Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europske avenije 7

31000 Osijek

Poslovni broj: Psp-24/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Kameliji Matijašević, u pravnoj stvari tužitelja LČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Krunoslavu Vukšiću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika ĆČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Slavenu Vrbošiću, odvjetniku iz Osijeka, radi smetanja posjeda, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 05. prosinca 2024. u nazočnosti tužitelja i tuženika osobno i njihovih punomoćnika, dana 08. siječnja 2025., objavio je i

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se tužba tužitelja kao nepravovremena s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Utvrđuje se da je tuženi ĆČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], smetao LČK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prednicu tužitelja LČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u posljednjem mirnom suposjedu kuće u [adresa], koja je suvlasništvo stranaka u dijelu koji se odnosi na krov kuće i to svakoga u ½ dijela.

Nalaže se tuženom ĆČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju LČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vrati oduzeti suposjed kuće u [adresa], na način da tužitelju preda duplikat ključeva stana na I katu kuće u [adresa], te mu nadalje zabranjuje daljnje uznemiravanje suposjeda kuće u odnosu na tužitelja pod prijetnjom novčane kazne, a sve u roku od 12 sati od donošenja ovog rješenja, te se nalaže tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog parničnog postupka u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.".

II. Nalaže se tužitelju LČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku ĆČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročeni parnični trošak od 625,00 eura (šestodvadesetpeteura) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica LČK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], je podnijela tužbu protiv tuženika dana 03. lipnja 2019. radi smetanja posjeda kojom zahtijeva da sud utvrdi da ju je tuženik smetao u posljednjem mirnom suposjedu kuće u [adresa], koja je u njihovom suvlasništvu u dijelu koji se odnosi na krov kuće i to svatko u ½ dijela, te da sud naloži tuženiku da joj vrati oduzeti suposjed kuće na način da joj preda duplikat ključeva stana na 1. katu kuće u [adresa], kao i da mu se nadalje zabrani dalnje uznemiravanje suposjeda kuće pod prijetnjom novčane kazne, a sve u roku od 12 sati od donošenja rješenja.

2. Rješenjem ovoga suda broj Psp-13/2019-14 od 13. kolovoza 2024. sud je utvrdio prekid parničnog postupka zbog smrti tužiteljice LČK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i odlučio da će se prekinuti postupak nastaviti kada nasljednik ili skrbnik ostavštine preuzme postupak ili kada ih sud na prijedlog protivne strane ili po službenoj dužnosti pozove da to učine, temeljem čl. 12. t. 1. i čl. 215. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.).

3. Temeljem čl. 215. st. 1. i 7. Zakona o parničnom postupku, rješenjem broj Psp-13/2019-16 od 26. kolovoza 2024. pozvan je LČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljednika pok. tužiteljice LČK, da preuzme ovaj parnični postupak iza pok. tužiteljice, te se sukladno izjavi istog od 17. rujna 2024. da preuzima postupak, ova parnica nastavila.

4. Prednica tužitelja tužbu obrazlaže navodeći da se zajedno sa tuženikom nalazi u posljednjem mirnom suposjedu kuće u [adresa], koja je u njihovom suvlasništvu u dijelu koji se odnosi na krov kuće i to svakoga u ½ dijela, te da joj je tuženik oduzeo suposjed kuće na način da je promijenio bravu na ulaznim vratima dvorišne kapije pa nije mogla svojim ključevima otključati ulazna vrata, te ključeve od ulaznih vrata stana preko kojeg se ulazi na tavan kuće i priječi joj ulazak u isti na način da joj odbija predati duplikat ključa za tu bravu. Navodi da je od tuženika putem e maila, a potom i putem svog punomoćnika preporučenom poštom zatražila predaju ključeva stana preko kojeg se ulazi u krov kuće, na što se on oglušio, a to je i ranije činio kada je dana 12. veljače 2011. morala intervenirati policija. Na navedeni način, tuženik joj je oduzeo posljednji suposjed kuće, pa nije u mogućnosti vršiti svoje pravo suvlasništva i koristiti kuću za svoje potrebe. Tijekom postupka ističe da joj tuženik priječi ulazak u gornji dio kuće koji je u tuženikovom vlasništvu, te da su zajedno radili rekonstrukciju krova 2019. pa njen mirni posjed nikada nije prestao.

5. Podneskom od dana 01. srpnja 2019. prednica tužitelja pak navodi da joj je oduzet posljednji suposjed pa nije moguće vršiti pravo vlasništva i koristiti kuću za svoje potrebe u cijelom obimu vlasništva, pa vrši preinaku tužbe na način da zahtijeva od suda da utvrdi da joj je tuženik oduzeo njen posljednji suposjed predmetne kuće u dijelu koji se odnosi na tavan kuće i to svakoga u ½ dijela, te da mu naloži da vrati oduzeti suposjed na način da joj preda duplikat ključeva stana na katu predmetne kuće i zabrani daljnje uznemiravanje suposjeda kuće pod prijetnjom novčane kazne, a kojoj se preinaci tuženik protivio na ročištu od 12. rujna 2019.

6. Sukladno čl. 190. st. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku, tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu. Nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

7. Sukladno odredbi čl. 191. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku, preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Ako tužitelj preinačuje tužbu tako da, zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti.

8. U konkretnom slučaju, prednica tužitelja je nakon dostave tužbe tuženiku, preinačila tužbu tako što je tvrdila da joj je tuženik oduzeo posljednji suposjed kuće, a ne smetao u njenom posljednjem mirnom suposjedu kuće koji se odnosi na krov u ½ dijela.

9. Budući je u konkretnom slučaju bio potreban pristanak tuženika, jer je tužba preinačena nakon dostave tužbe tuženiku i njegovog očitovanja na navode iz tužbe, a tuženik se na pripremnom ročištu od dana 12. rujna 2019. protivio preinaci tužbe, pa u odnosu na drugačije činjenične navode tužitelja u podnesku od 01. srpnja 2019. i uzimajući u obzir da je tužba podnesena još 03. lipnja 2019., te da se tuženik protivio preinaci, sud je smatrao da nije svrsishodno dopustiti preinaku u konkretnom slučaju, radi čega je na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 05. prosinca 2024. donio rješenje kojim nije dopustio preinaku tužbe.

10. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, te smatra da je nastupila prekluzija za podnošenje tužbe za smetanje posjeda u konkretnom slučaju, jer je tužitelj u svom iskazu naveo da je za čin smetanja saznao još 2012. godine od kada on i njegova prednica - pok. supruga VČ, nisu mogli pristupiti tavanu kuće. Nadalje navodi da tužitelj i njegova prednica pok. supruga LČK, nikada nisu bili u suposjedu predmetnog tavana, a niti u posjedu stana B na katu kuće koji je isključivo u njegovom samovlasništvu. Pojašnjava da je samovlasnik stana B na katu kuće koja se nalazi u [adresa], dok je tužitelj suvlasnik i suposjednik donje etaže (stana A) u [adresa], a samo je suvlasnik tavana kuće, jer niti tužitelj, niti njegova prednica pok. supruga LČK nikada nisu imali posjed predmetnog tavana, o čemu svjedoči i sam podnesak prednice tužitelja priložen uz tužbu u kojem se poziva na predaju ključeva od njegovog stana kako bi mogla pristupiti tavanu. Pojašnjava da je pristup predmetnom tavanu moguć isključivo kroz suvlasnički dio nekretnine u njegovom samovlasništvu (stan B) gdje tužitelj i njegova pok. supruga nikada nisu imali pravo prolaska, a niti ključeve od njegovog stana, pa samim time niti posjed kao faktičnu vlast na stvari, a posebno uzevši u obzir kako su u dugogodišnjoj zavadi, ne pričaju od kraja 1996. godine pa nadalje, osim u razdoblju od 2011. -2012. godine radi organiziranja sahrane u obitelji, te su se vodili mnogobrojni sudski postupci između njegove sada pok. majke koja je sestra prednice tužitelja LČK, a u kojim ju je postupcima on zastupao kao odvjetnički vježbenik, a nakon toga kao odvjetnik, dok je neke od tih parnica preuzeo kao stranka stupivši na mjesto svoje majke kao njen jedini zakonski nasljednik. Stoga smatra da tužitelj niti njegova prednica nikada nisu imali suposjed predmetnog tavana, pa stoga tužitelju ne pripada pravo na posjedovnu pravnu zaštitu.

Nadalje navodi da je nesporno da je brava na ulaznoj kapiji u dvorište promijenjena prilikom renoviranja suvlasničkog dijela u njegovom samovlasništvu (stana B na katu kuće) jer je bila oštećena, a istoga dana je prednici tužitelja predao nove ključeve kapije pa joj posjed nije ni oduzet, niti smetan, uz napomenu da postoji i druga dvorišna kapija udaljena 2m od iste, na kojoj brava nije promijenjena, niti oštećena.

11. Tijekom dokaznog postupka sud je saslušao tužitelja i tuženika, te izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige za predmetne nekretnine, dopis upućen tuženiku dana 13. svibnja 2019. s povratnicom, e-mail tužitelja od 17. svibnja 2019., te kopiju bilješke o intervenciji policije od 12. veljače 2011.

12. Na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 05. prosinca 2024. tužitelj je odustao od dokaznog prijedloga za očevidom na licu mjesta, a tuženik je odustao od dokaznog prijedloga za priklopom predmeta ovoga suda radi uvida pod brojem P-1187/2013, P-945/2018, P-1096/2016, R1-213/2012, R1-113/2019 i O-1572/2018.

13. Ocjenjujući svaki dokaz posebno, sve dokaze zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku, a prema svom uvjerenju, sud je zaključio da je u konkretnom slučaju nastupila prekluzija prava na podnošenje tužbe sukladno čl. 21. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 129/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015. i 94/2017.).

14. Stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, te je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, sukladno odredbi čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

15. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za pružanjem suposjedovne zaštite na nekretnini opisanoj u izreci rješenja u smislu čl. 21. i čl. 24. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

16. Između stranaka nije sporno:

- da je prednica tužitelja bila, a sada je tužitelj suvlasnik i suposjednik stana A u 2/3 dijela koji se nalazi u prizemlju donje etaža nekretnine u [adresa],

- da je tuženik samovlasnik stana B koji se nalazi na gornjoj etaži nekretnine u [adresa], a suvlasnik u 1/3 dijela stana A na donjoj etaži predmetne nekretnine,

- da su stranke suvlasnici tavanskog prostora u koji se može pristupiti isključivo iz kupaonice koja se nalazi u stanu B na gornjoj etaži u samovlasništvu tuženika.

17. Među strankama je sporno:

- da li je tužitelj, odnosno prednica istog prekludirana u pravu na zaštitu suposjeda u konkretnom slučaju;

- da li je prednica tužitelja imala pravo prolaska kroz stan B na gornjoj etaži u samovlasništvu tuženika i ključeve istog, odnosno posjed tavana na koji se može pristupiti isključivo iz tog stana,

- da li je tuženik smetao prednicu tužitelja u suposjedu kuće u [adresa], na način da je promijenio bravu na ulaznim vratima dvorišne kapije tako da ista nije mogla svojim ključem otključati ulazna vrata, te na način da odbija dati ključeve od svog stana iz kojeg se ulazi na tavan kuće i time priječi pristup na tavan. 18. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je u predmetnoj nekretnini u [adresa], vlanik stana A koji se nalazi u prizemlju kuće, te suvlasnik tavanskog prostora koji se nalazi iznad stana B na katu kuće koji je u samovlasništvu tuženika, a na koji se tavan može doći isključivo kroz kupaonicu u stanu tuženika. Navodi da je tuženik njegovoj prednici odbijao dati ključeve svoga stana (stan B) kako bi mogla koristiti tavanski prostor, te da između njih nije bilo nikakvog sporazuma vezano za korištenje tog tavanskog prostora. Navodi da im tuženik nije dao da vide taj tavanski prostor nakon što je obavio rekonstrukciju prostora. Priznaje da im je tuženik dao ključ od brave na dvorišnoj kapiji koju je zamijenio. Napominje da je ključeve stana B u vlasništvu tuženika imala njegova punica sve do njene smrti 2012. godine, a od kada je tuženik njegovoj prednici LČK onemogućio pristup u svoj stan, pa dakle od 2012. godine nisu mogli pristupiti u tavanski prostor iz tuženikovog stana. Predlaže da spor riješe mirnim putem na način da tuženiku ustupi svoj suvlasnički dio na tavanu, a tuženik da mu zauzvrat preda u vlasništvo oko 15m² prostora u prizemlju kuće, gdje je on vlasnik stana A.

19. Iz iskaza tuženika proizlazi da je u cijelosti vlasnik stana B koji se nalazi na gornjoj etaži kuće u [adresa], a suvlasnik je 1/3 stana A koji se nalazi u prizemlju kuće, dok je 2/3 u suvlasništvu tužitelja, te su ulazi za stan A i B odvojeni. Tavanski prostor koji se nalazi iznad njegovog stana (stan B) je podijeljen po suvlasničkim dijelovima stana A i stana B, a ne može se izjaniti koliki su suvlasnički dijelovi njega i tužitelja u tom prostoru, niti da li je prostor etažiran. Napominje da se u taj tavanski prostor može doći isključivo iz kupaonice u njegovom stanu, a ne postoji nikakav sporazum među strankama o korištenju tog dijela ili o pristupu istom iz njegovog stana. Napominje da do dopisa od 13. svibnja 2019. koji je priložen uz tužbu, nikada niti prednica tužitelja, niti tužitelj nisu zahtijevali od njega da im preda ključeve svoga stana kako bi mogli pristupiti tavanu. Njihovi odnosi su narušeni još od 1997. godine kada je tužiteljeva obitelj podnijela tužbu protiv njegove sada pok. majke radi suvlasničkih omjera na predmetnoj nekretnini, te niti tužitelj, niti njegova prednica pok. LČK nikada nisu imali pristup na tavanski prostor iznad njegovog stana na katu kuće, niti pravo prolaska kroz njegov stan i ključeve istog, pa osporava da bi i punica tužitelja imala pristup u njegov stan do 2012. godine, a niti je itko iz tužiteljeve obitelji ikad tražio iz bilo kojih razloga da pristupi na taj tavanski prostor. 20. Iz dopisa punomoćnika prednice tužitelja od 13. svibnja 2019. u bitnom vezano za predmet spora proizlazi da se tuženika podsjeća da je prednica tužitelja suvlasnica na krovnom dijelu kuće pa ga poziva da joj preda ključeve ulaznih vrata njegovog stana kako bi mogla doći do svog suvlasničkog dijela, izvršiti kontrolu prostora i nesmetano koristiti taj prostor u suvlasničkom dijelu koji joj pripada.

21. Uvidom u sadržaj e-maila tužitelja od 17. svibnja 2019. je utvrđeno da se odnosi na razgovor između njega i njegovog punomoćnika vezano za ostale sporove sa tuženikom.

22. Ostale izvedene dokaze sud nije posebno obrazlagao jer su nesporni među strankama, odnosno nebitni za ovaj spor.

23. Temeljem čl. 441. Zakona o parničnom postupku, raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničit će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

24. Temeljem čl. 21. st. 1. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja.

25. Sukladno čl. 24. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, svaki je suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnoga smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjega suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.

26. Temeljem čl. 22. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

27. Sukladno čl. 25. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, posjed koji je s ostavitelja prešao na nasljednike ovlašten je štititi svaki nasljednik, odnosno sunasljednik od samovlasnoga smetanja treće osobe.

28. Polazeći od odredbe čl. 22. st. 2. Zakona o vlasništvu, odlučne činjenice za donošenje odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva su posljednji posjed i čin smetanja.

29. Iz iskaza tuženika proizlazi da ni prednica tužitelja, a niti itko iz njene obitelji nisu nikada imali suposjed na tavanskom prostoru u koji se može pristupiti iz kupaonice u njegovom stanu, niti pravo prolaza ili pristupa u njegov stan, a niti je itko od obitelji tužitelja tražio od njega da mu preda ključeve njegovog stana radi pristupa tavanu. Navodi da su odnosi stranaka narušeni unazad dugo godina i u tijeku su parnični i izvanparnični postupci između njih, a između ostalog i radi spora oko suvlasničkih omjera na predmetnoj nekretnini. Napominje da je ključ od dvorišne kapije zamijenio jer je bio oštećen i istoga dana novi ključ dao prednici tužitelja, a koje je tvrdnje tužitelj u svom iskazu i potvrdio.

30. Iskaz tužitelja i činjenični navodi u tužbi nisu sukladni. Naime, tužitelj u svom iskazu potvrđuje da on i njegova prednica pok. LČK od 2012. godine pa nadalje nisu imali pristup na tavanski prostor u koji se dolazi iz tuženikovog stana, a da je do 2012. godine pristup tuženikovu stanu imala tužiteljeva punica, dok se u tužbi pak navodi da je tuženik prednici tužitelja tek dana 04. svibnja 2019. oduzeo suposjed kuće i da se ona do tada nalazila u posljednjem mirnom suposjedu predmetne kuće u dijelu koji se odnosi na krov kuće. Konačno, tužitelj u svom iskazu potvrđuje da od 2012. godine njegova prednica, niti on nemaju pristup tavanu na predmetnoj nekretnini, ali da je ključeve od dvorišne kapije tuženik uručio prednici tužitelja prije podnošenja tužbe.

31. Tužba u ovoj pravnoj stvari je podnesena dana 03. lipnja 2019. godine.

32. Prednica tužitelja je saznala za čin smetanja i počinitelja 2012. godine.

33. Ključeve od ulazne kapije predmetne nekretnine je tuženik uručio prednici tužitelja prije pokretanja ovog postupka.

34. Prekluzija je pravni institut koji označava gubitak prava ili mogućnost da se ostvari neko pravno djelovanje zbog propuštanja određenog roka ii ispunjenja određenih uvjeta. Naime, pravo na traženje posjedovne zaštite ograničeno je subjektivnim i objektivnim rokom sukladno citiranoj odredbi čl. 21. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Navedeni rokovi su prekluzivne naravi i na njih sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga tužbu treba podnijeti u roku od 30 dana od dana kada je tužitelj saznao za smetanje posjeda i počinitelja smetanja, a ukoliko je od dana kada je smetanje izvršeno protekao objektivni rok od godine dana, tužba za zaštitu posjeda se više ne može podnijeti.

35. U ovom slučaju, tužitelj kao pravni slijednik LČK je prekludiran jer je propušteno podnijeti tužbu za smetanje posjeda u roku od 30 dana od saznanja za smetanje, budući iz iskaza istog jasno proizlazi da im je posjed oduzet još 2012. godine, a tužba je podnesena dana 03. lipnja 2019. godine. U odnosu na navod prednice tužitelja da joj je tuženik oduzeo suposjed kuće i na način da je promijenio bravu na ulaznim vratima dvorišne kapije pa nije mogla svojim ključevima otključati ulazna vrata, treba napomenuti da je tužitelj u svom iskazu potvrdio navode tuženika da je isti predao ključeve od ulazne kapije dvorišta prednici tužitelja.

36. Slijedom navedenog, kako je tuženik ključeve od dvorišne kapije predmetne nekretnine nesporno uručio prednici tužitelja, dok je u odnosu na suposjed tavana koji je obuhvaćen tužbenim zahtjevom tužba podnesena izvan zakonom propisanog roka, pa je nastupila prekluzija zahtijevati sudsku zaštitu zbog smetanja posjeda, tužba je odbačena kao nepravovremena kao pod I. izreke rješenja.

37. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, prema kojoj stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

38. Zahtjev tuženika za naknadom troška od 625,00 eura je osnovan u cijelosti i sastoji se od zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ime jednokratne nagrade od 500,00 eura (Tbr. 7.t.2.) i PDV-a od 125,00 eura (Tbr. 46.) i sukladan je navedenim tarifnim brojevima Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023), te čl. 151. st. 1. i 2., čl. 155. i čl. 164. st. 1. – 4. Zakona o parničnom postupku, radi čega je odlučeno kao pod II. izreke.

U Osijeku, 08. siječnja 2025.

Sutkinja

Kamelija Matijašević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, odnosno u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1.Punomoćniku tužitelja

2.Punomoćniku tuženika