REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Pazin, Dršćevka 1

P-265/2023-60

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sucu toga suda Ivanu Dujiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva VUKIĆ i partneri d.o.o. Rijeka, protiv tuženika LOVAČKO DRUŠTVO "KAMENJARKA" BARBAN, Barban, Barban 69, OIB: 39557539760, kojeg zastupa punomoćnik Dino Čekada, odvjetnik u Puli, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika HRVATSKI LOVAČKI SAVEZ, Zagreb, Ul. Vladimira Nazora 63, OIB: 28817560444, kojeg zastupa punomoćnik Massimo Činić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 28. studenog 2024. u prisutnosti punomoćnika stranaka i umješača, na dan objave 8. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana isplati iznos od 4.083,89 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 1.626,00 eura od 20. siječnja 2023. do isplate,

- na iznos od 2.457,89 eura od 21. veljače 2023. do isplate,

sve po stopi koja se određuje, do 31. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. po kamatnoj stopi, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od petnaest dana naknadi troškove postupka u iznosu od 2.295,38 eura sa zateznim kamatama koje teku od 6. rujna 2024. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. U tužbi dostavljenoj Općinskom sudu u Puli 29. kolovoza 2023. tužitelj je naveo da je 5. siječnja 2023. oko 21,00 sati došlo do prometne nezgode na državnoj [adresa] (D75/ [adresa])- [adresa])- [adresa] (D75/D400)-Most Raša(D421)- općina Barban (prometnica [adresa]) na 24 km + 0 metara, kada se navedenom cestom, osobnim vozilom marke Porsche Cayenne reg. oznake i broja [registarska oznaka], kretala vozačica SA iz [adresa], te je prednjim dijelom vozila naletila na divlju životinju-divlju svinju, koja je iznenada istrčala na kolnik, u smjeru kretanja vozila, te je nakon naleta pobjegla sa mjesta događaja. Lovištem iz kojeg je divlja svinja istrčala na kolnik gospodari tuženik Lovačko društvo Kamenjarka“ Barban. Vozačica osobnog vozila SA tom prilikom nije bila pod utjecajem alkohola, a također nije utvrđena prekršajna odgovornost vozačice zbog eventualnog prekoračenja brzine niti kršenja nekog drugog prometnog pravila. O događaju je telefonski izvješten lovočuvar tuženika ZA, koji je izašao na mjesto događaja. Policijskim očevidom utvrđeno je da je prometni znak „divljač na cesti“ postavljen, a da se mjesto naleta vozila na divljač nalazi na 250 metara od postavljenog znaka, gledano u smjeru kretanja vozila. Na oštećenom vozilu [registarska oznaka] utvrđena su oštećenja prednjeg branika sa svjetlom za maglu i prednji desni blatobran, što je također evidentirano zapisnikom policije. Na oštećenim dijelovima vozila nije pronađen trag dlake divlje životinje, već trag zemlje-blata. Vozačica SA iz [adresa] upravljala je osobnim vozilom [registarska oznaka] u vlasništvu HA iz [adresa], a vozilo marke Porsche Cayenne reg.oznake i broja [registarska oznaka] je u trenutku prometne nezgode bilo osigurano kod tužitelja policom osiguranja od automobilske odgovornosti s dopunskim kasko osiguranjem „Sudar sa životinjama“, br. police 011420495429 valjanošću osiguranja od 5. travnja 2022. do 5. travnja 2023. Tužitelju se u mirnom postupku, kao osiguravatelju vozila obratio vlasnik oštećenog vozila/osiguranik GA sa zahtjevom za naknadu štete/isplatu osigurnine zbog pretrpljene imovinske štete na oštećenom vozilu. Zahtjev je utvrđen osnovanim u cijelosti, te je na temelju izvida i procjene štete, oštećenom/osiguraniku isplaćen u mirnom postupku iznos od ukupno 4.083,89 EUR/30.770,07 kn, koji iznos je isplaćen u dva navrata i to: iznos od 1.626,00 eura/12.251,10 kn 20. siječnja 2023. te iznos od 2.457,89 eura/18.518,97 kn 21. veljače 2023. Tužitelj se u vansudskom regresnom postupku obratio Hrvatskom lovačkom savezu iz Zagreba, Vladimira Nazora 63, OIB 28817560444, koji je za svoje članove (lovačka društva, udruge i sl.) preuzeo obvezu obrade i isplate šteta nastalih uslijed naleta vozila na divljač, međutim isti je odbio refundirati tužitelju isplaćenu odštetu/osigurninu, slijedom čega je tužitelj bio prisiljen podnijeti tužbu protiv tuženika. Tužitelj naglašava da se za štetu nastalu od divljači odgovara po objektivnoj odgovornosti, a u svezi s odredbom iz čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima prema kojemu za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik. Naime, divlja životinja na javnoj cesti neprijeporno predstavlja opasnu stvar. Odgovornost lovačkih društva valja cijeniti kroz odredbe Zakona o lovstvu i ZOO-a. To proizlazi iz Rješenja Ustavnog suda RH broj: U-I/6264/14 od 4. ožujka 2015. kojim nije prihvaćen prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 50.st.1. Zakona o cestama. Stajalište je Ustavnog suda da se čl. 50.st.1. Zakona o cestama ni na koji način ne odnosi na pitanje odštetne odgovornosti osoba koje gospodare lovištima odnosno da odštetna odgovornost osoba koje gospodare lovištima (lovoovlaštenika i lovozakupnika) i načela na kojima se ta odgovornost zasniva nisu predmet uređenja Zakona o cestama, već je njihova odgovornost i to kao objektivna odgovornost, uređena i nadalje Zakonom o lovstvu i općim propisima obveznog prava, a čl. 50.st.1.Zakona o cestama (odgovornost po načelu krivnje) tiče se isključivo odštetne odgovornosti pravne osobe koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionara javne ceste. Valja naglasiti da su prema čl. 31. st. 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu RH (NN br.99/99,29/02,49/01) odluke i rješenja Ustavnog suda obvezatni i dužna ih je poštovati svaka fizička i pravna osoba. Divljač, u konkretnom slučaju divlja svinja, koja istrči na cestu predstavlja opasnu stvar. Prema čl. 1063. ZOO-a šteta nastala u svezi s opasnom stvari smatra se da potječe od te stvari, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Prema čl. 86. Zakona o lovstvu propisano je da za štetu koju divljač počini u lovištu odgovara lovoovlaštenik lovišta u kojem ta divljač stalno živi, pod uvjetom da je oštećenik poduzeo potrebne mjere za sprječavanje štete od divljači koje je bio dužan poduzeti, a smatra se da divljač stalno živi u lovištu u kojem je počinjena šteta ako lovoovlaštenik ne dokaže suprotno, no ako dokaže suprotno i dalje je deliktno odgovoran, ali stječe pravo na odstrjel divljači koja je pričinila štetu. Iz priloženih dokaza ne proizlaze okolnosti koje bi upućivale na odgovornost vozačice SA koja je upravljala vozilom [registarska oznaka] jer prema policijskoj potvrdi i provedenom alkotestiranju vozačica nije bio utjecajem alkohola, a niti proizlazi da je bila prekoračena brzina, pa dakle ne proizlaze niti okolnosti za oslobođenje lovačkog društva odnosno tuženika od odgovornosti u smislu čl. 1067. st.1. i 2. ZOO-a (viša sila, radnja oštećenika ili treće osobe). Iako iz Potvrde Postaje PP Pula proizlazi da na mjestu događaja nije pronađena nikakva divljač, te da se na mjestu oštećenja prednjeg branika ne zatiču nikakve dlake, već trag zemlje-blata, tužitelj smatra da je na oštećenom vozilu došlo do štete upravo zbog naleta na divljač, što proizlazi iz izjave i skice oštećenog/osiguranika na priloženom obrascu tužitelja-Prijava štete i odštetni zahtjev iz osiguranja automobilskog kaska od 9. siječnja 2023., te službenim bilješkama koje prileže u policijskom spisu. Isto tako, procjenitelj motornih vozila tužitelja ĐA je na priloženom obrascu tužitelja - Izvid i procjena štete od 10.01.2023.godine, u rubrici pod Mišljenje, decidirano naveo da je: „do štete moglo doći na opisani način (udar je bio tup-nije udareno u tvrd predmet poput zida/kamena/drugog vozila). Tragovi zemlje/prljavštine pronađeni na prednjem braniku tipični su kod naleta na životinju s dlakom-vidljivi su koncentrirani crtni vodoravni tragovi duž cijelog dijela oštećene desne strane prednjeg branika“. Za sada, eventualno sporna činjenica da li je do štete na vozilu [registarska oznaka] došlo uslijed naleta na divljač, biti će predmet dokazivanja predloženim prometnim vještačenjem. Tužitelj predlaže da sud donese slijedeću presudu:

„Nalaže se tuženiku LOVAČKOM DRUŠTVU „KAMENJARKA“ BARBAN, Barban 69, 52 207 Barban, OIB 39557539760 da tužitelju CROATIA osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb OIB 26187994862, isplati ukupan iznos od 4.083,89 EUR/30.770,07 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 1.626,00 EUR/12.251,10 kn od dana 20.01.2023.godine do isplate, a na iznos od 2.457,89 EUR/18.518,97 kn od dana 21.02.2023.godine do isplate, a sve po stopi propisanoj čl. 29.st.2.ZOO-a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Evropska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.“.

2. Rješenjem posl.br. P-812/2023-2 od 6. rujna 2023. Općinski sud u Puli se oglasio stvarno nenadležnim te je predmet ustupljen ovom sudu.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je, u bitnome, naveo da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, i to kako glede osnovanosti, tako i glede visine postavljenog tužbenog zahtjeva. Kraj činjenice što nikakva divljač nije pronađena na licu mjesta, i što nikakvih tragova divljači nema, pa čak ni dlake, koja bi sasvim sigurno bila vidljiva na mjestu oštećenja vozila, očigledno je da nema niti odgovornosti tuženika. U konkretnom slučaju je iz priležećih fotografija vidljivo da se radi o ogrebotinama koje ne mogu potjecati ni od koje životinje, te da su na vozilu pronađeni tragovi blata (očito u kombinaciji sa kakvih čvrstim predmetima izvan kolničkog zastora). Svaka životinja je živo biće, tkivo koje je mekano, i ono, u slučaju udara, ne ostavlja trgove struganja, već tragove udubljenja, napuknuća, uz prisu tnost krvi i dlake, odnosno tkiva. Također, ono ne ostavlja niti može ostaviti tragove blata i ogrebotina. Tragovi zemlje i blata upućuju na udar u neku tvrdu stvar, kojom prilikom je djelomično došlo i do udara u zemlju/blato. Po tuženiku motiv za prijavu štete na način da je došlo do udara u divlju životinju, jest postojanje ugovorenog kasko osiguranja posebne vrste, i to: sudar sa životinjama i to kao dodatak obveznom automobilskom osiguranju, što znači da je kojim slučajem prijavljen udar u tvrdu stvar vlasnik vozila ne bi imao pravo na isplatu osigurnine. Nadalje, ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, budući da, budući da, sve i da se je prometna nesreća dogodila na način na koji je to opisao tužitelj (a nije), odgovornost bi bila ili na Republici Hrvatskoj (divlje životinje su od posebnog i interesa RH, pa samim time u samim time u vlasništvu RH), odnosno Hrvatskih cesta d.o.o. koje sukladno Zakonu o cestama upravljaju državnim prometnicama, a upravo je ta (državna) kategorija predmetne prometnice. Znak opasnosti „divljač na cesti“ uredno je postavljen, dok su Hrvatske ceste d.o.o., sukladno Pravilniku o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama (čl. 93. i 94.), to posebice iz razloga što se radi o prometnici više razine (u odnosu prema nerazvrstanim, lokalnim i županijskim cestama), dakle o državnim cestama, koje su vrlo prometne; u konkretnom slučaju radi se o glavnoj cesti Pula-Rijeka, dakle koja povezuje 2 najveća grada u dvije susjedne županije (Istarska i Primorsko-goranska), bile dužne poduzeti druge mjere, sa ciljem zaštite prometa, a posebno postaviti i zaštitne ograde. Lovačko društvo, za štete na vozilima od naleta na divljač, odgovara samo i isključivo ukoliko je šteta nastala uslijed provođenja lova, kako je to vrlo jasno i precizno propisano odredbom iz čl. 80. st. 6. toč. 2. Zakona o lovstvu, koji je u konkretnom slučaju „lex specialis“. Iako je dokaz te činjenice na strani tužitelja, tuženik ističe da se toga dana nikakav lov nije provodio. Tuženik, inače sukladno Zakonu o lovstvu, poduzima čitav niz radnji sa ciljem sprečavanja da divljač stupi na prometnicu, pa je tako u blizini predmetne dionice ceste, ali naravno prema unutrašnjosti šume, postavio 15 automatskih hranilica, 10-15 čeka, 13 pojilica, te je izradio plan sprečavanja štete na divljači i od divljači. Time, temeljem odredbe iz čl. 76. i čl. 77. Zakona o lovstvu, tuženik poduzima sve potrebe radnje, čime, temeljem općim propisa (ZOO), otklanja svoju odgovornost, naravno, pod uvjetom da se dokaže udar u divlju životinju. U cijelosti osporava visinu tužbenog zahtjeva.

4. Proveden je dokazni postupak uvidom u isprave u spisu, uviđajem na licu mjesta, saslušanjem svjedoka SA, vještačenjem po prometnom vještaku prometne struke Studio MONAS d.o.o. Valbandon (ovlašteni vještak Saša Monas).

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Iz isprava dostavljenih uz tužbu proizlazi da je predmetno vozilo Porsche Cayenne reg.oznake i broja [registarska oznaka] u trenutku prometne nezgode (5. siječnja 2023.) bilo osigurano kod tužitelja policom osiguranja od automobilske odgovornosti br. police 011420495429 s dopunskim kasko osiguranjem „Sudar sa životinjama“, s valjanošću osiguranja od 5. travnja 2022. do 5. travnja 2023. (str. 20. spisa, uvjeti na str. 21-28 spisa) te je tužitelj, nakon izvršenog izvida štete (str. 13-14, 29-30 te 34-35 spisa) te računa popravka (sa prilozima na str. 17-20), isplatio osiguraniku HA (vlasniku vozila) naknadu štete u iznosu od ukupno 4.083,89 eura i to 20. siječnja 2023. 1.626,00 eura te 21. veljače 2023. 2.457,89 eura (izvadak po računu na str. 38- 39 spisa). Iz dopisa Ministarstva poljoprivrede od 14. svibnja 2024. i njemu priložene karte lovišta (str. 157 i 158 spisa) proizlazi da predmetna cesta prolazi kroz lovište kojim gospodari tuženik, što potvrđuje i činjenica da je upravo tuženikov lovočuvar ZA izašao na mjesto događaja (kako proizlazi iz Potvrde PPP Pula od 9. siječnja 2023., na str. 18 spisa i Izvješća PPP Pula od 5. siječnja 2023., na str. 140 spisa).

7. Tužitelj potražuje utuženu tražbinu prema tuženiku po osnovi zakonske subrogacije iz čl. 963. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO), prema kojoj odredbi isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Sukladno navedenoj odredbi, u regresnoj parnici je potrebno, pored činjenice isplate naknade iz osiguranja od strane tužitelja kao osiguratelja, dokazati i pretpostavke odgovornosti za štetu koja je nastala osiguraniku.

8. Prema odredbi čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu (dalje: ZOL) za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, odnosno lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. To znači da je lovoovlaštenik odgovoran za štetu nastalu naletom vozila na divljač ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova (ako nije odgovoran vozač jer je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi). U slučajevima kada je do naleta vozila na divljač došlo u vremenu kada se nije provodio lov (i ako je vozač upravljao vozilom sukladno propisima kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi) činjenica što se u vrijeme nastanka prometne nezgode (i štete) nije provodio lov ne znači da lovoovlaštenik ne može odgovarati za štetu. Naime, odredbom čl. 76. st. 2. ZOL-a propisano da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ZOL ne propisuje drugačije. Odštetna je odgovornost u konkretnom slučaju uređena i općim propisima obveznog prava kojima je uređena odgovornost za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti i to konkretno čl. 1045. st. 3. ZOO-a, koji određuje da se za štetu od opasne svari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara bez obzira na krivnju, te daljnjim odredbama čl. 1063. -1067. ZOO-a budući da divljač koja pretrčava cestu na kojoj se odvija promet motornim vozilima predstavlja opasnu stvar, a šteta nastala u vezi opasnom stvari smatra se da potječe od te stvari (osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete). Takvo je i stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske (u Odlukama broj: U-I-2813/2014 od 3. lipnja 2016. i broj: U-I-6264/2014 od 4. ožujka 2015.), stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske (npr. Rev-2101/86, Rev- 1816/90, Rev-2070/92, Gzz-4/04, Rev-1312/07) i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (npr. Pž-2623/2021, Pž-1579/2024). Sukladno prethodno navedenim odredbama ZOO-a za štetu nastalu na vozilu naletom divljači koja pretrčava cestu odgovara tuženik kao lovoovlaštenik lovišta na je kojem ta divljač živjela. Naime, lovoovlaštenik ili ovlaštenik prava lova je prema čl. 7. t. 8. ZOL-a pravna ili fizička osoba koja je stekla pravo lova na temelju Zakona o lovstvu, a to je u konkretnom slučaju upravo tuženik. Prema čl. 7. t. 10. ZOL-a, lovište je određena površina zemljišta koja je zaokružena prirodna cjelina u kojoj postoje ekološki i drugi uvjeti za uzgoj, zaštitu, lov i korištenje divljači i njezinih dijelova, pri čemu pojam otvoreno lovište znači lovište u kojem je omogućena nesmetana dnevna i sezonska migracija divljači (čl. 7. t. 17. ZL-a). Iz zakonskih je odredbi jasno da prilikom određivanja granica lovišta nije bitno pitanje u čijem se vlasništvu nalazi zemljište ili cesta koja ulazi u površinu lovišta. Odgovornost tuženika kao lovoovlaštenika ne prestaje na granici javne ceste koja prolazi kroz njegovo lovište, upravo iz razloga što je on lovoovlaštenik lovišta na kojemu je divljač, kao opasna stvar, živjela, i na čijem se području nesreća dogodila. Iz odredbama čl. 1067. st. 2. i 3. ZOO-a proizlazi da se lovoovlaštenik može osloboditi odgovornosti za štetu od divljači (kao opasne stvari) u potpunosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika (ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti) ili djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete. U tom smislu za nastalu štetu može biti odgovoran vozač, ako nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti i nije postupao po prometnom pravilu ili znaku, a odgovornost može biti i na strani osobe ovlaštene upravljati javnom cestom ako nije poduzela potrebne mjere sukladno odredbama Zakona o cestama (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u presudi Pž-2623/2021-2 od 18. listopada 2022.).

9. Na uviđaju na licu mjesta 26. lipnja 2024. svjedokinja SA je iskazala: „Predmetnog dana kretala sam se upravljajući vozilom Porsche Cayenne reg. oznake [registarska oznaka] iz smjera Barbana prema Puli. Bio je mrak, oko 21 sat. Na mjestu koje sada pokazujem unutar cca 20 metara pretrčala je divlja svinja i to sa lijeve strane prema desnoj te sam vozilom udarila u nju. Sjećam se da sam u tom trenutku zakočila te sam vidjela da je svinja pobjegla na desnu stranu gledajući prema smjeru kretanja. Svinju sam udarila u njezin zadnji bok. Radilo se o vrlo velikoj svinji. Navodi da se uplašila jer je vozila malo dijete u automobilu. U trenutku prije udarca bila su upaljena duga svijetla na autu, a iz protivnog smjera je nailazio automobil. Iz tog razloga je uključila oborena svijetla te je tada udarila u svinju. Nakon udarca nastavila se kretati naprijed kako bi sigurno zaustavila vozilo. Stala je dalje od predmetne ravnice na prvom proširenju jer prije toga nije bilo sigurnog mjesta. Tada je telefonom nazvala policiju i supruga čiji je inače predmetni automobil. Nakon cca pola sata došli su policijski službenici te lovočuvar te su obavili uviđaj. Prilikom uviđaja se sa policajcima vratila na mjesto gdje je udarila svinju te im pokazala to mjesto.“. Tuženi je zamolio da se u zapisnik stavi navod svjedokinje da se udarac u svinju dogodio na pojasu dužine cca 20 m od metalne oznake 24 km u smjeru [adresa]. Na upite svjedokinja je odgovorila: da je prije mjesta naleta vidjela znak opasnosti "Divljač na cesti"; da je vozila prilagođenom brzinom od 60 km/h te misli da je ograničenje brzine na toj dionici 60 ili 70 km/h; da se predmetnom cestom kreće nekoliko puta mjesečno jer njezini roditelji žive u [adresa] ([adresa]) pa ih ona posjećuje iz [adresa]; da se u trenutku naleta nalazila u svojoj prometnoj traci i bila je pozicionirana u sredini iste; da je policija pronašla neke gumene ili plastične dijelove kod mjesta udarca, ali sada ne može pokazati točno mjesto; da je zakočila nakon naleta jer svinju nije vidjela kako prelazi poprečno preko kolnika već u trenutku neposredno prije udarca te je po njezinom položaju zaključila da se kretala s lijeve na desnu stranu u smjeru njezinog kretanja jer joj je glava bila desno, a stražnji dio lijevo te se i kretala prema desnoj strani u trenutku prije udarca.

10. Vještak prometne struke Studio MONAS d.o.o. Valbandon (ovlašteni vještak Saša Monas) je u pisanom nalazu i mišljenju od 25. kolovoza 2024. zaključio kako slijedi:

„Uzimajući u obzir zaostala oštećenja na prednjem desnom vrhu osobnog automobila osiguranika tužitelja Porsche Cayenne, reg. oznake [registarska oznaka], a koja oštećenja su navedena u Izvidu štete tužitelja sa dodatnom napomenom, te fotodokumentaciju i ostale dokumente (Zapisnik o očevidu; Izvješće o poduzetom; Službena bilješka; Skica mjesta događaja) izrađene od strane policijskih službenika koji su obavili očevid kao i položaj materijalnog traga u Skici označen rednim brojem 1, te iskaz svjedokinje SA dan na uviđaju dana 26. lipnja 2024. godine, proizlazi da je predmetne zgode svjedokinja SA upravljala predmetnim osobnim automobilom Porsche Cayenne kolnikom državne ceste DC66 iz smjera [adresa] u smjeru [adresa] (smjer sjeveroistok-jugozapad, u Skici mjesta događaja označeno slovom B), gdje je dolaskom u položaj neposredno prije materijalnog traga koji je u Skici mjesta događaja označen rednim brojem 1, odnosno dolaskom neposredno prije stacionaže 24km, došlo do naleta prednjeg desnog vrha vozila u divljač – divlju svinju (prema iskazu svjedokinje SA). Divljač je, prema iskazu svjedokinje SA, pretrčavala kolnik DC66, i to sa lijeve na desnu stranu (u Skici mjesta događaja označeno slovom A) u odnosu na smjer kretanja osobnog automobila Porsche Cayenne, te je nakon naleta pobjegla na desnu stranu. Nakon naleta na divljač, a na temelju fotodokumentacije i pregleda lica mjesta nakon uviđaja dana 26. lipnja 2024. godine, proizlazi da se osobni automobil Porsche Cayenne zaustavio na autobusnom ugibalištu, koje se nalazi na udaljenosti od mjesta naleta za od oko 2,3km u smjeru [adresa]. Mjesto naleta na divljač, u Skici mjesta događaja označeno slovom K, a sve prema položaju materijalnog traga koji je u Skici mjesta događaja označen rednim brojem 1, se nalazi na udaljenosti od oko 10,2m od PTM u smjeru sjeveroistoka, te od jugoistočnog ruba kolnika u smjeru sjeverozapada za od ko 6m. Uzimajući u obzir da je u ovoj prometnoj situaciji došlo do djelomičnog čeonog izlaznog naleta gdje se samo jedan dio tijela divljači nalazio unutar gabarita vozila, te da se svjedokinja nakon naleta zaustavila na autobusnom ugibalištu na udaljenosti od oko 2,3km od mjesta naleta gledano u smjeru [adresa], to proizlazi da u ovoj prometnoj situaciji nije moguće izračunati brzinu kretanja osobnog automobila Porsche Cayenne u trenutku naleta, stoga je u ovom vještvu prikazana prostorno vremenska analiza kretanja sudionika prometne nesreće, u varijanti prema iskazu svjedokinje da se kretala brzinom od 60km/h (16,7m/s) i u varijanti kada bi se vozilo Porsche Cayenne kretalo u skladu sa ograničenjem brzine od 90km/h (25m/s). Za zaustavljanje osobnog automobila Porsche Cayenne pri brzini kretanja od oko 60km/h, u noćnim uvjetima, potreban je zaustavni put od oko 42,2m i vrijeme od oko 3,9s. Za zaustavljanje osobnog automobila Porsche Cayenne pri brzini kretanja od oko 90km/h, u noćnim uvjetima, potreban je zaustavni put od oko 80,4m i vrijeme od oko 5,3s. Na uviđaju je svjedokinja navela da se udarac u svinju dogodio na pojasu dužine cca 20 m od metalne oznake 24 km u smjeru [adresa], a što je u suprotnosti sa položajem materijalnog traga plastike na kolniku koji je u Skici mjesta događaja označen rednim brojem 1. Uzimajući u obzir položaj mjesta naleta na divljač, u Skici mjesta događaja označeno slovom K, proizlazi da se početak pojasa koji je svjedokinja pokazala da se unutar istog dogodio udarac u svinju nalazi od mjesta naleta K za 10,2m u smjeru [adresa], dok se završetak pokazanog pojasa po svjedokinji nalazi na udaljenosti 30,2m od mjesta naleta na divljač, u Skici mjesta događaja označeno slovom K. Od mjesta prelaska jugoistočnog ruba kolnika DC66, do mjesta naleta (u Skici mjesta događaja označeno slovom K), navedena divljač - divlja svinja je prešla put od oko 6m u trčanju (iskaz svjedokinje na uviđaju), u vremenu od oko 1,1s. Vremenski 1,1s prije naleta vozila Porsche Cayenne na divljač, navedeno vozilo se nalazilo na udaljenosti koja prethodi mjestu naleta K za od oko 18,4m, uz uvjet da se kretalo brzinom od 60km/h (iskaz svjedokinje na uviđaju). U varijanti kada bi se vozilo Porsche Cayenne kretalo u skladu sa ograničenjem brzine od 90km/h (25m/s), isto bi se vremenski 1,1s prije naleta nalazilo na udaljenosti koja prethodi mjestu naleta K za od oko 27,5m. Na dužini puta od 18,4m (udaljenost vozila Porsche Cayenne do mjesta naleta K, u trenutku ulaska divljači na kolnik) moguće je zaustavljanje predmetnog automobila prije mjesta naleta na divljač, u noćnim uvjetima, za sve brzine kretanja vozila Porsche Cayenne koje su niže od 33,5km/h. Iz navedenog proizlazi da svjedokinja, koja se po njenom iskazu kretala brzinom od 60km/h, nije imala tehničke mogućnosti zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta na divljač. U varijanti kada bi se vozilo Porsche Cayenne kretalo u skladu sa ograničenjem brzine od 90km/h (25m/s), proizlazi da je na dužini puta od 27,5m (udaljenost vozila Porsche Cayenne do mjesta naleta K, u trenutku ulaska divljači na kolnik) moguće zaustavljanje predmetnog automobila prije mjesta naleta na divljač, u noćnim uvjetima, za sve brzine kretanja vozila Porsche Cayenne koje su niže od 41,8km/h. Prometni znak opasnosti ''divljač na cesti'' se nalazi na udaljenosti koja prethodi mjestu naleta K za od oko 250m, gledano po smjeru kretanja vozila Porsche Cayenne. Horizontalne ogrebotine koje su prikazane na fotografiji na str. 13, poglavlje 8, ovog nalaza i mišljenja, i označene elipsom crvene boje, a nalaze se na prednjem desnom vrhu prednjeg branika vozila Porsche Cayenne, svojom konfiguracijom upućuju da su iste mogle nastati kao posljedica bočnog okrznuća predmetnog vozila sa nekom grubom površinom nalik na kameni ogradni zid i sl. Mišljenja sam da predmetne horizontalne ogrebotine nisu mogle nastati kao posljedica naleta predmetnog vozila na tijelo divljači divlje svinje, već su iste posljedica neke prethodne prometne nesreće. Sva ostala oštećenja koja su popisana u Izvidu štete tužitelja, a neka se vide i na fotodokumentaciji policijskih službenika i to u obliku puknuća plastičnih dijelova predmetnog vozila, su po mom mišljenju mogla nastati uslijed naleta vozila na divljač-divlju svinju. Uzimajući u obzir da je u ovoj prometnoj situaciji došlo do djelomičnog čeonog izlaznog naleta gdje se samo jedan dio tijela divljači nalazio unutar gabarita vozila, i to njegovog prednjeg desnog vrha, pri čemu je divljač gotovo uspjela potpuno proći ispred prednjeg dijela vozila, ali je ipak bila zahvaćena ''vrškom'' vozila samo u zaostali dio tijela (najvjerojatnije nogu), te da su u ovoj prometnoj situaciji nastala oštećenja kako puknuća plastika tako i ostala koja su sva locirana na prednjem desnom vrhu vozila (kako na prednjeg braniku tako i iza njega gledano prema prednjem desnom kotaču), osim horizontalnih ogrebotina koje su nastale u kontaktu sa nekom grubom površinom, gdje iako na prednjem braniku nisu zateknute dlake divljači od strane policijskih službenika već trag zemlje-blata, sa prometno tehničkog stajališta ne mogu isključiti mogućnost da u ovoj prometnoj situaciji nije došlo do naleta na divljač, odnosno divlju svinju. Visina štete u vrijeme nastanka štete na vozilu Porsche Cayenne 3.0D, reg. oznake [registarska oznaka], iznosi 4.083,89 eur (pdv uključen), što odgovara iznosu od 30.770,07 kn (pdv uključen).“.

11. U podnescima (tuženikov od 5. rujna 2024., tužiteljev od 13. rujna 2024., umješača na strani tuženika od 13. rujna 2024.) su stranke i umješač iznijeli svoje tumačenje nalaza vještaka, ali (u bitnome) nisu iznijeli primjedbe na pisani nalaz vještaka. Jedino je umješač na strani tuženika postavio sljedeća pitanja vještaku:

- je li s prometno-tehničkog gledišta vozač vozio tzv. prilagođenom brzinom (čl. 51. ZSPC-a) uzimajući u obzir da je mjesto predmetnog štetnog događaja označeno prometnim znakom opasnosti „divljač na cesti“?

-je li s prometno-tehničkog gledišta moguće da se vozač kretao brzinom višom od one iskazane (oko 60 km/h), a obzirom na oštećenja na vozilu te koje bi eventualne implikacije navedeno imalo na dinamiku nastanka predmetnog štetnog događaja?

12. Na ročištu za glavnu raspravu 28. studenog 2024. izveden je dokaz usmenim iznošenjem nalaza i mišljenja po vještaku Saši Monasu, koji je naveo kako slijedi: „U cijelosti ostajem kod danog nalaza i mišljenje, te se na pitanja umješača na strani tuženika očitujem kako slijedi: Pojam prilagođena (sigurnosna) brzina je direktno povezana sa duljinom vidljivosti zapreke ispred vozila u noćnim uvjetima vožnje. Pod pojmom zapreka možemo smatrati neku opasnost na kolniku ispred vozila. Budući da u ovoj prometnoj situaciji opasnost u vidu moguće životinje ušla poprečno na kolnik u vremenu 1,1 sekunda prije naleta gdje se vozilo osiguranice tužitelja tada nalazilo na udaljenosti od 18,4 m prije mjesta naleta (za njenu brzinu kretanja od 60 km/h), tada bi vozačica imala tehničke mogućnosti zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta za sve brzine njezina kretanja koje bi bile manje od 33,5 km/h. Moram dodatno napomenuti da u ovoj prometnoj situaciji je došlo, a s obzirom na prikazana oštećenja, do djelomičnog čeonog izlaznog naleta što znači da je samo dio tijela životinje bio u kontaktu sa vozilom pa nije bilo moguće definirati brzinu predmetnog vozila u trenutku naleta na osnovu ili temelju zaostalih oštećenja na vozilu. Nastavno na pitanje da li je moguće da se vozač kretao većom brzinom od one iskazane mogu reći da nije moguće povući jednoznačnu vezu između zaostalih oštećenja i naletne brzine vozila, a samim time definirati ili iskazati da li je brzina vozila u trenutku naleta mogla biti veća ili manja. Osim toga, s obzirom da se vozačica nakon pokazanog mjesta naleta zaustavila na udaljenosti od oko 2,3 km u smjeru [adresa] na prvom autobusnom ugibalištu navedena udaljenost nije mogla poslužiti za izračun brzine vozila u trenutku naleta.“ . Na upite, vještak je odgovorio: da uzimajući u obzir položaj zaostalih oštećenja na vozilu a koja se nalaze na prednjem desnom vrhu vozila mogu iskazati da to odgovara iskazu svjedokinje da se životinja kretala sa lijeve na desnu stranu preko kolnika te da je vozilom udarila u njezin zadnji bok; da oštećenja na prednjoj desnoj strani vozila ukazuju na to da je životinja izlazila iz gabarita samog vozila; da vezano uz mišljenje da horizontale ogrebotine nisu mogle nastati kao posljedica naleta predmetnog vozila na divljač ističe da je i u izvidu štete od strane tužitelja u dijelu napomene navedeno da se radi o ranijim oštećenjima na prednjem braniku koji je ogreban sa desne strane te je na račun te štete umanjena vrijednost u lakiranju za 10%; da ne može tehnički isključiti da su predmetne horizontalne ogrebotine koje su izuzete prilikom izvida štete nastale u istom štetnom događaju kao i oštećenja s prednje desne strane vozila, ali mora napomenuti da u prikazanoj fotodokumentaciji se vide oštećenja na predmetnom vozilu, a tu misli na oštećenje pvc zaštite prednjeg desnog blatobrana, oštećenja ruba prednjeg desnog blatobrana, kabla elektroinstalacije te tragove blata koji su zaostali na prednjem desnom vrhu vozila da se isto najvjerojatnije dogodilo na način kako je iskazala svjedokinja; da u najvećem broju slučaja prilikom naleta na divlju svinju na vozilu ostaju tragovi blata, a što su i naveli policijski službenici u zapisniku o očevidu; da su po njegovom mišljenju horizontalne ogrebotine koje je prikazao na fotografiji na strani 13 nalaza i mišljenja mogle nastati kao posljedica bočnog okrznuća predmetnog vozila sa nekom drugom površinom nalik na kameni zid pri čemu se predmetno vozilo kretalo po nekoj zakrivljenoj putanji u trenu kontakta sa zidom; da je svjedokinja na uviđaju navela mjesto udara koje se razlikuje od stvarnog mjesta naleta za oko 10-30 metara, a što je objasnio na stranici 11 svog nalaza i mišljenja; da s obzirom na noćne uvjete vožnje, ravnu dionicu ceste te stres koji se treba uzeti u obzir zbog naleta na divljač ne bi bilo realno očekivati da svjedok precizno odredi mjesto naleta na divljač; da na hipotetičko pitanje je li moguće da je blato na desnom vrhu branika dospjelo prilikom udarca u prljavi kameni zid, ograde ili slično, odgovara da prema njegovoj procjeni u konkretnom slučaju to nije moguće jer iz prve dvije fotografije na stranici 3 njegovog nalaza je vidljivo da taj dio prednjeg branika na kojem se nalaze tragovi blata nije isturena krajnja točka vozila te taj dio vozila ne bi došao u kontakt sa eventualno blatnim zidom ili ogradom; da je mišljenja da tragovi zemljanih čestica koje se moguće nalaze na prednjem desnom dijelu praga vozila i na pvc zaštiti prednjeg desnog unutarnjeg blatobrana, a koji su vidljivi na stranici 3 nalaza, nisu nastali kao posljedica mogućeg naleta na divljač odnosno divlju svinju; da ne može sa sigurnošću isključiti je li blato koje navode policijski službenici je moglo biti naneseno na neki drugi način; da ima dosta naleta divljači na opisani način da divljač pretrčava cestom te da dolazi do udara na izlaznom dijelu prednje strane vozila.

13. Sud je nalaz i mišljenje vještaka Monasa ocijenio objektivnim, potpunim te izrađenim u skladu s pravilima struke. Usmenim iznošenjem nalaza i mišljenja na ročištu 28. studenog 2024. vještak je po ocjeni suda otklonio sve dvojbe vezane uz nalaz i mišljenje, koji je po svom sadržaju u bitnome suglasan sa ispravama u spisu (Izvješća PPP Pula od 5. siječnja 2023. na str. 140 spisa, Zapisnika o očevidu PPP Pula od 5. siječnja 2023. na str. 141 spisa, Službenom bilješkom PPP Pula od 5. siječnja 2023. na str. 144 spisa) te sa iskazom svjedoka SA. Stoga je sud taj nalaz u cijelosti prihvatio.

14. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka Monas te prethodno navedenih isprava (u točki 13. ovog obrazloženja) i iskaza svjedoka SA, sud je utvrdio da je predmetna šteta nastala od opasne stvari – divljači. Iz nalaza vještaka Monasa proizlazi i da materijalni dokazi - oštećenja na vozilu (oštećenje pvc zaštite prednjeg desnog blatobrana, oštećenja ruba prednjeg desnog blatobrana, kabla elektroinstalacije te tragove blata koji su zaostali na prednjem desnom vrhu vozila), odgovaraju iskazu svjedokinje SA da se životinja kretala sa lijeve na desnu stranu preko kolnika te da je vozilom udarila u njezin zadnji bok, odnosno da se životinja izlazila iz gabarita samog vozila. Vještak je potvrdio da horizontale ogrebotine na koje ukazuje tuženik zaista nisu mogle nastati kao posljedica naleta predmetnog vozila na divljač, ali te horizontalne ogrebotine nisu ni predmet tužbenog zahtjeva. Naime, vještak je ukazao da je u izvidu štete napomenuto da se radi o ranijim oštećenjima na prednjem braniku koji je ogreban sa desne strane te je na račun te štete umanjena vrijednost u lakiranju za 10%. Vezano uz tragove blata na koje je ukazivao tuženik vještak je pojasnio da u najvećem broju slučaja prilikom naleta na divlju svinju na vozilu ostaju tragovi blata, a što su i naveli policijski službenici u zapisniku o očevidu, te da po njegovom mišljenju nije moguće da je blato na desnom vrhu branika dospjelo prilikom udarca u prljavi kameni zid, ograde ili slično (kako je tvrdio tuženik).

15. Iz izvedenih dokaza ne proizlazi da su vozač (SA) ili osoba koja upravlja predmetnom cestom pridonijeli nastanku štete.

16. Tužitelj je dostavio dokaze da je utuženi iznos od 4.083,89 eura (20. siječnja 2023. 1.626,00 eura te 21. veljače 2023. 2.457,89 eura, izvadak po računu na str. 38- 39 spisa) isplatio osiguraniku HA. Radi se o istovjetnom iznosu računa od 16. veljače 2023. (str. 11-12 spisa) za popravak predmetne štete. Tužitelj je time po osnovu ugovora o osiguranju isplatio iznos reparirane štete svom osiguraniku. Na strani tužitelja došlo je do umanjenja imovine upravo za taj iznos koji je uplatio svom osiguraniku, a koji sada osnovano potražuje od tuženika po osnovu subrogacije (sukladno odredbama čl. 963. ZOO-a).

17. Dakle, sud je utvrdio da predmetna cesta prolazi kroz lovište kojim gospodari tuženik, da je predmetna šteta nastala od opasne stvari (divljači), da tuženik nije dokazao da su vozač ili osoba koja upravlja predmetnom cestom pridonijeli nastanku štete, da je tuženik tužitelju dužan platiti upravo iznos u visini od 4.083,89 eura, koji je iznos tužitelj isplatio osiguraniku HA za popravak predmetne štete. Stoga je, temeljem odredbi 80. st. 6. ZOL te čl. 963., čl. 1045. st. 3. i čl. 1063.-1067. ZOO-a, tužbeni zahtjev prihvaćen (točka I izreke presude).

18. Budući da se ne radi o potraživanju iz trgovačkog ugovora, tužitelju su na iznos glavnice, sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a, dosuđene zakonske zatezne kamate koje od presuđenja do isplate teku po stopi koja se odnosi na ostale odnose.

19. Kako iz svega navedenog proizlazi da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno sud je odlučio da neće izvesti dokaz mjerničnim vještačenjem (predložen po tužitelju) kao ni dokaze saslušanjem svjedoka ZA i IA te AA i dokaz poljoprivrednim vještačenjem (predloženo po tuženiku). Tuženik je saslušanje svjedoka ZA i IA te poljoprivredno vještačenje predložio radi utvrđenja činjenica navedenih u točki V. odgovora na tužbu – da se predmetnog dana nije provodio lov i da je tuženik poduzimao radnje sukladno ZOL-u, a koje činjenice u konkretnom slučaju nisu relevantne (obrazloženo u točki 8. obrazloženja). Saslušanje policijskog službenika AA koji je sačinio potvrdu o štetnom događaju i pristupio na lice mjesta tuženik je predložio „radi razrješenja činjenica navedenih u predmetnoj potvrdi“. Saslušanje tog policijskog djelatnika sud smatra suvišnim s obzirom da su već izvedenim dokazima dovoljno utvrđeni dinamika i uzrok predmetnog štetnog događaja.

20. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP- a. Kako je tužitelj u cijelosti uspio s tužbom i tužbenim zahtjevom, tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi sljedeći trošak: za sastav tužbe te podneska od 11. prosinca 2023. i 13. rujna 2024. iznos od 200,00 eura po podnesku (Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, dalje: OT), za zastupanje na ročištima od 23. travnja, 26. lipnja i 28. studenog 2024. iznos od 200,00 eura po ročištu (Tbr 9. t.1. OT), PDV u iznosu od 300,00 eura (Tbr 42. OT), trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 87,29 eura te na presudu u iznosu od 87,29 eura, trošak uviđaja i vještačenja ukupno 600,00 eura, trošak svjedoka 20,80 eura, ukupno 2.295,38 eura (točka II izreke). Budući da trošak postupka ne predstavlja potraživanje iz trgovačkog ugovora, tužitelju su na trošak postupka, sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a, dosuđene zakonske zatezne kamate (zatražene u tužbi) koje od presuđenja do isplate teku po stopi koja se odnosi na ostale odnose.

U Pazinu, 8. siječnja 2025.

Sudac

Ivan Dujić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude(za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ovog Zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu, osim ako sud koji donosi presudu ili rješenje, iznimno, po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem, odredi drukčije (čl. 467a ZPP-a).

DNA:

- tužitelju po pun., uz rješenje o pristojbi na presudu

- tuženiku po pun.

- umješaču po pun.