REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj 12. K-2265/2021-49

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Martini Pamić, kao predsjednici vijeća, uz sudjelovanje Anamarie Schmidt kao zapisničarke, u kaznenom predmetu optuženika ĐŽ, zbog kaznenog djela iz članka 236. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11. i 144/12. – dalje: KZ/11.) povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KO- DO-1052/2021 od 30. lipnja 2021., s izmjenama od 28. svibnja 2024. i 8. siječnja 2025., nakon održane javne rasprave 8. siječnja 2025., u prisutnosti zamjenice općinske kaznene državne odvjetnice u Zagrebu, Saše Cigale Aman, optuženog ĐŽ osobno uz branitelja, odvjetnika Josipa Reljića osobno te opunomoćenika oštećenika CŽ, odvjetnika Dražena Ivanića, a u odsutnosti svih 13. siječnja 2025. objavio je, a 8. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I./ Na temelju članka 455. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. – odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22. i 36/24. – dalje: ZKP/08)

optuženi ĐŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], sina Đ i JŽ rođene C, rođenog **.**.1965. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], boravištem u [adresa] ( kod JŽ, majka), općina [adresa], državljanina RH, umirovljenika, sa završenom SSS, oženjenog, oca dvoje djece, nalazi se na slobodi, kazneno neosuđivan

k r i v  j e

što je

u travnju 2015. u Zagrebu prema unaprijed stvorenoj nakani da se nepripadno materijalno okoristi neistinito predočio CŽ da će mu pozajmiti 20.000,00 eura uz kamatu od 10% iako stvarnu nakanu da mu novac pozajmi nije imao, te ga, kao sredstvo osiguranja povrata zajma zatražio da mu OŽ garantira svojim zemljištem u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], vlasništvo njegovog oca, pa kada je OŽ vjerujući da će mu pozajmiti novac pristao te sklopio s njim Ugovor o zajmu 13. travnja 2015. radi osiguranja vraćanja zajma u tom ugovoru se obvezao ishoditi uknjižbu založnog prava na suvlasničkom dijelu od 63/80 nekretnine označene kao z. k. č. [katastarska čestica] vrt i 3455 vinograd u zemljišnim knjigama 73 k. o. [katastarska općina], i nakon što je svoj potpis ovjerio u uredu javnog bilježnika ŽŽ, dogovoreni zajam mu nikad nije predao, te je pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pokrenuo postupak protiv CŽ radi plateža 33.000,00 eura, a u zemljišne knjige Općinskog suda u Dubrovniku upisao o tome zabilježbu spora na opisanoj nekretnini, tako da OŽ nije mogao raspolagati svojim suvlasničkim udjelom u nekretnini točno neutvrđene vrijednosti, ali svakako veće od 33.000,00 eura.

dakle, s namjerom da s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist dovede nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini, čime je prouzročena znatna šteta,

čime je počinio kazneno djelo prijevare – opisano u članku 236. stavak 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 236. stavku 2. KZ/11.

Na temelju članka 236. stavak 2. KZ/11 optuženi ĐŽ osuđuje se na

KAZNU ZATVORA U TRAJANJU 1 (JEDNE) GODINE

Na temelju članka 56. KZ/11 optuženom se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

te izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko optuženi u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

II./ Na temelju članka 145. stavak 2. točke 6. i 7. ZKP/08 optuženi je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka i to troškove paušala u iznosu 100,00 eura, u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti presude te nužne izdatke oštećenika i nagradu i nužne izdatke opunomoćenika oštećenika, u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem po pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom optužnicom izmijenjenog činjeničnog opisa 30. lipnja 2021. Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu optužilo je optuženog ĐŽ za počinjenje kaznenog djela protiv imovine, kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavak 2. KZ/11, na način kako je činjenično i pravno opisano u izreci presude.

2. Rasprava u ovom predmetu održana je na temelju članka 19. b stavka 4. ZKP/08 pred predsjednicom vijeća kao sucem pojedincem.

3. Pozvan da se očituje o osnovanosti optužnice optuženik je porekao da bi počinio kazneno djelo na način kako mu je stavljeno na teret izmijenjenom optužnicom.

4. U svojoj obrani naveo je da poznaje CŽ preko dvadeset godina i u tom poznanstvu da su imali i dobrih i loših strana, da mu je optuženik znao posuđivati novac koji bi on vraćao, a nekada ga i ne bi vratio. Sjeća se kako ga je 2015. tražio veću svotu novaca i to je bio iznos od 30.000,00 eura i on je došao sa specijalnom punomoći od svog oca kojom mu je otac dopuštao raspolaganje nekretninama i tada su otišli kod javnog bilježnika i odvjetnika. On je primio iznos od 30.000,00 eura od optuženog i to u Ulici baruna Filipovića jer je upravo on zahtijevao da se novac preda izvan ureda odvjetnika jer je i drugima bio dužan. Napomenu je kako je primio 30.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti. Nakon toga je optuženik ponovno otišao kod odvjetnika koji je pregledao papire i tada ga je odvjetnik obavijestio da je potrebna još jedna specijalna punomoć, oca CŽ neovisno o tome što je on prethodno već imao specijalnu punomoć za prodaju nekretnina. Optuženik je o tome obavijestio CŽ i rekao mu je da će otići i donijet mu novu specijalnu punomoć i tako je i napravio. Nakon toga se nisu vidjeli skoro godinu, godinu i pol dana, da bi jednog dana CŽ došao kod optuženog sa idejom da ima kupca za zemlju i da se oni dogovore kako da se to skine. Pojašnjava kako misli na optuženikovu upisanu zabilježbu u zemljišnim knjigama, koju je upisao nakon što mu je predao novac. Naime, optuženik je zabilježio u zemljišnim knjigama da ne može prodati te nekretnine prije negoli mu vrati predani novac. U tim pregovorima su sudjelovali odvjetnici i to ŠŽ i MŽ, CŽ je tražio da se nagode, a koliko je optuženom poznato u telefonskom razgovoru mu je odvjetnik objasnio i rekao na koji način se može izbrisati zabilježba u zemljišnim knjigama. U pregovorima sa CŽ optuženik je glede povrata svoga novca tražio zakonsku kamatu. Na poseban upit suda optuženik je naveo da je dogovor prilikom posudbe novca bio taj da će CŽ vratiti posuđeni novčani iznos nakon što proda zemlju u Konavlima i još je rekao kako će optuženog nagraditi, a spominjao je iznos od 3% ukoliko optuženik nađe kupca. Optuženom nije poznato zbog čega je CŽ tražio navedeni iznos, poznato mu je samo da je bio dužan mnogima. Na posebno pitanje branitelja odgovorio je kako su se odvjetnik ŠŽ, oštećeni CŽ, njegov prijatelj MŽ i on susreli u caffe bar Excelente u Baštijanovoj ulici i to na inicijativu CŽ jer ga je on kontaktirao i naveo da ima kupca. Optuženik mu je na to rekao da će pozvati odvjetnika koji mu je u to vrijeme vodio taj slučaj, a upravo iz razloga kako bi isti objasnio i razgovarao o tome sa CŽ. Za MŽ je naveo da je on dugogodišnji kućni prijatelj i da je bio na tom susretu kao prijatelj. Na posebno pitanje zastupnice optužbe odgovorio je kako poznaje FŽ i to unatrag četrdeset godina, poznaju se još iz Njemačke, on je njegov susjed, žive u istoj ulici, on na broju 15, a optuženik na broju 17. Nikada nije bio u njegovom stanu dok je CŽ dolazio sto puta kući. Za ZŽ je naveo da mu je to susjed, a nakon što mu je predočen dio iskaza sa rasprave 9. listopada 2022. list 129 spisa četvrta strana zapisnika i to od trećeg odlomka iskaza svjedoka CŽ u kojem je isti naveo da mu je optuženik rekao da može dobiti 30.000,00 eura od ZŽ navodi kako to nije točno. Predaji novaca bili su prisutni samo CŽ i on, na njegovo inzistiranje, a optuženik mu je predao novac u raznim apoenima od po 200,00, 500,00 i 1.000,00 kuna. Ne sjeća se jer je prošlo dosta vremena, a te 2015. je optuženik imao svog novca, radio je u kasinu, imao je vlastite ušteđevine i otac mu je radio u Njemačkoj, može reći da je tada imao dosta novaca. Točno je da sam je posuđivao novac od ZŽ i to koliko je po prilici bilo potrebno nekada 1.000,00 nekada 2.000,00 a nekada i 3.000,00 eura i kuna. Sve što je primio od ZŽ, optuženi mu je i vraćao. Ne zna kako bi objasnio činjenicu da ga je oštećeni tek nakon četiri godine prijavio za prijevaru, postavlja se pitanje zašto ga nije isti dan prijavio ako nije dobio novac već je čekao četiri godine.

5. Tijekom dokaznog postupka sud je uz suglasnost strnaka pročitao i razgledao dokumentaciju u spisu i to presliku ugovora o zajmu od 13. travnja 2015. sa lista 6 do 7 spisa, presliku tužbe Općinskom sudu u Novom Zagrebu od 13. travnja 2018. sa lista 31 do 33 spisa, zahtjev za izravnu naplatu od 12. lipnja 2019. sa lista 34 do 35 spisa, izreku pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj 5 P- 466/18 od 17. rujna 2018. sa lista 36 spisa, rješenje Općinskog suda u Dubrovniku Z- 3762/15 od 9. siječnja 2018. sa lista 38 spisa sa preslikom specijalne punomoći od 13. travnja 2015. sa lista 40 do 41 spisa te dokumentaciju Ministarstva financija za optuženika sa lista 156 do 158 spisa. Sud je uz suglasnos stranaka pročitao i iskaz svjedoka CŽ u svojstvu svjedoka od 9. lipnja 2022. sa lista 129 do 130 spisa, svjedoka LŽ od 9. lipnja 2022. sa lista 129 spisa, svjedoka ZŽ od 9. lipnja 2022. sa lista 131 spisa, svjedoka FŽ od 7. listopada 2022. sa lista 133 spisa te svjedoka ŠŽ od 27. kolovoza 2024. sa lista 159 do 161 spisa. Na kraju dokaznog postupka, a prije ispitivanja okrivljenika, pročitan je izvadak iz kaznene evidencije za optuženog sa lista 112 spisa.

6. Nesporno je među strankama bilo da se optuženi ĐŽ i CŽ poznaju duži niz godina, kao i da su 2015. razgovarali o zajmu. Navedena činjenica nesporno proizlazi iz iskaza samog oštećenika, obrane optuženog te i iz iskaza svih ispitanih svjedoka, koji su upoznati sa predmetom ovog postupka. Nadalje, nesporno je da su optuženi ĐŽ i oštećeni CŽ potpisali ugovor o zajmu, što niti jedna strana ovog postupka ne spori, a navedena činjenica proizlazi i iz materijalne dokumentacije. Osim navedene nesporne činjenice, nesporna je i ta da se optuženi ĐŽ na temelju skloplljenog nespornog ugovora o zajmu pokušao uknjižiti u zemljišne knjige, konkretno založno pravo, što nesporno proizlazi iz rješenje Općinskog sudau Dubrovniku, poslovnog broja Z-3762/2015, od 3. siječnja 2018., kojim je odbijen prigovor predlagatelja, ovdje optuženog i potvrđuje se rješenje istog suda od 25. svibnja 2015., koji rješenjem je odbijen upis založnog prava. Nesporno je da je optuženi također tužio oštećenog i njegova oca 13. travnja 2018., što proizlaz9i iz tužbe podnijete Općinskom sudu u Novom Zagrebu, kao i da je Općinski građanski sud u Zagrebu donio presudu zbog ogluhe, poslovnog broja P-466/2018., 17. ruujna 2018., kojom se nalaže oštećenom CŽ da isplati iznos od 33.000,00 eura sa kamatama optuženom.

7. Sporna među strankam je bila jedina činjenica, a to da li je došlo do isplate novčanog iznosa oštećenom CŽ od strane optuženog ĐŽ.

8. Iz ugovora o zajmu sklopljenog između optuženog i oštećenog 13. travnja 2015. proizlazi kako je isti sklopljen na način da oštećeni kao zajmoprimac prima iznos 33.000,00 eura od optuženog kao zajmodavca, a koji iznos je predan bez kamata, s rokom vraćanja najkasnije do 31. kolovoza 2016. Nadalje, navodi se kako kako će kamate zajmoprimac platiti tek na iznos nakon roka vraćanja, od 1. rujna 2016. Također, u navedenom ugovoru stoji kako su predmet osiguranja vraćanja zajma nekretnine u katastarskoj općini [katastarska općina], na koje je zajmoprimac dužan ishoditi uknjižbu založnog prava u korist zajmodavca – optuženika. Iz specijalne punomoći vidljivo je kako je ista dana 13. travnja 2015. oštećenom od strane njegova oca. Iz rješenja Općinskog suda u Dubrovniku iz 2018. vidljivo je kako je optuženom od 2018. odbijen prigovor na rješenje istog suda kojim mu je odbijen prijedlog za uknjižbu založnog prava, kao osiguranje vraćanja zajma u iznosu 33.000,00 eura sa kamatama od 1. rujna 2016. Nadalje, iz presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu proizlazi kako je ista donesena zbog ne podnošenja odgovora na tužbu tuženika odnosno oštećenog CŽ te je donesena presuda zbog ogluhe

9. Iz iskaza LŽ, u bitnome proizlazi da optuženog ĐŽ poznaje preko dvadesetak godina jer su iz istog mjesta. Kada ga se pita da li mu je poznato što o pravnome poslu ovdje optuženog i osobe po imenu CŽ navodi kako je kao odvjetnik optuženog radio na ugovoru o zasnivanju založnog prava, na zemljištu u Čilipima i koliko se sjeća da je podnosio prijedlog za uknjižbu na sudu u Dubrovniku, a kasnije je i izradio tužbu za isplatu nekih 30.000,00 eura koje je optuženi ĐŽ utužio CŽ. Njemu je ĐŽ došao negdje 2018., a moguće da je to bilo i 2017. ili 2019., i tada mu je rekao da bi angažirao odvjetnika koji mu može ubrzati cijeli taj postupak pred sudom u Dubrovniku i tada je zatražio cjelokupni spis predmeta od svjedoka. Zapamtio je ime CŽ iz razloga jer je karakteristično jer mu se i otac i djed zovu isto CŽ. Na poseban upit branitelja naveo je kako u njegov odvjetnički ured CŽ nikad nije dolazio sam dok se ne sjeća da li bi isti eventualno dolazio sa optuženim ĐŽ. Naime, ugovor o zalogu je rađen 2015., od tada je prošlo sedam godina, a danas kada sam vidio CŽ ne sjeća se da bi mu isti bio poznat.

10. Iz iskaza oštećenog CŽ u bitnome proizlazi da je 2015. bio na prosvjedima u šatoru u Savskoj i živio je tamo jer je bio u teškoj financijskoj situaciji i tada je do njega došao optuženi ĐŽ kojeg je tada poznavao unatrag šest godina i rekao mu je da mu može pomoći, da mu može nabaviti 30.000,00 eura od ZŽ na način da bi svjedok dobio 20.000,00 eura, a njemu bi od tih 30.000,00 išlo 10.000,00 eura. Na ime predanih 30.000,00 eura trebao bi vratiti 33.000,00 eura u godinu dana i četiri mjeseca. Rekao mu je i da mora kao zalog dati zemljište. Svjedok je tada zamolio pokojnog oca da mu dade punomoć kako bi mogao raspolagati nekretninama koje su se nalazile u Dubrovniku, Čilipima i njemu je otac dao takvu punomoć. Nakon toga je optuženi ĐŽ došao u Dubrovnik i svjedok je po navedenoj punomoći potpisao ugovor, a 24. travnja 2015. bio je dogovor da se nađu u Zagrebu i svjedok je tada došao do FŽ u čijem susjedstvu je živio i optuženi ĐŽ kojeg je tada nazvao i on mu je rekao da donese ugovor i da će tada dobiti novce. Svjedok je tada predao original ugovora optuženom ĐŽ, no isti mu nije predao novce koje je naveo da će pribaviti od ZŽ. Svjedoku je FŽ rekao zašto mu je predao original ugovora. Nakon otprilike mjesec dana optuženi ĐŽ ga je nazvao i rekao da je na jednoj od parcela u ugovoru upisan krivi broj i tražio je da to izmijeni na što mu je svjedok rekao da neka on njemu isplati novce pa da će lako to promijeniti a optuženi je odgovorio prvo ti promijeni pa ćeš dobiti novce, kako to nije učinio optuženi ĐŽ mu je tada rekao da ništa od navedene isplate. Svjedok je tražio da optuženi poništi sklopljeni ugovor, koji su sklopili i ovjerili kod javnog bilježnika u Dubrovniku. Nakon toga svjedoku su se javili neki ljudi koji su bili zainteresirani za navedeno zemljište i svjedok je tada saznao da je u zemljišnim knjigama uknjižena žalba optuženog ĐŽ na rješenje suda u Dubrovniku kojim mu je odbijen prijedlog za uknjižbu na temelju sklopljenog ugovora. To je moglo biti negdje mjesec dana nakon sklapanja ugovora. Svjedok nakon toga nije više kontaktirao sa optuženim ĐŽ, obzirom da je bio naveo da ništa od isplate i nije tražio nikakve novce da mu preda već samo da poništi sklopljeni ugovor. Na poseban upit suda naveo je kako su optuženi ĐŽ i on razgovarali prije ovog događaja i svjedok mu je tada rekao da ima zemljište u Čilipima koje bi htio prodati. Dalje pojašnjava da je to isto zemljište koje je dao kao zalog u ugovoru, to zemljište je bilo u vlasništvu njegova oca i u dogovoru sa svojim ocem to zemljište nudio je na prodaju, pa ukoliko bi došlo do toga otac bi mu dao punomoć. Navedeno zemljište nakon smrti oca 26.siječnja 2021. postalo je njegovo vlasništvo obzirom da mu je isto otac darovao, ali stoji i dalje zabilježba ĐŽ. Na poseban upit suda odgovara kako mu je optuženi ĐŽ za vrijeme dok je živio u šatoru financijski pomagao i dao mu je negdje oko 1.000,00 eura, a kada je odlazio u Dubrovnik da mu otac potpiše punomoć, obzirom je bila potrebna specijalna punomoć, optuženi ĐŽ mu je predao novčani iznos od 2.000,00 kuna. Navedeni iznos je bio potreban za put u Dubrovnik i nazad. Na poseban upit tužiteljice naveo je kako je sa ĐŽ sklopio ugovor o zajmu, a koji ugovor je optuženom ĐŽ predao zajedno sa specijalnom punomoći ispred stana FŽ, pa nadalje kada mu se predočava dio njegova iskaza od 22. srpnja 2020. na listu 70 spisa, u prvom odlomku 21. retku koji započinje riječima "po navedenom dogovoru" pa sve do 25. retka rečenice koje završava "mobitel je ugasio" navodi kako je to točno. Optuženi mu je rekao da nakon isteka jedne godine i četiri mjeseca mora navedeni novac vratiti, a svjedok mu je na to rekao da kako da vrati novac koji nikada nije primio. Optuženi ga je nazvao protekom toga roka da vrati novac, znači godinu i četiri mjeseca nakon sklapanja ugovora. Osim postupka pred sudom u Dubrovniku vodi se i postupak pred sudom u Novom Zagrebu, a sada u Samoboru. Kada se pita svjedoka da pojasni isti navodi kako ima sud u Novom Zagrebu koji je ponovno vraćen, a i da ima sud u Samoboru. Svjedoku je poznato da se FŽ nalazi u bolnici, da je imao operaciju oka, a jučer se čuo sa njime i rekao mu je da nije dobio poziv. Na poseban upit branitelja odgovara kako je posljednji put kontaktirao sa optuženim pred nekoliko godina, ne sjeća se točno kada je to bilo, bilo je i to u onoj godini kada je sklopljen ugovor, a i u drugoj godini, negdje nakon šest mjeseci, u razgovoru s istim uvijek je bilo isto, on je tražio da se uknjiži bez novaca, ima godina da se nisu čuli. Kaznenu prijavu je podnio pred četiri godine i od tada kada je kaznena prijava podnesena nije kontaktirao sa optuženim ĐŽ niti je on njega zvao, a o navedenom događaju, koji je i predmet podnošenja kaznene prijave razgovarao je sa svojim opunomoćenikom, odvjetnikom koji je i podnio kaznenu prijavu. U vrijeme kada je podnio kaznenu prijavu ĐŽ nije tražio da se upiše u zemljišnim knjigama na navedenom zemljištu. Optuženi ĐŽ mu je predao iznos od 1.000,00 eura odjednom i to je bilo prije negoli su krenuli u razgovore o sklapanju ugovora o zajmu. Navedeni iznos predao mu je u kafiću u Španskom, ne sjeća se ali misli da su bili samo njih dvojica. ZŽ je upoznao prije petnaestak godina i to su zajedno popili piće optuženi, on i svjedok i od tada ga više nikad nije vidio i bio u kontaktu s njim. Optuženi ĐŽ mu je ponudio novčani iznos od 30.000,00 eura, navodeći da mogu toliko dobiti, od čega bi njemu išlo 10.000,00 eura, a svjedoku 20.000,00 eura te mu je rekao da će valjda u tom roku od jedne godine i četiri mjeseca uspjeti prodati zemlju. Na poseban upit suda pojašnjava kako bi iznos od 33.000,00 eura trebao vratiti svjedok, a optuženi ĐŽ se uknjižio na navedenu zemlju kao jamstvo jer on predaje novac. Nije nikada u životu razgovarao sa ZŽ vezano uz predaju navedenog novčanog iznosa, obzirom je optuženi ĐŽ naveo da će im taj novčani iznos predati upravo ZŽ. Optuženi ĐŽ mu je rekao da će ZŽ dati novac i da se on ne želi uknjižiti na zemljište iz kojeg razloga će to učiniti optuženi ĐŽ jer ZŽ ne želi imati nikakvoga posla s tim, koliko je shvatio optuženi ĐŽ i ZŽ su bili prijatelji pa je odgovornost vezana uz povrat novca bila na optuženom ĐŽ. Navedeno zemljište cijenio je oko 100,00 eura po m2, a cijelo zemljište ima oko 5.547,00 m2, po navedenoj cijeni je agencija oglašavala prodaju toga zemljišta, s time da je samo oko 1500 metara bilo građevinskog zemljišta dok ostatak nije. Na poseban upit branitelja odgovara kako nije nikada pokrenuo postupak da bi se navedeni ugovor proglasio ništetnim odnosno nevaljalim, a na poseban upit suda da li je poduzimao kakve pravne radnje nakon što je optuženi ĐŽ zabilježio spor u zemljišnim knjigama odgovaram da nije, a na upit iz kojeg razloga je podnio kaznenu prijavu odgovara da se to dogodilo nakon što su on i otac dobili tužbu sa suda u Zagrebu koju je podnio protiv njih optuženi ĐŽ. FŽ zna za navedeno zemljište iz razloga jer je isti bio kod njega u Čilipima jer su prijatelji preko trideset godina, a sa istim nije bio u nikakvom dogovoru vezano uz posredovanje u prodaji navedenog zemljišta. Na poseban upit suda odgovara da kada je došao u Zagreb predati ugovor optuženom ĐŽ da je bio u stanu kod FŽ a po pozivu optuženog ĐŽ je sišao ispred zgrade i tada mu je predao ugovor, a po povratku u stan FŽ je poludio jer je predao ugovor optuženom, a nije primio novce. Na poseban upit optuženog da li su razgovarali o povratu novca, da je optuženi uvijek tražio povrat novca, no nije imao što vratiti kad nije primio nikakav novac. Na daljnji upit odgovara kako je bio u caffe baru Excelente i to sa optuženim ĐŽ i vlasnikom navedenog bara i tada je bilo govora o tome da bi taj vlasnik caffe bara kupio jedan dio zemljišta. Navedeni sastanak se dogodio nakon svega ovoga, a na upit suda pojašnjava da se to dogodilo negdje godinu dana nakon sklapanja ugovora, no ne može se točno sjetiti. Na daljnji upit suda kako to da je i dalje dogovarao sa optuženim prodaju zemljišta, a nakon što je znao da je isti uknjižio spor u zemljišnim knjigama, kao i da nije dobio novac koji je trebao, odgovara kako je njemu bilo samo u interesu da se navedeno zemljište proda. Da se navedeno zemljište prodalo svjedok bi optuženom ĐŽ predao određeni iznos novac na ime posredovanja u prodaji i to bi bilo tri do pet posto od kupoprodajne cijene, kao što i agencije uzimaju proviziju. Na daljnji upit optuženog navodi kako se ne sjeća da li je još netko sjedio sa njeima u caffe baru Excelente. Nakon navedenog sastanka nije ga nitko zvao vezano uz prodaju navedenog zemljišta, ni vlasnik navedenog caffe bara ni bilo tko sa strane optuženog ĐŽ. Njega su zainteresirani ljudi zvali i to na način da su prolazili pokraj zemljišta i interesirali se čije je, nakon čega bi dolazili do njegove majke i ona bi im davala njegov broj telefona. Zvali su ga i ljudi iz agencije. Na poseban upit suda odgovara kako je mjesec dana od potpisa ugovora o zajmu saznao za pokušaj uknjižbe optuženog na zemljište. O navedenom je saznao iz rješenja suda u Dubrovniku kojim je odbijena uknjižba ĐŽ iz razloga, koliko je mogao shvatiti, da je navedeni ugovor nevjerodostojan. Taj ugovor je sačinio optuženi ĐŽ. Nakon dobivanja predmetnog rješenja nije ga nazvao i pitao zašto je to napravio. Cijelo vrijeme trajanja navedenog ugovora od jedne godine i četiri mjeseca svjedok je dogovarao sa optuženim ĐŽ prodaju zemljišta, a i nakon toga roka. Nakon što je zaprimio rješenje kojim se odbija uknjižba optuženog ĐŽ nazivao ga je i pitao zašto mu to radi, a isto tako je shvatio da je to igra kojom isti pokušava dobiti novce od njega kojesvjedok nije dobio.

11. Iz iskaza svjedoka ŠŽ proizlazi u bitnome da mu se 2018. obratio vezano za zastupanje optuženi ĐŽ i predmet se odnosio na zajam koji je bio osiguran zemljištem u Ćilipima. Prije njega optuženika je zastupao odvjetnik LŽ i on je već ranije poduzimao određene pravne radnje, ali je istome optuženi otkazao punomoć. Što se tiče pravnih radnji odvjetnika LŽ isti je sastavio ugovor u kojem je bio navedeni krivi broj čestice i zbog te omaške u pisanju je sud odbio upisati zalog na navedeno zemljište, a to se događalo prije nego je svjedok počeo zastupati optuženika u pravnoj stvari. Koliko se sjeća radilo se o tome da je otac sinu dao punomoć za raspolaganjem tim zemljištem, a radilo se o ocu i sinu sa istim imenom i prezimenom odnosno CŽ. Kako ga je tada stranka upoznala sa stanjem stvari, odnosno da sin CŽ odbija vratiti zajam svjedok je u ime optuženika podnio građansku tužbu zbog povrata zajma i sud je donio presudu zbog ogluhe. Po pravomoćnosti navedene presude kontaktirao je CŽ koji ga je u razgovoru uputio na svog odvjetnika Ivanića. Tada je stupio u kontakt sa kolegom odvjetnikom i izmijenili su osim telefonskih razgovora i email poruku upućenu sa strane svjedoka u kojem je svjedok napisao obračun potraživanja, da bi na kraju ispalo da njegova stranaka ne želi platiti navedeni iznos. Radilo se o potraživanju od 33 tisuća eura glavnice uvećanu za kamate i troškove, što je sveukupno prelazilo 40 tisuća eura. Koliko je svjedoku poznato CŽ je putem odvjetnika podnio prijedlog za pokretanje parničnog postupka i taj prijedlog je usvojen i vodi se parnica pri građanskom sudu, no navedeni postupak je u prekidu zbog vođenja ovog kaznenog postupka. Poznato mu je i da je CŽ u međuvremenu preminuo.

12. Iz iskaza svjedoka ZŽ proizlazi da poznaje i optuženog ĐŽ i CŽ, s time da ĐŽ poznaje duže a CŽ manje. Sjeća se unatrag pet do šest godina da ga je zvao ĐŽ i tražio tisuću eura i tada su se našli u caffe baru MB na Malešnici i tada su došli ĐŽ i CŽ i svjedok je predao ĐŽ tisuću eura koje je on odmah preda njim dao J. Navedeni iznos je njemu vratio osobno ĐŽ. Tog istoga dana za vrijeme dok su se nalazili u kafiću, a nakon što je predao tisuću eura ĐŽ, ĐŽ i CŽ su razgovarali o nekakvom ugovoru u smislu da je dano dosta para i da bi isti trebalo završiti. Pojašnjava da je ĐŽ dao dosta novaca CŽ. Svjedok je često znao posuđivati novčani iznos ĐŽ koji je on uvijek uredno vratio i to na način da nikada skoro nije tražio iznos veći od tisuću eura, a isto tako nije nikada tražio iznos od 30 tisuća eura. Znao je davati ĐŽ novčane iznose oko četiri do pet puta godišnje, no isti bi uvijek vratio. Nema nikakvih saznanja o ugovoru o kojemu su razgovarali ĐŽ i CŽ. Na poseban upit tužiteljice odgovara kako je novčane iznose od oko tisuću eura posuđivao ĐŽ i čak i više od četiri do pet puta godišnje kao što je naveo, bilo je to sedam do osam puta godišnje kroz nekoliko godina i to kroz pet, šest godina no navedene iznose je ĐŽ uvijek vratio.

13. Iz iskaza svjedoka FŽ proizlazi da je pozvan zbog događaja pred sedam godina, između ĐŽ i CŽ. U pitanju je bila papirologija, neki vrijednosni papiri. Utvrđuje se da se svjedok teško izražava, da vrlo šturo odgovara na pitanja sa stankama, na što sudu navodi da je teško bolestan i da mu je teško odgovarati na pitanja, a na upit suda od čega boluje navodi da boluje od Alzhaimerove bolesti. Utvrđuje se da je vrlo teško ostvariti komunikaciju sa svjedokom u vidu dobivanja odgovora na postavljena pitanja. Na poseban upit branitelja odgovara kako od navedene bolesti bolujem četiri godine i posjeduje dokumentaciju. Na poseban upit zastupnice optužbe odgovara kako poznaje OŽ već trideset do četrdeset godina i ĐŽ poznaje trideset godina. Također poznato mu je da je trebalo doći do pozajmice novca između ĐŽ i CŽ. OŽ je trebao pozajmiti novac no do toga nije došlo. Na poseban upit branitelja odgovara kako je OŽ ponio papire, da je ĐŽ čekao OŽ sa papirima dolje, a svjedok je rekao OŽ da ne daje ĐŽ originale. Novac je bio za zemljište i svjedok nije bio prisutan prilikom susreta CŽ i ĐŽ. Također kada je ĐŽ dobio originale više se nije javio. Na poseban upit opunomoćenika oštećenika odgovara kako CŽ nije dobio nikakve novce nakon što je ĐŽ dao original papire i vratio se u njegov stan. Čekao je pola sata da ĐŽ donese novac no to se nije dogodilo te ga je pokušao nazvati no mobitel ĐŽ je bio ugašen.

14. Proanaliziravši i ocijenivši sve izvedene dokaze, kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti te dovodeći iste u međusobnu svezu te u svezu sa obranom optuženog, ovaj sud je nesporno utvrdio da je upravo na način kako mu je to stavljeno na teret izmijenjenim činjeničnim opisom optužnice, optuženi ĐŽ počinio inkriminirano kaznena djelo prijevare iz članka 236. stavak 2. KZ/11.

15. Nije sporno da je tijekom travnja u Zagrebu, optuženik predočio CŽ da će mu pozajmiti 20.000,00 eura uz kamatu od 10% te ga kao sredstvo osiguranja povrata zajma zatražio da mu OŽ garantira svojim zemljištem u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], vlasništvo njegovog oca, pa kada je CŽ sklopio s njim ugovor o zajmu 13. travnja 2015. radi osiguranja vraćanja zajma u tom ugovoru se obvezao ishoditi uknjižbu založnog prava na suvlasničkom dijelu od 63/80 nekretnine označene kao z. k. č. [katastarska čestica] vrt i 3455 vinograd u zemljišnim knjigama 73 k. o. [katastarska općina] i nakon što je svoj potpis ovjerio u uredu javnog bilježnika ŽŽ, optuženi je pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pokrenuo postupak protiv CŽ radi plateža 33.000,00 eura, a u zemljišne knjige Općinskog suda u Dubrovniku upisao o tome zabilježbu spora na opisanoj nekretnini. Navedene nesporne činjenice sud je među ostalim utvrdio i iz pročitane materijalne dokumentacije koju je sud cijenio istinitom i vjerodostojnom jer niti jednim dokazom nije dovedena njezina istinitost u sumnju. Osim toga, iz sklopljenog ugovora o zajmu iz travnja 2015. proizlazi kako je optuženi kao zajmodavac predao zajam u iznosu 33.000,00 eura oštećenom kao zajmoprimcu. Naime, oštećeni je u svom iskazu opisao kako se nalazio u teškoj financijskoj situaciji te 2015. i kako je živio u šatoru u Savskoj gdje su se održavali prosvjedi te da mu je prišao upravo optuženi koji mu je rekao da može ishoditi od ZŽ iznos od 30.000,00 eura od kojeg iznosa bi oštećeni primio iznos od 20.000,00 eura, dok bi optuženi za sebe uzeo 10.000,00 eura, ali bi oštećeni vratio sveukupni iznos 33.000,00 eura. Oštećeni je u svom iskazu naveo kako je na to pristao ali isto tako je daljnji uvjet bio da kao osiguranje vraćanja preda u zalog nekretninu u Ćilipima, tada u vlasništvu njegova oca, za što je bilo potrebno ishoditi specijalnu punomoć. Naime, oštećeni je vrlo životno iskazivao i s obzirom na njegovu nezavidnu financijsku situaciju je na sve to pristao, a i sam u svom iskazu navodi kako mu je optuženi dao novac za put u Dubrovnik i natrag te kako mu je posudio jednom prilikom i 1.000,00 eura. Svjedok je opisao kako je došlo do sklapanja ugovora, a kako je bio dogovor i da se navedeno zemljište kojim je garantirao proda i to na način da su njega zvali zainteresirani kupci, ali rekao je i optuženom da ga prodaje pa kako mu dovede kupca da će mu dati tri do pet posto provizije na ime kupoprodajne cijene. Nesporno je da se optuženi i oštećeni poznaju dugi niz godina, a o čemu iskazuju i ostali ispitani svjedoci koji također poznaju obojicu, kao ZŽ i FŽ. Iskaz oštećenog je sud cijenio istinitim jer je iskazivao o činjenicama uvjerljivo, a također njegov je iskaz o spornim činjenicama suglasan ostalim izvedenim dokazima, posebice iskazima svjedoka. Stoga, sud je zaključio da je nesporno došlo do sklapanja ugovora o zajmu i posljedično sklapanju istoga poduzimanju određenih pravnih radnji od strane optuženog. Oštećenik OŽ je prema stavu suda iskazivao detaljno i istinito, obzirom je u svom iskazu navodio imena kao primjerice ZŽ, za kojeg mu je optuženi rekao kako će im predati novac te FŽ, za kojeg je naveo da je bio prisutan kada se ošećeni išao naći sa optuženim da mu preda specijalnu punomoć i ugovor, a što potvrđuje u svom iskazu i sam svjedok FŽ.

16. Nadalje, iz provedenog postupka, posebice iskaza svjedoka oštećenog CŽ te svjedoka FŽ proizlazi kako nije došlo do isplate dogovorenog novčanog iznosa. Naime, niti jedan drugi ispitani svjedok (LŽ, FŽ i ŠŽ) nemaju neposrednih saznanja da je došlo do predaje obećanog novčanog iznosa. Najuvjerljiviji je iskaz svjedoka FŽ koji je ispitan naveo kako je oštećeni došao upravo do njega u stan i kako ga je optuženi nazvao da se spusti ispred zgrade i da je tom prilikom oštećeni predao optuženom original ugovor i specijalnu punomoć, a kada se vratio da mu je oštećeni rekao kako mu optuženi nije predao novac, pa čak i da jer nakon nekoliko dana optuženi isključio mobitel na pozive oštećenika. O činjenici da bi novac bio isplaćen nema čak niti ZŽ, koji tek šturo navodi kako je on znao posuđivati novac i optuženom, a jednom prilikom da je posudio optuženom koji je odmah preda njim dao novac oštećenom. S druge strane svjedoci, LŽ i ŠŽ, ujedno i odvjetnici optuženog koji su postupali glede premetnog ugovora o zajmu nemaju neposrednih saznanja da je uistinu došlo do isplate novca oštećeniku, već isti govore o činjenici prodaje zemljišta, koja je ionako nesporna u ovom kaznenom predmetu. Sud je pročitao i dokumentaciju glede visine ostvarenih prihoda za optuženog za 2015. iz koje proizlazi da je ostvario tek nešto manje od 24.000,00 kuna godišnje, što je u prosjeku 2.000,00 kuna mjesečno. Kako o navedenoj isplati oštećeni navodi da do iste nije došlo, dok optuženi u svojoj obrani govori da je novac isplaćen i to u Ulici baruna Filipovića, sud je na temelju svih provedenih dokaza morao utvrditi jedinu spornu činjenicu u ovom postupku, a to je da li je uistinu došlo do isplate ili nije i da li je optuženi postupao prijevarno na štetu oštećenog CŽ.

17. Sud je nakon analize svih izvedenih dokaza utvrdio kako do predaje novčanog iznosa oštećenom od strane optuženika nije došlo. To stoga što je sud iskaz svjedoka CŽ cijenio istinitim i uvjerljivim kao i iskaz svjedoka FŽ, koji je jedini imao nešto malo više saznanja o svemu od ostalih svjedoka. Sud je i iskaze ostalih svjedoka cijenio istinitima, ali kao što je već rečeno nitko od njih nema neposredna saznanja. Naime, sud obranu optuženog smatra usmjerenom na umanjaenje kaznene odgovornosti. Činjenica jest da ukoliko netko predaje toliki novčani iznos tada ga zasigurno ne predaje na ulici, bez svjedoka ili bilo kakve druge potvrde. Iako optuženi u svojoj obrani navodi kako je to bilo na inzistiranje oštećenika jer je i drugima bio dužan, pa čak i po pretpostavkom da je to istina, optuženi je prilikom predaje novčanog iznosa mogao tražiti da mu oštećeni potpiše potvrdu kako je navedeni iznos primio. Optuženi nema niti jedan dokaz o samom porijeklu novca, a obzirom da se radi o povećem iznosu koji ne odgovara njegovim primanjima, sud nije povjerovao obrani optuženika kako je 2015. imao taj novčani iznos, osobito što je i sam naveo u svojoj obranio da je znao posuđivati novac od ZŽ, što i navedeni svjedok potvrđuje. Stoga se nameće suvislo pitanje, zašto bi oputženi posuđivao i sam manje novčane iznose ukoliko raspolaže iznosom za koji tvrdi da je predao oštećenom. Činjenica da je radio u kasinu za sud nije uvjerljiva jer je poznata činjenica da djelatnici istih ne smiju kockati odnosno koristiti usluge kasna. Osim toga, optuženi nije predočio niti jedan uvjerljivi dokaz sudu kojim bi barem pokušao uvjeriti sud da je do isplate uistinu došlo odnosno da bi 2015. Uistinu raspolagao tim novčanim iznosom. Kako sud nije imao razloga ne vjerovati oštećeniku, a s obzirom na iznijete dokaze, sud je utvrdio kako je zaista optuženi lažno predočio oštećenom kako će mu posuditi novčani iznos, a sve kako bi se domogao vrijedne nekretnine na području Ćilipa. O namjeri optuženika govori sama činjenica da je odmah po sklapanju ugovora podnio prijedlog za uknjižbu založnog prava, koji prijedlog je odbijen zbog pogreški u samom ugovoru, za koji je oštećeni naveo da ga je sam optuženi sastavio. Za sve kasnije radnje optuženi je koristio usluge odvjetnika. Optuženi nadalje podnosi tužbe protiv oštećenog i to pred sudom u Novom Zagrebu i Zagrebu, gdje pred potonjim dobiva presudu zbog ogluhe, a spor pred sudom u Novom Zagrebu zabilježuje u zemljišne knjige te na taj način onemogućuje oštećenog u raspolaganju svojom nekretninom. O namjeri optuženika može se zaključiti i iz iskaza svjedoka FŽ koji je i sam posumnjao kada mu je oštećeni naveo da je optuženom predao papire a pritom nije dobio novčani iznos. 18. Uzimajući u obzir navedena činjenična utvrđenja, nesporno je utvrđeno da je optuženik postupajući na terećeni način, svjestan loše financijske situacije oštećenika, kao što je to naveo, lažno predočio istome kako će mu posuditi novčani iznos od 20.000,00 eura, a da će isti vratiti 33.000,00 eura, a da kao osiguranje omogući upis založnog prava na dijelu nekretnine u vlasništvu svoga oca, iako je bio svjestan da neće predati navedeni iznos, već na prijevaran način steći vrijednu nekretninu, okrivljenik je ostvario sva objektivna obilježja kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavak 1. i 2. KZ/11. Naime, oštećeni mu je povjerovao u navode jer mu je optuženi rekao kako će navedeni iznos predati mu ZŽ, a potom i svom iskzu oštećeni naovdi kako je vjerojatno optuženi htio osigurati davanje takvog iznosa od ZŽ pa da jetražio uknjižbu založnog prava. Da mu je oštećeni povjerovao za sud je potpuno životno logično ad oštećeni nije poduzimao nikakve pravne radnje kada nije došlo do realizacije ugovora o zajmu, odnosno predaje novčanog iznosa, a isto tako uzimajući u obzir i njegovu životnu situaciju u kojoj se tada nalazio, a optuženi mu je kako bi mu oštećeni lakpe povjerovao posudio i prethodno novčani iznos od 1.000,00 eura. Kako je navedenim postupanjem oštećenom prouzročena šteta u vrijednosti nekretnine u točno neutvrđenom iznosu no svakako većem od 33.000,00 eura za koji iznos je podnesena tužba, a kojom nekretninom nije u mogućnosti raspolagati slobodno, to su u njegovim radnjama ostvarena obilježja kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 2. KZ/11, obzirom je počinjenim kaznenim djelom oštećenom prouzročena znatna šteta (imovinska korist je znatna sukladno članku 87. točka 29. KZ/11 ako prelazi vrijednost 7.963,37 eura). Glede subjektivnog obilježja na strani optuženog sud je utvrdio kajo je on postupao s izravnom namjerom prvog stupnja, naime, optuženi je svjesno predočio lažne činjenice oštećeniku, a sve kako bi od istoga ishodio mogućnost uknjižbe na nekretnine. O namjeri optuženog govori i činjenica da je i sam posuđivao novac od ZŽ, pa njegova obrana je kontradiktoran, posebice u dijelu kada je naveo da je imao vlastitih sredstava, pa se postavlja suvislo pitanje zašto on sam posuđuje novac, a potom zašto je i od ZŽ posudio novčani iznos od 1.000,00 eura za oštećenog, ukoliko je istina da je imao sam vlastitih sredstava. Sva utvrđenja suda ukazuju da je optuženi itekako na samom početku pregovora sa oštećenim stvorio namjeru za stjecanjem nepripadne imovinske koristi.

19. Ovaj sud je utvrdio da su u njegovom ponašanju ostvarena sva objektivna i subjektivna obilježja inkriminiranog kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 2. KZ/11 KZ/11.

20. Obrana optuženika nije prihvaćena je kao istinita obzirom da nije potvrđena svim ostalim dokazima izvedenim u postupku, kako iskazima svjedoka, tako i materijalnom dokumentacijom pročitanom tijekom dokaznog postupka. S druge strane obrana optuženika kojim poriče da bi djelovao na terećeni način nije prihvaćena kao istinita, neuvjerljiva je, nelogična, proturiječna sama sebi, po ocjeni suda usmjerena isključivo ka otklanjanju kaznenopravne odgovornosti, kao što je to naprijed obrazloženo. Prihvaćena je i sva materijalna dokumentacija pročitana tijekom dokaznog postupka obzirom ista bilo čime nije dovedena u pitanje.

21. Odlučujući o izboru vrste i mjere kazne optuženiku zbog učinjenog kaznenog djela ovaj sud je polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika, osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih su djela počinjena, način počinjenja, prijašnji život okrivljenika i imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenih djela.

22. Olakotnom okolnošću optuženiku cijenjeno je da oženjen, otac dvoje djece te činjenica da je do sada neosuđivana osoba za bilo koje kazneno djelo pa se predmetno djelo može promatrati tek kao eksces u njegovom životu i ponašanju, ne i pravilom njegova ponašanja. Posebno otegotnih okolnosti na strani optuženika sud nije utvrdio. Pri tome, uzimajući u obzir okolnosti počinjenja djela, a posebice uzimajući u obzir raniju neosuđivanost optuženika kako za ovakva, tako i druga kaznena djela, te činjenicu da samim kaznenim djelom optuženik nije ostavrio protupravnu imovinsku korist za sebe, obzirom je počinjenjem istoga na strani oštećenog prouzročio štetu koja se očituje u nemogućnsoti raspolaganja svojom imovinom, odnosno vlasništvom, ocjena je ovog suda da nije nužno izvršiti izrečenu kaznu zatvora, već je za postizanje svrhe kažnjavanja dostatno optuženiku izreći uvjetnu osudu. Slijedom navedenog određeno je da se kazna zatvora u trajanju jedne godine neće izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja od tri godina od dana pravomoćnosti ove presude ne počini neko drugo kazneno djelo. Duljina roka provjeravanja odmjerena je uzimajući u obzir okolnosti i način počinjenja kaznenih djela, kao i ostvarenu kriminalnu količinu, pa je ocjena suda da je ovako odmjeren rok provjeravanja potreban i primjeren za postizanje svrhe kažnjavanja u odnosu na optuženika. Ovakva kazna izrečena optuženiku po ocjeni ovoga suda, postići će svrhu kažnjavanja, djelovati na optuženika da shvati neprimjerenost i kažnjivost svojeg ponašanja kako do ovakvih ili sličnih kažnjivih ponašanja ne bi došlo, a djelovat će se i na druge te će se izreći primjerena društvena osuda za počinjeno kazneno djelo.

23. S obzirom je optuženi ĐŽ oglašen krivim sud je sukladno odredbi članka 148. stavka 1. ZKP/08 u svezi članka 145. stavak 2. točka 1. do 8. ZKP/08 naložio optuženom naknaditi trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu 100,00 eura, uzimajući u obzir duljinu trajanja i složenost postupka te nužne izdatke oštećenog te nagradu i nužne izdatke opunomoćenika oštećenika u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem, koje troškove je dužan platiti u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

U Zagrebu 8. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Martina Pamić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud te za protivnu stranku i branitelja radi ulaganja odgovora, pisanim putem, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

1. OKDO Zagrbe, poslovni broj KO-DO-1052/2021

2. Okrivljenik ĐŽ

3. Branitelj okrivljenika Josip Reljić, odvjetnik iz Zagreba

4. Opunomoćenik oštećenika Dražen Ivanić, odvjetnik iz Zagreba

5. Oštećeni CŽ