Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europske avenije 7

31000 Osijek

Poslovni broj: P-1415/2023-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Kameliji Matijašević, u pravnoj stvari tužitelja IU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Dubravku Marjanoviću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Hrvatska odvjetnička komora, Zagreb, Koturaška cesta 53/II, OIB:97760500066, zastupana po predsjednici Ivi Markotić Bagarić, zastupani po punomoćniku Andreasu Mlikoti, odvjetniku iz Osijeka, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 31. listopada 2024. u nazočnosti tužitelja osobno i punomoćnika, te punomoćnika tuženika, dana 08. siječnja 2025., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se nedopuštenom ovrha u ovršnom postupku Općinskog suda u Osijeku broj Ovr-5388/23 od 03. studenog 2023. između ovrhovoditelja Hrvatske odvjetničke komore, Zagreb i ovršenika IU, kao odvjetnika iz [adresa].

II. Nalaže se tuženiku Hrvatska odvjetnička komora, Zagreb, OIB: 92963223473, platiti tužitelju parnične troškove u iznosu od 1.000,00 eura (tisućueura) sa zateznom kamatom tekućom od 08. siječnja 2025. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj sa preostalim zahtjevom za naknadom troškova od 147,30 eura (stočetrdesetsedameuratridesetcenti) kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika dana 14. prosinca 2023. podnio tužbu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Osijeku broj Ovr-5388/23 od 03. studenog 2023. Tužbu obrazlaže navodeći da je Općinski sud u Osijeku po prijedlogu Hrvatske odvjetničke komore dana 03. studenog 2023. donio je rješenje o ovrsi broj Ovr-5388/2023 radi naplate novčane tražbine na temelju ovršne isprave - presude Disciplinskog suda Hrvatske odvjetničke komore broj DS-31/12, pravomoćne dana 08. veljače 2019., a ovršne dana 24. veljače 2019. Protiv navedenog rješenja o ovrsi podnio je žalbu iz razloga jer je protekao rok u kojem se po zakonu može tražiti ovrha i jer je nastupila zastara pravomoćne i ovršne presude Disciplinskog suda Hrvatske odvjetničke komore broj DS-31/12, budući se u konkretnom slučaju primjenjuju propisi koji su bili na snazi u vrijeme nastupa ovršnosti predmetne presude, a to je Zakon o odvjetništvu iz 1994. i odredba čl. 79. st. 3. i čl. 151. st. 3. Statuta Hrvatske odvjetničke komore. Navodi da po tada važećem zakonu izvršenje disciplinske mjere zastarijeva za 6 mjeseci od dana pravomoćnosti rješenja kojim je izrečena disciplinska mjera, dok je desetogodišnji rok zastare izvršenja disciplinske mjere uveden tek izmjenama Zakona o odvjetništvu objavljenim u "Narodnim novinama" broj 126/21 (čl. 22 Izmjena), koji je stupio na snagu 20. studenog 2021. Stoga tužitelj smatra da poštivajući načelo zakonitosti, u vrijeme ovršnosti disciplinske presude, kao ovršne isprave, rok za pokretanje ovršnog postupka glasio je 6 mjeseci, a kako prijedlog za ovrhu datira od rujna 2023. , to proizlazi da je podnesen po proteku roka u kojem se može tražiti ovrha budući je tuženik kao ovrhovoditelj, podnio prijedlog za ovrhu pune 4 godine nakon prekluzivnog roka u kojem je trebalo pokrenuti ovršni postupak, jer je rok za podnošenje prijedloga za ovrhu istekao dana 24. kolovoza 2019. Tijekom postupka navodi da se u konkretnom slučaju imaju primijeniti propisi koji su bili na snazi u vrijeme nastupa pravomoćnosti odluke Disciplinskog suda, a to su Zakon o odvjetništvu iz 1994., ("Narodne novine" broj 9/1994.) i Statut Hrvatske odvjetničke komore iz 2013. godine ("Narodne novine" broj 115/2013.) kao i članak 25. Zakona o odvjetništvu ("Narodne novine" broj 126/2021.). U odnosu na relativnu i apsolutnu zastaru u konkretnom slučaju ističe da je to pitanje uređeno čl. 27. Izmjena i dopuna Statuta Hrvatske odvjetničke komore od 06. srpnja 2019., kojom odredbom se čl. 151. Statuta mijenja i uvodi "relativnu" zastaru u roku od 6 mjeseci i "apsolutnu" zastaru u roku od 12 mjeseci (dvostruki rok), pa kako je od pravomoćnosti i ovršnosti predmetne ovršne isprave do podnošenja prijedloga za ovrhu prošlo više od 4 i pol godine, svakako je nastupila zastara u konkretnom slučaju, pa je nebitna odredba čl. 150. st. 3. Statuta na koju se tuženik poziva, jer je nakon dostave predmetne ovršne isprave sucu izvršenja 22. listopada 2019. svakako nastupila apsolutna zastara.

2. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti navodeći da u konkretnom slučaju prijedlog za ovrhu nije podnesen izvan člankom 79. Zakona o odvjetništvu ("Narodne novine" broj 9/94, 117/08, 50/09, 75/09 i 18/11) propisanog roka za pokretanje postupka izvršenja disciplinske mjere određene presudom Disciplinskog suda Hrvatske odvjetničke komore broj DS-31/12 od 03. svibnja 2016., budući navedena odredba regulira nastup zastare pokretanja postupka izvršenja disciplinske mjere za lakše povrede dužnosti i ugleda odvjetništva izrečene rješenjem Disciplinskih vijeća Upravnog odbora Komore odnosno zborova, a ne zastaru pokretanja izvršenja disciplinske mjere izrečene presudom Disciplinskog suda Hrvatske odvjetničke komore za učin teže povrede dužnosti i ugleda odvjetništva. Navodi da je čl. 79. st. 3. Zakona o odvjetništvu propisano da izvršenje disciplinske mjere zastarijeva za šest mjeseci od dana pravomoćnosti rješenja kojim je izrečena disciplinska mjera, odnosno od dana isteka roka na koji je izvršenje disciplinske mjere odgođeno, a čl. 72. Zakona o odvjetništvu propisane su disciplinske mjere i to stavkom 1. i 2. za teže povrede dužnosti i ugleda odvjetništva, a stavkom 3. za lakše povrede dužnosti i ugleda odvjetništva. Sukladno čl. 34. st. 1. i čl. 95. st. 2. Statuta Hrvatske odvjetničke komore ("Narodne novine" broj 115/13) za teže povrede odvjetnici odgovaraju pred Disciplinskim sudom, a sukladno čl. 41. st. 1. i čl. 95. st. 3. Statuta Hrvatske odvjetničke komore, za lakše povrede dužnosti i ugleda odvjetništva, odgovaraju pred Disciplinskim vijećima Upravnog odbora Komore odnosno zborova. Prema čl. 121. st. 2. i čl. 122. st. 1. Statuta Hrvatske odvjetničke komore, Disciplinski sud Hrvatske odvjetničke komore donosi i objavljuje presudu kojom izriče disciplinsku mjeru sukladno čl. 72. Zakona o odvjetništvu. Odredbom čl. 147. st. 3. Statuta Hrvatske odvjetničke komore propisano je da Disciplinsko vijeće upravnog odbora Komore odnosno Odvjetničkog zbora o odgovornosti disciplinskog okrivljenika za lakše povrede dužnosti i ugleda odvjetništva odlučuje rješenjem. Stoga smatra da se odredba čl. 79. st. 3. Zakona o odvjetništvu o zastari pokretanja postupka izvršenja disciplinskih mjera odnosi samo na disciplinske mjere zbog lakših povreda dužnosti i ugleda odvjetništva izrečene rješenjem Disciplinskog vijeća Upravnog odbora Komore odnosno Odvjetničkog zbora, dok se u pogledu zastare izvršenja disciplinske mjere zbog teže povrede dužnosti i ugleda odvjetništva izrečene presudom Disciplinskog suda Hrvatske odvjetničke komore, primjenjuje se čl. 76. u vezi čl. 77. Zakona o odvjetništvu i čl. 83. st. 3. alineja 6. Kaznenog zakona, odnosno zastarni rok od 6 godina od pravomoćnosti presude kojom je izrečena novčana kazna. Odredbom čl. 77. Zakona o odvjetništvu propisano je da su pravomoćne odluke disciplinskih tijela Komore kojima su izrečene novčane kazne izvršne isprave i Komora je ovlaštena tražiti njihovo izvršenje, dok je čl. 76. Zakona o odvjetništvu propisano da se u disciplinskom postupku na odgovarajući način primjenjuju odredbe kaznenog materijalnog i procesnog zakonodavstva. U čl. 83. st. 3. alineja 6. Kaznenog zakona propisano je da zastara izvršenja novčane kazne nastupa protekom roka od 6 godina od pravomoćnosti presude. Odredbom čl. 179. Zakona o kaznenom postupku propisano je da se pravomoćna presuda izvršava kad je uredno dostavljena i kad za njezino izvršenje ne postoje zakonske zapreke. Presuda Višeg disciplinskog suda Hrvatske odvjetničke komore broj VDS-22/2017 od 08. veljače 2019. kojom je potvrđena presuda Disciplinskog suda Hrvatske odvjetničke komore broj DS-31/12 od 03. svibnja 2016., dostavljena je tužitelju IU, disciplinskom okrivljeniku u navedenom disciplinskom postupku, dana 09. svibnja 2019. Stoga smatra da je čl. 179. Zakona o kaznenom postupku u vezi s čl. 76. Zakona o odvjetništvu, izvršenje disciplinske mjere izrečene predmetnom presudom Disciplinskog suda Hrvatske odvjetničke komore odgođeno do trenutka dostave predmetne presude Disciplinskog suda Hrvatske odvjetničke komore disciplinskom okrivljeniku IU, ovdje tužitelju, pa je rok za zastaru izvršenja navedene disciplinske mjere sukladno odredbi članka 79. stavka 3. Zakona o odvjetništvu počeo teći od 10. svibnja 2019. Postupak izvršenja disciplinske mjere izrečene presudom Disciplinskog suda Hrvatske odvjetničke komore broj DS-31/12 od 03. svibnja 2016. i potvrđene presudom Višeg disciplinskog suda Hrvatske odvjetničke komore broj VDS-22/2017 od 08. veljače 2019. pokrenut je temeljem odredbi Statuta Hrvatske odvjetničke komore ("Narodne novine" broj 115/13, 64/2018, 67/2019), kojim je čl. 150. st. 3. propisano da dostava izvršne odluke sucu izvršenja Disciplinskog suda Hrvatske odvjetničke komore prekida tijek zastare izvršenja disciplinske mjere izrečene navedenom odlukom Disciplinskog suda Hrvatske odvjetničke komore a to je dan 22. listopada 2019.

3. Pored navedenog, tuženik napominje da tužitelj žalbeni razlog označava kao žalbeni razlog iz članka 50. st. 1. točka 11., iako je iz opisa žalbenih razloga propisanih čl. 50. razvidno da se radi o pozivanju na žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. točka 5. Ovršnog zakona, o kojem žalbenom razlogu odlučuje sud u ovršnom postupku sukladno odredbi čl. 52. st. 7. Ovršnog zakona. Parnica radi proglašenja ovrhe nedopuštenom može se voditi samo zbog žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. točka 7. i točaka 9. do 11. Ovršnog zakona i to samo onih žalbenih razloga zbog kojih je tužitelj upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, dok tužitelj umjesto dokazivanja postojanja razloga zbog kojih je upućen pokrenuti parnicu dokazuje postojanje žalbenog razloga iz članka 50. st. 1. točka 5. Ovršnog zakona, zbog kojeg se ovršenik temeljem odredbe 52. Ovršnog zakona ne može uputiti na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

4. Tijekom postupka sud je izveo dokaze koje su stranke predložile te je izvršio uvid u spis ovoga suda broj Ovr-5388/2023 i pročitao presudu Disciplinskog suda Hrvatske odvjetničke komore broj DS-31/2012 od 03. svibnja 2016. (pravomoćna 08. veljače 2019., ovršna 24. veljače 2019.), presudu Višeg disciplinskog suda Hrvatske odvjetničke komore broj VDS-22/17 od 08. veljače 2019. s povratnicom, rješenje o ovrsi Općinskog suda u Osijeku broj Ovr-5388/23-2 od 03. studenog 2023., žalbu tužitelja kao ovršenika protiv rješenja o ovrsi, zaključak Općinskog suda u Osijeku broj Ovr-5388/2023-14 od 30. studenog 2023., dopis Hrvatske odvjetničke komore broj DS-31/12 od 07. listopada 2019. s povratnicama.

5. Izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008. , 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.).

6. Stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, te je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, sukladno odredbi čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

7. Tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je u cijelosti. Prigovor zastare je osnovan u cijelosti.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenje ovrhe nedopuštenom određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Osijeku broj Ovr-5388/23 od 03. studenog 2023. iz razloga navedenih u čl. 50. st. 1. točka 5. i 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022., 6/2024.), odnosno jer je protekao rok u kojemu se po zakonu može tražiti ovrha i jer je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

9. Između stranaka nije sporno:

- da je presuda Višeg disciplinskog suda Hrvatske odvjetničke komore broj VDS-22/2017 od 08. veljače 2019. kojom je potvrđena presuda Disciplinskog suda Hrvatske odvjetničke komore broj DS-31/12 od 03. svibnja 2016., dostavljena tužitelju kao okrivljeniku u disciplinskom postupku dana 09. svibnja 2019.

- da je postupak izvršenja disciplinske mjere izrečene presudom Disciplinskog suda Hrvatske odvjetničke komore broj DS-31/12 od dana 03. svibnja 2016. pokrenut dana 22. listopada 2019. dostavom navedene pravomoćne i izvršne odluke sucu izvršenja Disciplinskog suda Hrvatske odvjetničke komore,

- da je ovršna isprava - presuda Disciplinskog suda Hrvatske odvjetničke komore broj DS-31/12 od dana 03. svibnja 2016. postala pravomoćna dana 08. veljače 2019., a ovršna dana 24. veljače 2019., te da je temeljem iste tuženik kao ovrhovoditelj dana 31. listopada 2023. pokrenuo ovrhu na novčanim sredstvima tužitelja kao ovršenika,

- da je tužitelj kao ovršenik zaključkom Općinskog suda u Osijeku broj Ovr- 5388/2023-14 od 30. studenog 2023. upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom određene rješenjem o ovrsi broj Ovr-5388/2023 od 03. studenog 2023.

10. Među strankama je sporno:

- da li je prijedlog za ovrhu od 31. listopada 2023. podnesen sudu po proteku roka u kojem se može tražiti ovrha u konkretnom slučaju, te da li je nastupila zastara pokretanja postupka izvršenja disciplinske mjere određene ovršnom ispravom - pravomoćnom presudom Disciplinskog suda Hrvatske odvjetničke komore broj: DS- 31/12 od 03. svibnja 2016., odnosno da li je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom;

- žalbeni razlozi zbog kojih je tužitelj kao ovršenik upućen pokrenuti parnicu.

11. Iz žalbe tužitelja kao ovršenika protiv rješenja o ovrsi broj Ovr-5388/23-2 od 03. studenog 2023. proizlazi da isti osporava predmetnu ovrhu iz razloga navedenih u čl. 50. st. 1. točke 5. ( jer je protekao rok u kojem se po zakonu može tražiti ovrha) i čl. 50. st. 1. točka 11. Ovršnog zakona (jer je nastupila zastara izvršenja disciplinske mjere). Iz izreke zaključka Općinskog suda u Osijeku proizlazi da je tužitelj kao ovršenik upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom određene rješenjem o ovrsi broj Ovr-5388/2023 od 03. studenog 2023. iz razloga navedenih u obrazloženju pozivajući se na odredbu čl. 50. st. 1. točka 11. navodeći kao žalbene razloge jer je protekao rok u kojem se po zakonu može tražiti ovrha te jer je nastupila zastara izvršenja disciplinske mjere.

12. Ostali izvedeni dokazi nisu posebno obrazlagani jer su nesporni među strankama.

13. Naime, ovršni sud je u izreci zaključka broj Ovr-5388/2023-14 od 30. studenog 2023. uputio tužitelja na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom određene rješenjem o ovrsi broj Ovr-5388/2023 od 03. studenog 2023., ne navodeći u izreci zbog kojih žalbenih razloga, već iste navodi u obrazloženju kao razlog iz čl. 50. st. 1. točke 11. Ovršnog zakona (jer je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom), te iz razloga jer je protekao rok u kojemu se po zakonu može tražiti ovrha, ne pozivajući se na čl. 50. st. 1. točku 5. Ovršnog zakona. Slijedom navedenog, navodi tuženika u odnosu na to da je o žalbenom razlogu iz čl. 50. st. 1. točke 5. Ovršnog zakona, trebalo odlučiti u ovršnom postupku, su neosnovani u cijelosti, jer ovršni sud o tom žalbenom razlogu nije odlučio u okviru ovršnog postupka, već je tužitelja upravo uputio na pokretanje ove parnice radi odlučivanja o tom žalbenom razlogu u parničnom postupku.

14. Nadalje, nesporno je među strankama da je ovršna isprava - presuda Disciplinskog suda Hrvatske odvjetničke komore broj DS-31/12 od dana 03. svibnja 2016. postala pravomoćna dana 08. veljače 2019., a ovršna dana 24. veljače 2019., te da je temeljem iste tuženik kao ovrhovoditelj dana 31. listopada 2023. pokrenuo ovrhu na novčanim sredstvima tužitelja kao ovršenika. Sud smatra da se u konkretnom slučaju ima primijeniti propis koji je bio na snazi u vrijeme nastupa pravomoćnosti i ovršnosti predmetne ovršne isprave, odnosno čl. 79. st. 3. Zakona o odvjetništvu ("Narodne novine" broj 9/1994., 117/2008., 50/2009., 75/2009. i 18/2011.) kojim je propisano da izvršenje disciplinske mjere zastarijeva za šest mjeseci od dana pravomoćnosti rješenja kojim je izrečena disciplinska mjera, odnosno od dana isteka roka na koji je izvršenje disciplinske mjere odgođeno. Ovdje treba uzeti u obzir odredbu čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o odvjetništvu ("Narodne novine" broj 126/2021.) kojim je propisano da postupci započeti po odredbama Zakona o odvjetništvu (»Narodne novine«, br. 9/94., 117/08., 50/09., 75/09. i 18/11.) koji ne budu dovršeni do dana stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit će se po odredbama Zakona o odvjetništvu (»Narodne novine«, br. 9/94., 117/08., 50/09., 75/09. i 18/11.).

15. Nadalje, sukladno čl. 151. st. 2. Statuta Hrvatske odvjetničke komore ("Narodne novine" broj 115/2013., 64/2018.) koji se primjenjuje u konkretnom slučaju je propisano da zastara progona i zastara izvršenja kazne nastupa u svakom slučaju kad protekne dvostruki rok predviđen za zastaru progona i za zastaru izvršenja kazne. U odnosu na relativnu i apsolutnu zastaru u konkretnom slučaju, sukladno čl. 27. Izmjena i dopuna Statuta Hrvatske odvjetničke komore ("Narodne novine" broj 67/2019.) mijenja se odredba članka 151. Statuta na način da zastara izvršenja disciplinske mjere nastupa nakon šest mjeseci od izvršnosti odluke Disciplinskih tijela Hrvatske odvjetničke komore kojom je izrečena disciplinska mjera odnosno od dana isteka roka na koji je izvršenje disciplinske mjere odgođeno, a prekida se dostavom izvršne odluke disciplinskih tijela Hrvatske odvjetničke komore na izvršenje sucu izvršenja Disciplinskog suda Hrvatske odvjetničke komore, te zastara pokretanja i vođenja disciplinskog postupka te zastara izvršenja disciplinske mjere, nastupa u svakom slučaju kad protekne dvostruki rok, predviđen Zakonom o odvjetništvu i ovim Statutom, za nastup relativne zastare pokretanja i vođenja disciplinskog postupka odnosno zastare izvršenja disciplinske mjere.

16. Slijedom citiranih zakonskih odredbi i odredbi Statuta Hrvatske odvjetničke komore, kako je predmetna ovršna isprava postala pravomoćna dana 08. veljače 2019., a ovršna dana 24. veljače 2019., te da je temeljem iste tuženik kao ovrhovoditelj tek dana 31. listopada 2023. pokrenuo ovrhu na novčanim sredstvima tužitelja kao ovršenika, to je nastupila zastara u svakom slučaju za izvršenje predmetne disciplinske mjere, a uzimajući u obzir i prekid zastare dostavom iste na izvršenje sucu izvršenja dana 22. listopada 2019. godine.

17. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude pod I.

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, prema kojoj stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

19. Zahtjev tužitelja za naknadom troška od 1.147,30 eura osnovan je do iznosa od 1.000,00 eura i sastoji se od troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ime sastava tužbe od 200,00 eura (Tbr. 7.t.1.), žalbe protiv rješenja o ovrsi broj Ovr- 5388/2023 od 03.11.2023. od 200,00 eura (Tbr. 13.), te zastupanja na pripremnom ročištu dana 31.10.2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9.t.1.) i na ročištu za glavnu raspravu dana 05.12.2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9.t.1.), te obračunatog PDV- a na te iznose od 200,00 eura (Tbr. 46.) i u skladu je s navedenim tarifnim brojevima, u vezi s Tbr. 52. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023.), te čl. 151., čl. 155. i čl. 164. st. 1. – 4. Zakona o parničnom postupku, radi čega je odlučeno kao pod II. izreke.

20. Zahtjev tužitelja za naknadom troška na ime sudske pristojbe na tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 147,30 eura nije osnovan, jer te pristojbe tužitelj nije podmirio, radi čega je odlučeno kao pod III. izreke.

U Osijeku, 08. siječnja 2025.

Sutkinja

Kamelija Matijašević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, odnosno u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1.Punomoćniku tužitelja

2.Punomoćniku tuženika