REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3706/24-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ivani Požar kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ĆG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po Davorinu Mičinu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika P.S.C. ZAGREB, d.o.o. iz Zagreba, Capraška 3, OIB 29147492766, zastupanog po Tomislavu Grahovcu, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 20. studenog 2024. godine, u prisutnosti punomoćnice tužitelja odvjetnice Irene Rada i punomoćnice tuženika odvjetnice Tihane Škrnjug, a po čl. 335. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje u tekstu ZPP- a), dana 8. siječnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku P.S.C. ZAGREB, d.o.o., Zagreb, Capraška 3, OIB: 29147492766, isplatiti tužitelju iznos od 224.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

na iznos od 2.000,00 kn od dana 09.05.2018. g. do isplate

na iznos od 222.000,00 kn od dana 14.05.2018. g. do isplate

i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana. "

II Prihvaća se eventualno kumulirani zahtjev tužitelja te se nalaže tuženiku P.S.C. ZAGREB, d.o.o., Zagreb, Capraška 3, OIB: 29147492766, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude predati tužitelju ĆG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj],, vozilo bez nedostatka, koje je isto ili u bitnome slično vozilu marke Opel, tip modela: INSIGNIA Innovation 2.0 CDTI S/S, 5v, 125k (18A JT68M1P1), boje black meet kettle 9M2, snage 125 KW / 170 KS, sa serijskom opremom: automatska dvozonska klima, ABS, ESP, LED MATRIX svjetla, aluminijski naplaci 18 cola, AGR grijana perforirana kožna sjedala i vola, navigacija, BOSE premium sound system, OPC line paket, električna parkirna kočnica, središnji rukonaslon, sportske papučice, multifunkcionalni kožni volan, prednji i stražnji napredni parkirni senzori, alarm, head up display, stražnja kamera, adaptivni tempomat, senzor za kišu i svjetla, maglenke, daljinsko centralno zaključavanje, električni podizači prednjih i stražnjih stakala, električno regulirani grijani preklopni retrovizori, servo uređaj; te s dodatnom opremom:

TASK, LPDZ, LPDW, LPDX, paket OPC Line 1 produžen prednji odbojnik (spojlerski nastavak), produžen stražnji odbojnik, ukrasi na bočnom donjem dijelu (+W34 (not with Exclusive)), paket za ugađanje vanjštine Sport ((+AJH+AJT+BCX+JF5+ N55+UVD), metalik ili boja s bisernim efektom, LPE2, RCV, prednja svjetla za maglu.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 4.757,19 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 8. siječnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U ovoj pravnoj stvari tužbu je podnio tužitelj SG te u istoj navodi da je dana 9.5.2018. kao potrošač sklopio s tuženikom kupoprodajni ugovor broj 27250 za rabljeno vozilo marke Opel Insignia za kupoprodajnu cijenu od 224.000,00 kn koju je tužitelj isplatio dana 9.5.2018. i 14.5.2018. Ističe da su se već nakon nekoliko mjeseci na vozilu počeli pojavljivati materijalni nedostaci u vidu trzanja vozila u leru i bezrazložnog paljenja različitih alarmnih senzora, što je tužitelj prijavljivao tuženiku, a ovlašteni serviser tuženika nije uspio otkloniti. Uz to tužitelju su se ubrzo počeli javljati i novi nedostaci i to brujanje plastične armature vozila, učestalo paljenje različitih senzora u vozilu (iskakanje poruke „Pokušaj krađe“ nakon pokretanja motora, tijekom vožnje iskakanje poruke „Preuzmi volan“ unatoč tome što su obje ruke na volanu, kao i poruke „Upozorenje za promjenu prometnog traka“ i dr.), automatsko isključivanje pomoći pri parkiranju i kočenju tijekom vožnje (navedenu pomoć može se ponovno aktivirati tek u slučaju ponovnog pokretanja motora), isključivanje infotainment sustava (središnji ekran) i radija tijekom vožnje (katkada se radio ne može upaliti dok se dvaput ne stisne tipka „mute“, a katkada ni to ne pomaže radi njegova uključivanja), isključivanje sustava kontrole proklizavanja, sustav parkiranja 360 s vremenom počeo pokazivati iskrivljenu sliku (slijedom čega je tužitelj ogrebao felgu na vozilu), parking senzori se kasno uključuju ili se isključe usred parkiranja, ubacivanjem u brzinu za vožnju bočni retrovizori zakreću se unatrag prema dolje, vozilo uslijed vožnje povremeno zna zakočiti samo od sebe (do podnošenja ove tužbe tako u najmanje 7 navrata), na dijelu vozila ljušti se lak.

2. Tužitelj ističe kako se radi uklanjanja materijalnih nedostataka nebrojeno puta obraćao tuženiku, a na tuženikov prijedlog ovlašteni serviser je promijenjen. Kako se navedeni nedostaci nisu uklonili, tuženik je predložio tužitelju promjenu električne instalacije, što je tužitelj prihvatio, no naručeno ožičenje stiglo je u prosincu 2020. i ispostavilo se da nije kompatibilno s predmetnim vozilom. Kako nakon toga sve do 20.5.2021. tuženik nije obavijestio tužitelja da bi pristigla nova instalacija za predmetno vozilo, to je tužitelj dana 20.5.2021. dopisom tuženiku raskinuo kupoprodajni ugovor i pozvao tuženika na povrat kupoprodajne cijene. Stoga tužitelj svojim zahtjevom traži da sud naloži tuženiku isplatu iznosa od 224.000,00 kn sa zateznim kamatama od dana plaćanja, a podredno, u slučaju da sud utvrdi kako kupoprodajni ugovor ne bi bio raskinut, tužitelj traži eventualno kumuliranim zahtjevom da mu tuženik preda drugo vozilo bez nedostataka, pobliže opisano kao u točki II izreke, sve to uz naknadu parničnog troška.

3. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da je sve zahvate na vozilu radio isključivo prema uputi dobivenoj od proizvođača, a nakon svakog popravka vozilo je predano tužitelju u ispravnom stanju i bio je otklonjen kvar te ga je tuženik u pogledu ispravnosti i testirao. Tuženik ističe da mu se tužitelj obraćao u više navrata s različitim kvarovima, da ih je tuženik popravljao u garantnom roku, a prema uputi proizvođača u srpnju 2020. zatražio je i novu električnu instalaciju (ožičenje) koja je stigla 20.7.2021., o čemu je tužitelj obaviješten, ali više nije htio nastaviti proces popravka. Tuženik navodi da je predmetno vozilo prešlo više od 60.000 km pa ne može biti osnovan zahtjev za povratom kupoprodajne cijene jer bi ta cijena morala biti umanjena za amortizaciju. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troška.

4. U tijeku postupka tužitelj SG je umro te je utvrđen prekid postupka, a rješenjem od 14.5.2024. postupak je nastavljen sa ĆG kao zakonskim nasljednikom navedene tražbine, sukladno rješenju o nasljeđivanju O-427/24.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u kupoprodajni ugovor (list 8), radne naloge (list 11-37), preslike korespondencije (list 38-71), raskid ugovora (list 72), kartice vozila (list 86-95), iskaz tužitelja (list 108), nalaz i mišljenje Fakulteta prometnih znanosti, Sveučilišta u Zagrebu, vještaka Željka Šarića (list 134), usmeno očitovanje vještaka (list 180).

6. Ocjenjujući rezultate svih provedenih dokaza, a sukladno odredbi čl. 8 ZPP-a, sud je našao tužbeni zahtjev osnovanim.

7. Među strankama je nesporno da su prednik tužitelja SG kao kupac i tuženik kao prodavatelj dana 9.5.2018. sklopili kupoprodajni ugovor broj 27250 za rabljeno vozilo marke Opel Insignia pobliže opisano u tom ugovoru, a za koje vozilo je plaćena kupoprodajna cijena u iznosu od 224.000,00 kn i to dana 9.5.2018. iznos od 2.000,00 kn te dana 14.5.2018. iznos od 222.000,00 kn. Nesporna je i činjenica da je bila ugovorena garancija za predmetno vozilo u produljenom trajanju od 7 godina, te da se je tužitelj zbog brojnih nedostataka na navedenom vozilu u više navrata javljao tuženiku i nedostatke prijavljivao, a tuženik ih nije uspio otkloniti. Konačno neprijeporno je i to da je tužitelj dana 19.5.2021. izjavio tuženiku raskid kupoprodajnog ugovora i zatražio povrat plaćene kupoprodajne cijene. Sporno je među strankama da li je tužitelj imao pravo ugovor raskinuti, da li je navedeni raskid proizveo pravne učinke i posljedično tome da li je osnovan zahtjev tužitelja za povratom plaćene kupovnine, odnosno eventualno kumulirani zahtjev za predajom vozila bez nedostataka.

8. Radi potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja sud je proveo dokaz saslušanjem prednika tužitelja SG iz čijeg iskaza proizlazi da je predmetno vozilo kupio ugovorom od 09.05.2018., ono je tada bilo staro 11 mjeseci i na satu je imalo zabilježeno prijeđenih 19.500 kilometara, a rečeno mu je da je to vozilo direktora koje je korišteno i za pokazivanje u salonu. Problemi s tim vozilom počeli su nedugo nakon kupoprodaje i prvi od tih problema bio je da je vozilo treslo kada je bilo na "leru" i to do te mjere da su se osjetile vibracije i zvuk na plastici, što se nije čulo kad je na vozilu bila uključena opcija start stop. Osim toga, počele su iskakati poruke na ekranu odnosno na vozilu su se palili različiti senzori, primjerice "pokušaj krađe" iako je vozilo bilo parkirano u zatvorenom dvorištu, zatim poruka "preuzmi volan" iako su mu obje ruke bile na volanu, palila se poruka koja je ukazivala na kvar na snopu svjetala iako su svjetla tada normalno radila. Nadalje, na vozilu se isključivala pomoć pri parkiranju, osim toga događalo se da vozilo samo od sebe počne kočiti, odnosno bez potrebe se uključivao sustav prevencije sudara. To se dogodilo ukupno 9 puta, a osjećaj je bio kao da se naglo digne ručna kočnica, sigurnosni pojasevi zategnuli su se do kraja na način da mu se taj pojas urezao u rame, iako pred vozilom nije bilo nikakve prepreke koja bi iziskivala takvo intenzivno kočenje. Nadalje, nakon paljenja vozila znao se ugasiti čitav središnji zaslon, ponekad se bez razloga gasio radio. Osim toga, na pragu pored zadnjeg kotača oljuštio se lak i to do te mjere da se na automobilu vidi temeljna bijela boja, iako je njegova boja crna. Nadalje, potpuno je nepouzdan sustav parkiranja koji u sebi sadrži kamere, tzv. sustav 360, kao i sustav parking senzora, koji se ponekad ne uključe, ponekad se isključe usred parkiranja, a kamera prikazuje iskrivljenu sliku, što je dovelo do toga da je jednom prilikom ogrebao felgu na vozilu. Dakle, na parking sustav uopće se ne pouzdaje. Garancija proizvođača za predmetno vozilo bila je 4 godine i istekla je u lipnju 2021., no tužitelj je imao produženo jamstvo od tuženika PSC Zagreb koje obuhvaća razdoblje od 7 godina i traje i dalje. Sve je kvarove prijavljivao redovito, u početku čak nije niti dobio potvrde o kvaru, a počeli su ih izdavati tek na tužiteljevo traženje. Jedino što je tuženik na vozilu popravio jest zadnji brisač i zadnju kameru koji su zamijenjeni, no sustav parking kamera sastoji se od 4 kamere i dalje ne prikazuje realnu sliku. Ništa od preostalih nedostataka tuženik nije otklonio iako je tužitelj to tražio nebrojeno puta. Vozilo i dalje ima u posjedu, vozi ga, ali vožnja mu je iritantna. Poruke koje mu se javljaju na displeju svaki put prilikom paljenja automobila instinktivno gasi jer je njima već preopterećen. U ljeto 2020. na servisu mu je rečeno da je naručeno ožičenje koje treba promijeniti na vozilu kako bi kvarovi bili otklonjeni. Tuženik mu se nije javljao pa je na tužiteljevo inzistiranje konačno dobio termin za siječanj 2021. no rečeno mu je da naručeno ožičenje ne odgovara tipu vozila i da treba naručiti drugo. Od tada stvar stoji na mjestu, odnosno tuženik ga je kontaktirao da je ožičenje stiglo i to nakon više od godinu dana, odnosno nakon što je tužitelj već izjavio raskid ugovora i ustao ovom tužbom, pa se stoga nije javio radi promjene. Inače od strane tuženika mu je preporučen i sastanak s predstavnikom Opela za Hrvatsku, na tom sastanku trebao je biti i voditelj servisa tuženika, no nije se pojavio. Predstavnik Opela saslušao je tužiteljeve probleme i ponovno ga je uputio na PSC Zagreb, pri čemu mu je rekao da promijeni servis. Tužitelj vozilo uredno servisira u servisima tuženika i drži se preporučenih servisnih intervala. Tužitelj iskazuje da je u servise tuženika zbog raznih problema s vozilom dolazio preko 20, možda i 30 puta ukupno. Mnogo puta se dogodilo da je prijavljivao neki kvar, jednom je tražio dijagnostiku lupanja, no od strane tuženika nije dobivao nikakve potvrde, čak su se i ljutili što traži potvrde da je došao i prijavio kvar. Svaki put rečeno mu je da je problem riješen međutim nikada nitko s tužiteljem nije napravio probnu vožnju nakon takvog servisa, a problem nije bio riješen nikada. Iskazuje da je točno da ga je tuženik u srpnju 2021. kontaktirao radi promjene ožičenja, no na to više nije pristao jer nije vjerovao da se time išta može riješiti, a čak i da se riješi pojedini problem s elektronikom, i dalje ostaju problemi s vibracijama, lakom i ostali problemi koje je opisao.

9. Sud je iskazu tužitelja poklonio vjeru u cijelosti jer je uvjerljiv, životan, logičan te je u skladu s ostalim dokazima provedenim tijekom postupka, poglavito s preslikama brojnih radnih naloga i rezultatima provedenog prometnog vještačenja. Pritom se ističe da iskazu tužitelja u bitnim dijelovima niti tuženik nije prigovarao, osim u pogledu činjenice koliko je točno puta on bio u servisu, koja činjenica u konačnici za ovaj postupak uopće nije odlučna.

10. Nadalje proveden je dokaz prometnim vještačenjem po Fakultetu prometnih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, vještaku Željku Šariću, sa zadatkom utvrditi da li na vozilu postoje materijalni nedostaci i o kakvim se nedostacima radi. Vještak je izvršio pregled vozila te je utvrdio da je vozilo odjavljeno u svibnju 2023. i od tada se više ne koristi već je garažirano, a tužitelj ga povremeno pali kako se ne bi ispraznila baterija/akumulator. Vještak je vozilo upalio i utvrdio da motor radi bučno, da je zvuk glasan s nekarakterističnim metalnim zvukom, a potom je pristupio očitavanju pogrešaka iz računalnih modula primjenom dijagnostičkog uređaja Launch. Vještak je utvrdio da su pogreške dijagnosticirane na skoro svim dostupnim sustavima unutar vozila te da je na elektronici ukupno iščitano oko 66 pogrešaka, dok je nakon drugog skeniranja zabilježeno 12 pogrešaka, pri čemu nije poznato da li bi se broj pogrešaka povećao prilikom vožnje, koju nije bilo moguće izvršiti. Nadalje, vještak je utvrdio da prednji i stražnji parking senzori ne rade te da je na instrument ploči uočeno nekoliko pogrešaka koje su konstantno upaljene, pri čemu se radi o greški ABS sustava, nadzoru tlaka u pneumaticima i sustavu elektronske stabilnosti vozila, a pogreške su se pojavile i nakon brisanja. Vještak ističe da utvrđene pogreške čine osobni automobil tehnički neispravnim i kvar navedenih sustava ugrožava sigurnost prilikom vožnje. Vještak je također analizirao prijavljene kvarove zbog kojih je otvoreno 12 radnih naloga i još 4 prijave putem mailova vezano za pogreške na vozilu. Vještak zaključuje da se pojedini kvarovi pojavljuju i do 9 puta, što znali da se kvar kao takav nije mogao otkloniti, a tuženik je to pokušavao izmjenom raznih modula, nosača motora, zamašnjaka i dr. no isti su se ponovno pojavljivali ubrzo nakon preuzimanja vozila. Stoga vještak zaključuje da je osobni automobil tehnički neispravan i da tuženik nije uspio na valjani način otkloniti brojne prijavljene kvarove.

11. Na tako sačinjeni nalaz prigovarao je tuženik ističući da u nalazu nije odgovoreno na pitanje radi li se o otklonjivim ili o ne otklonjivim nedostacima. Osim toga smatra da je bilo potrebno utvrditi da li bi ožičenje koje je tuženik zatražio u srpnju 2020., a nabavio u srpnju 2021., uklonilo nastale nedostatke na predmetnom vozilu.

12. Na prigovore tuženika vještak se usmeno očitovao navodeći da, obzirom da su pojedini kvarovi nekoliko puta otklanjani te se isti ponovo pojavljuju, znači da do dana pregleda nedostaci nisu bili u potpunosti otklonjeni. Naime, ako ovlašteni servis nije uspio otkloniti kvarove, to znači da su oni primjenom dosadašnjih radnji neotklonjivi, iako je ostala još radnja zamjene instalacija (ožičenja), za koje u ovom trenutku na tehnički adekvatan način ne može potvrditi da li bi otklonilo ili ne bi otklonilo kvarove. Činjenica je da vještak nije izvršio probnu vožnju vozila iz razloga kako je to navedeno u nalazu i mišljenju, no mišljenja je da ta probna vožnja ne bi utjecala na zaključak iz nalaza. Vještak napominje da je, zbog činjenice da je vozilo u međuvremenu odjavljeno, bilo moguće samo vozilo upaliti u prostorima podzemne garaže. Navodi da sustav ožičenja podrazumijeva zamjenu električnih instalacija u samom vozilu, no pritom napominje da svi nedostaci na koje se tužitelj pozvao u svom iskazu nisu u vezi sa sustavom ožičenja, primjerice korozija i sl. Stanje na dan pregleda vozila je izneseno u nalazu i mišljenju i u većem dijelu se nedostaci podudaraju s onim što je prijavljivano u dokumentaciji, međutim ne može se isključiti da je stanje moguće i pogoršano zbog činjenice da je vozilo stajalo odnosno da određeno vrijeme nije bilo voženo. Amortizacija vozila od nabave do trenutka izrade nalaza i mišljenja nije mu dio zadatka te se o istoj ne može očitovati u ovom trenutku.

13. Nakon takvog očitovanja vještaka tuženik je ustrajao kod ranijih prigovora na nalaz smatrajući da nije utvrđena ključna činjenica, a to je da li bi novo ožičenje utjecalo na to da se nedostaci otklone, no na tu okolnost tuženik nije imao daljnjih dokaznih prijedloga.

14. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka smatrajući da je isti stručan, obrazložen i sačinjen u skladu s pravilima prometne znanosti te cijeneći svu dokumentaciju dostavljenu u spis, pri čemu je vještak izvršio pregled vozila u onoj mjeri u kojoj je to moguće s obzirom da je vozilo nesporno u međuvremenu odjavljeno. 15. Sud je izvršio uvid i u radne naloge te e-mail korespondenciju stranaka te je utvrdio da je tužitelj vezano za nedostatke na vozilu imao ukupno 16 reklamacija u razdoblju počevši od studenog 2018. (dakle svega nekoliko mjeseci nakon kupoprodaje), pa sve do veljače 2021. Iz navedene dokumentacije sud nalazi nedvojbeno utvrđenom činjenicu da u čitavom tom periodu od dvije i pol godine tuženik nije uspio na valjani način otkloniti brojne kvarove koji su se stalno pojavljivali na tužiteljevom vozilu, a koje je u konačnici evidentirao i sudski vještak navodeći da je na elektronici u trenutku vještačenja i dalje ukupno iščitano oko 66 pogrešaka. Pritom je neodlučno da li je tih reklamacija bilo i više od 16, odnosno da li tuženik za pojedine reklamacije tužitelju nije izdavao potvrde, kako to tužitelj tvrdi u svome iskazu, jer je i 16 reklamacija kroz dvije godine i više nego dovoljno za zaključak da se radi o kupnji stvari s brojnim nedostacima, koji nedvojbeno nisu otklonjeni do danas.

16. S obzirom da se u konkretnom slučaju radi o kupoprodaji motornog vozila po ugovoru u kojem je upravo tuženik naveden kao prodavatelj, to se pravni odnos među strankama ima prosuđivati primjenom odredbi Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje u tekstu ZOO) koje govore o odgovornosti prodavatelja za materijalne nedostatke na prodanoj stvari. U tom smislu utvrđena je pasivna legitimacija tuženika, na koju nije ni od kakvog utjecaja činjenica da na području Republike Hrvatske ima više ovlaštenih Opel servisera, jer je upravo tuženik prodavatelj ovog konkretnog automobila.

17. Nadalje, Zakonom o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/2014, 110/2015) propisano je u čl. 5. da je »potrošač« svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, dok je »trgovac« bilo koja osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u okviru svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, uključujući i osobu koja nastupa u ime ili za račun trgovca. Odredbe navedenoga zakona usklađene su, između ostaloga, i sa Direktivom Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL L 95, 21. 4. 1993.), a kako je to navedeno u čl. 3 toga Zakona.

18. Primjenom navedenog sud nalazi utvrđenim također i da tuženik u ovom međusobnom pravnom odnosu ima status trgovca, dok tužitelj imaj status potrošača, koja činjenica među istima u bitnom nije bila niti sporna, slijedom čega se dakle na isti imaju primijeniti odredbe gore navedenog Zakona o zaštiti potrošača, ali i svih Direktivi Vijeća i Europskog parlamenta koje reguliraju zaštitu prava i interesa potrošača.

19. Odredbom čl. 400. ZOO propisano je da prodavatelj odgovara za materijalne nedostatke koje je stvar imala u trenutku prijelaza rizika na kupca, a i za one koji se pojave nakon toga, ako su posljedice uzroka koji je postojao prije toga, pri čemu se predmnijeva da je nedostatak koji se pojavio u roku od 6 mjeseci postojao i u vrijeme prijelaza rizika. Nadalje, odredbom čl. 401. ZOO-a propisano je da nedostatak postoji među ostalim i ako stvar nema potrebna svojstva za svoju redovitu uporabu ili za promet.

20. S obzirom da su se u konkretnom slučaju prvi nedostaci na vozilu pojavili već četiri mjeseca nakon kupoprodaje, o čemu je tužitelj uredno obavijestio tuženika, to se smatra da se radi o nedostacima koji su već postojali u trenutku prijelaza rizika na kupca, odnosno u trenutku kupoprodaje.

21. Nadalje, sud iz dokaznog postupka nalazi nedvojbeno utvrđenim da je u konkretnom slučaju riječ o automobilu koji nema potrebna svojstva za svoju redovitu uporabu odnosno za promet, zbog čega je predmetno vozilo neispravno, upravo kako to utvrđuje i vještak u svom nalazu, zbog čega se svakako radi o nedostatku na kupljenoj stvari u smislu čl. 401. ZOO.

22. Naime, brujanje plastične armature vozila, učestalo paljenje različitih senzora u vozilu (iskakanje poruke „Pokušaj krađe“ nakon pokretanja motora, tijekom vožnje iskakanje poruke „Preuzmi volan“ unatoč tome što su obje ruke na volanu, kao i poruke „Upozorenje za promjenu prometnog traka“ i dr.), automatsko isključivanje pomoći pri parkiranju i kočenju tijekom vožnje (navedenu pomoć može se ponovno aktivirati tek u slučaju ponovnog pokretanja motora), isključivanje infotainment sustava (središnji ekran) i radija tijekom vožnje (katkada se radio ne može upaliti dok se dvaput ne stisne tipka „mute“, a katkada ni to ne pomaže radi njegova uključivanja), isključivanje sustava kontrole proklizavanja, sustav parkiranja 360 koji pokazuje iskrivljenu sliku, parking senzori koji se kasno uključuju ili se isključe usred parkiranja, bočni retrovizori koji se ubacivanjem u brzinu za vožnju zakreću unatrag prema dolje, vozilo koje uslijed vožnje koči samo od sebe te lak koji se ljušti na dijelu vozila, svakako dovode do toga da je vozilo praktički nesposobno za svoju redovitu uporabnu svrhu, odnosno za kvalitetnu i pouzdanu vožnju, što čini nelagodu i nesigurnost svakom vozaču.

23. Konačno, sud iz dokaznog postupka nalazi utvrđenim i to da je tužitelj kao kupac redovito tuženika obavještavao o postojanju svih uočenih nedostataka, odnosno obavijesti je slao u roku propisanom čl. 404. ZOO-a, dakle u roku unutar dva mjeseca računajući od dana kada je svaki pojedini nedostatak otkrio, a reklo bi se i ranije od toga, pri čemu se ističe da se svakako radilo o skrivenim nedostacima koje tužitelj kao laik nije mogao otkriti uobičajenim pregledom, niti kod kupoprodaje niti prilikom preuzimanja vozila, već su isti se pokazivali u nepredviđenim vremenskim intervalima, uglavnom tijekom vožnje ili parkiranja.

24. Stoga tužitelj kao kupac ima sva ona prava koja pripadaju onom kupcu koji je pravodobno i uredno obavijestio prodavatelja o nedostatku, pri čemu ovdje svakako valja istaknuti i to da su se rokovi za tužitelja produljivali, odnosno sukladno čl. 405. ZOO-a počinjali su ponovno teći od svake predaje navodno popravljenog automobila, izvršene zamjene dijelova i sl.

25. U ovom slučaju iz dokaznog postupka proizlazi da je tužitelj kao kupac najprije (i to čak u 16 navrata) tražio od tuženika da nedostatke ukloni, pri čemu je nesporna činjenica da je vozilo bilo u jamstvenom roku (čl. 423. ZOO-a).

26. Odredbom čl. 410. ZOO-a propisano je da kupac stvari s nedostatkom može po svom izboru zahtijevati od prodavatelja da nedostatak ukloni, da mu preda drugu stvar bez nedostatka, zahtijevati sniženje cijene ili izjaviti da raskida ugovor, a u svakom slučaju ima pravo i na naknadu štete, te na navedenoj odredbi tužitelj temelji svoj prvotno postavljeni zahtjev iz tužbe.

27. Međutim, kako se u konkretnom slučaju dakle radi o situaciji u kojoj je tužitelj od tuženika kupio prodanu stvar sa jamstvom (garancijom) te kako su se kvarovi nesporno dogodili unutar garantnog roka, koja garancija je bila aktivna čak i nakon podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari, to se na pravni odnos među strankama primjenjuje odredba čl.423 ZOO-a, a ne odredba čl.410. istog Zakona koja govori o pravima kupca kod kupnje stvari s nedostatkom kod koje nije ugovoreno jamstvo. Naime, odredbom čl.423. st.2. ZOO-a propisano je da ako prodavatelj jamči za ispravnost stvari u tijeku određenog vremena (garantni rok), računajući od njezine predaje kupcu, kupac može, ako stvar nije ispravna, zahtijevati od prodavatelja da stvar popravi u razumnom roku, ili ako to ne učini, da mu umjesto nje preda ispravnu stvar.

28. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da tužitelj kao kupac stvari s ugovorenim jamstvom za vrijeme trajanja garantnog roka nema pravo po svom izboru birati želi li uklanjanje nedostatka, predaju stvari bez nedostatka, sniženje cijene ili raskid ugovora, već mora primiti popravljenu stvar, a tek ako prodavatelj stvar ne popravi u razumnom roku, tada kupac može tražiti predaju nove ispravne stvari. Dakle, ta odredba ne isključuje primjenu pravila o odgovornosti prodavatelja za materijalne nedostatke, ali sužava prava kupca za vrijeme trajanja garantnog roka na način da on prvo treba prihvatiti popravljenu stvar, a tek ako ju prodavatelj ne popravi u razumnom roku, tada može tražiti novu stvar.

29. Nakon što tuženik kroz 16 intervencija nije uspio otkloniti nedostatke, tužitelj je potpuno opravdano zaključio da tuženik navedeno niti neće učiniti, pri čemu termin "popravak u razumnom roku" valja tumačiti tako da je taj razumni rok za tuženika u ovom konkretnom slučaju davno protekao, odnosno tuženik ga je neosnovano i neprofesionalno produljivao na štetu tužitelja bezbroj puta tijekom razdoblja od dvije godine, u kojem periodu je tužitelj vozio vozilo koje je neispravno, nesigurno i neudobno.

30. Pritom valja istaknuti da u smislu odredbe čl. 5 Direktive 93/13, ako postoji sumnja oko značenja neke odredbe, prednost ima tumačenje koje je povoljnije za potrošača. U ovom konkretnom slučaju termin " u razumnom roku" svakako valja dakle tumačiti na način koji ne bi bio nerazmjeran i suviše otegotan za tužitelja kao potrošača, te sud smatra da se isti kao potrošač i kupac opravdano poslužio mogućnošću izjaviti da raskida ugovor, pri čemu je primjenom čl. 412. st. 2. ZOO-a mogao to učiniti i bez da je tuženiku ostavio naknadni rok za ispunjenje, jer je iz svih okolnosti konkretnog slučaja bilo očito da tuženik neće moći ispuniti ugovor niti u naknadnom roku, kada ga već nije ispunio u 16 navrata tijekom dvije godine prije toga.

31. Slijedom navedenog na pravnu poziciju tuženika uopće nije od utjecaja, a niti je bilo potrebno utvrđivati, što bi bilo da je u vozilo montirano ožičenje koje je navodno stiglo nakon toga raskida, što tuženik tvrdi, ali ne dokazuje. To sve iz razloga što je navedeno ožičenje tuženik naručio u srpnju 2020., a ono je stiglo u srpnju 2021., pri čemu je u tom razdoblju tužitelj pet puta iznova prijavljivao nove nedostatke. Stoga se tužitelju doista ne može staviti na teret da nije bio strpljiv i da nije postupao sukladno načelu savjesnosti i poštenja, dok tuženika pak kao trgovca ne može za takvo postupanje ekskulpirati čak niti činjenica da se radilo o razdoblju pandemije covida 19, jer je čekanje od preko godinu dana doista zlouporaba pozicije tuženika, a ne postupanje sukladno načelu profesionalizma i dobrim poslovnim običajima.

32. Međutim, po mišljenju suda, danom raskida ugovora od strane tužitelja ne nastupaju i posljedice toga raskida koje su propisane odredbom čl. 368 ZOO-a, odnosno raskidom ugovora obje strane ipak nisu oslobođene svojih obveza, jer se u konkretnom slučaju radi o specifičnoj kupoprodaji stvari pod jamstvom, za koju je jamstveni rok bio u tijeku još u vrijeme podnošenja tužbe.

33. Stoga tužitelju ne pripada pravo na povrat kupoprodajne cijene sa zateznim kamatama od dana njezinog plaćanja, slijedom čega je njegov prvotno postavljeni tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan. U tom smislu na pravnu poziciju stranaka nije od utjecaja navod tuženika da vozilo koje je bilo predmetom kupoprodaje sada zbog amortizacije vrijedi manje, jer će tuženik nakon pravomoćnosti ove presude i nakon što tužitelju preda stvar bez nedostataka, imati pravo tražiti povrat toga vozila, bez obzira na to koliko ono u datom trenutku vrijedi. Naime, odredba čl. 423. st.2. ZOO-a koja govori o predaji stvari bez nedostatka ne propisuje obvezu bilo kakve procjene toga koliko vrijedi kupčeva stvar koju prodavatelj nije popravio u razumnom roku, već je predaja nove stvari svojevrsna sankcija prodavatelju jer nije mogao (ili htio) kupčevu stvar popraviti.

34. Sud je sukladno čl. 10. i 220. u svezi s čl. 311. st. 2. ZPP-a odbio dokazni prijedlog za saslušanjem svjedoka AG, MG, NG i FG, smatrajući da je činjenično stanje iz provedenog dokaznog postupka, a pogotovo iz nalaza i mišljenja vještaka, u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje odluke.

35. Naime, radi se o djelatnicima i serviserima tuženika koje tuženik uopće nije predložio za svjedoke, već je to učinio tužitelj, pa sud ne vidi na koji način bi njihov iskaz mogao promijeniti utvrđeno činjenično stanje. Nadalje, radi se o osobama koje su kao djelatnici tuženika potpisivali e-mail korespondenciju u spisu iz koje jasno proizlazi koji su nedostaci među strankama komunicirani i kada, kao i to da isti nisu otklonjeni uopće, a kamoli u razumnom roku.

36. Pritom valja istaknuti i to da tuženik tijekom postupka nikada nije tvrdio da bi u postupanju tužitelja bilo ikakve protupravnosti ili doprinosa nastanku kvarova, a niti to proizlazi iz brojne korespondencije dostavljene u spis, slijedom čega sud doista ne vidi o čemu bi navedeni svjedoci (koje je, ponavlja se, preložio tužitelj) mogli dodatno iskazivati, sve kada tuženik nesporno nedostatke na vozilu nije popravio u razumnom roku u tijeku trajanja jamstva.

37. Slijedom navedenog, a kako je dakle utvrđeno da su ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe čl. 423. st. 2. ZOO-a, odnosno da tuženik nije u razumnom roku popravio tužiteljevu stvar, to je valjalo prihvatiti eventualno kumulirani zahtjev tužitelja te naložiti tuženiku predaju stvari bez nedostatka, i presuditi kao u točki II izreke ove presude.

38. Temeljem čl. 154 st. 1 ZPP-a, tužitelju zastupanom po odvjetniku, a s obzirom na konačno postavljeni tužbeni zahtjev i vrijednost predmeta spora dosuđena je naknada koja se odnosi na: sastav tužbe (tbr. 7/1) 250 bodova, zastupanje na ročištima 16.5.2022., 9.11.2022. i 20.11.2024. (tbr. 9/1) po 250 bodova, sastav podneska od 1.3.2024. (tbr. 8/1) 250 bodova, te sastav podnesaka od 5.4.2024., 10.5.2024. i 5.6.2024. (tbr. 8/4) po 25 bodova, ukupno 1.325 bodova odnosno 2.650,00 EUR. Tom iznosu pridodan je PDV u iznosu od 662,50 EUR, predujam za vještačenje od 895,88 EUR, predujam za pristup vještaka od 33,18 EUR, pristojba na tužbu 171,88 EUR i na presudu 343,75 EUR pa ukupan trošak tužitelja iznosi 4.757,19 EUR, sve primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Zakona i tarife sudskih pristojbi te čl. 155 ZPP-a. Tužitelju je trošak dosuđen u cijelosti primjenom jer ako je bilo koji od kumuliranih zahtjeva prihvaćen, tužitelj je uspio u sporu u cijelosti, ali se troškovi koji se tiču prihvaćenog zahtjeva priznaju samo za one radnje koje su bile potrebne isključivo za taj prihvaćeni zahtjev. Stoga se u ovom slučaju, kada su sve poduzete parnične radnje tužitelja bile nužne za dokazivanje osnovanosti eventualno kumuliranog zahtjeva, troškovi odmjeravaju na temelju članka 154. stavka 1. ZPP-a, a ne na temelju članka 154. stavka 2. ZPP-a.

39. Na tako utvrđeni trošak tužitelju pripada zakonska zatezna kamata od dana donošenja odluke po stopi čl. 29 ZOO-a jer trošak ima značaj glavnice, pa obveza tuženika na naknadu tog troška dospijeva s danom donošenja presude kao ovršne isprave, sve u smislu čl. 30 st. 3 Ovršnog zakona.

U Zagrebu 8. siječnja 2025. godine

Sudac:

Ivana Požar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku uz rješenje o pristojbi na presudu 343,75 EUR 2. tuženiku po punomoćniku