Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27, Split

Poslovni broj: P-532/2019-74

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Ivani Jukić, u pravnoj stvari tužitelja FĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Ivan Topić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika: pod 1. JĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa FĐĆ, pod 2. ŠĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Marija Jerončić Mandić, odvjetnica u Splitu, radi utvrđenja nevaljanosti oporuke, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 7. studenoga 2024., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja BĐ, punomoćnice tuženice pod 2 te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika pod 1, na ročištu za objavu presude, dana 8. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je ništava vlastoručna oporuka oporučiteljice FĐĆH pok. F, rođ. J ud. Š, nadnevka Solin, 15. kolovoza 2008., odnosno da ista nije istinita i pravovaljana.

II. Nalaže se tužitelju VĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] , u roku od petnaest (15) dana naknaditi tuženici pod 2. ŠĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime troškova ovog parničnog postupka iznos od 7.187,50 eura.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj ovom sudu dana 8. srpnja 2015. navodi se u bitnome da je rješenjem Općinskog suda u Splitu broj O-658/12 od 25. veljače prekinut ostavinski postupak iza smrti JĐĆ FĐĆH pok. F ud. Š te je ujedno tužitelj upućen da u roku od 30 dana po pravomoćnosti rješenja pokrene parnicu protiv tuženika radi utvrđenja da vlastoručna oporuka ostaviteljice nadnevak „ [adresa] 15.08.2008.“ nije istinita i pravovaljana. Ostaviteljica da je majka stranaka u ovom postupku te da su tuženici sudu predali navodno njenu vlastoručnu oporuku nadnevka „ [adresa] 15.08.2008.“ kojom oporukom bi trebala biti raspoređena imovina ostaviteljice na njene nasljednike, a stranke u ovom postupku, ali da navedena oporuka nije valjana ni istinita te da ne sadrži pravu volju oporučiteljice.

1.2. U konkretnom slučaju da bi se radilo o vlastoručnoj oporuci iz članka 30. Zakona o nasljeđivanju, ali da ista ne sadrži sve elemente propisane zakonom da bi bila pravno valjana. Već površnim pregledom vlastoručne oporuke da je razvidno kako su neki dijelovi iste naknadno nad opisivani i to različitim rukopisom od rukopisa ostaviteljice i to konkretno:

-u uvodu je nadopisano [adresa], 15,8,2008 [adresa](16),

-u četvrtom retku odozgor nadopisano je „Na [adresa] (16) ,

-u petom retku odozgor prepravljena je oznaka k. č. [katastarska čestica], a što se ponavlja i u daljem tekstu oporuke, gdje god se spominje k. č. [katastarska čestica], ali i čest zem 1076/2.

1.3. Nadalje, k. č. [katastarska čestica] da ne odgovaraju iz razloga što su jednostavno pomiješane k.č. oznake nekretnina i stvarno stanje na terenu, tako da se iz oporuke ne može točno utvrditi što je kome ostaviteljica ostavila u naslijeđe. Isto tako, iz teksta predmetne oporuke da je razvidno da se k. č. [katastarska čestica] dijeli nasljednicima dva puta, prvi put između JĐ i FĐ prema njihovom dogovoru, a drugi put u cijelosti pripada ŠĐ, pa da zaista nije jasno kome pripada predmetna nekretnina, odnosno što je bila prava volja ostaviteljice. U oporuci da je postavljen nedopušteni uvjet da se tužitelj skrbi o imovini JĐ, tuženika, za koga ostaviteljica navodi da je duševni bolesnik.

1.4. Za navesti je i to da se predmetnom oporukom tužitelju daje imovina koja je njegova posebna imovina, od imovine ostaviteljice i to konkretno konoba od 16 m2, koju je tužitelj nadogradio, porušio svinjce i kokošinjce i sagradio stambeni objekt površine 69,47 m2, sve za života i uz znanje i odobrenje ostaviteljice. Iako to nije odlučno za predmet prijepora, da je tužitelj u međuvremenu ozakonio predmetni objekt temeljem rješenja o izvedenom stanju Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, Ispostava Solin, od 2. travnja 2014.

1.5.I na kraju, iako je potpis ostaviteljice vjerojatno njen, da njen nije uobičajeni potpis nikada nije glasio JĐĆH, a što da je lako provjeriti prijavom njenog potpisa na drugim dokumentima i spisima.

Obzirom da je iz naprijed iznesenog razvidno da je vlastoručna oporuka ostaviteljice nadopisivana drugim rukopisom, da oznake nekretnina ne odgovaraju stvarnom stanju, da se neke nekretnine između različitih nasljednika dijele dva puta, da ista raspolaže imovinom koja ne spada u ostavinsku masu, te da je prijeporan i sami potpis ostaviteljice, da je bjelodano da je ostaviteljica bila u zabludi prilikom sačinjenja iste ili pak nagovaranju treće osobe prilikom pisanja iste jer je jednostavno nemoguće da bi ostaviteljica u starosnoj dobi od 75 godina bez „pomoći“ trećih osoba znala katastarska oznaka nekretnina, a što se dogodilo u konkretnom slučaju, pa da je očita zabluda ostaviteljice prilikom sastava prijeporne oporuke. Isto tako, po predmetnoj oporuci da ostavinsku masu uopće nije moguće podijeliti između nasljednika, pa da se u tom dijelu oporuka ukazuje ništetnom.

1.6. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će utvrditi da je ništava vlastoručna oporuka oporučiteljice FĐĆH. F , rođ. J ud. Š, nadnevka [adresa] , 15.8.2008., odnosno da ista nije istinita i pravovaljana kao i da mu tuženici pod 1. i pod 2. naknade parnični trošak.

2. U odgovoru na tužbu zaprimljenom pred ovim sudom dana 2. rujna 2015. tuženik pod 1. u bitnome navodi kako poriče u cijelosti kao neosnovanu i neistinutu tužbu, kako oporuku smatra valjanom istinitom, tim više što je ostaviteljica za života to i usmeno govorila, a da prvotuženik već 30 godina sa obitelji živi u stanu u prizemlju kojeg je dobio po ovoj oporuci. Dio vrta koji mu pripada po oporuci da obrađuje u dogovoru sa ostaviteljicom, a isto tako da je to poznato i tužitelju i drugo tuženici, kojoj da pripada kat kuće koji koristi, a tužitelju novoizgrađena kuća koju je 2013. legalizirao, a stanovao je u njoj prije preseljenja u [adresa], te svakome po trećina vrta. Tužitelj da stanuje u [adresa], a već više od 10 godina da ne dolazi u [adresa] niti se brine o svom dijelu nasljedstva. Drugotužena da stanuje u [adresa] i dolazi u [adresa], a prvotuženik da sa obitelji stanuje u [adresa], njemu je ovo nasljedstvo od egzistencijalne važnosti, a podjelu smatra razumnom i poštenom jer prvenstveno izražava volju ostaviteljice po kojoj svatko dobiva stambeni prostor i dio vrta. Oporuku da je predala drugotuženica ŠĐ, i kći ostaviteljice. Prvotuženik i drugotuženik su se složili s oporukom već kod javnog bilježnika, gdje da tužitelj nije bio prisutan, a da su potom saznali kako tužitelj MĐ ne priznaje oporuku.

3. U odgovoru na tužbu, zaprimljenom pred ovim sudom dana 3. rujna 2015., tuženica pod 2. poriče u cijelosti navodi iz tužbe da predmetna oporuka nije valjana ni istinita niti pak da sadrži pravu volju ostaviteljice. Nadalje, da je površan navod tužitelja da su neki dijelovi oporuke naknadno dopisani i to različitim rukopisom ostaviteljice, jer da to ničim ne dokazuje, odnosno da nije priložio nikakav dokaz već mu se to čini površnim pregledom oporuke. Takozvani nadopisi po tvrdnji tužitelja da se ne odnose na materijalni sadržaj oporuke već na datum njezina pisanja. Odredba članka 30. stavka 2. Zakona o nasljeđivanju propisuje: „Za valjanost vlastoručne oporuke nije nužno, ali je korisno da su u njoj naznačeni mjesto i datum kada je sastavljena“. [adresa] (16), da se odnosi na adresu nekretnine na kojoj su izgrađeni objekti, što da je nesporno, budući je ostaviteljica za života živjela na toj adresi, a tuženik pod 1. da i sada živi na toj adresi, što da nije od utjecaja na pravu volju ostaviteljice. Navodno prepravljanje oznake katastarskih čestica da ničim nije dokazano te da nije plod nekakve zablude ostaviteljice, već da je to razlog nesređenog stanja u katastarskom operatu, u kojem se čestice evidentiraju po novoj izmjeri, dok su zemljišnim knjigama čestice evidentirane po staroj izmjeri. Ova činjenica neusklađenosti katastra i zemljišne knjige da se može dovesti u dvojbu kojim nekretninama se raspolaže, no da se to ne može tumačiti kao nemogućnost utvrđenja što je kome ostaviteljica ostavila u naslijeđe i dovesti u pitanje pravu volju ostaviteljice. Kako ostaviteljica nije osoba po zanimanju pravne struke, mogućnost eventualne pogreške pri pisanju je veća, međutim da se točno zna s kojom imovinom, koja je u času smrti ostaviteljice bila u njezinom posjedu i vlasništvu i sa kojom je u oporuci raspolagala. Tuženica po 2 nadalje ističe da se ne protivi prijedlogu tužitelja za provođenjem dokaza saslušanjem parničnih stranaka i grafološkog vještačenja vlastoručno pisane oporuke i potpisa ostaviteljice. Nadalje, kako tužitelj nije nikakvim konkretnim dokazima potkrijepio tvrdnje da predmetna oporuka nije valjana, istinita, niti da ne sadrži pravu volju ostaviteljice, pa tako nije ni sam siguran je li potpis ostaviteljice valjan, jer tvrdi „iako je potpis ostaviteljice vjerojatno njen“, a u nastavku pak navodi „te taj je prijeporan i sam potpis ostaviteljice“, pa da je bez ikakvog dokaza zaključio je da je bjelodano, da je ostaviteljica bila u zabludi – glede čega, ili pak nagovarana od koga? Tuženica pod 2 uz odgovor na tužbu prilaže nagodbu od 17. lipnja 2015. kojom tužitelj jasno daje do znanja koji je razlog njegovog pobijanja oporuke, a to je da posjedovanje nekretnine na 1076/1 i 1076/2 bude u cijelosti njegovo. Tužitelju da je također poznato da je njihova majka-ostaviteljica često puta usmenim putem svima dala do znanja što nasljeđuje svatko od njih, odnosno da se sve dijeli na 3 dijela, kako je to i navedeno u vlastoručnoj oporuci. Slijedom navedenog, tuženica pod 2. predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovane te da nadoknadi tuženici pod 2 troškove parničnog postupka.

4. U postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije koja je priložena u spis i to: priloženog spisa ovog suda broj O-658/12, rješenja o izvedenom stanju Upravnog odjela za prostorno uređenje Ispostava Solin od 2.travnja 2014. (list 8-10), dopisa punomoćnika tužitelja upućenog tuženicima pod 1. i pod 2. (list 19); medicinske dokumentacije za pok. ostaviteljicu (list 20-22); preslike primjeraka nespornog rukopisa za ostaviteljicu, preris katastarskog plana za čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] (list 29-30); Ugovor o darovanju nekretnine (list 31-33). Nadalje, tijekom postupka izveden je dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za rukopis Darinki Tratnik iz Zagreba, kao i dopunom njezinog vještačenja.

4.2. Sud je odustao od izvođenja daljnjih predloženih, a neprovedenih dokaza jer je smatrao da je činjenično stanje tijekom postupka u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje meritorne odluke.

5. Tijekom postupka stranke su upućivale mnogobrojne podneske kojima su se referirale na tijek postupka, ujedno nastojeći zaključiti sudsku nagodbu o predmetu spora, time da će se sud u obrazloženju presude referirati samo na one činjenice i navode koje smatra pravnorelevantnima za meritum prijepora.

6.

Punomoćnik tužiteljice i punomoćnik tuženice pod 2. su popisali parnični trošak.

7. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za utvrđenjem pravne nevaljanosti vlastoručne oporuke „ [adresa], 15.8.2008. [adresa](16)“, koju je sačinila pok. JĐĆ, a koja je proglašena u ostavinskom postupku pred javnim bilježnikom Marijom Ivančić u [adresa] pod brojem O-658/12, UPP/OS-57/12, na ročištu od 1. listopada 2012., a za koju oporuku tužitelj tvrdi da ista ne sadrži sve elemente propisane zakonom da bi bila pravno valjana.

8. Tužitelj, naime, ističe da je već samim površnim pregledom vlastoručne oporuke razvidno da su neki dijelovi oporuke naknadno nadopisivani i to različitim rukopisom od rukopisa ostaviteljice, i to:

-da je u uvodu nadopisano „ [adresa], 15,8,2008, [adresa](16),

-u četvrtom retku odozgor nadopisano je „Na [adresa] (16) ,

-u petom retku odozgor prepravljena je oznaka k. č. [katastarska čestica], a što se ponavlja i u daljnjem tekstu oporuke, gdje god se spominje k. č. [katastarska čestica], ali i čest zem 1076/2.

8.2. Nadalje, tužitelj ističe kako k. č. [katastarska čestica] ne odgovaraju iz razloga što su jednostavno pomiješane k.č. oznake nekretnina i stvarno stanje na terenu, tako da se iz oporuke ne može točno utvrditi što je kome ostaviteljica ostavila u naslijeđe.

8.3 Isto tako, iz teksta predmetne oporuke da je razvidno da se k. č. [katastarska čestica] dijeli nasljednicima dva puta, i to prvi put između JĐ i FĐ prema njihovom dogovoru, a drugi put u cijelosti pripada ŠĐ, pa da zaista nije jasno kome pripada predmetna nekretnina, odnosno što je bila prava volja ostaviteljice. U oporuci da je postavljen i nedopušteni uvjet da se tužitelj skrbi o imovini JĐ, tuženika, za koga ostaviteljica navodi da je duševni bolesnik.

8.4. Zaključno, tužitelj kao razlog nevaljanosti vlastoručne oporuke ističe i to da se predmetnom oporukom tužitelju daje imovina koja da je njegova posebna imovina, a ne imovina ostaviteljice i to konkretno konoba od 16 m2, koju da je tužitelj nadogradio, porušio svinjce i kokošinjce i sagradio stambeni objekt površine 69,47 m2, sve za života i uz znanje i odobrenje ostaviteljice.

9. Tijekom postupka među strankama nije bilo sporno da su stranke zakonski nasljednici iza smrti pok. FĐĆH, i to nasljednici prvog reda, kao i da je rješenjem Općinskog suda u Splitu broj O-658/12 od 25. veljače 2012. prekinut ostavinski postupak iza njezine smrti te da je tužitelj (sin ostaviteljice) upućen da u roku od trideset dana po pravomoćnosti rješenja pokrene parnicu protiv JĐ, sina ostaviteljice (tuženika pod 1.) i ŠĐ (tuženice pod 2) , kćerki ostaviteljice, radi utvrđenja da vlastoručna oporuka ostaviteljice „ [adresa], 15.8.2008.“ nije istinita i pravovaljana.

10. Iz navedenog nedvojbenim proizlazi aktivna i pasivna legitimacija stranaka, u smislu odredbe članka 222. st. 1 i st. 2 toč. 1 u vezi s odredbom članka 225. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj: 48/03., 163/03., 127/13., 33/15. i 14/19.; dalje: ZN).

11. Člankom 30. st. 1. ZN propisano je da je oporuka valjana ako ju je oporučitelj vlastoručno napisao i ako ju je potpisao, dok je stavkom 2. istog članka određeno da za valjanost vlastoručne oporuke nije nužno, ali je korisno, da su u njoj naznačeni mjesto i datum kad je sastavljena.

Vlastoručna oporuka, u smislu citiranih odredbi, je onaj oblik oporuke kod kojega je oporučitelj oporuku svojom rukom napisao i svojom rukom potpisao. 12. Uvidom u presliku oporuke iza smrti pok. FĐĆH,

„ [adresa],

15.8.2008.“ , koja je priložena u ostavinskom spisu broj O-658/12, čije utvrđenje nevaljanosti je predmet ovog postupka, utvrđeno je da je ista pisana na formatu papira A4, nosi naslov Vlastoručna oporuka, počinje riječima „ B JĐĆ“, a završava riječima „Molim poštivanje moje odluke“, oporuka je pisana vlastoručno, u njoj nije ništa precrtano ni brisano, a ostaviteljica je podebljavala određene č.zem.

13. Iako tužitelj ističe više razloga nevaljanosti navedene oporuke, koji se odnose na njezin sadržaj i način raspolaganja imovinom, tužitelju je za navesti da je sud, u odnosu na iznesene činjenične tvrdnje, razmatrao samo pravorelevantne okolnosti za valjanost vlastoručne oporuke, u smislu članka 30. ZN. Naime, sud je u odnosu na činjenice vezan dispozicijom stranaka, te nije ovlašten utvrđivati činjenice koje stranke nisu iznijele, dok svoju odluku može temeljiti samo na činjeničnoj osnovi koju su stranke iznijele tijekom postupka (članak 7., 219.st.1., 299., 352. ZPP).

14. Upravo iznošenjem činjenične osnove i isticanjem tužbenog zahtjeva tužitelj supstancira predmet spora, pa je sadržaj sudske presude uvjetovan sadržajem činjenične osnove i pravne norme koju treba primijeniti.

15. Tijekom postupka je valjalo utvrditi je li vlastoručna oporuka bila pisana rukom ostaviteljice u spornim dijelovima, koje ističe tužitelj, te je li ista potpisana od strane ostaviteljice, odnosno jesu li nadopisivani dijelovi oporuke „ [adresa], 15.8.2008.“ na koje tužitelj ukazuje, također pisani njezinim rukopisom, slijedom čega, je, sukladno dokaznom prijedlogu tužitelja, izveden dokaz grafološkim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za rukopise Darinki Tratnik iz Zagreba.

16. Imenovana sudska vještakinja je sudu dostavila nalaz i mišljenje dana 4. ožujka 2020. (list 76-83), u kojemu u bitnome navodi da se sporna vlastoručna oporuka sada pok JĐĆ nalazi na listu 11 ostavinskog predmeta broj O-658/2012 , i to u preslici dobre kvalitete, na kojoj se i temelji vještačanje koje je izradila.

16.2. Za potrebe vještačenja koriste se nesporni potpisi ostaviteljice koji se nalaze na:

-osobnoj iskaznici izdanoj 22. srpnja 2010.

-na HPB nalogu za isplatu od 20. kolovoza 2010.;

-na kartici HPB izdanoj 9/2009;

-na ugovoru o darovanju nekretnine od 12. siječnja 2006. (list 13 ostavinskog spisa);

-na prijedlogu za uknjižbu od 19. studenoga 2011.

-na preslici ugovora o kupnji dionica iz 1994.,

-te rukopisa koji se nalazi priložen crnom rokovniku oznake TANG NOVA GRADIŠKA, a korišten je rukopis popisa troškova za mjesec 8/2008 kao vremenski najbliži vremenu nastanka spornog potpisa

-rukopis na nepotpisanoj ranijoj „oporuci“ od 1. srpnja 2003.

16.3. U nalazu i mišljenju imenovana sudska vještakinja navodi kako, iako se u pravilu prilikom vještačenja potpisa isti uspoređuje s nespornim potpisima, da je u ovoj konkretnoj situaciji sporni potpis tzv. rukopisnog tipa te da je moguće njegova usporedba ne samo sa nespornim potpisima ostaviteljice već IS njezinim nespornim rukopisom.

16.4. Analiza korištenog rukopisa iz rokovnika i na nepotpisanoj oporuci iz 2003. god i usporedba s nespornim vlastoručnim potpisima ostaviteljice nije pokazala razloga uslijed kojih se taj rukopis ne bi u vještačenju tretirao kao nesporni rukopis ostaviteljice. Nesporni vlastoručni potpisi nastali su u vremenu od 1994. do 2010., što čini dugo vremensko razdoblje, koji obuhvaća i vrijeme nastanka spornog potpisa iz 2008. godine.

16.5. Sveukupni nesporni potpisi i rukopis su u cijelosti adekvatni za provođenje vještačenja.

16.6. Nakon provedene detaljne analize i usporedbe, ocjenjujući važnost i značaj nađenih podudarnosti i odsustvo relevantnih razlika, uvažavajući činjenicu da je vještačenje provedeno na kvalitetnoj preslici, a ne na izvorniku sporne oporuke, stalna sudska vještakinja za rukopise je mišljenja kako je sporni potpis „ JĐĆ“ na vlastoručnoj oporuci pisanoj u [adresa], 15. kolovoza 2008. , čija se preslika nalazi u ostavinskom spisu predmeta broj O-658/12, vrlo vjerojatno- gotovo sigurno ispisala upravo ostaviteljica JĐĆ.

16.7. Ovo je najviši stupanj vjerojatnosti koji znači postojanje zanemarivo male mogućnosti da bi neka treća osoba bila skriptor spornog potpisa na navedenoj oporuci. Decidirano mišljenje nije dano isključivo zbog toga što je vještačenje provedeno na kvalitetnoj preslici, a ne na izvorniku sporne oporuke.

17. Nakon navedenog nalaza i mišljenja, tužitelj je podneskom zaprimljenim pred ovim sudom dana 13. siječnja 2021. (list 87-88), iznio prigovore na isto, u kojima u bitnome navodi kako je vještačenje samo djelomično odgovorilo na prijeporna pitanje gleda oporuke, odnosno da je vještakinja u svom vještačenju utvrdila da potpis navedene osobe na vlastoručnoj oporuci vrlo vjerojatno-gotovo sigurno ispisala upravo ostaviteljica. Međutim, tužitelj navodi kako se vještakinja nije izjasnila glede ostalih prijepornih dijelova oporuke, i to:

-da je prostim okom vidljivo da je predmetna oporuka nadopisivana i prepravljana, odnosno da se ispod opisanog broja 6 nalazi broj 5, da se linije brojeva 5 i 6 također nalaze u rukopisu oporuke te da se laički može utvrditi da su brojevi 6, koji su naknadno dopisani na oznake parcela nije napisala oporučiteljica, jer da se iz rukopisa oporučiteljice vidi broj 6 naveden u adresi, a broj 5 da se vidi iz oznake čest. zem. [katastarska čestica] koja nije prepravljena, odnosno da broj 6 ne odgovara prepravljenom broju 6, a ispod brojeva 6 da se nazire broj 5 kako je bio napisan u oporuci prije same prepravke.

17.2. Dakle, da su najsporniji prepravci oznaka nekretnina, osobito nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], čime da se značajno mijenja volja i želja oporučiteljice, a smisao i sadržaj oporuke da time postaje neprovediv. Nadalje, da se radi o popravljanju brojeva u oporuci što da je vidljivo jer se kuće koji su predmet oporuke ne nalaze na nekretninama koje su navedene u oporuci, a nakon prepravka brojeva da se iste nekretnine dijeli 2-3 puta.

17.3. Slijedom navedenog, tužitelj je predložio da vještakinja dopuni svoje vještačenje te da se decidirano izjasni glede učinjenih prepravki oznaka nekretnina odnosno je li te prepravke sačinila oporučiteljica ili pak neka treća osoba.

18. Tuženica pod 2. nije imala primjedbi na pisani nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za rukopise Darinke Tratnik, a naprijed citirani podnesak tužitelja sa svim prigovorima koji su izneseni na nalaz i mišljenje upućeni su vještakinji na očitovanje, te se ista dopisom zaprimljenim pred ovim sudom 9. rujna 2021. (list 130-131) očitovala u bitnome kako smatra da je za utvrđivanje naknadnih nadopisivanja i prepravljanja u brojkama nužno imati na raspolaganju izvornik sporne oporuke, te kako za sada ne može jamčiti da će na izvorniku biti moguće sa sigurnošću utvrditi autentičnost brojki koji su prvo napisane pa potom prepravljane, ali da prije pregleda izvornika ni to ne može sa sigurnošću tvrditi, odnosno da se bez izvornika sporne oporuke ne može složiti s tužiteljevim opaskama o laički vidljivim razlikama u prepravljenim brojkama u odnosu na rukopis ostaviteljice.

19. Sud je tijekom ovog postupka više puta nastojao pribaviti izvornik oporuke od javnog bilježnika Marije Ivančić u [adresa], a kasnije od javnog bilježnika Snježane Ludvajić u [adresa], međutim to nije bilo moguće pa je dopuna nalaza i mišljenja u skladu sa prigovorima tužitelja izrađena na temelju preslika oporuke.

19.2. Naime, javni bilježnik Snježana Ludvajić se dopisom od 21.lipnja 2022. (list 149-150) u bitnome očitovala kako tražena oporuka nije pohranjena u njezinom uredu (odnosno uredu javne bilježnice Marije Ivančić), te za slučaj da je potpis pokojnice na oporuci ovjeravan u uredu javne bilježnice Marije Ivančić, navela je kako je dokument arhiviran odnosno uništen jer je rok čuvanja ovjerenih akata tri godine.

19.3. Nadalje, dopisom zaprimljenim pred ovim sudom dana 21.srpnja 2022. (list 151) te dana 24.srpnja 2024. (list 238-239), javni bilježnik Snježana Ludvajić se ponovno očitovala da u evidenciji nema oporuku iza pokojne ŠĐĆ, već da je isti pohranjen u evidenciji suda. Sud je provjerom u ostavinskoj pisarnici utvrdio kako original oporuke nije u arhivi suda.

20. Stalna sudska vještakinja za rukopise Darinka Tratnik, dipl. iur., se u svojoj dopuni nalaza i mišljenja zaprimljenoj pred ovim sudom 22. veljače 2023. (list 162- 176), u odnosu na prigovore tužitelja iz podneska od 13. siječnja 2021., očitovala u bitnome kako nakon provedene analize koja je detaljno opisana u nalazu, te usporedbe, a ocjenjujući važnost i značaj nađenih podudarnosti i odsustvo relevantnih razlika, uvažavajući činjenicu da je vještačenje provedeno na kvalitetnoj preslici, a ne na izvorniku sporne oporuke, smatra:

-da je rukopis sporne oporuke za koji tužitelj smatra da je nadopisan i to „ [adresa] **.**.2008. V 38 (16)“ te u četvrtom retku „ [adresa](16) „ vrlo vjerojatno - gotovo sigurno ispisala ista osoba koja je ispisala i sveukupni preostali nesporni dio rukopisa sporne oporuke, a to je upravo pok ostaviteljica JĐĆ zvana FĐĆH;

-da se ne može utvrditi vrijeme upisivanja gornje navedenih spornih dijelova, ali njihovim pisanjem (pa čak ako bi ona bila učinjena i naknadno) ni na koji način nije utjecao na čitljivost sadržaja sporne oporuke zareza niti je takvim eventualnim naknadnim upisivanjem sadržaj oporuke mijenjan;

-da je sve brojke koje su upotrebljavane u spornoj oporuci, i odnose se na pisanja datuma i brojeva zemljišnoknjižnih čestica nekretnine, vrlo vjerojatno – gotovo sigurno ispisala JĐĆ zv. FĐĆH;

-da se na preslici ne može utvrditi što je bilo upisano prije podebljavanja brojeva čestica zemlje, mogućnost da je bila upisana brojka „5“ prije nego li je podebljano upisana brojka „6“ odnosno „1“ potom „2“ koje su na preslici jasno čitljive, ne može se niti potvrditi niti isključiti.

20.2. Stupanj vjerojatnosti koji je u dopuni nalaza i mišljenja izražen s „ vrlo vjerojatno-gotovo sigurno“ predstavlja najviši stupanj vjerojatnosti koji znači postojanje zanemarivo male mogućnosti da bi neka treća osoba bila skriptor spornih „nadopisivanih“ ili “prepravljenih“ dijelova sporne oporuke.

20.3. Isključivi razlog za davanje mišljenja u najvišem stupnju vjerojatnosti, a ne decidiranom, je u činjenici da je vještačenje provedeno na kvalitetnoj preslici, a ne na izvorniku sporne oporuke.

20.4. Za potrebe vještačenja korišten je nesporni rukopis ostaviteljice koji se nalazi na:

-u priloženom crnom rokovniku oznake TANG NOVA GRADIŠKA, koji sadrži bogat rukopis nastao u dužem vremenskom razdoblju od 1998. do 2010.,

-nepotpisanoj ranijoj „oporuci“ od 1.7.2003.;

-dva lista (četiri stranice) s vodoravnim linijama, istrgnuto iz rokovnika formata manjeg od A-5 kakav je format i crnog rokovnika

-ostali materijal naveden u osnovnom vještačenju, a koji nesporni rukopis je adekvatan za provođenje vještačenja.

20.5. Vještakinja nadalje navodi kako je u dodatnom nalazu i mišljenju razmotrila sve prigovore tužitelja iz navedenog podneska, na koje se referirala, time da izvornik oporuke i dalje nije dostupan za vještačenje, slijedom čega je razmotrila i odgovorila na onaj dio primjedaba tužitelja za koje to dostupna preslika sporne oporuke omogućava, i čiji sadržaj rukopisa tužitelj osporava.

20.6. Sud smatra nalaz i mišljenje imenovane vještakinje stručnim i argumentiranim, izrađenim u skladu sa pravilima struke nakon pregleda nespornih rukopisa pok. ostaviteljice te preslika oporuke koji je priložen ostavinskom spisu broj O-658/12, te ga tužitelj svojim prigovorima nije doveo u pitanje.

21. Temeljem rezultata ovako provedenog dokaznog postupka, ovaj sud je stava kako tužitelj, na kojemu je teret dokaza, tijekom ovog postupka, usprkos činjenici što vještačenje po vještaku za rukopise nije provedeno na originalu, već na preslici oporuke, nije sa uspjehom dokazao da pokojna ostaviteljica nije vlastitim rukopisom napisala (po tužitelju) sporne dijelove vlastoručnu oporuke „ [adresa], 15.8.2008,“ kao i da istu nije potpisala, na koje tužitelj ukazuje kao sporne u činjeničnim navodima tijekom postupka.

22. Naime, u situaciji u kojoj se imenovana vještakinja u nalazu i mišljenju te u dopuni istoga decidirano izjasnila kako je rukopis sporne oporuke za koji tužitelj smatra da je nadopisan odnosno podebljavan, vrlo vjerojatno – gotovo sigurno, ispisala pok. ostaviteljica JĐĆ, zvana FĐĆH, te da je ista vrlo vjerojatno – gotovo sigurno potpisala vlastoručnu oporuku, koji stupanj vjerojatnosti predstavlja najviši stupanj vjerojatnosti te podrazumijeva postojanje zanemarivo male mogućnosti da bi neka treća osoba bila skriptor spornih „nadopisivanih“ ili „prepravljenih“ dijelova sporne oporuke, dok isti nije iznesen u stupnju decidiranosti jer je vještačenje provedeno na kvalitetnoj preslici, a ne na izvorniku oporuke, sud je stava kako je tijekom postupka nespornim utvrđeno da je vlastoručna oporuka pok. ostaviteljice BĐĆ valjana, u smislu članka 30. st. 1. ZN.

23. Prema stavu ovog suda, stupanj vjerojatnosti – gotovo sigurno , govori u prilog činjenici da postoji pozitivna identifikacija nespornog rukopisa ostaviteljice sa spornim dijelova oporuke i potpisa ostaviteljice, a samim tim otklanja sumnju u ispunjenje uvjeta za valjanost vlastoručne oporuke iz članka 30. st.1. ZN.

24. Sud je odbio izvođenje dokaza geodetskim vještačenjem na licu mjesta, koji je tužitelj predložio na okolnost identifikacije nekretnine kojima je ostaviteljica raspolagala, kao nepotreban.

25. Naime, u svakoj parnici sud raspravlja određeni odnos među parničnim strankama i spor o pravu, odnosno o obvezi koja nastaje iz toga odnosa , te pravilna presuda pretpostavlja jasan i pouzdan sud o postojanju pravnog odnosa i određenog prava odnosno obveze iz tog odnosa. To se postiže kada sud istinito utvrdi činjenični i pravni osnov za postojanje prava o kome se vodi spor na način da mora za osnov prava u tijeku raspravljanja, kao iza osnov suđenja uzeti određeno pravno pravilo materijalnog prava, pa u skladu sa njim pravilno raspraviti i utvrditi činjenice važne za postojanje prava i potom, na osnovu tako raspravljenog i istinito utvrđenog činjeničnog stanja, primjenom odgovarajućeg pravnog pravila , obrazloženo suditi o pravu koje je predmet spora u parnici.

26. Pravni osnov ovog postupka je utvrđenje ništavosti vlastoručne oporuke pok. ostaviteljice JĐĆ, zvana FĐĆH, odnosno da ista nije istinita i pravovaljana, dok je člankom 30. st. 1. ZN, određeno da je oporuka valjana ako ju je oporučitelj vlastoručno napisao i ako ju je potpisao. U opisanim uvjetima, identifikacija nekretnina kojima je ostaviteljica raspolagala pobijanom oporukom, ne predstavlja pravno relevantnu činjenicu za utvrđenje pretpostavki valjanosti vlastoručne oporuke iz citirane odredbe.

27. Glede navoda tužitelja iz činjeničnog supstrata tužbe da bi ostaviteljica bila u zabludi prilikom sastava prijeporne oporuke, jer je vlastoručna oporuka ostaviteljice nadopisivana drugim rukopisom, da oznake nekretnina ne odgovaraju stvarnom stanju i da se iste nekretnine među nasljednicima dijele dva puta, za navesti je da je zabluda jedan od razloga radi kojih se može tražiti poništenje (pobojnost) oporuke. Međutim, kako tužitelj ne postavlja tužbeni zahtjev na poništenje vlastoručne oporuke pok. ostaviteljice, a sud u parničnom postupku odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (članak 2. ZPP), dok se pobojnost ne može isticati kao prigovor, to sud nije razmatrao iznesene navode.

28. Slijedom iznesenog, tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan te je odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

29. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 1., članku 155. i članku 164. ZPP. Imajući na umu navedene zakonske odredbe, ovaj sud smatra da je tužitelj, koji je u cijelosti izgubio parnicu, dužan tuženici pod 2. naknadi nastale troškove postupka.

30. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora u iznosu od 250.000,00 kn / 33.180,70 eura, te Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23.; dalje: Tarifa), prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 EUR (Tbr. 54 Tarife).

31.S obzirom na odredbe Tarife kao i postavljeni zahtjev za naknadu troškova, tuženici pod 2. su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

-zastupanje na ročištu od 4. travnja 2019. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 500,00 eura;

-sastav podneska od 30. travnja 2019. (Tbr. 8/1 Tarife), iznos od 500,00 eura,

- zastupanje na ročištu od 8. srpnja 2019. (Tbr. 9/1 Tarife), iznos od 500,00 eura;

-sastav podneska od 11. lipnja 2019. (Tbr 8/1 Tarife), iznos od 500,00 eura;

-sastav podneska od 15. listopada 2019. (Tbr. 8/3 Tarife), iznos od 250,00 eura;

-sastav podneska od 10. ožujka 2021. (Tbr. 8/1 Tarife), iznos od 500,00 eura;

-sastav podneska od 28. travnja 2021 (Tbr 8/1 Tarife), iznos od 500,00 eura;

-zastupanje na ročištu od 13. svibnja 2021. (Tbr 9/2 Tarife), iznos od 250,00 eura;

-zastupanje na ročištu od 5. srpnja 2021. (Tbr 9/5 Tarife), iznos od 125,00 eura;

- zastupanje na ročištu od 5. srpnja 2021. (Tbr 9/5 Tarife), iznos od 125,00 eura;

-zastupanje na ročištu od 24. kolovoza 2021. (Tbr 9/2 Tarife), iznos od 250,00 eura;

-zastupanje na ročištu od 25. listopada 2021. (Tbr 9/2 Tarife), iznos od 250,00 eura; zastupanje na ročištu od 19. listopada 2022. (Tbr 9/5 Tarife), iznos od 125,00 eura; zastupanje na ročištu od 20. ožujka 2023. (Tbr 9/5 Tarife), iznos od 125,00 eura;

-sastav podneska od 23. ožujka 2023. (Tbr. 8/3 Tarife), iznos od 250,00 eura,

- zastupanje na ročištu od 11. srpnja 2024. (Tbr. 9/1 Tarife), iznos od 500,00 eura;

-zastupanje na ročištu od 7. studenoga 2024. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 500,00 eura / odnosno ukupni iznos od 5.750,00 eura, što uvećano za PDV po stopi od 25% (1.437,50 eura), daje iznos od 7.187,50 eura.

32. Dakle, tuženici pod 2. je trebalo priznati troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 7.187,50 eura.

33. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II.. izreke ove presude.

U Splitu, 8. siječnja 2025.

Sutkinja:

Ivana Jukić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove odluke stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku pod 1.

- tuženici pod 2. po punomoćniku

- u spis