Republika Hrvatska
Općinski sud u Sesvetama
Stalna služba u Vrbovcu
Vrbovec, Trg Petra Zrinskog 22
Poslovni broj: Ps-16/2022-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, po sucu toga suda Lidija Jakšić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ĆS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Odvjetničkom uredu GS, protiv tuženika JS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Jeleni Košutić, odvjetnici iz Sesveta, radi namirenja potraživanja iz založne stvari, 08. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Tužba se odbacuje.
II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eura u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Uvodno naznačeni tužitelj podnio je ovome sudu dana 02. studenog 2022. tužbu nasuprot uvodno naznačenog tuženika navodeći da su zajmodavac Gustavo Antonio Aguirre 5855 CARLTON WAY APT 30, [adresa], SAD, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženik su dana 26.09.2011. sklopili Ugovor o zajmu broj 110926SC, potvrđen od strane javnog bilježnika Igor Martinović pod posl.brojem OV-2237/11. Tužitelj je dana 21.06.2016. otkupio potraživanje iz predmetnog ugovora o zajmu temeljem ugovora o ustupu tražbine. Temeljem Ugovora o zajmu, u korist citiranog zajmodavca je u nadležnim zemljišnim knjigama pod posl. brojem Z-4013/11 upisana hipoteka na nekretnini tuženika, i to 3. Suvlasnički dio: 93/1000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3) dijela zk.č.br. 1013/191, u naravi kuća br. 22 IS, površine 82 m2 , u naravi kuća br. 24, površine 143 m2 , u naravi zgrada, površine 50 m2, u naravi zgrada, površine 18 m2, u naravi dvorište, površine 894 m2 , sve ukupne površine 1187 m2 , a koji je suvlasnički dio nekretnine neodvojivo povezan s pravom vlasništva na stanu, i to dvosobni stan u potkrovlju građevine br. 22, oznake S3-1, korisne površine 58,15 m2, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uknjiženo pri Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Sesvetama, u visini od 13.348,52 EUR s godišnjim kamatama od 5,06% plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja, rokom otplate 26.04.2018., te s eventualnim ovršnim troškovima. Temeljem ugovora o ustupu tražbine, hipoteka je prenesena u korist tužitelja u nadležnim zemljišnim knjigama pod posl. brojem Z-57541/2016. Člankom 11. Ugovora o zajmu je ugovoreno da tražbina tužitelja dospijeva u slučaju neplaćanja bilo koje rate za više od osam dana. Iz Obračuna duga je razvidno kako tuženik nije ispunio svoju obvezu prema zajmodavcu odnosno kasnije tužitelju te kako je tražbina tužitelja dospjela u cijelosti. Pravni interes tužitelja za podnošenjem ove tužbe proizlazi iz činjenice da isti ne raspolaže izvornikom predmetnog Ugovora o zajmu. Dakle, isti ne raspolaže ovršnom ispravom koju po čl. 23. toč. 5. Ovršnog zakona („Narodne Novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 – dalje u tekstu: OZ) čini ovršna javnobilježnička odluka ili ovršna javnobilježnička isprava. Tužitelj ne može s uspjehom pokrenuti ovršni postupak ako ne raspolaže prethodno navedenom ispravom s klauzulom ovršnosti, a slijedom propisa iz čl. 22. OZ-a. Tužitelj ističe da je prilikom sklapanja Ugovora o zajmu, zajmodavcu predan samo jedan primjerak izvornika Ugovora, a koji je predan nadležnom Zemljišnoknjižnom sudu radi upisa hipoteke, dok je ostale primjerke zadržao zajmoprimac. Stoga, tužitelj, odnosno njegov prednik, nije u mogućnosti pribaviti otpravak Ugovora o zajmu, a sve iz razloga što se isti ne smatra strankom u smislu odredbi Zakona o javnom bilježništvu („Narodne Novine“ br. 78/93, 29/94, 16/07, 75/09, 120/16- dalje u tekstu: ZJB). Članak 1.a. ZJB-a propisuje da se strankom smatra svaka osoba koja od javnog bilježnika zahtijeva: – sastavljanje javnobilježničke isprave o pravnim poslovima i izjavama u kojima ona sudjeluje, – sastavljanje zapisnika o pravnim radnjama koje obavi ili kojima je bio nazočan javni bilježnik. izdavanje potvrde o činjenicama koje posvjedočuje javni bilježnik, – poduzimanje bilo koje radnje iz nadležnosti javnog bilježnika utvrđene ovim ili drugim zakonom, dok je sudionik stranka iz gore navedenog članka koja sudjeluje u poduzimanju javnobilježničkih radnji. Iz potvrde solemnizacije pod posl.br. OV-2237/11 koja se dostavlja uz tužbu razvidno je da je zajmoprimac, podnio javnom bilježniku Ugovor o zajmu na potvrdu te da je javni bilježnik naveo da je istom pročitao ispravu te ga upozorio da potvrđena privatna isprava ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta. Iz navedenog je razvidno da je samo i isključivo ovdje zajmoprimac naveden kao sudionik i stranka predmetnog pravnog posla. Imajući u vidu izneseno, tj. da tužitelj ne raspolaže s izvornikom Ugovora o zajmu, odnosno ovršnom ispravom jasno se očituje tužiteljev pravni interes za podnošenjem tužbe u ovosudnom parničnom postupku. Isti pravni stav zauzima i Županijski sud u Zagrebu u odlukama Gž-3448/2018 od 16.01.2020., Gž-3362/2018 od 16.04.2019., Gž-1479/2021 od 09.09.2021. i Gž- 2947/2021 od 18.10.2021..
2. Tuženik je u odgovoru na tužbu navodi da su tužba i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti su neosnovani. Tuženik u cijelosti osporava osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva njegovu visinu te tijek i visinu kamata. Predmet tužbenog zahtjeva je namirenje tražbine tužitelja temeljem Ugovora o zajmu od dana 26.09.2011.. Predmetni ugovor je ništetan. Sve što je ikada tuženik od tužitelja primio to mu je i vratio. Naime, tuženik je bio u teškoj financijskoj situaciji pa je pa je po inicijalnoj ponudi kreditnog ureda nepoznatog naziva koji se nalazio u Zagrebu podigao kredit u iznosu od 14.000,00 kn. Tuženik je s firmom HZ SISTEM d.o.o. dana 04.02.2010. sklopio Ugovor o zajmu na iznos od 14.000,00 kn. Dug se otplaćivao u 12 mjesečnih rata po 2.200,00 kn. Tužitelj je uredno plaćao rate kredita. Ali kada je zatražio da mu se smanji rata kredita isti je od strane HZ SISTEM d.o.o. pozvan te mu je obračunat fiktivni dug u iznosu od 55.900,00 kn. HZ-SISTEM d.o.o. je fiktivno dana 22.10.2010. zatvorilo dugovanje tuženika u iznosu od 10.990,00 kn te je istoga dana 22.10.2010. potpisan fiktivni Ugovor o zajmu br. 101022Cs sa NICOLAS LEE JEFFERS, 48917 [adresa], SAD (OIB [osobni identifikacijski broj]) a koji Ugovor je solemniziran kod javnog bilježnika Lade Draškić pod OV-11415/10 od 22.10.2010. temeljem kojega je upisano pravo zaloga na nekretninama tužitelja, a kojim ugovorom je obračunat fiktivni dug u iznosu od 55.900,00 kn, te da će se isti otplaćivati u 36 rata po 1.800,00 kn, i kao tuženiku navedeni iznos nikada nije primio. Nakon toga je ponovno dana 26.09.2011. pozvan na potpisivanje nagodbe te je sa ĆSE, [adresa] (OIB [osobni identifikacijski broj]) sklopljena Izvansudska nagodba u kojoj je ponovno obračunat fiktivni dug u iznosu od 53.950,00 kn., a istoga dana je tuženiku izdana fingirana isprava da je podmirio dugovanje od 53.950,00 kn zajma te je izdano brisovno očitovanje od strane NICOLAS LEE JEFFERS, 48917 [adresa], SAD (OIB [osobni identifikacijski broj], Istoga dana 26.09.2011. tuženik je bio prisiljen na potpisivanje novog Ugovora o zajmu a isti je potpisan sada sa GSE, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj]. a na kojemu je samo ovjeren samo potpis tuženika kod javnog bilježnika Igora Martinović iz Zagreba pod br. OV-2237/11 od 26.09.2011. god. a u kojemu je navedeno dugovanje u iznosu od 13.348,52 EUR-a, a temeljem navedenog ugovora upisano je pravo zaloga na nekretninama tužitelja i to na 3.ETAŽA:93/1000 1. povezano sa vlasništvom posebnog dijela –dvosobni stan u potkrovlju građevine br. 22, oznake S3-1, korisne površine 58,15 m2, a koji nalazi u obiteljskoj kući koja je sagrađena na kat.čest 1013/191 u naravi kuća br. 22 IS površine 82 m2, Kuća br 24. površine 143, zgrada površine 50 m2, zgrada površine 18, dovorište površine 894 m2 ukupno 1187 m2, koja je upisana u [broj poduloška] u z. k. ul. [broj ZK uloška], kao etažno vlasništvo k. o. [katastarska općina], zemljišno-knjižnog odjela Općinskog suda u Sesvetama, a radi naplate ovoga nepostojećeg duga. Tuženi napominje da je kada je plaćao zajam firmi HZ-SISTEM d.o.o. na uplatnice, kao dokaz o primitku iznosa koji je plaćan, stavljan svaki put žig druge firme tako da je na nekima žig firme Tramontana nautika d.o.o. , a nekima Optimus Artis d.o.o.( razvidno je da su navedene firme bile udružene i radile zajedno preko fizičkih osoba koje su radile za njih), a tuženiku su na plaćanje pozivale fizičke osobe putem telefona te je tuženik donosio novac na mjesto na koje mu je rečeno od strane fizičkih osoba. Dana 23. srpnja 2012. tuženik je sada od strane odvjetničkog ureda odvjetnika Roberta Izidora Majića iz Zadra, Marka Marulića 11, primio poziv da sada rate dugovanja uplaćuje na račun njegovog odvjetničkog ureda. Nadalje dana 18.04.2013. tuženik je ponovno od strane odvjetničkog ureda odvjetnika Roberta Izidora Majića iz Zadra, Marka Marulića 11, primio obavijest da njegovo dugovanje iznosi 13.381,96 kn u prilog čega uz obavijest dostavlja i “otvorene stavke”. Ponovno ističemo da je tuženik na ruke primio iznos od 14.000,00 kn, a vratio je iznos od 48.000,00 kn. Iz navedenoga je razvidno da se radi o fiktivnim i nepostojećim Ugovorima koji su NIŠTETNI te tuženik ističe prigovor ništetnosti navedenih ugovora prvenstveno Ugovora o zajmu od 26.09.2011. sklopljenim sa GSE, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj]. Stoga je i ništetan Ugovor o ustupu tražbini jer se istim prenosi nepostojeće potraživanje, a I sam ugovor o cesiji nije u skladu sa zakonskim odredbama kojima se regulira pitanje prijenosa tražbine putem cesije. Tuženi, dakle, od tužitelja nikada nije primio navedeni novčani iznos niti sa istima raspravljao o uvjetima zajma niti utanačio uvjete odredbe Ugovora o zajmu, stoga se osporava da bi tuženik bio dužan tužitelju, te da bi postojao bilo kakav pravni osnov za namirenje potraživanja iz založene stvari, jer ne postoji bilo kakav dug tuženika prema tužitelju. Dakle, točno je da su tužitelj i tuženik sklopili fiktivni ugovor o zajmu, ali po tom ugovoru tuženiku nije izvršena nikakva isplata, niti je zatvoren bilo kakav njegov dug, jer dug nije niti postojao, tuženik je prevaren, istom se konstantno prijeti na različite načine, a on je vratio više nego dvostruko više novaca no što je primio, ne od tužitelja, nego zelenaških trgovačkih društava koja organizirano djeluju u cilju zelenašenja i oduzimanja imovine hrvatskih građana. Ovakvo nepostojeće potraživanje nije smjelo biti osigurano bilo kojim osiguranjem, a posebice ne založnim pravom na nekretnini, jer stvarno nikakvog zajma nije niti bilo. Glede navedenog ugovora o zajmu sklopljenim s GSE, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao I Ugovora o ustupu tražbine tuženi ističe da su navedeni ugovori ništetni i da ne proizvode pravne učinke , sklopljeni suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, i to osobito odredbi čl. 284. Zakona, budući da se u ovome slučaju radi o prijevari, te suprotno odredbama čl. 322. Zakona o obveznim odnosima. Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo“. Osim toga, radi se i o prividnom Ugovoru jer se ne radi o Ugovoru o zajmu I osiguranju potraživanja nego o naplati nepostojećeg duga što je protivno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Također, radi se i o zelenaškom Ugovor sukladno čl. 329 Zakona o obveznim odnosima. Nadalje tužitelj kao prilog tužbi dostavlja „papir“ kojeg naziva izvod iz otvorenih stavaka, a prezentira ga kao dokaz u postupku. Predmetni „papir“ ne može predstavljati izvod iz otvorenih stavaka kao niti što dokazivati. Prema Zakonu o računovodstvu i drugim propisima koji reguliraju pitanja računovodstva dobro se zna na koji način se vode poslovne knjige. Komad papira na kojem je otisnuta tablica bez pečata i potpisa kojeg je isprintala fizička osoba, bez ikakvog temelja u pravnom postupku ne može biti nikakav dokaz. Osim navedenoga iz Navedenog Ugovora – sadržaja navedenog ugovora razvidno je da se radi o Ugovoru o kreditu. (isti Ugovor prati -plan otplate, cjenik usluga, kamata, naknada za obradu kredita, a i kamate su uračunate u glavnicu). Kreditni posrednik u Republici Hrvatskoj može biti isključivo tvrtka koja je licencirana od strane Ministarstva financija, dok kreditne institucije mogu kreditirati građane samo uz dozvole i direktan nadzor Hrvatske narodne banke, a te institucije moraju ispunjavati zakonske uvjete za svoje djelovanje (temeljni kapital, dozvole i dr.). Stoga je predmetni Ugovor ništetan. Navedeni Ugovor suprotan je i Zakonu o potrošačkom kreditiranju i Zakona o zaštiti potrošača. , te su odredbe Ugovora kojima se to isključuje su ništetne. Tuženik nikada nije vidio tužitelja kao niti druge osobe s kojima su sklapani ugovori a niti je s njim pregovarao o odredbama navedenog Ugovora te su pored ostalog navedene ugovorne odredbe nepoštene. Ističe se kako ovo nije usamljen slučaj. .Pred ovim sudom vodi se niz ovakvih ili sličnih postupaka. Državno odvjetništvo USKOK je pred Županijskim sudom u Zagrebu podiglo optužnicu protiv fizičkih osoba zbog udruživanja za počinjenje kaznenih djela-sklapanja lihvarskih Ugovora, a i sam tuženik je podnio kaznenu prijavu protiv gore navedenih osoba, ai sada su već donesene pravomoćne kaznene presude u kaznenim postupcima koji su vođeni protiv fizičkih osoba. Iz navedenih presuda Županijskog suda u Zagrebu u kaznenim postupcima i to: br. KOV- US-35/14 od 25.travnja 2014., K-Us-36/15 od 30 rujna 2015. god., presude posl. br. KOV-US-36/14 od 25. travnja 2014., te presude posl. br. KOV-US-38/14 od 29. travnja 2014. koje se dostavljaju u prilogu razvidno je da su firme HZ-SISTEM d.o.o. Tramontana nautika d.o.o. , Optimus Artis d.o.o., Usavršavanje d.o.o. I dr. osnovane da bi služile kao paravan za nezakonito poslovanje u vidu sklapanja ništetnih ugovora. Tuženik ponovno napominje da nikada nije vidi osobe koje su potpisnici navedenih Ugovora te nikada nije s njima razgovarao a niti pregovarao vezano za navedene Ugovore, te stavlja sumnju da te osobe uopće postoje. Osim toga Ugovor o zajmu o zajmu sklopljenim s GSE, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] ukoliko navedena osoba nije državljanin Republike Hrvatske te isti ne zna čitati I pisati na hrvatskom jeziku je ništetan, jer isti ne može biti ugovorna strana, te je na tužitelju dokaz da dokaze da ista znade čitati i pisati na hrvatskom jeziku. Isto tako osporava se da bi navedeni Ugovor potpisao GSE te da bi isti ima regulirano prebivalište u [adresa] u vrijeme sklapanja navedenih ugovora kao i OIB. Skreće se pažnja sudu da su svi potpisi kako na priloženim ugovorima tako I na uplatnicama identični iako su potpisnicu ugovora različite osobe koje su potpisivale navedene ugovore I primale navedene uplate. Tuženik stavlja prigovor zastare navedenog potraživanja (glavnice i kamata) temeljem čl. 226. Zakona o obveznim odnosima jer se radi o povremenim tražbinama Članak 226. "(1) Tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja. (2)Isto vrijedi za anuitete kojima se u jednakim unaprijed određenim povremenim iznosima otplaćuju glavnica i kamate, ali ne vrijedi za otplate u obrocima i druga djelomična ispunjenja.” Jer je iz navedenog ugovora razvidno da se radi o kreditu i o otplati kredita u anuitetima. Osim toga Ugovor o kreditu je sklopljen je 2002. i istim je određena otplata kredita u 72 rate iz čega Tuženik stavlja I prigovor zastare prava temeljem čl. 227. Zakona o obveznim odnosima Članak 227. (1) Pravo iz kojega proistječu povremene tražbine zastarijeva za pet godina, računajući od dospjelosti najstarije neispunjene tražbine.(2) Kad zastari pravo iz kojega proistječu povremene tražbine, vjerovnik gubi pravo ne samo da zahtijeva buduća povremena davanja nego i povremena davanja koja su dospjela prije te zastare. Iz tužbe je razvidno kako je JSE kao zajmodavac zaključio sa tuženikom kao zajmoprimcem Ugovor o zajmu broj 110926SC. Nadalje je razvidno da je između ISE kao cedenta i ovdje tužitelja kao cesionara zaključen Ugovor o ustupu tražbine, predmet kojeg je prijenos tražbine iz spornog ugovora te da je u zemljišnim knjigama na nekretnini tuženika na temelju predmetnog Ugovora o zajmu i Ugovora o ustupu tražbine upisana hipoteka radi osiguranja tražbine tužitelja te da je predmet ovog postupka zahtjev tužitelja na trpljenje sudske prodaje založene nekretnine tuženika i namirenje tužitelja. Predmetni Ugovor o zajmu sukladno čl.301. u svezi sa čl.307. Ovršnog zakona ima snagu sudske nagodbe, slijedom čega postoji negativna procesna pretpostavka za podnošenje tužbe te nije od utjecaja tvrdnja tužitelja kako ne raspolaže izvornikom niti ovjerenom preslikom ili prijepisom ovršne isprave- Ugovora o zajmu, zbog čega nije u mogućnosti ishoditi potvrdu ovršnosti javnobilježničkog akta, te posljedično pokrenuti ovršni postupak jer iz sadržaja Ugovora o zajmu proizlazi da je isti sastavljen, potpisan i solemniziran u šest primjeraka, od kojih četiri preuzima zajmodavac, dakle razvidno je da ustupitelj predmetne tražbine preuzeo više primjeraka predmetnog javnobilježničkog akta te je u smislu čl. 85 st. 1 Zakona o obveznim odnosima bio dužan tu ispravu predati tužitelju. Dakle, ne postoji pravni interes tužitelja za vođenje ovog spora niti postoje zakonski uvjeti za upis hipotekarne tužbe na nekretnini u vlasništvu tužitelja iz razloga kako je naprijed obrazloženo. Nadalje, ovdje je riječ o res iudicata obzirom je o istom zahtjevu već odlučeno u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P-1174/17..
3. Tužitelj nakon dostave tuženikovog odgovora na tužbu osporava sve navode iz odgovora na tužbu, navodi da se ne radi o presuđenoj stvari, jer da je predmetna tužba koju je tužitelj pokrenuo kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu nasuprot tuženika pravomoćno okončana, ali da o tužbenom zahtjevu nije meritorno odlučeno, već je sud drugog stupnja odbacio tužbu tužitelja.
4. Na održanom pripremnom ročištu tužitelj je potvrdio da je između istih parničnih stranaka po istoj osnovi Općinski građanski sud u Zagrebu presudom i rješenjem od 11. ožujka 2019. u predmetu 78 P-1174/2017-14 odbio tužbeni zahtjev tužitelja i odbio prijedlog za određivanje upisa zabilježbe hipotekarne tužbe, a po žalbi tužitelja Županijski sud u Rijeci rješenjem Gž-1557/19-2 od 20. siječnja 2020. prihvatio je žalbu tužitelja, ukinuo presudu i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, te odbacio tužbu tužitelja kao i prijedlog za određivanje upisa zabilježbe hipotekarne tužbe.
5. Sud je izvršio uvid u prije citirane sudske odluke koje prileže na listu 70-81 ovog spisa, te utvrdio da je kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu u vezi istog pravnog pitanja i iste pravne osnove vođen parnični postupak između istih stranaka u kojem je pravomoćno odbačena tužba tužitelja, slijedom čega je temeljem čl. 288 st. 2 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; dalje ZPP) donio odluku kao u točki I. izreke ovog rješenja utvrdivši da se radi o negativnoj procesnoj pretpostavki za pokretanje nove parnice po istom pitanju.
6. Ovaj sud je stava da ukoliko bi se strankama omogućilo podnošenje nove tužbe kod istog subjektivnog i objektivnog identiteta ranije tužbe i tužbenog zahtjeva o kojem je pravomoćno odlučeno, ne bi se mogla ostvariti svrha pravomoćnosti, obzirom je pravomoćna sudska odluka mjerodavna za pravne odnose stranaka koji su prije pravomoćnosti bili sporni.
7. Tuženik osnovano potražuje trošak ovog postupka koji se sastoji od troška zastupanja i to sastava odgovora na tužbu od 500,00 eura prema Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23, dalje; Tarifa) i zastupanja na pripremnom ročištu od 500,00 eura prema Tbr. 9/1 Tarife, slijedom čega je donijeta odluka kao u točki II. izreke ovog rješenja.
U Vrbovcu 08. siječnja 2025.
Sudac
Lidija Jakšić
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pismenog otpravka rješenja. Žalba se podnosi pismeno putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu, u 3 istovjetna primjerka.
Dostaviti:
1. Tužitelju
2. Tuženiku
