REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4186/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, Dragana Katića i mr. sc. Senije Ledić članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Sandra Obuljen, odvjetnica iz Zagreba, Kranjčevićeva 10, protiv tuženika INGRA d.d., OIB 14049708426, Zagreb, Ulica Alexandra von Humboldta 4B, kojeg zastupa punomoćnik Relja Pećina, odvjetnik iz Zagreba, Krvavi most 2, radi utvrđenja ništetnosti odluka glavne skupštine, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-182/2024-2 od 25. lipnja 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1653/2022 od 7. studenoga 2023., u sjednici održanoj 8. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije temeljen na pravnim pitanjima se odbija kao neosnovan.

II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije temeljem na odredbi čl. 385.a st. 2.

ZPP-a se odbacuje, kao nedopušten.

III. Odbija se prijedlog tuženika za nadoknadu troškova sastava odgovora na prijedlog, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-182/2024-2 od 25. lipnja 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1653/2022 od 7. studenoga 2023.

2. U prijedlogu je postavio pitanja koja glase:

"1. Oslobađa li pravna kvalifikacija i determinacija pravne osnove tužbenog zahtjeva sud dužnosti da pazi na ništetnost po službenoj dužnosti?

2. Predstavlja li povreda nižeg suda koji je propustio paziti na ništetnost po službenoj dužnosti bitnu povredu na koju sud višeg suda pazi po službenoj dužnosti? 3. Imajući u vidu svrhu i cilj odredbe članka 254. članak 1. Zakona o trgovačkim društvima koja kao kogentna norma propisuje kako nadzorni odbor dioničkog društva mora imati neparan broj članova, je li nadzorni odbor (ili bilo koje drugo društveno tijelo za koji je mandatorno propisan neparan broj članova) koji ima paran broj članova i djeluje s parnim brojem izabranih članova uopće podoban donositi odluke?

4. Predstavlja li paran broj članova nadzornog odbora smetnju urednog funkcioniranja tog tijela?

5. Opravdava li činjenica što ovlaštenik za imenovanje nije imenovao člana nadzornog odbora upis parnog broja članova nadzornog odbora suprotno odredbi članka 254. članak 1. Zakona o trgovačkim društvima?

6. Može li činjenica što ovlaštenik za imenovanje nije imenovao člana nadzornog odbora konvalidirati ništetnu odluku o izboru parnog broja članova nadzornog odbora?

7. Predstavlja li propust suda da pazi na ništetnost po službenoj dužnosti propust u pružanju djelotvorne zaštite?"

3. Kao razlog postavljenim pitanjima navodi stajalište Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, sadržano u odluci poslovni broj: Pž 5820/08-3 od 7. listopada 2008. u kojoj se navodi: “Pobijanim rješenjem Trgovački sud u Varaždinu je odbacio prijavu za upis u sudski registar. Ukratko, pozivom na odredbu čl. 254. Zakona o trgovačkim društvima (“Narodne novine" broj 111/93, 34/99, 52/00, 118/03 i 107/07 - dalje: ZTD) i čl. 262. tog Zakona zaključio je da predlagatelj nije uz prijavu dostavio izjavu novoizabranog člana nadzornog odbora A.Š. o prihvaćanju izbora, pa budući da preostali broj članova nadzornog odbora koji predlaže predlagatelj da se upiše je paran broj, a s obzirom je to suprotno odredbi čl. 254. st. 1. ZTD-a - odbačena je prijava za upis u sudski registar. (…) Kako iz podataka u spisu proizlazi da predlagatelj nije udovoljio zaključku suda, dakle, nije dostavio izjavu novoizabranog člana nadzornog odbora A.Š. o prihvaćanju izbora, odnosno imenovanja, pa preostali broj članova nadzornog odbora koji predlaže predlagatelj da se upiše je paran broj, a što je u suprotnosti sa zakonskim određenjem iz citiranog čl. 254. st. 1. ZTD-a, tj. da broj članova nadzornog odbora mora biti neparan.”

4. Prijedlog je podnesen i zbog povrede ustavnog prava na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. Ustava Republike Hrvatske koje podrazumijeva i zabranu arbitrarnosti u odlučivanju. Navodi da svako postupanje suda koje odstupa od temeljnih načela ustavnopravnog poretka, među kojima je definitivno i dužnost suda na pružanje djelotvorne pravne zaštite ispunjenjem dužnosti suda – koja se u ovom slučaju sastoji od obveze sprječavanja ništetnosti po službenoj dužnosti! - predstavlja arbitrarnu odluku koja krši ustavno pravo na pravično suđenje. Tvrdi da obje presude predstavljaju arbitrarne pojedinačne akte suda pri čijem su donošenju sudovi zanemarili svoju obvezu prema kojoj su dužni paziti na ništetnost po službenoj dužnosti, odstupili su od ustaljene prakse, a u slučaju suda drugog stupnja čak i od vlastitih stajališta što čini obje presude nezakonitima, protuustavnima i potpuno neprihvatljivima. (Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-957/2014 od 14. siječnja 2016. godine).

5. U odgovoru na prijedlog tuženik tvrdi da je prijedlog nepravodoban i kao takvog ga predlaže odbaciti, podredno odbiti, jer ga smatra neosnovanim, te mu dosuditi troškove sastava odgovora na prijedlog.

6. Prijedlog je dijelom neosnovan, a dijelom nedopušten.

7. Prema odredbi čl. 388. st. 1. ZPP-a prijedlog za dopuštenje revizije podnosi se sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu u roku od 30 dana od dostave drugostupanjske presude, a prema stavku 3. istog članka propisano je da je prijedlog za dopuštenje nepravodoban ako nije podnesen u roku iz stavka 1. ovoga članka koji je određen za njegovo podnošenje.

8. U ovom slučaju drugostupanjska presuda je dostavljena punomoćniku tužitelja 5. srpnja 2024., te je rok od 30. dana počeo teći 6. srpnja 2024., a posljednji dan roka za podnošenje prijedloga za dopuštenje revizije iz čl. 388. st. 1. ZPP bio 4. kolovoza 2024., koji je bio neradni dan (nedjelja), a s obzirom da je to to dan kada sud ne radi, rok je isticao prvi sljedeći radni dan, a to je bio ponedjeljak, 5. kolovoza 2024. Taj dan je također bio neradni (Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja), pa je rok za podnošenje prijedloga za dopuštenje revizije isticao sljedeći dan, tj. u utorak, 6. kolovoza 2024. Prijedlog za dopuštenje revizije podnesen je upravo 6. kolovoza 2024., (posljednji dan roka) odnosno u roku od 30 dana od dana dostave drugostupanjske presude.

9. S obzirom da je tužitelj prijedlog za dopuštenje revizije podnio u roku o prijedlogu je meritorno raspravljeno.

10. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a, 387., 388. i 389. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da prvo, drugo, i sedmo pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu. To stoga jer u odnosu na ta pitanja podnositelj polazi od pogrešnih pretpostavki da sud nije po službenoj dužnosti ispitao ništetnost pobijane odluke tuženika, što je suprotno obrazloženju drugostupanjskog suda navedenom u točki 8. obrazloženja, pri čemu nije iznio niti odgovarajuće razloge važnosti petog pitanja.

11. Nadalje, šesto pitanje, koje se odnosi na mogućnost konvalidacije ništetne odluku o izboru parnog broja članova nadzornog odbora nije važno, jer o pitanju konvalidacije nižestupanjski sudovi nisu ni raspravljali, niti su o tome zauzimali bilo kakvo pravno shvaćanje, pa od odgovora na to pitanje ne ovisi ishod spora.

12. U odnosu na preostala pravna pitanja (treće, četvrto i peto) valja reći da ni ona nisu važna jer i ta pitanja polaze od pogrešne pretpostavke po kojoj odredba čl. 254. st. 1. Zakona o trgovačkim društvima propisuje da stvarni broj članova nadzornog odbora nekog društva nužno mora u svakom trenutku biti neparan, već propisuje da nadzorni odbor mora imati najmanje tri člana, a da se statutom društva može odrediti i veći broj članova nadzornog odbora, s time da njihov broj, određen statutom, mora biti neparan, što je statutom tuženika i predviđeno.

13. Naime, prema utvrđenjima nižestupanjskih sudova, tuženikov Statut predvidio je da nadzorni odbor ima pet do devet članova, pa su ti sudovi zaključili da, "time što je nadzorni odbor ostao s parnim brojem (osam) članova ne znači da ne bi mogao donositi odluke. Naime, člankom 267. stavkom 1. Zakona o trgovačkim društvima je propisano da nadzorni odbor može donositi odluke ako su za to ispunjeni uvjeti određeni statutom, a nema li u statutu o tome odredbi, nadzorni odbor može donositi odluke ako najmanje polovina od propisanoga broja njegovih članova sudjeluje u odlučivanju ali ne manje od tri. Nadzorni odbor može valjano odlučivati i ako nije izabran zakonom ili statutom propisani broj njegovih članova, ako ih je izabrano najmanje onoliko koliko je potrebno da bi na temelju zakona ili statuta mogao valjano odlučivati. Nadzorni odbor od osam članova ima minimalan broj članova koji je na temelju zakona potreban za donošenje odluka."

14. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije pa je riješeno kao pod točkom I. izreke.

15. 1. U pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a revizijski sud ocjenjuje da tužitelj navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da su mu tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a. Naime, razlozi koje tužitelj veže uz povredu temeljnih ljudskih prava tiču se povrede prava na pravično suđenje zajamčenog čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17 - dalje: EKLJP) i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustava RH), kao i ustavnog prava na jednakost svih pred zakonom i pred sudovima zajamčenog odredbom čl. 14. Ustava RH, te prava vlasništva.

15. 2. Prema načelnom shvaćanju ovoga suda u primjeni stavka 2. članka 385.a ZPP-a, nije svaka nezakonitost ili nepravilnost u radu suda ujedno i povreda temeljnoga ljudskog prava, niti je ova zakonska odredba osnova za pretjerano širenje privatne funkciju revizije po dopuštenju jer i ta revizija ima javnu funkciju (kao što je imala i izvanredna) koja je funkcija primarno vezana uz donošenje presuda s precedentnim učinkom, a ne uz kontrolu zakonitosti (što je bila funkcija redovne revizije).

15. 3. Osim toga, odredba čl. 6. st 1. EKLJP i čl. 29. st 1. Ustava RH sadrže određena procesna jamstva, a revizijski sud ocjenjuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju bilo omogućeno izjasniti se o navodima tužiteljice, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. Iz sadržaja pobijane presude proizlazi da je u njoj odgovoreno na sve odlučne navode stranaka, što je učinjeno ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza sukladno čl. 8. ZPP-a, dajući za svoju ocjenu dostatno navedene razloge koji imaju činjeničnu i pravnu podlogu. U tom su smislu presude sudova dostatno obrazložene i ne mogu se smatrati arbitrarnima niti očito nerazumnima, pa stoga sadržaj prijedloga ni njegovi prilozi na upućuju na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje. Isto se donosi i na temeljno ljudsko pravo jednakosti sviju pred zakonom jer tuženik nije obrazložio u čemu bi se sastojala povreda tog prava.

16. U pogledu navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava treba istaći da čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.

17. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja. Njihove presude su dostatno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje.

18. Slijedom navedenog, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije koji je podnesen pozivom na čl. 385.a st. 2. ZPP-a, valjalo je temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP-a odlučiti kao u točki II. izreke ovoga rješenja.

19. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na prijedlog jer je taj trošak ocijenjen nepotrebnim u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 8. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Marina Paulić