Republika Hrvatska
Županijski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 1
Poslovni broj: Kž-386/2023-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinje Milenke Slivar kao predsjednice vijeća, Dajane Barberić-Valentić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i sutkinje Sandre Galjar kao članice vijeća, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog GB, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv presude Općinskog suda u Virovitici broj K-75/2022-38 od 7. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 9. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
Žalba okrivljenog GB odbija se kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Virovitici proglašen je krivim okr. GB zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano u čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11, a kažnjivo po čl. 139. st. 3. KZ/11, pa je temeljem citirane zakonske odredbe osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, te je na temelju čl. 56. KZ/11 okr. GB izrečena uvjetna osuda na način da se određuje da se kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik za vrijeme od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Temeljem čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – dalje ZKP) stavljen je izvan snage kazneni nalog Općinskog suda u Virovitici posl. br. K-75/2022-2 od 16. ožujka 2022.
1.2. Temeljem čl. 148. st. 1. i 3. ZKP-a u svezi čl. 145. st. 2. toč. 1., 6. i 7. ZKP-a naloženo je okr. GB da nadoknadi trošak postupka u iznosu od 5,18 EUR / 39,00 kn, trošak branitelja po službenoj dužnosti u iznosu od 165,90 EUR / 1.250,00 kn, te plaćanje paušalne svote u iznosu od 66,36 EUR / 500,00 kn, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.
2. Protiv te presude žalbu je podnio okr. GB, putem svoga branitelja Daria Grbavca, odvjetnika u Virovitici zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da nadležni županijski sud preinači pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda i oslobodi okrivljenika od optužbe, odnosno svake kaznene odgovornosti za kazneno djelo za koje je osuđen pobijanom presudom, podredno da presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Virovitici s prijedlogom da nadležni županijski sud žalbu okrivljenika odbije kao neosnovanu i u cijelosti potvrdi prvostupanjsku presudu.
4. Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru je, sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP-a, nakon razgledanja vratilo spis sudu uz dopis KŽ-DO-436/2023 od 16. studenog 2023.
5. Žalba nije osnovana.
6. Iako okrivljenik uvodno u žalbi navodi da se žali zbog svih žalbenih razloga, iz obrazloženja žalbe proizlazi da žalbu zapravo podnosi samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
U odnosu na bitne povrede odredaba Zakona o kaznenom postupku navodi samo da su izreka i obrazloženje nejasni i da rezultati dokazivanja, ponajprije iskazi svjedoka nisu detaljno analizirani.
7. Suprotno ovakvim stavovima žalbe, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP- a, jer je izreka presude potpuno jasna i razumljiva, a u obrazloženju presude navedeni su i analizirani svi provedeni dokazi, tako da obrazloženje sadrži sve potrebne razloge o svim odlučnim činjenicama.
8. Osim toga, ispitujući pobijanu presudu temeljem čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP-a ovaj drugostupanjski sud nije našao niti da bi postojala neka druga od postupovnih povreda, a na koje je dužan paziti po službenoj dužnosti.
9. U odnosu na pogrešno utvrđeno činjenično stanje okrivljenik u žalbi navodi nije nedvojbeno dokazano da bi okrivljenik počinio kazneno djelo stavljeno mu na teret, obzirom da postoji neposredan očevidac samog događaja. Smatra da su obrana okrivljenika i iskaz svjedokinje ĐB logični i životni, a kako su odnosi između oštećenice i okrivljenika narušeni, ta činjenica može ići samo u njegovu korist. Zaključno smatra da je prvostupanjski sud barem uz primjenu načela "in dubio pro reo" trebao ga osloboditi optužbe za kazneno djelo stavljeno mu na teret.
10. Nije u pravu okrivljenik kada smatra da je prvostupanjski sud činjenično stanje pogrešno utvrdio.
10.1. Naime, prvostupanjski sud je detaljno analizirao sve provedene dokaze, koje je ocjenjivao pojedinačno, ali isto tako i dovodeći ih u međusobnu vezu, cijeneći i obranu okrivljenika, te je za sve svoje zaključke i utvrđenja dao jasne i argumentirane razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
10.2. Ošt. BB je u svom iskazu detaljno opisala događaj navodeći da joj je putem mobilnog telefona okrivljenik uputio prijetnje govoreći joj između ostalog da će je odrobijati, da će zapaliti nju i kuću, a sve zbog toga što je zatražila skrbništvo nad njihovo troje maloljetne zajedničke djece. Odmah nakon tog razgovora ošt. BB je nazvala ĆB, suprugu okrivljenikovog brata i rekla joj za prijetnje, a svjedokinja ĆB u svom iskazu je potvrdila da ju je u mjesecu listopadu 2021. nazvala ošt. BB i ispričala joj da joj je GB prijetio nakon što je izašao iz zatvora, a sjeća se da je BB bila uplašena i da je plakala.
10.3. Prvostupanjski sud je s pravom iskaz oštećenice BB i svjedokinje ĆB ocijenio uvjerljivim i logičnim, budući da su suglasno iskazivale, a posebno što je oštećenica odmah nakon što ju je okrivljenik nazvao, zvala ĆB, jer je očito bila jako uplašena.
10.4. Kako se ošt. BB obratila nadležnom Centru za socijalnu skrb vezano za skrbništvo nad djecom i plaćanje alimentacije, a s čim nije bio zadovoljan okrivljenik, pa je sasvim sigurno imao i motiva za ovakvo svoje postupanje, dakle, upućivanje ozbiljnih prijetnji smrću prema izvanbračnoj supruzi BB, a ovakav zaključak je to tim prije siguran što je sa takvim ponašanjem nastavio i kasnije, jer se očito nije mogao pomiriti da skrbništvo nad djecom dobije ošt. BB.
10.5. Također, i po stavu ovog drugostupanjskog suda, s pravom prvostupanjski sud nije prihvatio obranu okrivljenika u kojoj poriče počinjenje kaznenog djela, ocijenivši je neuvjerljivom i neživotnom, bez obzira što je u njegovu korist svjedočila ĐB s kojom je tada bio u vezi i koja mu je u svakom slučaju nastojala pomoći te je bila zainteresirana da okrivljenik ne bude osuđen za optuženo kazneno djelo. 11. Prema tome, prvostupanjski sud je s punom sigurnošću i nedvojbeno utvrdio da je svojim postupanjem okr. GB ostvario sva potrebna bitna obilježja i to kako u objektivnom, tako i u subjektivnom pogledu, kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3 u svezi st. 2. KZ/11, budući da se radilo o ozbiljnoj prijetnji upućenoj izvanbračnoj supruzi, dakle osobi koja u smislu odredbe čl. 87. st. 9. KZ/11 ulazi u krug bliskih osoba.
11.1. Stoga, nije bilo mjesta primjeni načela in dubio pro reo, kako to neosnovano smatra okrivljenik, već je prvostupanjski sud kada je okr. GB proglasio krivim zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3 u svezi st. 2. KZ/11, pravilno primijenio kazneni zakon.
12. Iako okrivljenik uvodno u žalbi navodi da pobija presudu i zbog odluke o kazni, taj žalbeni razlog posebno ne obrazlaže, međutim, sukladno odredbi čl. 478. ZKP-a ovaj drugostupanjski sud je i u tom dijelu preispitao prvostupanjsku presudu.
12.1. Cijeneći sve one okolnosti kako olakotne, a tako i otegotne, koje je na strani okrivljenika utvrdio prvostupanjski sud, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da prije svega kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci na koje je osuđen okrivljenik, a posebno izrečena uvjetna osuda sa rokom provjeravanja od samo dvije godine, ni u kom slučaju nije prestroga kaznena sankcija, već primjerena, ali i potrebna kako bi prije svega utjecalo na okrivljenika da ubuduće više ne čini nova kaznena djela, ali i svima drugima ukazalo na pogibeljnost činjenja ovakvih kaznenih djela.
13. Žalbeni osnov odluke o troškovima kaznenog postupka, koji okrivljenik također uvodno u žalbi ističe, ali ne obrazlaže nije osovan, jer kako je okrivljenik proglašen krivim, to je prvostupanjski sud pravilno odlučio kada ga je obvezao na plaćanje troškova kaznenog postupka.
14. Sijedom svih navedenih razloga, kako žalba okrivljenika nije ocijenjena osnovanom, odlučeno je kao u izreci (čl. 482. ZKP-a).
Bjelovar, 9. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Milenka Slivar