Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-13/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Tomislava Brđanovića, predsjednika vijeća te Igora Pavlica i Alana Pretkovića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog EN, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog EN protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: Kov- 310/2024-8 od 17. prosinca 2024., u sjednici održanoj 9. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog EN kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem poslovnog broja: Kov-310/2024-8 od 17. prosinca 2024., Općinski sud u Čakovcu je, na temelju čl. 127. st. 4. u svezi s čl. 131. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24.; dalje: ZKP/08), protiv okrivljenog EN produljio istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. KZ/11.

1.1. Trajanje istražnog zatvora okrivljeniku se računa od dana lišenja slobode, odnosno od 20. studenoga 2024. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja žalbu podnosi okrivljenik EN po branitelju Filipu Pintariću, odvjetniku, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se istražni zatvor ukine, a podredno da se pobijano rješenje ukine i uputi na ponovno odlučivanje.

3. Prije održavanja sjednice spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledavanje, koji je podneskom broj: KŽ-DO-19/2025-3 od 10. siječnja 2025. isti vratilo.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prije svega, na ovom mjestu valja napomenuti da je povodom žalbe okrivljenika, a sukladno ovlaštenju iz čl. 494. st. 4. ZKP/08, ovo žalbeno vijeće ispitalo pobijano rješenje i po službenoj dužnosti te nije utvrdilo da bi sud prvog stupnja ostvario neku od povreda taksativno navedenih u citiranoj odredbi.

6. Okrivljenik u žalbi ne osporava pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o postojanju temeljenog uvjeta za određivanje/produljenje istražnog zatvora – osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo za koje se tereti u ovom postupku, konkretno kazneno djelo iz čl. 326. st. 1. KZ/11, tako da na ovom mjestu samo valja konstatirati da iz do sada pribavljenih dokaza i podataka u spisu, i po stavu ovog žalbenog vijeće, proizlazi relevantan stupanj vjerojatnosti, svakako na razini osnovane sumnje, da je isti počinio terećeno kazneno djelo.

7. Žalitelj nije u pravu kada u žalbi napada pravilnost činjeničnih utvrđenja na kojima prvostupanjski sud temelji svoj zaključak o postojanju osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost od bijega (istražno-zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08), te da se u ovom slučaju ostvarenje svrhe istražnog zatvora ne može postići drugim blažim mjerama, uz bitnu argumentaciju da njegov dosadašnji način sudjelovanja u ovom postupku ukazuje da je voljan surađivati s pravosudnim tijelima i prihvatiti adekvatnu kaznenu sankciju za svoje postupanje, dok vezano za mogućnost primjene mjera opreza ističe da je u Republici Češkoj zaposlen i to sa mjesečnim prihodima oko 1.200,00 eura tako da objektivno može u Varaždinu ili Čakovcu za vrijeme suđenja iznajmiti stan i tako biti na raspolaganju pravosudnim tijelima.

8.1. Suprotno žalitelju, prvostupanjski sud prije svega pravilno uočava da je okrivljenik državljanin [adresa], gdje i prebiva, koji u Republici Hrvatskoj nema posao, obitelj niti prijatelje, tako da za Republiku Hrvatsku nije vezan nikakvim osobnim, poslovnim vezama, niti drugim vezama, nego je na njezinom teritoriju zatečen u tranzitu, a što po stavu ovog žalbenog vijeće upućuje da je njegov dolazak u Republiku Hrvatsku bio motiviran isključivo počinjenjem kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv u ovom postupku, i to iz motiva koristoljublja, iako prema vlastitim tvrdnjama u Češkoj ima stalno zaposlenje s mjesečnom plaćom oko 1.200,00 eura, a što po ocjeni ovog žalbenog suda ukazuje na povećani stupanj kriminalne volje i odlučnosti u počinjenju ovog kazneno djela.

8.2. Imajući uz to još u vidu da se okrivljenik suočava s mogućnošću (dakako, ukoliko bude proglašen krivim za počinjenje predmetnog kaznenog djela) izricanja kazne zatvora koja je za predmetno djelo propisana u rasponu od minimalno jedne do osam godina, kao i samu prirodu kaznenog djela za koje se tereti (a koja podrazumijeva da mu je poznat način ilegalnog prelaska preko državne granice Republike Hrvatske) prvostupanjski sud je, suprotno žalitelju, pravilno zaključio da je u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti riječ o osobitim okolnostima koje upućuju na realnu i objektivno predvidivu bojazan da bi mogao pobjeći i tako postati nedostupan pravosudnim tijelima u Republici Hrvatskoj.

9. Naposljetku, a polazeći od brojnosti i prirode navedenih okolnosti, posebice onih koje govore o povećanoj kriminalnoj volji i odlučnosti žalitelja prilikom počinjenja ovog kaznenog djela, sud prvog stupnja ujedno, a suprotno žalitelju, s pravom zaključuje da se u ovom slučaju ostvarenje svrhe radi koje je protiv njega određen/produljen istražni zatvor razumno ne može očekivati primjenom drugih, blažih mjera pa tako niti mjerama opreza iz čl. 98. ZKP/08, kao niti mjerom jamstva.

10. Budući da žalba okrivljenika nije osnovana, a kako ispitivanjem pobijanog rješenja po službenoj dužnosti u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08, nisu utvrđene povrede na koje sud pazi po službenoj dužnosti to je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 valjalo odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Varaždinu 9. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Tomislav Brđanović