REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Poslovni broj: Pn-974/24-107

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Dijani Mađerčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I-tužitelja NĆ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], II-tužitelja OĆ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], III-tužiteljice KĆ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i IV-tužitelja EĆ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Jošku Paliniću-Čulinu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. OIB:52848403362 iz Zagreba, Slovenska 24, zastupanog po punomoćniku Dinku Rebroviću, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 29. studenog 2024. godine u nazočnosti punomoćnika I-IV tužitelja te zamjenika punomoćnika tuženika Sonje Šugh Bečeheli, odvjetnika, dana 08. siječnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Tuženik WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP d.d. Zagreb, Slovenska 24, OIB : 52848403362 dužan su solidarno platiti I. -tužitelju NĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na osnovu pretrpljene neimovinske štete zbog smrti bliske osobe iznos od 36.631,50 EUR, te na ime pretrpljene materijalne štete isplatiti iznos od 318,53 EUR, sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe dana 20.03.2007. godine pa do isplate po stopi koja je do 31.12.2007. godine utvrđena čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01.01.2008. godine do 31.07.2015. godine prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5%-tnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, a od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri poswtotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa, kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja po stop koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

2. Tuženik WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP d.d. Zagreb, Slovenska 24, OIB : 52848403362 dužan su solidarno platiti II.-tužitelju OĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na osnovu pretrpljene neimovinske štete zbog smrti bliske osobe iznos od 36.631,50 EUR, te na ime pretrpljene materijalne štete isplatiti iznos od 318,53 EUR, sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe dana 20.03.2007. godine pa do isplate po stopi koja je do 31.12.2007. godine utvrđena čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01.01.2008. godine do 31.07.2015. godine prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5%-tnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, a od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri poswtotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa, kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja po stop koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

3. Tuženik WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP d.d. Zagreb, Slovenska 24, OIB : 52848403362 dužan su solidarno platiti III. -tužitelju KĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na osnovu pretrpljene neimovinske štete zbog smrti bliske osobe iznos od 36.631,50 EUR, te na ime pretrpljene materijalne štete isplatiti iznos od 318,53 EUR, sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe dana 20.03.2007. godine pa do isplate po stopi koja je do 31.12.2007. godine utvrđena čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01.01.2008. godine do 31.07.2015. godine prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5%-tnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, a od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri poswtotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa, kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja po stop koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

4. Tuženik WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP d.d. Zagreb, Slovenska 24, OIB : 52848403362 dužan su solidarno platiti IV. -tužitelju EĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na osnovu pretrpljene neimovinske štete zbog smrti bliske osobe iznos od 36.631,50 EUR, te na ime pretrpljene materijalne štete isplatiti iznos od 318,53 EUR, sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe dana 20.03.2007. godine pa do isplate po stopi koja je do 31.12.2007. godine utvrđena čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01.01.2008. godine do 31.07.2015. godine prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5%-tnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, a od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri poswtotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa, kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja po stop koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

5. Tuženik WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP d.d. Zagreb, Slovenska 24, OIB : 52848403362 dužan su solidarno platiti III. -tužitelju KĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na osnovu pretrpljene materijalne štete isplatiti iznos od 384,90 EUR, sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe dana 20.03.2007. godine pa do isplate po stopi koja je do 31.12.2007. godine utvrđena čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01.01.2008. godine do 31.07.2015. godine prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5%-tnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, a od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri poswtotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa, kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja po stop koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

6. Tuženik je dužan tužiteljima nadoknaditi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri poswtotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa, kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja po stop koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

kao neosnovan.

II. Nalaže se I-IV tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 31.231,05 eura, u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Punomoćnik I-IV tužitelja u tužbi navodi da je pokojni EĆ, otac, suprug i sin tužitelja stradao u prometnoj nesreći dana 24. listopada 2003. godine, na način da je HĆ, upravljajući osobnim vozilom registracijske oznake [registarska oznaka], osiguranim kod tuženika, a krećući se kolnikom Maksimirske ceste u smjeru istoka desnim prometnim trakom za skretanje u desno, dolaskom do križanja s kolnikom Štefanovečke ceste nije zauzeo položaj vozilom ispred križanja onom trakom kojom je trebao proći kroz križanje, desno, već je iz iste trake nastavio vožnju ravno i velikom brzinom, ograničenje 10-30 km/h, u kočenju prednjim dijelom vozila naletio na desnu bočnu stranu bicikla kojeg je gurao oštećenik, pokojni EĆ, kao pješak, pri čemu je bicikl odbačen na istog te je pao preko bicikla na vjetrobransko staklo vozila štetnika. Naime punomoćnik I-IV tužitelja je naglasivši da je u navedenoj prometnoj nesreći pokojni EĆ zadobio teške tjelesne ozljede, istaknuo da je kao posljedica tih tjelesnih ozljeda nastupila smrt EĆ dana **.**.2006., a kako su I-tužitelj i II-tužitelj sinovi pokojnog RĆ, III-tužiteljica supruga pokojnog RĆ, a IV-tužitelj otac pokojnog RĆ, istima temeljem odredbe članka 1101. ZOO-a pripada pravična novčana naknada za duševne boli zbog smrti bliske osobe, a ujedno je III- tužiteljica imala izdatke na ime pogrebnih troškova, s time da pored navedenog I- tužitelj, II-tužitelj, III-tužiteljica i IV-tužitelj potražuju i naknadu na ime troškova crnine. Nastavno tijekom postupka punomoćnik I-IV tužitelja je istaknuo da je provedenim vještačenjima utvrđeno da je pokojni EĆ zadobio opsežne i teške ozljede mozga desno parijatalno uslijed čega je došlo do teške lijevostrane oduzetosti, hemipareze, a kao posljedica su se javljali teški epi napadi „grand mal“, a dana 15. studenog 2006. godine došlo je do naglog pogoršanja stanja nakon prethodnog teškog epi napada „grand mal“ s gubitkom svijesti te je CT nalaz učinjen kod prijema u bolnicu ukazao na masivni intracerebralni hematom desne hemisfere velikog mozga s prodorom odnosno tamponadom hemoragičkog sadržaja u moždane komore. Dakle iako se svi sudski vještaci slažu kako nije moguće sa sigurnošću utvrditi točan uzrok smrti, jer nije provedena obdukcija, pa nije moguće sa sigurnošću utvrditi da li su ozljede zadobivene u prometnoj nesreći 2003. godine u uzročno posljedičnoj vezi sa smrtnim ishodom 2006. godine, ujedno niti jedan sudski vještak takvu mogućnost nije niti isključio, odnosno nije isključio mogućnost da su ozljede zadobivene u prometnoj nesreći 2003. godine rezultirale smrtnim ishodom 2006. godine. Isto tako punomoćnik I-IV tužitelja je istaknuo da tuženik u konkretnom slučaju odgovara za štetu u smislu odredbe članka 1063. ZOO-a na način da se uzročnost pretpostavlja (objektivna odgovornost), što znači da se u ovoj pravnoj stvari smatra da šteta koja je nastala I-IV tužitelju potječe od te stvari, izuzev ako se dokaže da ona nije bila uzrok štete, pa je tuženik dužan dokazati da opasna stvar za koju odgovara nije bila uzrok štete, odnosno konkretno dužan je dokazati da smrt pokojnog EĆ nije posljedica tjelesnih ozljeda koje je zadobio u prometnoj nesreći dana 24. listopada 2003. godine, koju je uzrokovao osiguranik tuženika. Inače navedeni pravni stav izražen je u presudi Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-594/11 od 18. travnja 2012. godine i presudi poslovni broj Rev-979/08 od 12. studenog 2008. godine. Slijedom navedenog punomoćnik I-IV tužitelja je navodeći da tuženik nije uspio dokazati da smrt pokojnog ŽĆ potječe iz nekog drugog izvora, a ne kao posljedica štetnog događaja od 24. listopada 2003. godine, s time da je pokojni EĆ suodgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja u omjeru od 10%, konačno postavljenim tužbenim zahtjevom zatražio za I-IV tužitelja na ime naknade nematerijalne štete s naslova duševnih bolova zbog smrti bliske osobe iznos od po 36.631,50 eura i na ime materijalne štete s naslova troškova crnine iznos od po 318,53 eura, sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe do isplate, odnosno tekućom od 20. ožujka 2007. godine do isplate, kao i platiti III-tužiteljici na ime naknade materijalne štete s naslova troškova pogreba iznos od 384,90 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. ožujka 2007. godine do isplate uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate.

2. Punomoćnik tuženika se očitovao na tužbu na način da je priznao pasivnu legitimaciju i nastanak štetnog događaja, ali je osporio odgovornost za nastanak predmetnog štetnog događaja, kao i osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Nastavno punomoćnik tuženika je naglasio da se štetni događaj dogodio dana 24. listopada 2003. godine, a pokojni EĆ je preminuo dana **.**.2006., s time da I-IV tužitelj nisu dokazali da je isti preminuo od ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju, zbog čega je osporio uzročno posljedičnu vezu između ozljeda zadobivenih u štetnom događaju i smrti pokojnog EĆ. Isto tako punomoćnik tuženika je istaknuo prigovor suodgovornosti za nastanak predmetnog štetnog događaja navodeći da je pokojni EĆ prelazio kolnik Maksimirske ceste gurajući bicikl, a kretao se izvan obilježenog pješačkog prijelaza, koji je od mjesta nesreće bio udaljen 45 metara, pa je suodgovoran za nastanak štetnog događaja u omjeru od najmjanje 50%. Nadalje punomoćnik tuženika je tijekom postupka naglasio da je svim provedenim vještačenjima utvrđeno da smrt EĆ, koja je nastupila tri godine po ozljeđivanju, nije u uzročnoj vezi s predmetnim ozljedama, jer osim što se zbog nedostatka jasno utvrđenog uzroka smrti, s obzirom da nije provedena obdukcija, ne može izričito utvrditi postojanje ili nepostojanje uzročne veze, već ujedno sudski vještaci neurokirurzi neposredno i posredno utvrđuju da se s velikom vjerojatnošću može tvrditi da smrt EĆ nije u uzročnoj vezi s ozljedama iz štetnog događaja iz 2003. godine. Jednako tako punomoćnik tuženika je ističući da se članak 1063. ZOO-a kao predmnijeva uzročnosti ne može primijeniti u ovom slučaju, jer se taj institut primjenjuje kada je šteta nastala u vezi s opasnom stvari, pa je za primjenu tog instituta potrebno da oštećeni, koji tvrde da je šteta nastala u vezi s opasnom stvari to i dokažu, naglasio da u konkretnom slučaju I-IV tužitelj cijelo vrijeme neuspješno dokazuju činjenicu da je šteta, smrt, nastala u vezi s opasnom stvari, vozilom. Slijedom navedenog punomoćnik tuženika je predložio konačno postavljeni tužbeni zahtjev I-IV tužitelja odbiti u cijelosti kao neosnovan uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaz uvidom u presliku otpusnice Kliničke bolnice „Dubrava“ (list 8 i 41 spisa), u presliku liječničkog izvještaja o uzroku smrti i potvrde o smrti (list 9 i 42 spisa), u presliku rodnog lista I-tužitelja (list 10 spisa), u presliku rodnog lista II-tužitelja (list 11 spisa), u presliku vjenčanog lista III- tužiteljice (list 12 spisa), u presliku smrtnog lista (list 13 spisa), u presliku zaključnice br.2997 od 23. studenog 2006. godine Udruge „Posmrtna pripomoć“ (list 14 spisa), u presliku zaključnice – računa R-1 br.01-203730 od 23. studenog 2006. godine Gradskog komunalnog gospodarstva d.o.o. – Podružnice Gradska groblja (list 15 spisa), u presliku zaključnice – računa R-1 br.01-306758 od 23. studenog 2006. godine Gradskog komunalnog gospodarstva d.o.o. – Podružnice Gradska groblja (list 16 spisa), u presliku uplatnice br.16061 te uplatnice br.16062 Gradskog komunalnog gospodarstva d.o.o. – Podružnice Gradska groblja (list 17 spisa), u presliku podataka o prometnoj nezgodi (list 21-22 spisa), u presliku nalaza i mišljenja sudskih vještaka dr. Vesne Šerić i dr. CĆ u predmetu poslovni broj Pn-2407/04 (list 31-32 spisa), u presliku nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. Nede Stiglmayer u predmetu poslovni broj Pn-2407/04 (list 37 spisa), u presliku zapisnika o očevidu (list 34-35 spisa), u presliku popratnice umrloga Kliničke bolnice Dubrava od 22. studenog 2006. godine (list 45 spisa), u nalaz i mišljenje sudskih vještaka dr. Damira Babića i dr. JĆ (list 56-58 spisa), u presliku otpusnog pisma Kliničke bolnice „Dubrava“ (list 65-66 spisa), u presliku medicinske dokumentacije pokojnog EĆ (list 65-96, 109 i 252-260 spisa), u presliku zdravstvenog kartona pokojnog EĆ (list 97-108 spisa), u usmeno očitovanje sudskih vještaka dr. Damira Babića i dr. JĆ (list 114-115 spisa), u nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Srećka Vuletića (list 166-168 spisa), u presliku rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Tt-11089-2 od 31. svibnja 2013. godine (list 172 spisa), u presliku podataka za upis u glavnu knjigu sudskog registra (list 173 spisa), u usmeno očitovanje sudskog vještaka dr. Srećka Vuletića (list 179-182 spisa), u nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Vilia Beroša (list 192-195 spisa), u usmeno očitovanje sudskog vještaka dr. Vilia Beroša (list 204-206 i 262-263 spisa), u nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Ivice Mažuranića (list 209-210 i 216-217 spisa), u presliku sudske prakse (list 227-232 spisa) te u usmeno očitovanje sudskog vještaka dr. Ivice Mažuranića (list 249 spisa).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći prema brižljivoj i savjesnoj ocjeni svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP-a) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev I-IV tužitelja neosnovan.

5. Među strankama je dakle nesporna aktivna i pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, prometne nesreće od 24. listopada 2003. godine, u kojoj je sudjelovao pokojni EĆ kao pješak gurajući bicikl te je u tom štetnom događaju zadobio tjelesne ozljede, kao i činjenica da je preminuo dana **.**.2006.. Naprotiv sporna je odgovornost, odnosno suodgovornost za nastanak predmetnog štetnog događaja, s time da je ujedno sporna uzročno posljedična veza između ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju i smrti pokojnog EĆ, a sporna je i visina tužbenog zahtjeva I-IV tužitelja.

6. Prvenstveno treba naglasiti da je sud presudom poslovni broj Pn-1991/13 od 03. studenog 2016. godine odbio tužbeni zahtjev I-IV tužitelja kao neosnovan te naložio I-IV tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka, s time da je Županijski sud u Zagrebu presudom poslovni broj Gž-477/17 od 25. travnja 2017. godine odbio žalbu I-IV tužitelja kao neosnovanu i potvrdio predmetnu presudu, a ujedno je Vrhovni sud RH rješenjem poslovni broj Rev-x 902/17 od 02. travnja 2019. godine odbacio reviziju I-IV tužitelja kao nedopuštenu. Međutim Ustavni sud RH je odlukom poslovni broj U-III-3428/19 od 16. srpnja 2020. godine usvojio ustavnu tužbu I-IV tužitelja, ukinuo rješenje Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-x 902/17 od 02. travnja 2019. godine i predmet vratio Vrhovnom sudu RH na ponovni postupak te je Vrhovni sud RH rješenjem poslovni broj Rev-824/20 od 12. ožujka 2024. godine ukinuo presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-477/17 od 25. travnja 2017. godine i presudu naslovnog suda poslovni broj Pn-1991/13 od 03. studenog 2016. godine u dijelu točke I. i II. izreke i u tom dijelu predmet vratio naslovnom sudu na ponovno suđenje, dok je u odnosu na drugo naznačeno pitanje reviziju odbacio kao nedopuštenu. Naime iz obrazloženja tog ukidnog rješenja Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-824/20 od 12. ožujka 2024. godine proizlazi da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili pravilo o teretu dokazivanja iz članka 219. stavka 1. ZPP- a te nastavno o nepostojanju uzročno posljedične veze zaključili primjenom članka 221. a ZPP-a, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u svezi s člankom 219. stavka 1. ZPP-a i člankom 173. ZOO-a. Nastavno Vrhovni sud RH u tom ukidnom rješenju navodi da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH održanoj 25. siječnja 2021. godine zauzeto shvaćanje da u parnici radi naknade štete zbog smrti bliskog srodnika, kada tužitelji svoj zahtjev temelje na odredbama 173. ZOO-a, teret dokazivanja da je opasna stvar sudjelovala u šteti je na tužiteljima, ali budući da se uzročna veza predmnijeva, vlasnik opasne stvari u vezi s kojom je šteta nastala moći će se u tom slučaju osloboditi odgovornosti ako dokaže da opasna stvar nije uzrok štete. U odnosu na predmetno ukidno rješenje Vrhovnog suda RH, kao i izraženi pravni stav o teretu dokazivanja, bitno je naglasiti da je sud u presudi poslovni broj Pn-1991/13 od 03. studenog 2016. godine pozivajući se upravo na navedeni pravni stav Vrhovnog suda RH o teretu dokazivanja, koji je ujedno bio izražen i u rješenju Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-594/11 od 18. travnja 2012. godine (list 227-229 spisa), utvrdio da sukladno odredbi članka 173. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 58/93, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 129/00 i 88/01) tuženik treba dokazati da opasna stvar za koju odgovora po objektivnoj odgovornosti nije bila uzrok štete, odnosno da smrt prednika I-IV tužitelja nije posljedica tjelesnih ozljeda zadobivenih u štetnom događaju, prometnoj nesreći, koja odredba je identična odredbi članka 1063. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05), što je tuženik s obzirom na provedena medicinska vještačenja dokazao iz kojeg razloga je odbio tužbeni zahtjev I-IV tužitelja kao neosnovan, dok je naprotiv Županijski sud u Zagrebu presudom poslovni broj Gž-477/17 od 25. travnja 2017. godine, iako je odbio žalbu I-IV tužitelja kao neosnovanu i potvrdio predmetnu presudu, izrazio suprotan pravni stav navodeći da su I-IV tužitelj posredni oštećenici, pa je u takvoj situaciji teret dokaza o postojanju uzročno posljedične veze na onome koji tvrdi da je šteta koja mu je nastala posljedica, u uzročnoj vezi sa štetom nastalom neposrednom oštećeniku opasnom stvari, a to su u konkretnom slučaju I-IV tužitelj.

7. Iz nalaza i mišljenja sudskih vještaka dr. Damira Babića, specijalist patologije i dr. JĆ, specijalist sudske medicine (list 56-58 spisa) proizlazi da je prednik tužitelja, sada pokojni EĆ stradao kao pješak gurajući bicikl, kada je na istog dana 24. listopada 2003. godine naletio osobni automobil, pri čemu je zadobio opsežne ozljede u vidu prijeloma kostiju baze lubanje, krvarenja izvan i unutar tvrde moždane ovojnice, nagnječenja i laceracije mozga te prijelom natkoljenične i goljenične kosti desne noge. Nastavno sudski vještaci su istaknuli da je prednik tužitelja dana 20. studenog 2006. godine primljen na neurološki odjel KB Dubrava u komatoznom stanju s lijevostranom hemiparezom, CT mozga je pokazao masivni intracerebralni hematom desno s prodorom krvarenja u ventrikularni sustav te je dana **.**.2006. nastupila smrt, a u Liječničkom izvještaju o uzroku smrti navedeno je u rubrici stanje koje je dovelo do neposrednog uzroka smrti dijagnoza epilepsija, što predstavlja tzv. administrativni uzrok smrti, no međutim obdukcija mrtvog tijela nije izvršena. S obzirom da je isključivo obdukcijom mrtvog tijela moguće utvrditi stvarni uzrok smrti, što je u konkretnom slučaju propušteno, sudski vještaci su istaknuli da danas više niti na koji način nije moguće zaključivati o stvarnom uzroku smrti EĆ, što znači da nije moguće zaključivati niti o činjenici da li je smrt EĆ u uzročno posljedičnoj vezi ili nije u uzročno posljedičnoj vezi s ozljedama koje je zadobio u štetnom događaju dana 24. listopada 2003. godine.

8. Stranke su se očitovale na nalaz i mišljenje sudskih vještaka dr. Damira Babića i dr. JĆ na način da punomoćnik tuženika nije imao primjedbi, za razliku od punomoćnika I-IV tužitelja, koji je istom prigovorio u cijelosti, navodeći da je iz medicinske dokumentacije razvidno da je prilikom štetnog događaja sada pokojni EĆ zadobio brojne i teške tjelesne ozljede, pa uzevši u obzir prirodu, lokalizaciju i tijek bolesti, vrlo je izvjesno da je smrtni ishod, odnosno neposredan uzrok smrtnog ishoda, masivno intracerebralno krvarenje, u direktnoj uzročno posljedičnoj vezi s kraniocerebralnim ozljedama zadobivenim u predmetnom štetnom događaju, a ujedno iz Liječničkog izvještaja o uzroku smrti proizlazi da je neposredan uzrok smrti padavica, epilepsija, a pokojni EĆ prije štetnog događaja nije imao nikakovih ozbiljnih zdravstvenih smetnji.

9. Sudski vještaci dr. Damir Babić i dr. JĆ su se usmeno očitovali na iznesene prigovore na ročištu 13. svibnja 2010. godine (list 114-115 spisa) ističući da bez obzira što je prednik tužitelja u štetnom događaju zadobio brojne teške tjelesne ozljede, budući da nije izvršena obdukcija, koja je jedini način na koji je moguće objektivno i sa sigurnošću utvrditi uzrok smrti, ne može se sa sigurnošću reći da je smrt nastupila kao posljedica tih ozljeda, jer je moguće da je smrt nastupila kao posljedica tih ozljeda, ali je isto tako moguće da je smrt nastupila zbog nečeg drugog. 10. Nastavno i iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. Srećka Vuletića, specijalist neurokirurg (list 166-168 spisa) proizlazi da nije moguće nedvojbeno tvrditi da su smrtni ishod i uzrok smrti EĆ u uzročno posljedičnoj vezi s predmetnim ozljeđivanjem 24. listopada 2003. godine, jer nije učinjena obdukcija. Međutim sudski vještak je ujedno naglasio da uvažavajući ozljede i stanje EĆ vezano uz ozljeđivanje iz 2003. godine, klinički status i CT nalaz kod prijema 15. studenog 2006. godine, kao i okolnost da je došlo do djelomičnog oporavka i premještanja na odjel, EĆ je mogao umrijeti zbog novog krvarenja iz istog izvora kao i 15. studenog 2006. godine, zbog komplikacija postojećeg krvarenja, ali i zbog uzroka koji su ekstrakranijalni (nisu smješteni u lubanjskoj šupljini) i pripadaju drugim organskim sustavima, s time da je jedan takav uzrok, koji se relativno često viđa kod tijeka liječenja i stanja kao kod EĆ od 15. studenog 2006. godine do 22. studenog 2006. godine, plućna embolija. Isto tako sudski vještak je napomenuo da je moždano krvarenje od 15. studenog 2006. godine arterijsko krvarenje nastalo iz veće krvne žile, a ovakva krvarenja nastaju zbog aterosklerotski promijenjene i oslabljene stjenke krvne žile, s time da mogu nastati i iz arterovenskih malformacija i aneurizmi krvnih žila mozga, koje aneurizme moždanih arterija mogu biti prirođene ili stečene, a jedini od ovih uzroka krvarenja, koji bi se teoretski mogao uzročno posljedično povezati s ozljedom iz 2003. godine je postojanje traumatske aneurizme koja je nastala kao posljedica predmetnog ozljeđivanja. Naprotiv vjerojatnost za takvo nešto je vrlo mala, jer osim što su traumatske aneurizme vrlo rijetke (manje od 1%), ujedno je EĆ cijelo vrijeme od nesreće 2003. godine pod liječničkom kontrolom, a niti u jednom trenutku nije postavljena sumnja (jer nisu niti postojali nikakvi klinički znakovi) na postojanje traumatske aneurizme, s time da je ujedno vjerojatnost da bi takova aneurizma prokrvarila uz relativno veliki vremenski odmak od tri godine također vrlo mala. Dakle sudski vještak je ističući da iako nije moguće nedvojbeno tvrditi da su smrtni ishod i uzrok smrti EĆ u uzročno posljedičnoj vezi s predmetnim ozljeđivanjem 24. listopada 2003. godine, naglasio da je istodobno uz veliku vjerojatnost moguće i utemeljeno tvrditi da uzrok smrti EĆ nije u uzročno posljedičnoj vezi s ozljeđivanjem 24. listopada 2003. godine.

11. Sudski vještak dr. Srećko Vuletić se na prigovore punomoćnika I-IV tužitelja usmeno očitovao na ročištu 13. ožujka 2014. godine (list 179-182 spisa) navodeći da izvor krvarenja 2006. godine nije na mjestu ranijeg ozljeđivanja mozga iz 2003. godine, niti je u uzročno posljedičnoj vezi s ozljeđivanjem iz 2003. godine uz jednu iznimku, a to je ako se radi o posttraumatskoj aneurizmi, koja se međutim javlja u manje od 1% slučajeva, s time da za istu nema nikakvih pokazatelja u razdoblju od 2003. godine do 2006. godine, odnosno do smrti, pa je utemeljeno zaključivati da je vjerojatnost da se upravo ta iznimka, posttraumatska aneurzima dogodila izuzetno mala. Isto tako sudski vještak je ponovno naglasio da krvarenje koje je nastalo 2006. godine i CT mozga koji je tom prilikom učinjen govore da se radilo o tipičnom krvarenju koji viđamo kod jakog moždanog inzulta, a takvo krvarenje nastaje iz većih arterija na bazi mozga, pri čemu se točan izvor krvarenja ne može odrediti, vrlo vjerojatno se radi o arteriji moždanog krvarenja obzirom da je ona najčešći izvor kod ovakve slike, ali je istodobno sa sigurnošću moguće tvrditi da izvor krvarenja nije oštećeni dio mozga iz 2003. godine. Dakle ovakav CT nalaz kod EĆ bi nastupio i da nije bilo ozljede iz 2003. godine, jer je ozlijeđeni dio mozga iz 2003. godine smješten visoko parijetalno subkortikalno, pa ne može biti izvor krvarenja koji je opisan u CT-u 2006. godine, s obzirom da se krv tada ne bi distribuirala na način kako je to opisano u CT-u 2006. godine, odnosno sve kada bi se i dogodilo krvarenje u toj regiji, koja je ozlijeđena 2003. godine, klinička slika bi bila drugačija nego li je to bilo 15. studenog 2006. godine kada je EĆ primljen u KB Dubrava s naglo nastalim poremećajem svijesti do CCS3.

12. Jednako tako sudski vještak dr. Vili Beroš, specijalist neurokirurg u nalazu i mišljenju (list 192-195 spisa) ističući da se u potpunosti slaže s mišljenjem sudskih vještaka patologa i sudske medicine da nije poznat točan uzrok smrti, jer nije učinjena klinička obdukcija, naglasio je da dodatni element koji ne pridonosi eventualnoj potvrdi uzročno posljedične veze između ranijeg ozljeđivanja i naknadnog intrakranijalnog krvarenja je činjenica da učinjeno CT snimanje kranija po pogoršanju stanja 2006. godine ukazuje na masivno intracerabralno krvarenje koje zahvaća gotovo čitavu desnu hemisferu mozga, a da je kojim slučajem krvarenje bilo smješteno samo u području ranije oštećenog moždanog parenhima vjerojatnost uzročno posljedične veze bi bila veća. Dakle nije poznato ishodište krvarenja, koje može biti i u dijelovima mozga koji nisu zahvaćeni ozljedom iz 2003. godine, a posljedica su aterosklerotskih promjena na krvnim žilama, a iako je teoretski moguće da dođe do naknadnog krvarenja u području ranije oštećenog parenhima, takva mogućnost je daleko veća u neposrednom periodu po ozljeđivanju, dok naprotiv u kliničkoj praksi iznimno rijetko se viđa ovakvo zbivanje, krvarenje u području ranije oštećenog parenhima, poglavito ne nakon više godina, kada su reparatorni, gviotično vezivni procesi moždanog faktora definirani.

13. Sudski vještak dr. Vili Beroš se usmeno očitovao na iznesene prigovore na ročištu 25. studenog 2014. godine (list 204-206 spisa) navodeći da je smrtni ishod EĆ vrlo vjerojatno u vezi s razvojem opsežnog i teškog intrakranijalnog krvarenja, odnosno da nije došlo do takvog krvarenja pitanje je da li bi došlo do smrtnog ishoda, da li bi neki drugi elementi uzrokovali isto, što je teoretski moguće, ali vrlo vjerojatno ne. Nastavno sudski vještak je istaknuo da pitanje koje se nameće je da li je samo krvarenje u vezi s ozljeđivanjem moždanog parenhima tri godine prije smrtnog ishoda, pa ukoliko bi se utvrdilo da je krvarenje počelo u području oštećenog dijela mozga, mogao bi s većom vjerojatnošću to krvarenje povezati s ranijem ozljeđivanjem.

14. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. Ivice Mažuranića, specijalist radiolog (list 209-210 spisa) proizlazi da učinjena radiološka obrada ne pokazuje mjesto uzroka masivnog krvarenja u desnu moždanu hemisferu s prodorom u ranije proširenu desnu moždanu klijetku, s time da je inače radiološka obrada ozljeda koje je EĆ zadobio 2003. godine pokazala malaciju moždanog parenhima visoko parijetalno subkortikalno cca 3 cm i proširenje susjednog pericerebralnog subaranhnoidalnog prostora i neznatno širu desnu lateralnu komoru.

15. Nastavno sudski vještak dr. Ivica Mažuranić se usmeno očitovao na iznesene prigovore na ročištu 04. svibnja 2016. godine (list 249 spisa) navodeći da je iz mediciske dokumentacije razvidno da je nakon neurokirurškog zbrinjavanja hematoma desne hemisfere mozga stanje EĆ bilo stabilno s posljedičnim lezijama te je naglasio da iz medicinske dokumentacije i radioloških nalaza u smislu CT-a mozga nije uočeno postojanje posttraumatske aneurizme. Inače postojanje posttraumatske aneurizme utvrđuje se MSCT angeografijom mozga, odnosno digitalno supstrakcijskoj angeografiji mozga koje bi pokazale eventualne promjene krvnih žila mozga.

16. Sudski vještak dr. Vili Beroš se nakon medicinskog vještačenja po sudskom vještaku radiološke struke, usmeno dopunski očitovao na iznesene prigovore na ročištu 11. listopada 2016. godine (list 262-263 spisa) navodeći da je sudski vještak radiološke struke utvrdio da radiološka obrada ne pokazuje mjesto uzroka masivnog krvarenja u desnu moždanu hemisferu te je isključio postojanje jasno vidljivog patomorfološkog supstrata tipa aneurizme ili angioma, naglasio da nije moguće ezgaktno reći što je uzrok smrti EĆ. Nadalje sudski vještak je istaknuo da iako su po predmetnom ozljeđivanju 2003. godine zaostale teške trajne posljedice koje su oscilirale u većoj ili manjoj mjeri ovisno o provođenju fizikalne terapije i slično, a i stanje je tijekom tog perioda pogoršano zbog epilepsije koja postaje svakodnevna i zbog općeg stanja, niti jedan nalaz ne ukazuje na ono što slijedi, a to je razvoj opsežnog intracerebralnog krvarenja u studenom 2006. godine.

17. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje sudskih vještaka medicinske struke, kao i usmena očitovanja, jer su izrađeni u skladu s pravilima znanosti i vještine kojim nesporno raspolažu, nakon uvida u medicinsku dokumentaciju pokojnog EĆ, uključujući i presliku zdravstvenog kartona istog, kao i nalaz i mišljenje sudskih vještaka dr. Vesne Šerić i dr. CĆ u parničnom postupku Pn-2407/04 vezano uz ozljede koje je EĆ zadobio u štetnom događaju dana 24. listopada 2003. godine, a to tim više što su ujedno suglasno isticali kako nije moguće nedvojbeno utvrditi točan uzrok smrti Mihajla Vitmana 2006. godine, jer nije izvršena obdukcija, koja je jedini način na koji je moguće objektivno i sa sigurnošću utvrditi uzrok smrti.

18. Imajući na umu da je sukladno odredbi članka 173. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 58/93, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 129/00 i 88/01 – u daljnjem tekstu ZOO-a/91) na tuženiku bio teret dokaza da opasna stvar, vozilo, za koju odgovora po načelu objektivne odgovornosti nije bila uzrok štete, odnosno da smrt EĆ, prednika I-IV tužitelja, nije posljedica ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju, prometnoj nesreći od 24. listopada 2003. godine, koja odredba je identična odredbi članka 1063. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22 – u daljnjem tekstu ZOO-a/05), a koji pravni stav vezan uz teret dokazivanja je zauzeo Vrhovni sud RH u nizu odluka, pa tako i u rješenju poslovni broj Rev-594/11 od 18. travnja 2012. godine, kao uostalom ponovno i na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH održanoj 25. siječnja 2021. godine, sud je analizirajući provedene dokaze, medicinska vještačenja, utvrdio da je tuženik dokazao da smrt EĆ, prednika I-IV tužitelja, nije u uzročno posljedičnij vezi s ozljedama zadobivenim u predmetnom štetnom događaju, prometnoj nesreći od 24. listopada 2003. godine iz slijedećih razloga.

19. Treba ponovno naglasiti da je sudski vještak dr. Srećko Vuletić, specijalist neurokirurg u nalazu i mišljenju, kao i usmenim očitovanjem, istaknuo da izvor krvarenja iz 2006. godine nije oštećeni dio mozga iz 2003. godine, jer je ozlijeđeni dio mozga iz 2003. godine smješten visoko parijetalno subkortikalno, pa ne može biti izvor krvarenja koji je opisan u CT-u 2006. godine, s obzirom da se tada krv ne bi distribuirala na način kako je opisano u CT-u 2006. godine, odnosno sve kada bi se i dogodilo krvarenje u toj regiji, koja je ozlijeđena 2003. godine, klinička slika bi bila drugačija nego li je to bilo 15. studenog 2006. godine kada je EĆ primljen u KB Dubrava, što ujedno znači da bi ovakav CT nalaz kod EĆ nastupio i da nije bilo ozljede iz 2003. godine. Dakle jedini je uzrok moždanog krvarenja od 15. studenog 2006. godine, koje bi se teoretski moglo uzročno posljedično povezati s ozljedom iz 2003. godine, postojanje traumatske aneurizme, ali je vjerojatnost za to vrlo mala, jer osim što su traumatske aneurizme vrlo rijetke (manje od 1%), a ujedno niti u jednom trenutku liječenja EĆ nakon ozljeđivanja iz 2003. godine (a bio je pod liječničkom kontrolom), nije postavljena sumnja na postojanje traumatske aneurizme, jer za to niti nisu postojali nikakvi klinički znakovi, već je vrlo mala vjerojatnost da bi takva aneurizma prokrvarila uz relativno veliki vremenski odmak od tri godine. Nadalje sudski vještak dr. Srećko Vuletić je navodeći kako nije moguće nedvojbeno tvrditi da su smrtni ishod i uzrok smrti EĆ u uzročno posljedičnoj vezi s predmetnim ozljeđivanjem 2003. godine, jer nije provedena obdukcija, jasno naglasio da je uz veliku vjerojatnost moguće utemeljeno tvrditi da uzrok smrti EĆ nije u uzročno posljedičnoj vezi s ozljeđivanjem 24. listopada 2003. godine, jer izvor krvarenja 2006. godine nije na mjestu ranijeg ozljeđivanja mozga iz 2003. godine, niti je u uzročno posljedičnoj vezi s ozljeđivanjem iz 2003. godine, s time da postoji samo jedna iznimka, a to je ako se radi o posttraumatskoj aneurizmi, koju je međutim iz ranije navedenih razloga isključio, što je potvrdio i sudski vještak dr. Ivica Mažuranić, specijalist radiolog, navodeći da iz medicinske dokumentacije i CT mozga nije uočeno postojanje posttraumatske aneurizme. Isto tako sudski vještak dr. Vili Beroš, specijalist neurokirurg, istaknuo je da nije poznato ishodište moždanog krvarenja iz 2006. godine, koje može biti i u dijelovima mozga koji nisu zahvaćeni ozljedom iz 2003. godine, posljedica su aterosklerotskih promjena na krvnim žilama, a iako je teoretski moguće da dođe do naknadnog krvarenja u području ranije oštećenog parenhima, takva mogućnost je daleko veća u neposrednom periodu po ozljeđivanju, s time da se u kliničkoj praksi iznimno rijetko viđa ovakvo zbivanje, odnosno krvarenje u području ranije oštećenog parenhima i to poglavito ne nakon više godina, jer su tada reparatorni procesi moždanog faktora definirani. Naime i sudski vještak dr. Srećko Vuletić je jasno naglasio kako I-IV tužitelj pogrešno zaključuju da se kod teških ozljeda mozga često javljaju nova krvarenja na mjestu ozljeda, jer nakon ozljede mozga tijelo samo sanira ozlijeđeno područje vezivnim tkivom gvia, koje je čvršće i otpornije na mehanički pritisak ili povećani krvni tlak negoli je to normalni funkcijski dio mozga, što je samo dodatna potvrda stava sudskog vještaka dr. Srećka Vuletića da bi CT nalaz iz 2006. godine nastupio i da nije bilo ozljede iz 2003. godine. Naprotiv vezano uz nalaz i mišljenje sudskih vještaka dr. Borisa Božića i dr. DĆ, na koje su se pozivali I-IV tužitelj isti se niti ne mogu korisiti kao dokaz u ovom parničnom postupku, jer su učinjeni po privatnom zahtjevu I-IV tužitelja, a punomoćnik tuženika se protivio da se ti „privatni nalazi“ koriste kao dokaz u ovom parničnom postupku. Konačno treba naglasiti kako zbog činjenice da nije provedena obdukcija, kojom je jedino moguće utvrditi stvarni uzrok smrti prednika I-IV tužitelja, EĆ, koju su dakako mogli zahtijevati samo I-IV tužitelj, što su propustili, zbog čega se sada ne može sa sigurnošću utvrditi točan uzrok smrti, pa se i pitanje sporne uzročno posljedične veze između ozljeda koje je EĆ zadobio u predmetnom štetnom događaju, prometnoj nesreći 24. listopada 2003. godine i smrtnog ishoda 22. studenog 2006. godine, koju po pravilima o teretu dokazivanja treba dokazati, odnosno isključiti tuženik, može utvrditi samo s određenim stupnjem vjerojatnosti, ne može sada stavljati na teret tuženika i to navodima da nije u potpunosti isključio mogućnost postojanja sporne uzročno posljedične veze. Naprotiv sudski vještaci su bili suglasni u mišljenju da je jedini uzrok moždanog krvarenja od 15. studenog 2006. godine, ukoliko je to i bio uzrok smrti prednika I-IV tužitelja, EĆ, koje bi se teoretski moglo uzročno posljedično povezati s ozljedom iz 2003. godine postojanje traumatske aneurizme, koju su međutim iz jasnih, logičnih i razumljivih razloga isključili, s time da je ujedno sudski vještak dr. Srećko Vuletić izrazio mišljenje i to s velikom vjerojatnošću da uzrok krvarenja iz 2006. godine niti nije oštećeni dio mozga iz 2003. godine, za što je također dao jasne i logične razloge.

20. Slijedom navedenog a temeljem odredbe članka 325. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 173. ZOO-a/91 (odredbom članka 1063. ZOO-a/05), ne ocjenjujući ostale sporne prigovore, sud je tužbeni zahtjev I-IV tužitelja odbio kao neosnovan te je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

21. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a te je sud zahtjev I-IV tužitelja za naknadom troška parničnog postupka odbio kao neosnovan, jer su isti zastupani po punomoćniku u cijelosti izgubili u predmetnom parničnom postupku. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom

I. izreke presude.

22. Nastavno u odnosu na zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 164. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a tuženiku zastupanom po punomoćniku dosudio naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 31.231,05 eura, sukladno vrijednosti predmeta spora, uspjehu u sporu, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku, a isti se sastoji od troška zastupanja na ročištu 13. svibnja 2010. godine u iznosu od 2.230,44 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška sastava žalbe datirane 09. listopada 2010. godine a predane na sud 10. listopada 2010. godine u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 10. točka 1.), troška sastava podneska datiranog 10. siječnja 2014. godine a predanog na sud 14. siječnja 2014. godine u iznosu od 2.230,44 eura (Tbr. 8. točka 1.), troška sastava podneska datiranog 11. rujna 2014. godine a predanog na sud 15. rujna 2014. godine u iznosu od 2.230,44 eura (Tbr. 8. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 25. studenog 2014. godine u iznosu od 2.230,44 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška sastava podneska datiranog 24. rujna 2015. godine a predanog na sud 28. rujna 2015. godine u iznosu od 2.230,44 eura (Tbr. 8. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 15. siječnja 2016. godine u iznosu od 2.230,44 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška sastava podneska od 26. veljače 2016. godine u iznosu od 2.230,44 eura (Tbr. 8. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 09. ožujka 2016. godine u iznosu od 2.230,44 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 04. svibnja 2016. godine u iznosu od 2.230,44 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška pristupa na ročište 30. lipnja 2016. godine u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9. točka 5.), troška zastupanja na ročištu 11. listopada 2016. godine u iznosu od 2.230,44 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška pristupa na ročište 11. listopada 2024. godine u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9. točka 5.), troška zastupanja na ročištu 29. studenog 2024. godine u iznosu od 2.230,44 eura (Tbr. 9. točka 1.) te 25% na ime PDV-a u iznosu od 6.246,21 eura (Tbr. 46.). Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

23. Naprotiv zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka i to troška sastava podneska od 03. listopada 2024. godine i podneska od 11. studenog 2024. godine sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer je tim podnescima punomoćnik tuženika u bitnom ponovio ranije iznesene navode i pravna shvaćanja, iste malo dopunio i elaborirao, što je bilo nepotrebno, usmjereno na nepotrebno povećanje troškova postupka, a što rezultira time da tuženik niti ne može osnovano zahtijevati naknadu troška sastava tih podnesaka, nego je dužan sam snositi trošak sastava tih podnesaka. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude.

U Zagrebu, dana 08. siječnja 2025. godine

Sudac:

Dijana Mađerčić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste, pismeno u četiri primjerka, putem ovog suda na Županijski sud.

DNA:

1. I-IV tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku

U Zagrebu, dana 08. siječnja 2025. godine