REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

Poslovni broj: P-2715/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Sanji Bikić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Alenu Đapiću, odvjetniku u Solinu, Zvonimirova 75, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB:92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević i partneri d.o.o. u Zagrebu, Lopašićeva 6, radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 13.studenoga 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Alena Đapića, odvjetnika u Solinu, i zamjenice punomoćnika tuženika FB, odvjetničke vježbenice u OD Metelko, Knežević i partneri d.o.o., na ročištu za objavu i uručenje presude 8.siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju iznos od 25.663,81 EUR (slovima: dvadeset pet tisuća šest stotina šezdeset tri eura osamdeset jedan cent) sa zateznom kamatom koja teče na iznos od: 1.435,86 eura od 02.12.2009.

305,13 eura od 10.12.2009.

27,47 eura od 11.01.2010.

181,21 eura od 10.02.2010.

105,76 eura od 01.03.2010.

121,10 eura od 10.08.2010.

56,61 eura od 10.09.2010.

35,32 eura od 22.10.2010.

451,79 eura od 10.11.2010.

33,61 eura od 01.02.2011.

542,00 eura od 10.02.2011.

275,24 eura od 11.04.2011.

280,91 eura od 10.05.2011.

183,30 eura od 14.09.2011.

204,60 eura od 10.11.2011.

21.423,89 eura od 30.11.2011.

po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena do 31.07.2015., od 01.08.2015. do 31.12.2022. sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29.prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 7.869,19 EUR (slovima: sedam tisuća osam stotina šezdeset devet eura devetnaest centi), sa zateznom kamatom koja teče od 8.siječnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda 22.ožujka 2021. navodi se da su tužitelj i tuženik 8.siječnja 2007. sklopili Ugovor o kreditu broj: 3208153610/06 (dalje: Ugovor) na temelju kojeg Ugovora je tuženik stavio tužitelju na raspolaganje kredit iskazan kao 104.000,00 CFH, a koji je iznos isplaćen u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan isplate kredita. Tuženik je u gore navedenom, unaprijed formuliranom, standardiziranom Ugovoru, i to u članku 1. ugovorio valutnu klauzulu u valuti švicarski franak, u članku 2. i članku 7. je otplatu kredita vezao uz ovu valutu, te je u članku 2. naveo visinu kamatne stope u iznosu od 4,50 % godišnje, ugovorivši u istom članku Ugovora, kako je ista promjenjiva i to na način da ovisi jedino i isključivo o jednostranoj odluci same banke („...temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d...“), a sve bez navođenja egzaktnih, jasnih i provjerljivih parametara o načinu promjene kamatne stope, čime de facto proističe da promjena kamatne stope ovisi jedino i isključivo o jednostranoj odluci samog tuženika. Postupajući na ovakav način, tj. na način da je ugovorio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu tako što je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, kao i odredbu o jednostranoj promjeni kamatnih stopa, a da prije i u vrijeme zaključenja Ugovora nije s tužiteljem pojedinačno pregovarao niti utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na promjenu stope ugovorene kamate, tuženik je postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (dalje: ZZP), Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO), kao i načelu savjesnosti i poštenja kao temeljnom načelu obveznog prava, te protivno zakonodavstvu Europske unije ugrađenom u ZZP, čime je prouzročio neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu tužitelja. 3. Zbog ovakvog protupravnog postupanja tuženika protiv istog je vođen sudski postupak kolektivne zaštite interesa potrošača, a time i zaštite interesa ovdje tužitelja, i to pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12. U navedenom postupku Visoki trgovački sud RH je dana 13. 06. 2014., odlučujući po žalbi tuženika, presudom pod poslovnim brojem Pž-7129/13-4, u točki II. potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12, kojom se utvrđuje da je tuženik Zagrebačka banka d.d. (u tom postupku kao prvotuženik) u razdoblju od 10.

09. 2003. do 31. 12. 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, a time interese i prava tužitelja, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, odnosno isti je sud svojom presudom pod poslovnim brojem Pž-6632/2017- 10 od 14. 06. 2018. potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 1401/12, kojom se utvrđuje da je tuženik Zagrebačka banka d.d. (u tom postupku kao prvotuženik) u razdoblju od 01. 04. 2005. do 31. 12. 2008., povrijedio interese i prava potrošača korisnika kredita, a time i interese i prava tužitelja, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenjem valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. tada važećeg ZZP-a (NN 96/13), a od 07. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama čl. 96. i čl. 97. tada važećeg ZZP-a (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09), te suprotno odredbama ZOO-a. Tužitelj u ovom postupku predlaže utvrditi ništetnim ugovornu odredbu kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno jednostranoj odluci tuženika, te dijelove ugovornih odredbi kojima se glavnica kredita i otplata anuiteta (dakle, i otplata redovne kamate) veže uz valutu CHF, pa od tuženika potražuje novčani iznos koji je po tim osnovama preplatio, uvećan za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu. Prema mišljenju tužitelja, radi utvrđenja visine preplaćenog iznosa treba primijeniti početno ugovorenu kamatnu stopu -4,50 %, te srednji tečaj za CHF tečajne liste tuženika koji je vrijedio na dan korištenja (isplate) kredita. Na temelju dokumentacije po ovom kreditu sudski vještak za financije i računovodstvo Jurica Dobrinić izradio je nalaz i mišljenje u smislu utvrđenja razlike u pogledu neosnovano naplaćenih i stečenih iznosa s osnova ništetne odredbe o valuti švicarski franak i s osnova ništetne odredbe o jednostrano promjenjivim kamatnim stopama. Iz navedenog vještva proizlazi da je tuženik neosnovano stekao na ovaj način iznos od 192.241,60 kn (sada 25.514,85 EUR). Polazeći od nesporne činjenice utvrđenja da su nepoštene odredbe o valuti švicarski franak i o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne od samog početka, tj. od kada su ugovorene, tužitelj ima zakonsko pravo pokrenuti ovaj postupak radi povrata sredstava što ih je tuženik neosnovano stekao temeljem ništetnih odredbi Ugovora sukladno odredbi čl. 1111. ZOO-a. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže sa sud donese presudu kojom će utvrditi da se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 1. Ugovora o kreditu br. 3208153610/06 od 08. siječnja 2007.g., zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je u članku 1. ugovoreno kako se odobrava i stavlja na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 104.000,00 CHF, obračunato prema srednjem tečaju HNB, na dan isplate kredita, u dijelu u kojem je ugovoreno kako se korisnik kredita obvezuje iznos kredita iz prethodnog stavka vratiti, uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ovim Ugovorom, članak 2., u dijelu u kojem je ugovoreno kako je korisnik kredita dužan iznos kredita od 104.000,00 CHF platiti u anuitetima i redovnu kamatu u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, članak 7., u dijelu u kojem je ugovoreno kako korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 521,40 CHF obračunatoj po srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja (točka I.tužbenog zahtjeva); utvrditi da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 2. Ugovora o kreditu br. 3208153610/06 od 08. siječnja 2007.g., zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., članak 7., stavak 2., u dijelu u kojem je ugovoreno kako za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete (točka II.tužbenog zahtjeva), naložiti tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos 192.241,60 kn (sada 25.514,85 EUR) sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate (točka III. tužbenog zahtjeva), i naložiti tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka (točka IV.tužbenog zahtjeva).

1.1. Podneskom od 5.listopada 2022. tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev nakon izrade pisanog nalaza i mišljenja od strane sudskog vještaka za financije i to pod točkom III. tužbenog zahtjeva kojim tužitelj sada potražuje isplatu iznosa od 193.363,98 kn, dok je tužbeni zahtjev pod točkama I., II. i IV. ostao neizmijenjen. Podneskom od 21.veljače 2023. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način da je novčano potraživanje iskazao u eurima kao novoj službenoj valuti tako da od tuženika potražuje iznos glavnog duga od 25.663,81 EUR, sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovanost i visinu tužbe i tužbenih zahtjeva tužitelja, istaknuo je prigovor zastare potraživanja tužitelja. Tuženik navodi da tužitelj nije dokazao da je potrošač niti da se sredstvima kredita koristi isključivo za potrošačke svrhe, da je uredno bio informiran o svim rizicima prilikom ugovaranja predmetnog ugovora o kreditu i da je pristao na taj rizik potpisivanjem ugovora. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže naslovnom sudu da tužbu odbaci, a podredno da odbije tužbene zahtjeve tužitelja kao neosnovane, te naloži tužitelju da naknadi tuženiku troškove ovoga postupka.

3.Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom ugovora o namjenskom kreditu broj 3208153610/06 (partija 7103456580) od 8.siječnja 2007. solemniziranog kod javnog bilježnika Joška Donike-Stanojevića iz Kaštel Starog pod brojem OU-18/07-1 dana 11.siječnja 2007., izvatka iz zemljišne knjige Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] od 8.siječnja 2007., pregleda promjena kamatnih stopa po kreditu br. 7103456580 od 9.veljače 2021. i od 16.veljače 2022., prometa po predmetnom kreditu, dokumentacije priložene uz odgovor na tužbu, financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo Zlatku Cvitanoviću, saslušanjem tužitelja i svjedokinje ŽB.

4. U ovom postupku donesena je presuda posl.br.P-1123/2021-28 od 1.lipnja 2023., kojom je:

-pod točkom I.izreke utvrđeno da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 1. Ugovora o kreditu br. 3208153610/06 od 08. siječnja 2007.g., zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je u članku 1. ugovoreno kako se odobrava i stavlja na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 104.000,00 CHF, obračunato prema srednjem tečaju HNB, na dan isplate kredita, u dijelu u kojem je ugovoreno kako se korisnik kredita obvezuje iznos kredita iz prethodnog stavka vratiti, uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ovim Ugovorom, članak 2., u dijelu u kojem je ugovoreno kako je korisnik kredita dužan iznos kredita od 104.000,00 CHF platiti u anuitetima i redovnu kamatu u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, članak 7., u dijelu u kojem je ugovoreno kako korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 521,40 CHF obračunatoj po srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja,

-pod točkom II. izreke utvrđeno je da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 2. Ugovora o kreditu br. 3208153610/06 od 08. siječnja 2007.g., zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., članak 7., stavak 2., u dijelu u kojem je ugovoreno kako za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete,

-pod točkom III. naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od 25.663,81 EUR sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate,

-pod točkom IV. naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 6.884,25 EUR sa zateznom kamatom od 1.lipnja 2023. do isplate.

5. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tuženiku pobijajući istu u cijelosti, dok je tužitelj žalbu izjavio protiv odluke o troškovima parničnog postupka.

6.Presudom i rješenjem posl.br.Gž-900/2023-4 od 2.srpnja 2024. Županijski sud u Velikoj Gorici odbio je žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdio pobijanu presudu ovog suda pod točkama I. i II. izreke, dok je rješenjem ukinuo pobijanu presudu pod točkama III. i IV. izreke i u tom dijelu predmet vratio ovom sudu na ponovno odlučivanje.

7. U obrazloženju drugostupanjski sud navodi da je tuženik istaknuo prigovor zastare, ali da iz pobijane presude pod točkom III. izreke nije moguće utvrditi koliko se od dosuđenog iznosa odnosi na pretplatu po promjenjivoj kamatnoj stopi, a koliko na pretplatu po osnovi valutne klauzule, pa je to potrebno utvrditi u ponovljenom postupku.

8. U odnosu na uputu drugostupanjskog suda i razloge ukidanja prvostupanjske odluke pod točkom III. izreke, treba navesti da tužitelj u ovom postupku traži isplatu samo na ime pretplate izvršene na ime ništetnih odredbi ugovora o valutnoj klauzuli, ali ne i na ime promjenjive kamatne stope. Tužitelj je tužbenim zahtjevom tražio utvrđenje ništetnosti ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na valutnu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu, ali je isplatu zatražio samo na ime pretplate po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli.

9. Dakle, presuda ovog suda posl.br.P-1123/2021-28 od 1.lipnja 2023. postala je pravomoćna pod točkama I. i II. izreke, koje glase na utvrđenje ništetnosti onih odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopi i valutnu klauzulu, dok je u nastavku potrebno odlučiti o zahtjevu tužitelja za isplatom na ime pretplate po osnovi ništetne valutne klauzule i o troškovima parničnog postupka.

10. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

11. Između parničnih stranaka nije sporno da su 8.siječnja 2007. i to tuženik kao kreditor, a tužitelj kao korisnik kredita sklopili Ugovor o namjenskom kreditu broj 3208153610/06 (partija 7103456580) solemniziranom kod javnog bilježnika Joška Donike-Stanojevića iz Kaštel Starog pod brojem OU-18/07-1 dana 11.siječnja 2007., kojim je tuženik- banka odobrila tužitelju kao korisniku iznos kredita od 104.000,00 CHF isplaćen u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja, na rok otplate 360 mjeseci, instrumente osiguranja tamo pobliže navedene, uz u čl. 2. redovnu kamatnu stopu "od 4,50 % godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora" uz obvezu tužitelja na otplatu kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja, a određeno je da anuiteti dospijevaju na naplatu prvog dana u mjesecu u narednom mjesecu (čl. 7. Ugovora). Nije sporno ni to da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF) te da je predmetni kredit otplaćen. Također među strankama nije sporno da je od sklapanja predmetnog ugovora o kreditu pa nadalje dolazilo do promjene tečaja valute švicarskog franka.

12. Međutim, sporna je osnova i visina postavljenog tužbenog zahtjeva, kao i osnovanost prigovora zastare.

13. U odnosu na prigovor zastare, odgovoriti je kako je zastarni rok po stjecanju bez osnove 5 godina. Članak 215. st. 1. ZOO-a propisuje da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok čl. 241. ZOO-a propisuje da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

13.1. Čl. 245. st. 1. ZOO propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a st. 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.

13.2. Naime, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u pogledu početka tijeka zastare individualnih restitucijskih zahtjeva potrošača izraženog u odluci pod brojem Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača prekinut je tijek zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO-a, pa zastara individualnih restitucijskih zahtjeva potrošača počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Tužba za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača podnesena je 4. travnja 2012. u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P- 1401/2012. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u dijelu kojim je i u odnosu na tuženika utvrđena ništetnost ugovorne odredbe koja se odnosi na ugovaranje valutne klauzule postala je pravomoćna 14. lipnja 2018., pa je i rok zastare tražbine po osnovi preplaćene glavnice uslijed tečajnih promjena ponovno počeo teći od 14. lipnja 2018.

13.3. Dakle, kako je predmetna tužba podnesena 22.ožujka 2021. znači da računajući od 14. lipnja 2018. pa do njezina podnošenja nije protekao opći rok zastare iz čl. 225. ZOO-a, uslijed čega se istaknuti prigovor zastare ima smatrati u cijelosti neosnovanim.

14. Što se tiče visine zahtjeva ista je utemeljena na saznanjima do kojih je sud došao provedenim vještačenjem po sudskom vještaku financijske struke Zlatku Cvitanoviću, na čiji nalaz i mišljenje stranke nisu imale konkretnih primjedbi, a i sud ga prihvaća kao objektivan, stručan, jasan, potpun i bez proturječnosti te utemeljen na mjerodavnim ispravama te primjeni pravilne metodologije obračuna. Naime, tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju sudskog vještaka u pogledu zadatka koji je vještak dobio, ali to ne predstavlja metodu izračuna već pravni stav suda o tome što je tuženik stekao na temelju ništetnih odredbi Ugovora.

15. U pisanom nalazu sudski vještak za financije je nakon detaljne analize dokumentacije priložene u spis, zaključio da je kamatna stopa ostala na razini početno ugovorene stope (5,50%), a ne promjenjiva, te da nije došlo do primjene valutne klauzule, već da se kredit vraćao po inicijalno sačinjenom otplatnom planu (u anuitetima čija je visina određena temeljem ugovorenog tečaja CHF/HRK na dan isplate kredita -11.01.2007., tj. u iznosu od 521,40 CHF/315,84 EUR), tužitelj bi u promatranom razdoblju od početka otplate kredita (01.03.2007.) do datuma prijevremenog vraćanja kredita (30.11.2011.) iskazao preplatu i to:

- po osnovi preplaćene kamate (odnosno „na ime razlike između iznosa isplaćenih kamata i iznosa kamata prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi“) u mjesečnim iznosima kako je to prikazano u stupcu 15, Tablice br. 1, odnosno u ukupnom iznosu od 3.933,70 EUR;

-po osnovi preplaćenog tečaja u CHF (odnosno „na ime razlike u valuti između iznosa utvrđenih početnim otpatnim planom po tečaju CHF po kojem je kredit isplaćen i iznosa koje je Tužitelj platio zbog rasta tečaja CHF“) u iznosima kako je to prikazano u stupcu 6, Tablice br. 3, odnosno u ukupnom iznosu od 25.663,81 EUR. 16.Tužitelj je nakon izvršenog vještačenja podneskom od 5.listopada 2022. konačno uredio i specificirao tužbeni zahtjev kojim potražuje isplatu iznosa na ime promjene tečaja (valutne klauzule) od 193.363,98 kn, a podneskom od 21.veljače 2023. je uredio tužbeni zahtjev na način da je potražuje isplatu 193.363,98 kn/ 25.663,81 EUR, čime je novčano potraživanje dvojno iskazao u eurima i kunama sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, broj:57/22, 88/22). Time je tužitelj povisio iznos koji potražuje za 148,97 EUR/1.122,38 kn, dakle za taj iznos preinačio tužbu, a tuženik se upustio u raspravljanje po preinačenom tužbenom zahtjevu, pa se ima smatrati da je pristao na preinaku.

17.Tuženik je prigovarao da se vještači i tzv. negativna razlika, odnosno da se uzme u obzir koliko je tužitelj manje platio zbog povoljnijeg tečaja i kamatne stope. Tuženiku valja navesti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu Revd- 5374/21 dopustio reviziju radi odgovora na pitanje treba li kod restitucijskog zahtjeva za isplatu zbog ništetne odredbe ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzule u CHF utvrđenu negativnu tečajnu razliku CHF na dan isplate kredita i tečaja CHF po kojem je plaćen anuitet kredita umanjiti za razliku iznosa anuiteta kada je tečaj CHF na dan plaćanja manji od onoga na dan isplate kredita. Stajalište ovog suda je da se negativne tečajne razlike ne trebaju uzimati u obzir, već da tuženik, da bi ostvario svoju tražbinu treba podnijeti protutužbu ili istaknuti prigovor radi prebijanja. Riječ je o tuženikovoj tražbini i on bira hoće li je ili neće realizirati. Pravna osnova tužiteljeve tražbine je stjecanje bez osnove od strane tuženika, dok tuženikova tražbina proizlazi iz ugovora i predstavlja ugovornu obvezu. Međutim, tuženik tijekom postupka nije radi eventualne naplate tzv.negativne razlike postavio nikakav protutužbeni zahtjev ili prigovor radi prebijanja, pa sud u tom dijelu nije imao o čemu odlučivati.

18. Nadalje, tuženik koji je sam sastavio nepoštene ugovorne odredbe o kamatnoj stopi koja se mijenjala njegovom odlukom i valutnoj klauzuli izraženoj u valuti švicarski franak, ne može tražiti isplatu koristi primjenom instituta stjecanja bez osnove iz članka 1111. ZOO. Onaj tko je znao ili morao znati da drugome nešto daje bez osnove nesavjestan je i nema pravo na povrat danog (u tom smislu odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-580/07 od 29. kolovoza 2007. i broj Rev-2624/2015 od 23. siječnja 2019., ŽS u Karlovcu, Gž-650/2023 od 27.rujna 2023.). Isto tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci posl.br.Rev-549/2023 od 18.prosinca 2023. izrazio je stajalište da sud ne može samovoljno odbijati tečajne razlike za vrijeme dok su one bile niže od tečaja isplate kredita u CHF. Naime, u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelj potražuje isplatu pretplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten prema mišljenju revizijskog suda umanjivati tužiteljevu tražbinu s tzv.negativnim tečajnim razlikama. Dakle, niže tečajne razlike mogu biti prebijene s potraživanjem tužitelja kao potrošača samo u slučaju ako je tuženik to zatražio u konkretnom iznosu po određenim anuitetima, i ako su to zatražili prije zaključenja prethodnog postupka, Međutim, tuženik u ovom postupku nije postupio na opisani način, pa nema mjesta uzimanju u obzir tzv.negativnih razlika prilikom odlučivanja o visini tužbenog zahtjeva.

19.Tužitelj je u otplati kredita tuženiku vraćao kunske iznose radi čega mu pripada pravo na isplatu kunskih iznosa (sada preračunatih u službenu valutu RH-EUR), povećanih anuiteta zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, kako je pobliže navedeno u izreci presude, sukladno čl. 1115. ZOO, odnosno čl. 29. st. 1. u svezi s čl. 183. st. 1. istoga Zakona i to po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

20. U odnosu na tijek zatezne kamate treba navesti da u konkretnom slučaju nije sporno da je tuženik unaprijed sastavio ugovor o kreditu, tako da je do njegova stjecanja došlo na temelju po njemu sastavljenih i nametnutih ništetnih ugovornih odredbi, zbog čega tuženik ima položaj nesavjesna stjecatelja. Stoga je tuženik dužan platiti tužitelju zateznu kamatu počevši od dana stjecanja odnosno od dana isplate anuiteta.

21.Slijedom navedenog, prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa koje je tužitelj pretplatio na ime valutne klauzule u iznosu od 25.663,81 EUR (točka I. izreke), zajedno sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve po izračunu koji se temelji na nalazu i mišljenju sudskog vještaka za financije.

22. Dokaze koji nisu posebno obrazloženi, sud smatra irelevantnim za odluku o osnovi i visini tužbenog zahtjeva.

23. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., 155., 156. st. 1. i 164. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 26/91, 34/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, nadalje:ZPP-a). Tužitelju koji je zastupan po punomoćniku trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023, nadalje: Tarifa), Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj: 118/2018. i 51/2023, nadalje: ZSP), Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine, broj: 37/2023.), priloženom popisu parničnog troška i vrijednost predmeta spora prema konačno uređenom tužbenom zahtjevu od 25.663,81 EUR za sljedeće radnje: za sastav tužbe 250 bodova, za sastav obrazloženog podneska od 24.ožujka 2022. kojim se tužitelj očituje na navode iz odgovora na tužbu 250 bodova, za zastupanje na četiri ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari održanim 14.04.2022., 14.12.2022., 22.03.2023., 04.05.2023. i 13.11.2024. po 250 bodova za svako ročište (250x5), za sastav neobrazloženog podneska od 10.06.2022. -25 bodova (Tbr.8.toč.4.Tarife), za sastav podneska od 5.10.2022. kojim se tužitelj očituje na nalaz i mišljenje sudskog vještaka i uređuje tužbeni zahtjev-250 bodova, za sastav obrazloženih podneska od 13.10.2022. (kojim odgovara na tuženikove navode na vještačenje) i od 23.03.2023. (kojom se očituje na navode tuženika) po 250 bodova za svaki podnesak (250x2), za sastav podneska od 20.02.2023. kojim novčano potraživanje dvojno iskazuje u kunama i eurima 25 bodova (Tbr.8.toč.4.Tarife), za sastav obrazloženog podneska od 25.srpnja 2027. -100 bodova (Tbr.8.toč.3.Tarife), trošak pristupa na ročište za objavu odluke od 1.lipnja 2023. -50 bodova, trošak pristupa na ročište na kojem se objavljuje ova presuda- 50 bodova, i trošak sastava žalbe protiv odluke o trošku sadržane u presudi od 01.lipnja 2023. (žalba protiv rješenja, Tbr.10.toč.4.Tarife), odnosno ukupno 2 875 bodova što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 EUR daje iznos od 5.750,00 EUR, što uvećano za 25% PDV-a ukupno iznosi 7.187,50 EUR. Na taj iznos treba nadodati trošak financijskog vještačenja od 398,17 EUR i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 150,80 EUR/1.136,21 kn (plaćeno prilikom podnošenja tužbe u visini 50% putem e-komunikacije, stranica 29 spisa), tako da je tužitelju priznat ukupan trošak u iznosu od 7.736,47 EUR. Tužitelju je priznat i trošak privatnog financijskog vještačenja u iznosu od 132,72 EUR, prema računu na listu 185 spisa iz razloga što tužitelj bez tog vještačenja nije mogao već u tužbi postaviti konkretan zahtjev na isplatom novčanog iznosa, pa je tužitelju priznat ukupan trošak od 7.869,19 EUR. Na dosuđeni trošak tužitelju je priznata i zatezna kamata temeljem odredbe čl.151.st.3.ZPP-a, i po stopi određenoj člankom 29.st.2.ZOO-a, pa je odlučeno kao u izreci presude pod točkom II.

U Splitu, 8.siječnja 2025.

SUTKINJA:

Sanja Bikić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a za nadležni županijski sud u 3 primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- tužitelju putem punomoćnika,

-tuženiku putem punomoćnika,

-u spis.