Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Kž-14/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica kao predsjednika vijeća te Tomislava Brđanovića i Alana Pretkovića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog UC, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: Kv-119/2024-7 od 17. prosinca 2024., u sjednici održanoj 9. siječnja 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog UC kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Čakovcu je na temelju čl. 127. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08) iz zakonske osnove čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08 protiv optuženog UC produljio istražni zatvor.
2. Protiv tog rješenja žali se optuženik po branitelju Bojanu Bacingeru, odvjetniku, bez navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom da sud drugog stupnja ukine pobijano rješenje.
3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje.
4. Žalba nije osnovana.
5. Pobijano rješenje ispitano je u skladu s obvezom iz čl. 494. st. 4. ZKP/08, pri čemu nisu uočene povrede zakona na koje se u žalbenom postupku protiv rješenja pazi po službenoj dužnosti.
6. Žalitelj tvrdi da ne postoji osnovana sumnja da je on počinio kazneno djelo, a osporava i način obrazlaganja postojanja osnovane sumnje u pobijanom rješenju u kojem da je lakonski konstatirano da je protiv optuženika potvrđena optužnica, pa da je time utvrđeno postojanje osnovane sumnje. Nadalje, prigovara se i pravilnosti utvrđenja o opasnosti od bijega okrivljenika tvrdnjama da je ta opasnost obrazložena previše općenitim razlozima koji se ne odnose na konkretnog okrivljenika, a i da je prisustvo optuženika lako moguće osigurati primjenom EUN-a. Konačno, tvrdi se da bi se ista svrha kao istražnim zatvorom mogla postići i blažim mjerama, odnosno da prvostupanjski sud tu mogućnost uopće nije niti obrazložio potpunim i valjanim razlozima.
6.1. U potonjoj žalbenoj tvrdnji žalitelj opisno tvrdi da je u pobijanom rješenju ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 u obliku da isto nema razloge o odlučnim činjenicama. Ova tvrdnja nije točna jer pobijano rješenje ima razloge zbog kojih prvostupanjski sud u toč. 9. obrazloženja nalazi da se ista svrha kao istražnim zatvorom ne može ostvariti blažim mjerama.
6.2. Suprotno od tvrdnje žalitelja postoji osnovana sumnja da je počinio kazneno djelo iz čl. 326. st. 1. KZ/11 koja je utvrđena u rješenju o potvrđivanju optužnice, pa je time postojanje iste valjano utvrđeno i potpuno valjano obrazloženo u pobijanom rješenju.
6.3. Žalbena tvrdnja o općenitosti razloga za zaključak o postojanju istražno zatvorskog razloga iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08, dok takva stvarna opasnost ne postoji u odnosu na optuženika nije osnovana. Optuženik nema apsolutno nikakve veze sa Republikom Hrvatskom, na područje R Hrvatske došao je isključivo radi počinjenja predmetnog kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv. Postoji i jasna motivacija optuženika za izbjegavanje kaznenog progona u R Hrvatskoj, s obzirom na visinu zapriječene kazne za kazneno djelo za koje je osnovano sumnjiv, koja činjenica dopunjava činjenice, koje niti žalitelj ne osporava, o izostanku ikakve veze s R Hrvatskom. Radi se o sasvim konkretnim, subjektivnim, a ne općenitim razlozima koji potvrđuju postojanje opasnosti iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08.
6.4. Žalbena tvrdnja o lakoj mogućnosti osiguranja prisutnosti optuženika primjenom EUN je promašena. Osnovna pretpostavka za primjenu EUN je određivanje istražnog zatvora. Iz ove žalbene argumentacije proizlazi kako kod optuženika postoji namjera bijega i time izbjegavanja prisutnosti u kaznenom postupku, a njegova prisutnost moći će se osigurati samo određivanjem istražnog zatvora i traženjem njegove predaje iz druge države članice Europske unije.
6.5. Ispravan je zaključak prvostupanjskog suda kako nisu ispunjene pretpostavke za ukidanje istražnog zatvora i određivanje mjera opreza jer se ista svrha kao istražnim zatvorom ne može i neće ostvariti bilo kojom mjerom opreza. Navedeno utvrđenje je i valjano obrazloženo, suprotno od žalbenih tvrdnji, jer aktualna opasnost od bijega optuženika, ne pruža dostatnu podlogu za zaključak o ostvarenju iste svrhe kao istražnim zatvorom, mjerama opreza. Osim toga valjano je ukazano na nedosljednost tvrdnji optuženika o dostatnim sredstvima za osiguranje boravišta u [adresa].
7. Slijedom iznijetih razloga valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.
U Varaždinu 9. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća
Igor Pavlic
