahom i unucima, među kojima i pokojnim FA, bila je s njim povezana, te ne prođe ni dan, a da ga se ne sjeti, odnosno, među njima je postojala emocionalna povezanost i međusobna upućenost. Cijeneći utvrđeni doprinos prednika tužitelja štetnom događaju u omjeru od 25%, navedene iznose je potrebno razmjerno umanjiti, te je pravilno sud prvog stupnja I i II tužiteljima dosudio iznos od po 247.500,00 kn, a III, IV i V-tužiteljima iznos od po 84.375,00 kn. Kako je I i II-tužiteljima s osnova povrede prava osobnosti, od strane umješača isplaćen iznos od 110.000,00 kn, pravilno je sud prvog stupnja, uračunavanjem isplate od strane umješača, dosudio istima iznos od po 137.500,00 kn, a III i IV-tužiteljima, uračunavanjem isplate od strane umješača iznosa od 37.500,00 kn, dosudio iznos od po 46.875,00 kn.

13.1. Pravilno je sud prvog stupnja primjenom čl. 1093. ZOO-a ocijenio osnovanim zahtjev I-tužitelja u iznosu od 76.159,00 kn troška crnine, karmina, kupovine grobnog mjesta, oblaganja groba sa spomenikom i znakovljem, pogrebnih troškova, te, s obzirom na utvrđeni omjer doprinosa prednika tužitelja, isti iznos umanjio za 25%, te mu dosudio iznos od 57.119,25 kn, pri čemu je za navedeno dao jasne i uvjerljive razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, te je pravilno dosudio i zatezne kamate na dosuđene iznose primjenom čl. 1086. i 1103. ZOO-a.

14. Nisu prihvaćeni žalbeni navodi III-tuženika i umješača na strani II-tuženika u dijelu u kojem pobijaju rješenje suda prvog stupnja jer je sud prvog stupnja pravilno dopustio preinaku tužbe i tužbenog zahtjeva uslijed promjene Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2020., a temeljem odredbe čl. 190. ZPP-a. Žaliteljima se ukazuje i da se u konkretnom slučaju radi o povećanju postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove, odnosno nepravoj preinaci iz čl. 191. ZPP-a, a kojoj preinaci se ne mogu protiviti.

15. Međutim, osnovano II-tuženik ističe da je sud prvog stupnja, kada je usvojio kondemnatorni zahtjev, propustio cijeniti činjenicu da je nad istim otvoren stečajni postupak, te da u tom slučaju dolazi do primjene odredbe čl. 270. Stečajnog zakona („Narodne novine“ 71/15 i 104/17 dalje: SZ).

16. Naime, ako je u vrijeme otvaranja stečajnoga postupka već pokrenut parnični postupak o tražbini pred državnim ili arbitražnim sudom, postupak radi utvrđivanja tražbine nastavit će se preuzimanjem te parnice (čl. 269. st. 1. SZ). U parnici se utvrđivanje tražbine može zahtijevati samo na temelju osnove, u iznosu i u isplatnom redu kako je ono naznačeno u prijavi ili na ispitnom ročištu (čl. 270. SZ).

16.1. Dakle, prema navedenim odredbama SZ, kao specijalnim postupovnopravnim odredbama, u nastavku parničnog postupka može se voditi samo parnica radi utvrđenja postoji li ili ne postoji osporena tražbina i to u pravnom okviru koji propisuje odredba čl. 270. SZ, a ne može se voditi parnica s kondemnatornim tužbenim zahtjevom na isplatu novčane tražbine. Tužitelj je u takvoj pravnoj situaciji ovlašten i dužan "izmijeniti" (ili uskladiti) svoj tužbeni zahtjev sa zahtjevima čl. 270. SZ jer, u protivnom, po njegovoj (kondemnatornoj) tužbi više nije moguće postupati.

17. Kako je prvostupanjski sud propustio pravilno cijeniti činjenicu da je nad II- tuženikom otvoren stečaj i da po kondemnatornoj tužbi više nije moguće postupati, te kako nije utvrđivao je li tražbina tužitelja prijavljena u stečajnom postupku, to je osnovana žalba II-tuženika zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

18. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari u odnosu na II-tuženika, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima parničnog postupka.

19. S obzirom na to da je usvojena žalba II-tuženika, to daljnji žalbeni navodi umješača na strani II-tuženika nisu od utjecaja na donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

20. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja, I-tuženika i III- tuženika te potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod I. i II. izreke u odnosu na I i III tuženike, kao i rješenje.

21. Također, valjalo je uvažiti žalbu II-tuženika i ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dosuđujućem dijelu pod toč. I. izreke u odnosu na II-tuženika.

22. U nastavku postupka sud prvog stupnja će, a radi donošenja pravilne i zakonite odluke, upotpuniti činjenično stanje, te će, uvažavajući žalbene navode II- tuženika, kao i razloge navedene u ovoj odluci, utvrditi jesu li tužitelji prijavili tražbinu u stečajnom postupku, je li im ista osporena, te ukoliko su ispunjene navedene pretpostavke, pozvati tužitelje na ispravak tužbe temeljem čl. 109. ZPP-a (ukoliko i nadalje ostanu kod kondemnatornog zahtjeva) i potom postupiti po čl. 8. ZPP-a, te donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku o zahtjevu tužitelja za isplatu na ime naknade štete u odnosu na II-tuženika. Pri tome će odlučiti i o zahtjevu I-tuženka za ispravak presude, dok će pri odlučivanju o troškovima postupka cijeniti kvalitativni i kvantitativni omjer uspjeha stranaka u sporu.

23. Slijedom navedenoga, na temelju odredbe čl. 368. st.1. ZPP-a odlučeno je kao pod toč. I.a) izreke, dok je na temelju odredbe čl. 370. ZPP-a odlučeno kao pod I. b) i c) izreke.

24. Sukladno odredbi čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučeno je kao pod II. izreke.

25. Sukladno odredbi čl. 166. st. 4. ZPP-a odlučeno je kao pod III. izreke.

Osijek, 9. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Drago Grubeša