REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4104/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr.sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, kojeg zastupa punomoćnica Anita Hukelj, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice AĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Igor Metelko, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-784/2023-2 od 25. travnja 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4328/20-67 od 27. siječnja 2023., u sjednici održanoj 8. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije protiv Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-784/2023-2 od 25. travnja 2024. se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-784/2023-2 od 25. travnja 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4328/20-67 od 27. siječnja 2023.
2. Prijedlog podnosi na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i smatra da je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka povrijeđeno njeno temeljno ljudsko pravo, a pravično suđenje zajamčeno čl. 21. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 11. toč. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske dopustiti podnošenje revizije protiv osporene odluke.
3. Na prijedlog nije odgovoreno.
4. Prijedlog je nedopušten.
5. Revizijski sud je ocijenio da podnositeljica prijedloga nije učinila vjerojatnim da bi joj zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo i to pravo na pošteno i pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a sve u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP. Naime, revizijski sud ocjenjuje da u primjeni čl. 385.a st. 2. ZPP, nije svaka nezakonitost ili nepravilnost u radu suda ujedno i povreda temeljnog ljudskog prava, jer je funkcija prijedloga za dopuštenje revizije primarno vezana za donošenje presude s precedentnim učinkom, a ne uz kontrolu zakonitosti. Primjenjivo na okolnost konkretnog slučaja, revizijski sud u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženice ne nalazi elemente koji bi upućivali na vjerojatnost povrede temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje.
6. Naime, imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom postupku ne mogu biti predmet preispitivanja), shvaćanje sudova izraženo u pobijanoj presudi te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je da tuženica u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskom presudom. Činjenica da je tuženica izgubila spor, ne znači da joj je ujedno i povrijeđeno temeljno ljudsko pravo a koje je zaštićena kategorija na temelju čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14 - dalje: Ustav)i čl. 6. st. 1. toč. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija). Isto tako to što sud nižeg stupnja zauzima drugačije pravno shvaćanje i različito ocjenjuje dokaze od tuženice ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava.
7. Tuženica ukazuje na eventualnu pogrešnu primjenu odredaba parničnog postupka počinjenu pred nižestupanjskim sudovima, a što samo po sebi nije razlog za dopuštenje revizije one u smislu odredbe čl. 382. ZPP jer i u slučaju postojanja takve povrede u konkretnom slučaju, osobito u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda, njezine posljedice ne premašuju dosege ovog konkretnog slučaja, pa time ni nemaju važnost za ujednačavanje sudske prakse niti za razvoj prava kroz sudsku praksu, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom navedene revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
8. Ako su u prijedlogu za dopuštenje revizije izloženi razlozi kojima predlagateljica iznosi samo svoje prosudbe o potrebi za odgovorima nas određena pravna pitanja, a zapravo tako samo izražava neslaganje s pobijanom drugostupanjskom odlukom, kao što je to u ovom slučaju, valja zaključiti da to nisu razlozi iz čl. 385.a ZPP koji bi u cilju ujednačavanja sudske prakse opravdavali intervenciju revizijskog suda.
9. Budući da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 8. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
