Republika Hrvatska

Općinski sud u Đakovu

Stalna služba u Našicama

Našice, Trg dr. F. Tuđmana 14.

Poslovni broj: Ovr-1533/2024-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

I

Z A K LJ U Č A K

Općinski sud u Đakovu, Stalna služba u Našicama, po sutkinji Anici Wolf, kao sucu pojedincu, a na prijedlog višeg sudskog savjetnika Eve Nekić u pravnoj stvari ovrhovoditelja B2 Kapital d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367, zastupanog po punomoćniku Senki Fazlić, odvjetnici iz Zagreba, protiv ovršenika MŠ iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Matku Mamiloviću, odvjetniku iz Našica, radi ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika, povodom pravnih sredstava ovršenika u postupku izravne naplate, dana 8. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ovršenika u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom temeljem Zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Anamarije Kokić iz Osijeka dana 24. ožujka 2011. pod posl. brojem: OV-759/2011, kao neosnovan, i

z a k l j u č i o  j e

Upućuje se ovršenik u roku od 15 dana od dana dostave ovog zaključka pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, koji se provode pred Financijskom agencijom temeljem Zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Anamarije Kokić iz Osijeka dana 24. ožujka 2011. pod posl. brojem: OV-759/2011, a zbog žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. t. 7. i 11. Ovršnog zakona.

Obrazloženje

1. Predmet ovog postupka su pravna sredstva ovršenika u postupku izravne naplate i to prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava i proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, na temelju Zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Anamarije Kokić iz Osijeka dana 24. ožujka 2011. pod posl. brojem: OV-759/2011, kao ovršne isprave.

2. U svom prijedlogu od 16. prosinca 2024. ovršenik navodi da je ovrhovoditelj dana 15. listopada 2024. protiv ovršenika podnio Financijskoj agenciji zahtjev za naplatu temeljem ovršne isprave Zadužnice potpisane 17. ožujka 2011., o ovjerene pod brojem: OV-759/2011 dana 24. ožujka 2011. kod javnog bilježnika Anamarije Kokić iz Osijeka nakon čega je ovršenik zaprimio obavijest FINE o pristiglom zahtjevu za izravnu naplatu, temeljem naprijed navedene Zadužnice. Ističe prigovor zastare potraživanja po predmetnoj zadužnici, te je naveo da je naplatu mogao tražiti najkasnije do 17. ožujka 2021., jer je protekao rok od 10 godina od dana njezina izdavanja pa ovrhovoditelj nema više pravo naplaćivati novčanu tražbinu po istoj (zahtjev za naplatu podnesen Fini dana 15. listopada 2024.). Nadalje, navodi kako ovršenik nije u nikakvom odnosu sa ovrhovoditeljem, jer je ovršenik zadužnicu predao društvu Raiffeisen bank Austria d.d., a ne ovdje ovrhovoditelju. Ovrhovoditelj i ovršenik nikada nisu bili u nekakvom pravnom odnosu, a iz kojega bi ovršenik prema njemu ostao dužan platiti bilo kakav novčani iznos. Smatra da zadužnicu ne može na naplatu poslati različita osoba od osobe koja je u zadužnici upisana kao vjerovnik. Ovršenik predlaže i odgodu prijenosa iz razloga što bi mu provedbom ovrhe nastala nenadoknadiva, odnosno, teško nadoknadiva šteta. Navodi kako se radi o velikom novčanom iznosu, te ukoliko bi došlo do prijenosa novčanih sredstava, ugrozila bi se egzistencija ovršenika i njegove obitelji. Smatra kako se ujedno nedonošenjem rješenja o odgodi uzrokuje nastanak još jednog parničnog postupka, budući će ovršenik zaplijenjeni iznos sredstava morati potraživati u posebnom parničnom postupku. Slijedom svega navedenog, ovršenik predlaže da se donese rješenje o odgodi i to do pravomoćnosti postupka koji se vodi povodom njegova prijedloga za proglašenjem nedopuštenim prijenosa i pljenidbe sredstava pred FINA-om.

3. Prijedlog ovršenika od 16. prosinca 2024. sud je dostavio na očitovanje ovrhovoditelju. Punomoćnik ovrhovoditelja se u podnesku od 23. prosinca 2024. usprotivio se prijedlozima ovršenika i predložio da se isti odbiju. Naveo je da ovršenik nije označio vrijednost predmeta spora i predložio sudu da istu utvrdi prije daljnjeg postupanja. U odnosu na prigovor zastare nije sporno da tražbine iz potvrđenih Zadužnica zastarijevaju protekom roka od 10 godina. Međutim zastara počinje teći od dospijeća tražbine, a ne od dana izdavanja zadužnice. U konkretnom slučaju tražbina ovrhovoditelja proizlazi iz ugovora o kreditu broj: 035-50-570036 od 17. ožujka 2011., te je zadužnica izdana u svrhu osiguranja ove tražbine. Tražbina je dospjela otkazom ugovora o kreditu 19. listopada 2012., pa je stoga zastara počela teći 20. listopada 2012. Naveo je kako je zahtjev za izravnu naplatu temeljem Zadužnice podnesen FINI prvi puta 13. kolovoza 2012. čime je prekinuta zastara, a ovrhovoditelj je zatražio promjenu podataka o vjerovniku u očevidniku osnova za plaćanje od 17. lipnja 2016., te je od tada evidentiran kao ovrhovoditelj ove osnove. Nakon otkaza ugovora o kreditu prvobitni vjerovnik Reiffeisen bank Austria d.d. ishodio je pravomoćno i ovršno rješenje o ovrsi javnog bilježnika Lidije Perić iz Osijeka poslovni broj: Ovrv-1203/2013 od 24. travnja 2013. koje je podneseno na naplatu FINI 20. lipnja 2013. a isknjiženo na temelju odredaba čl. 12 Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima. Podnošenjem na naplatu rješenja o ovrsi prekinuta je zastara. Ovršenik se obratio ovrhovoditelju u više navrata, pa tako posljednji puta 22. studenoga 2024. kada je ponudio plaćanje iznosa od 8.293,79 eur do 21. prosinca 2024. čime je dodatno prekinut tijek zastare. U odnosu na nedostatak aktivne legitimacije naveo je da je ugovorom o cesiji od 28. prosinca 2015. i dodatkom III Ugovora stekao ovrhovoditelj pravo naplate ustupljene tražbine u skladu s odredbama čl. 80 do 87 Zakona o obveznim odnosima, te odredbama čl. 32 i 214 Ovršnog zakona. U pogledu prijedloga za odgodu ovrhe ovrhovoditelj je naveo da nisu ispunjeni uvjeti za odgodu ovrhe iz čl. 65 st. 1 Ovršnog zakona. Zatražio je trošak sastava podneska u iznosu od 625,00 eur.

4. Punomoćnik ovršenika je u podnesku od 2. siječnja 2025. naknadno označio vrijednost predmeta spora u iznosu od 15.424,53 eur koliko je ovrhovoditelj označio visinu tražbine prema FINI koji je dostavio i punomoćniku ovrhovoditelja na znanje. Sud dakle nije rješenjem utvrđivao vrijednost predmeta spora jer je ista označena.

5. U odnosu na prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, na isti se imaju primijeniti odredbe čl. 65. Ovršnog zakona (NN 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022 i 6/24– dalje OZ) o odgodi ovrhe, a u vezi s čl. 210. st. 2. OZ-a.

. Odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a je propisano da sud na prijedlog ovršenika može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu uz kumulativno ispunjenje barem još jednog uvjeta iz toč. 1. do 11. ove odredbe.

7. Ovršenik je u svom prijedlogu iznio žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. t. 7. i 11. OZ-a, jer navodi da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu protiv njega na temelju ovršne isprave, te da je nastupila zastara tražbine. Iznoseći ove žalbene razloge, ovršenik je ispunio jedan od uvjeta za odgodu ovrhe, i to iz čl. 65. st. 1. t. 5. OZ-a, međutim, sud je stava kako ovršenik ničim nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, niti da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje.

8. Naime, ovršenik u svom prijedlogu nije niti pokušao učiniti vjerojatnim navedene razloge, već u svom prijedlogu predlaže sudu donijeti rješenje o odgodi navodeći samo uopćeno da se radi o velikom novčanom iznosu (naknadno je označio vrijednost predmeta spora s iznosom od 15.424,53 eur, strana 77 spisa) te da bi se bez odgode ugrozila egzistencija njega i njegove obitelji. Za navedeno ne prilaže niti jedan dokaz.

9. Ovršenik pri tome uopće ne navodi koji iznos mu je zaplijenjen, niti dostavlja taj podatak iz FINE, a iz priložene zadužnice proizlazi da ista glasi na iznos od 81.061,00 kunu. Iz priloženog Zahtjeva za izravnu naplatu (str. 6 i 7 spisa) proizlazi da se zahtijeva djelomična naplata tražbine prema specifikaciji u privitku zahtjeva, ali ovršenik tu specifikaciju nije priložio.

10. Po mišljenju ovoga suda nije dovoljno da ovršenik samo paušalno navede kako bi mu provedbom ovrhe nastala takva šteta, a niti sud može svoju odluku o odgodi argumentirati samo visinom tražbine, a koja je k tome neznana, bez prilaganja bilo kakvih dokaza o tome da bi se provedbom ovrhe u određeno navedenom iznosu znatno narušile financije i egzistencija ovršenika, kao i dokaze o tome da u slučaju neosnovano provedene izravne naplate ovršenik ne bi mogao protuovrhom od ovrhovoditelja vratiti isplaćeni iznos.

11. Iz stanja spisa odnosno sadržaja prijedloga za odgodu i dostavljenih priloga, proizlazi da ovršenik nije pružio niti jedan dokaz u tome smjeru, slijedom čega po ocijeni ovoga suda nisu ispunjene objektivne i subjektivne pretpostavke za odgodu ovrhe iz odredbe članka 65. stavak 1. OZ-a. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci rješenja.

12. Obzirom je ovršenik istaknuo žalbene razloge po čl. 50. st. 1. t. 7. i 11. OZ- a, to je temeljem odredbe čl. 52. st. 3. u vezi s čl. 210. st. 2. OZ-a valjalo odlučiti kao u izreci ovog zaključka.

Našice, 8. siječnja 2025. godine

SUTKINJA:

Anica Wolf

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv rješenja stranke imaju pravo žalbe županijskom sudu, putem ovog suda, u roku od 8 dana od dana primitka prijepisa istog.

Protiv zaključka nije dopušten pravni lijek (čl. 11. st. 5 OZ-a).

DNA:

1. Pun. ovrhovoditelja

2. Pun. ovršenika