Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Kž-9/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica kao predsjednika vijeća te Tomislava Brđanovića i Alana Pretkovića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ĆA, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: Kov-316/2024-49 od 18. prosinca 2024., u sjednici održanoj 9. siječnja 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog ĆA kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Čakovcu je na temelju čl. 127. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08) iz zakonske osnove čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08 protiv okrivljenog ĆA produljio istražni zatvor.
2. Protiv tog rješenja žali se optuženik po braniteljici Maji Sambolek Grahovec, odvjetnici, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da sud drugog stupnja ukine istražni zatvor protiv okrivljenika.
3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje.
4. Žalba nije osnovana.
5. Pobijano rješenje ispitano je u skladu s obvezom iz čl. 494. st. 4. ZKP/08, pri čemu nisu uočene povrede zakona na koje se u žalbenom postupku protiv rješenja pazi po službenoj dužnosti.
6. Žalitelj tvrdi da ne postoji osnovana sumnja da je on počinio kazneno djelo jer nije bio svjestan protuzakonitosti radnje koju je poduzeo, a radnju prijevoza je poduzeo u uvjerenju da obavlja zakoniti posao. Nadalje, prigovara se i pravilnosti utvrđenja o opasnosti od bijega okrivljenika tvrdnjama da je ta opasnost obrazložena previše općenitim razlozima koji se ne odnose na konkretnog okrivljenika, koji je iznio svoju obranu pred policijom. Konačno, tvrdi se da bi se ista svrha kao istražnim zatvorom mogla postići i blažim mjerama, odnosno da prvostupanjski sud tu mogućnost uopće nije niti obrazložio potpunim i valjanim razlozima.
6.1. U potonjoj žalbenoj tvrdnji žalitelj opisno tvrdi da je u pobijanom rješenju ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 u obliku da isto nema razloge o odlučnim činjenicama. Ova tvrdnja nije točna jer pobijano rješenje ima razloge zbog kojih prvostupanjski sud u toč. 21. obrazloženja nalazi da se ista svrha kao istražnim zatvorom ne može ostvariti blažim mjerama.
6.2. Suprotno od tvrdnje žalitelja postoji osnovana sumnja da je počinio kazneno djelo iz čl. 326. st. 1. KZ/11 (barem u pokušaju) jer na postojanje takve kvalitete sumnje upućuju činjenice prikupljene tijekom državnoodvjetničke istrage. Iz iskaza svjedoka proizlazi da su putem posrednika krenuli u ilegalno putovanje iz Turske do zemalja zapadne Europe za što je svaki platio određeni iznos. Kada ih je policija zatekla u R Hrvatskoj dobili su informaciju o daljnjem prijevozu iz Zagreba prema R Sloveniji i da ih je vozio upravo okrivljenik. Stoga tvrdnje okrivljenika da nije znao da poduzima nešto protuzakonito nemaju uporišta u sadržaju spisa, već naprotiv okolnosti pod kojima je zatečen u prijevozu stranih državljana upućuju, na razini osnovane sumnje, da je počinio kazneno djelo.
6.3. Iako registrirane osobe (tražitelji zaštite) prema Zakonu o međunarodnoj i privremenoj zaštiti imaju pravo slobodnog kretanja po teritoriju Republike Hrvatske, to postupanje okrivljenika koji prevozi takve osobe u pravcu državne granice s ciljem prelaska iste, ne čini zakonitim. Naprotiv, prema odredbama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti tražitelj zaštite se u određenom roku mora prijaviti u Prihvatilištu i mora ostati na području Republike Hrvatske za vrijeme trajanja postupka odobrenja međunarodne zaštite, a gubi pravo na slobodu kretanja ako pokušava napustiti područje Republike Hrvatske. Činjenica da je okrivljenik s tražiteljima zaštite zatečen na području Badličana, u blizini granice s Republikom Slovenijom, upućuje na zaključak, na razini osnovane sumnje, kako je cilj postupanja okrivljenika, na što ukazuju i iskazi svjedoka, bio u prelasku državne granice s svjedocima, pa bi se ovdje svakako radilo najmanje o pokušaju kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. u vezi čl. 34. KZ/11 u obliku pokušaja nedozvoljenog ulaska u R Sloveniju.
6.4. Žalbena tvrdnja o općenitosti razloga za zaključak o postojanju istražno zatvorskog razloga iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08, dok takva stvarna opasnost ne postoji u odnosu na okrivljenika nije osnovana. Okrivljenik nema apsolutno nikakve veze sa Republikom Hrvatskom, na područje Republike Hrvatske došao je isključivo radi počinjenja predmetnog kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv. Postoji i jasna motivacija okrivljenika za izbjegavanje kaznenog progona u Republici Hrvatskoj, s obzirom na visinu zapriječene kazne za kazneno djelo za koje je osnovano sumnjiv, koja činjenica dopunjava činjenice, koje niti žalitelj ne osporava, o izostanku ikakve veze s Republikom Hrvatskom. Radi se o sasvim konkretnim, subjektivnim, a ne općenitim razlozima koji potvrđuju postojanje opasnosti iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08. Iz tih razloga nije osnovana žalbena tvrdnja kako ne postoji potreba određivanja istražnog zatvora u Republici Hrvatskoj.
6.5. Ispravan je zaključak prvostupanjskog suda kako nisu ispunjene pretpostavke za ukidanje istražnog zatvora i određivanje mjera opreza jer se ista svrha kao istražnim zatvorom ne može i neće ostvariti bilo kojom mjerom opreza. Navedeno utvrđenje je i valjano obrazloženo, suprotno od žalbenih tvrdnji, jer aktualna opasnost od bijega okrivljenika, koji s Republikom Hrvatskom nema baš nikakve veze, a kazneno je djelo, za koje je osnovano sumnjiv, ostvario iz koristoljubivog motiva, ne pruža dostatnu podlogu za zaključak o ostvarenju iste svrhe kao istražnim zatvorom, mjerama opreza.
7. Slijedom iznijetih razloga valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.
U Varaždinu 9. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća
Igor Pavlic
