Poslovni broj:P-98/2023

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U RIJECI

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 44

51410 Opatija

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu Denisu Putiću, u pravnoj stvari tužiteljice AP iz [adresa], Munnerstadt, Goldgrundweg 1, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Vladanu Zečeviću, odvjetniku iz Rijeke protiv tuženika Bidman plus j.d.o.o. iz Malinske, Palih boraca 13, OIB:64235039029, zastupanog po punomoćnici Aniti Prelec, odvjetnici iz Rijeke, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika APŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Rajku Radeliću, odvjetniku iz Koprivnice, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave, 26.studenog 2024. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice, zakonskog zastupnika tuženika IP i punomoćnice tuženika te objave 8. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I.Utvrđuje se da je tužiteljica vlasnik nekretnina označenih kao: - k. č. [katastarska čestica], ORANICA površine 418 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], - k. č. [katastarska čestica] NEPLODNO površine 202 m2 upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužiteljica na temelju ove presude po njenoj pravomoćnosti zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva na navedenim nekretninama u svoju korist u cijelosti, uz brisanje prava vlasništva tuženika, sve u roku od 15 dana.

II.Nalaže se zk. odjelu Opatija, Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, da izvrši uknjižbu prava vlasništva na nekretninama označenim kao: - k. č. [katastarska čestica], ORANICA površine 418 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], - k. č. [katastarska čestica] NEPLODNO površine 202 m2 upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u korist tužiteljice u roku od 15 dna po pravomoćnosti ove presude.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak sa zateznom kamatom po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena na iznos 3.000,00 EUR od 8.siječnja 2025. do namirenja tužiteljice, u roku od 15 dana, dok se preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi navodi da je u zemljišnim knjigama pogrešno upisano da je tuženi vlasnik nekretnina pobliže opisanih u izreci obzirom da su pravni prednici tužiteljice ZP i OP stekli pravo vlasništva ovih nekretnina od prijašnjih vlasnica RP i VP **.**.1984. Ove nekretnine prednici tužitelja da nikada nisu upisali kao svoje vlasništvo a tužiteljica da je u posjedu predmetnih nekretnina od kada su ih stekli temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 23.veljače 1997. I aneksa od 5.studenog 2003. Ove nekretnine da predstavljaju okućnicu nekretnine zč. 72/4 k. o. [katastarska općina] te da se nekretnine nalaze u posjedu tužiteljice pa predlaže da sud donese presudu sadržaja kao u izreci.

2.Tuženi u odgovoru na tužbu ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice te nedostatak pravnog interesa za vođenje postupka. Navodi da je pravo vlasništva ovih nekretnina stekao temeljem ugovora o kupoprodaji sklopljenim s IPŠ **.**.2022. koja je prije sklapanja tog ugovora na predmetnim nekretninama bila upisana kao vlasnica već šest godina. Poziva se na odredbu čl.122.st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje:ZV) koja propisuje da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona. Zaključno ističe da ove nekretnine predstavljaju javnu površinu kojom bez zapreke prolaze osobe za odlazak na kupanje i šetnju uz more pa predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

3. Rješenjem od **.**.2023. APŠ priznat je status umješača na strani tuženika te se ista u tijeku postupka pridružuje navodima tuženika i predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice pozivajući se također na povjerenje u zemljišne knjige.

4. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u Izvadak iz zemljišne knjige, Izvod iz katastarskog plana, Kupoprodajni ugovor od 8.listopada 1984. zaključen između prodavatelja ĐP i VP te kupaca ZP i SP, Ugovor o kupoprodaji zaključen između prodavatelja OP i ZP Kunača i kupaca AP i ZPŠ od 23.veljače 1997., Anex Ugovora od 5.studenog 2003. zaključen između istih osoba, očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke Sandra Viškanića koji je izradio pisani nalaz i mišljenje, saslušanjem svjedoka TP, JP, BP, ČP, ŠP, IPŠ, FP, saslušanjem tužiteljice i zakonskog zastupnika tuženika.

5.Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP) utvrđuje se da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

6. Iz kupoprodajnog ugovora od 8.listopada 1984. zaključenog između prodavatelja ĐP i VP te kupaca ZP i SP razvidno je da su prodavatelji prodali kupcima nekretnine grč 152/1, grč 152/2, zč 74/2, zč 74/4 i zč 72/7 sve k. o. [katastarska općina].

7. Ugovorom o kupoprodaji zaključenim između prodavatelja OP i ĆP i kupaca AP i ZPŠ od 23.veljače 1997. Prodavatelji su prodali kupcima nekretnine grč 152/1 i grč 152/2 k. o. [katastarska općina] za kupoprodajnu cijenu od 220.000,00 DEM te prodavatelji ovlašćuju kupce da se temeljem tog ugovora uknjiže kao vlasnici predmetnih nekretnina i ovlašćuju ih da stupe u posjed. Anexom ugovora o kupoprodaji zaključenom između istih stranaka 5.studenog 2003. Kao predmet kupoprodaje navodi se i zč 72/4 k. o. [katastarska općina] te se kupci ovlašćuju da ishode uknjižbu prava vlasništva i na predmetnoj nekretnini.

8. Iz kopije katastarskog plana koja se nalazi na listu 9 spisa razvidan je položaj nekretnina koje su nesporno vlasništvo tužiteljice grč 152/1, grč 152/2 i zč 72/4 k. o. [katastarska općina], kao i nekretnina koje su predmet ovog postupka zč. 72/7 i zč.74/2 obje k. o. [katastarska općina].

9. Iz nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke razvidan je položaj ovih nekretnina u naravi, a osobito je razvidno na priležećim fotografijama stanje na prijeporu u vrijeme kada je sud vršio očevid 9.siječnja 2024. a koje stanje je u međuvremenu izmijenjeno i u odnosu na ogradu i u odnosu na mogućnost pristupa s nekretnine zč 72/4 na zč 72/7 i 74/2 k. o. [katastarska općina], a koje stanje je izmijenio tuženi u odnosu na slijedeći pristup na lice mjesta 25.srpnja 2024.

10.Odredbom čl. 159 st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da s dosjelošću stječe vlasništvo samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik pokretne stvari koje mu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 10 godina, a takav posjednik nekretnine protekom 20 godina neprekidnog a samostalnog posjedovanja (st.3.). Odredbom čl. 160 st.1. ZV propisano je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnoga za dosjelost. Kad se poštenom posjedniku čiji posjed nije zakonit i istinit uračunava vrijeme kroz koje je njegov prednik stvar posjedovao zakonito, pošteno i istinito, pravo vlasništva steći će istekom još onoliko vremena koliko je potrebno da pošteni posjednik stekne stvar dosjelošću (st.4.).

11. Ocjenom citiranih dokaza i iskaza saslušanih svjedoka, tužiteljice i zakonskog zastupnika tuženika sud utvrđuje da je osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice jer je dokazala da je u poštenom i mirnom posjedu prijepornih nekretnina od zaključenja ugovora o kupoprodaji od 23.veljače 1997. najmanje 20 godina te da je nitko u posjedu prijeporu nije uznemiravao. Pritom valja naglasiti da su prijeporne nekretnine bile predmet kupoprodajnog ugovora zaključenog između prodavatelja ĐP i VP te kupaca ZP i SP, a također i nekretnine grč 152/1 i grč 152/2 k. o. [katastarska općina] koje su nesporno vlasništvo tužiteljice. Iz ovog ugovora nije razvidno da bi predmet kupoprodaje bila i nekretnina zč 72/4 k. o. [katastarska općina] koja je predmet anexa kupoprodajnog ugovora od 5.studenog 2003., ali to nije odlučno za ishod ovog postupka. Kupoprodajnim ugovorom ZP i OP prodaju nekretnine grč 152/1 i grč 152/2 k. o. [katastarska općina], a kasnije anexom i zč 72/4 koje nekretnine upisane kao nesporno vlasništvo tužiteljice.

12. Neosnovano tuženi i umješač na strani tuženika u tijeku postupka osporavaju savjesnost tužiteljice i njezinog sada pokojnog supruga ističući da su u postupku kupoprodaje tužiteljicu i njezinog sada pok. Supruga zastupali odvjetnici jer je iz anexa ugovora razvidno da je već prilikom zaključenja kupoprodajnog ugovora došlo do propusta na način da je izostavljena nekretnine zč 72/4 k. o. [katastarska općina] što je ispravljeno anexom. Iz anexa kupoprodajnog ugovora razvidno je da se radi o grešci jer se ni na koji način nije mijenjala kupoprodajna cijena iako je sada anexom kupoprodajnog ugovora proširen predmet prodaje u odnosu na ovu nekretninu. Međutim, iz izgleda lica mjesta koji je razvidan iz fotografija koje je vještak snimio na licu mjesta prilikom vršenja očevida razvidno je da se radi o cjelini i to bez razlike u odnosu na nekretnine kojih je tužiteljica upisana kao vlasnica i u odnosu na nekretnine koje su predmet ovog postupka. Do svih ovih nekretnina na legalan način prilikom vršenja očevida 9.siječnja 2024. bilo je moguće doći isključivo prolaskom kroz portun koji se nalazi neposredno uz cestu te nastavno stepenicama prema kući tužiteljice. Bilo je moguće pristupiti i prolazom kroz živicu odnosno raslinje i preskačući zid, ali to nije legalan način pristupa na neku nekretninu i na taj način dolazi isključivo nepozvani gost. Nije stoga prihvatljiv navod tuženika iz odgovora na tužbu da je prijepor javna površina kojom bez zapreke prolaze osobe za odlazak na kupanje i šetnju uz more. Osim na prije opisani način preskačući preko zida sa strane mora i stijena te prema Moščeničkoj dragi ili kroz raslinje na drugi način nije bilo moguće pristupiti na prijepor obzirom su vrata prema mćru bila zaključana, a tu nije postojala šetnica već isključivo stijene. Prijepor i kuća tužiteljice za svakoga predstavlja jednu logičnu cjelinu i u to se je sud uvjerio prilikom vršenja očevida kada nije bilo prepreke da se uđe s nekretnine tužiteljice na prijeporne nekretnine, a što je u kasnijem tijeku postupka tuženi onemogućio postavljanjem prepreka i stvarajući privid da se radi o nekretninama različitih vlasnika.

13. U odnosu na posjedovanje prijepora svjedok JP iskazuje da je od 1996.-97. dolazila kod tužiteljice i njezinog supruga, da tamo nikada nisu vidjeli da bi netko u vrt došao s druge strane osim kroz ovaj portun sa ceste te da im nikada nitko nije branio da koriste vrt, da su ga uređivali. Gledano prema moru s desne strane da je bila ograda i zid a s lijeve strane kamenje i šikara tako da se s tih strana nije moglo ući. Njezin suprug BP iskazao je da su negdje od 1998. počeli dolaziti kod tužiteljice dva-tri puta godišnje te da su došli stepenicama koje se spuštaju od ceste i prolazili kroz portun koji je bio zaključan. S lijeve strane u odnosu na susjedne nekretnine bio je zid i neuređena ograda, a s desne je bilo dosta raslinja. Prema obali je bio zid i tu je bio jedan portun kroz koji su prolazili kad asu se išli kupati. Do kuće i vrta nije se moglo došetati, to je bilo izolirano i moglo se je ući jedino kroz portun sa strane ceste i portun sa strane obale. Sve su koristili tužiteljica i njezin suprug. Svjedok PP na prijeporu bio je dva-tri puta i došao je ovim stepenicama koje idu gore s ceste time da je prošao kroz portun. Tu je kosio te ga nije interesiralo da li je ovo što kosi cjelina ili ima više vlasnika. Svjedok ŠP iskazala je da u blizini prijepora živi preko pedeset godina a da je kod tužiteljice dolazila od kada su ona i suprug kupili kuću. Tu da su se mogli kretati svugdje po cijelom i da im nitko nije osporavao odlazak na more po prijeporu. Ne sjeća se kućice u vrtu, ali na nekretninama koje su predmet spora da je tužiteljica kosila i iste održavala. Svjedok FP na prijepor je počela dolaziti negdje oko 2000-te, a nakon ljeta 2012. je odlazila češće obzirom da ju je tužiteljica zamolila da joj zalijeva vrt. Do kuće tužiteljice išlo se je kroz portun koji se nalazi gore na cesti te dalje stepenicama prema kući tužiteljice. Prema moru da su bila još jedna vrata koja su bila zaključana, ali da je imala ključ od tih vrata. Sa strane prema Opatiji da je bila gusta živica, a prema Puli jedan zidić i na tom zidiću ograda. Zna da nitko nije mogao ući osim da preskače ogradu. Tužiteljica saslušana kao stranka iskazala je da su ona i pok. suprug dolazili na lice mjesta te da su im prodavatelji pokazali što kupuju a to je kuća i dvorište te zemljište koje je predmet spora, odnosno sve ono što je ograđeno živicom i kasnije suhozidom prema moru. Na prijeporu da je sadila, imala vrt i obrezivala palme i lovor, a da su kuća i prijepor bili zatvorena cjelina u koju s ulazilo kroz vrata s ceste. Od 1997. Nitko da im nije branio da koriste prijepor niti je bilo nepoznatih ljudi da bi se šetali po prijeporu. Da prijepor nije upisan na njezino ime saznala je kada je prijateljica PP kontrolirala poslovanje firme krajem 2022. Ogradu bočno prema Mošćeničkoj dragi da je postavio tuženi, a da je tu prije bila stara ograda duž cijele dužine i biljke. Iza pokojnog supruga koji je umro **.**.2021. da nije posumnjala da to ne bi bilo upisano na supruga jer je to uvijek koristila.

14. Ocjenom iskaza saslušanih svjedoka i tužiteljice sud utvrđuje da se tužiteljica u posjedu prijepora nalazi od zaključenja kupoprodajnog ugovora 23.veljače 1997. te da od tada nije imala razloga posumnjati da ono što koristi nije bilo predmet kupoprodaje iz ugovora zaključenim s OP i ZP. Svjedoci čije iskaze sud citira iskazuju da se je prijepor zajedno s kućom koristio kao jedna cjelina da se do prijepora nije moglo doći osim prolazeći kroz portun s ceste ili portun s strane mora i stijena te da tu nisu nikada vidjeli nekog drugog da koristi prijepor. U istinitost ovakvog kazivanja svjedoka koji ne ulaze u pitanje vlasništva već isključivo posjedovanja sud se je uvjerio i prilikom očevida 9.siječnja 2024. Niti tada se nije moglo na prijepor ući na legalan način osim kroz ovaj portun pa su u tom smislu apsolutno prihvatljivi i istiniti iskazi saslušanih svjedoka i tužiteljice, a isti su potkrijepljeni i fotografijama koje je vještak priložio u spis. Stoga sud smatra da je tužiteljica u posjedu prijepora više od 20 godina pa su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću iz čl. 159. i 160. ZV-a.

15. U tijeku postupka tuženi ističe da tužiteljica i njezin suprug nisu pošteni posjednici prijepora odnosno da su znali i morali znati da ono što posjeduju nije njihovo jer to nije bilo predmet kupoprodajnog ugovora i anexa istog. Sud smatra da je došlo do greške prilikom zaključenja kupoprodajnog ugovora prodavatelja OP, supruga tužiteljice i tužiteljice koja greška je u odnosu na jednu nekretninu ispravljena anexom, ali ne i u odnosu na prijeporne nekretnine. Kada se prodavatelju pokazuje lice mjesta i predmet kupoprodaje kupac kupuje ili sve ili ništa jer se radi o cjelini i na toj cjelini nema mjesta za dva različita vlasnika. Upravo se za razdoblje od kada su tužiteljica i njezin suprug kupili od supružnika OP kuću i prijepor koristio kao jedna logična cjelina i nikada im se svjedok IPŠ nije obraćala u vezi prijepora, a kasnije niti tuženi od kada je kupio ovu nekretninu sve do pokretanja spora od strane tužiteljice. Činjenica da bi sada pokojni suprug tužiteljice imao nekretnine u Republici Hrvatskoj i bavio se privatnim poslom ne utječe na njegovu savjesnost niti na savjesnost tužiteljice jer je očito da i kraj činjenice da su ih u postupku kupoprodaje zastupali odvjetnici je došlo do greške prilikom zaključenja kupoprodajnog ugovora i anexa istog. Međutim, u naravi tužiteljica i njezin suprug tu grešku do 2022. nisu tu grešku osjetili jer su i kuću i dvorište i prijepor koristili nesmetano i isključivo samo oni. Stoga sud smatra da kraj činjenice da se poštenje pretpostavlja da tuženi nije ni na koji način dokazao da bi tužiteljica i njezin suprug bili nepošteni posjednici prijepora, odnosno da su znali i morali znati da ono što koriste nije njihovo.

16. Neosnovano se tuženi poziva na odredbu čl.122.st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje:ZV) koja propisuje da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona. Tuženi je predmetnu nekretninu kupio od prodavateljice IPŠ te uz posredovanje agencije i svjedoka TP koja je saslušana u ovom postupku. Obzirom na položaj ovih nekretnina i otežan pristup na iste, kako je već obrazloženo, nije prihvatljiv iskaz zakonskog zastupnika tuženika da bi na prijepor dolazio prije zaključenja ugovora preko crkvenog na strani Opatije odnosno preko općinskog na strani Mošćeničke drage. Takav pristup na nešto što se kupuje unutar cjeline gdje se nalazi neka kuća kod kupca mora izazvati opravdanu sumnju da to koristi netko drugi kao cjelinu, bez obzira na stanje zemljišne knjige. Također prijepor se uređuje i kultivizira, a tuženi ga kupuje od osobe koja je izgubila vezu s ovim područjem jer je dugi niz godina bila u Južnoafričkoj Republici, a kasnije je živjela u [adresa] te nakon što su tete prodale ovo u Lovranu više nije znala da nešto posjeduje u Lovranu. Nadalje, tuženi ne dobiva ključeve od kućice koja se nalazi na prijeporu te i ta činjenica je morala pobuditi sumnju kod tuženika da stanje zemljišne knjige je različito od izvanknjižnog stanja. Logično je bez obzira na stanje zemljišne knjige vršiti daljnju provjeru i to upravo kod tužiteljice dali bi stanje u zemljišnoj knjizi bilo različito u odnosu na izvanknjižno stanje jer tu ima dosta nelogičnosti kao uređenje prijepora od strane prodavatelja, nemogućnost legalnog pristupa i nedobivanje ključeva od kućice koja se nalazi na prijeporu. Previše je nelogičnosti da bi se tuženi opravdano oslonio na stanje zemljišne knjige jer je ono vidljivo bilo različito od izvanknjižnog stanja. Zaključno, sud smatra da je IPŠ prodala nekretninu koje je bila vlasnica samo na papiru jer kako je iskazala njezine tete su rekle da su prodale kućicu u Lovranu i da nikada nisu rekle da bi nešto zadržale. To je logično jer da su nešto zadržale tada bi zasigurno svjedoku, odnosno kasnijoj nasljednici to i rekli. Stoga sud smatra da se tuženi ne može pozivati na povjerenje u zemljišne knjige iz razloga koji su obrazloženi pa je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljici u cijelosti.

17. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbama čl. 154.st.1. i 155.st.1. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Dosuđeni trošak tužiteljici odnosi se na zastupanje odvjetnika i čine ga sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR, sastav dva obrazložena podneska u iznosu od po 200,00 EUR, pristup odvjetnika na pet ročišta u iznosu od po 200,00 EUR, što ukupno iznosi 1.600,00 EUR. Na ovaj iznos priznat je pdv 400,00 EUR, troškovi vještačenja, tumača i očevida na licu mjesta u iznosu od 1.000,00 EUR tako da je tužiteljici dosuđen parnični trošak u iznosu od 3.000,00 EUR. Sastavi ostalih podnesaka kojima se tužiteljica očituje na tijek postupka, osim onih kojim se očituje na odgovor na tužbu i nalaz vještaka nisu priznati jer isti nisu bili nužni za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 151.st.1. ZPP-a U Opatiji 8.siječnja 2025.

S u d a c :

Denis Putić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- pun. tužiteljice uz plaćanje pristojbe na presudu

- pun. tuženika

- pun. umješača na strani tuženika