Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj Pn-175/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu tog suda Renati Slavić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice SB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] (ranije iz [adresa]), zastupane po punomoćniku Borisu Gregoviću, odvjetniku u Odvjetničkom uredu Boris Gregović, PB i FB u [adresa], protiv tuženika Klinički bolnički centar Rijeka, OIB: 40237608715, Rijeka, Krešimirova 42, zastupanog po punomoćnici ĐB, dipl.iur., zaposlenici tuženika, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Croatia osiguranje d.d. OIB: 26187994862, Zagreb, Jagićeva 33, zastupanog po punomoćniku Zoranu Vukiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri u Rijeci, radi naknade štete, nakon glavne rasprave zaključene 20. studenog 2024., u nazočnosti tužiteljice, punomoćnika stranaka te zamjenice punomoćnika umješača, temeljem objave od 8. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I-Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati 6.105,24 eur (ranijih 46.000,00 kn) s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od dana podnošenja tužbe pa do isplate, u roku od 15 dana.

II-Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni trošak parničnog postupka u iznosu od 6.854,70 eur, s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je 21. svibnja 2018. podnijela tužbu protiv tuženika, radi naknade štete. U istoj je navela da je oštećena kao pacijentica Kliničkog bolničkog centra Rijeka i to zbog strane tvari ostavljene u organizmu nakon obavljenog zahvata koronarografije. Ista je 30. kolovoza 2017. zaprimljena u KBC Rijeka, Kliniku za kirurgiju radi obavljanja zahvata koronarografije femoralnim pristupom desno. Dana 4. rujna 2017. se hitno javlja kod tuženika zbog bolova i hematoma u području desne prepone kada je i ustanovljeno da je u arteriji tužiteljice zaostalo strano tijelo koje flotira i drži se za stijenke arterije.

2.Tužiteljica navodi da odgovornost tuženika proizlazi temeljem odredbe članka 1045. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO), obzirom je tužiteljica pretrpjela štetu za koju da je odgovoran tuženik.

3.U ovom slučaju da je došlo do liječničke pogreške odnosno skrivljenog ponašanja od strane operatera, a budući je medicinski moguće predvidjeti lom nekog od korištenih instrumenata do čega dolazi isključivo uslijed neodgovarajućeg i grubog postupanja. Strano tijelo unutar bedrene arterije tužiteljice da je u izravnoj uzročno-posljedičnoj vezi s koronarografijom izvršenom kod tuženika 30. kolovoza 2017., a što da je detaljno navedeno u nalazu i mišljenju dr.sc. BB.

4.Medicinska pogreška je štetni događaj u kojem dolazi do nenamjerne i nepoželjne štete za bolesnika nanesene štetnim postupanjem. Pojam pogreške obuhvaća sve greške bilo u profilaksi, dijagnostici, liječenju ili naknadnoj skrbi. Na odgovornost se poziva medicinsku ustanovu, ovdje tuženika i to po principu objektivne uzročnosti, zbog propusta koji su se dogodili prilikom obavljanja zahvata koronarografije, odnosno zbog primjene opasne stvari / instrumenta prilikom obavljanja opasne djelatnosti, za što odgovara vlasnik stvari odnosno onaj tko obavlja opasnu djelatnost, ovdje tuženik. No, odgovornost tuženika da se temelji i na načelu krivnje jer da je nesporna odgovornost odnosno nepravilno postupanje operatera koji je obavljao zahvat koronarografije kod tužiteljice.

5.Tužiteljica ističe da obzirom da je došlo do medicinske pogreške tijekom operativnog zahvata, odnosno nepoželjne štete za pacijenticu nanesene štetnim postupanjem operatera, odnosno medicinske ustanove, to da postoji odgovornost tuženika za nanesenu štetu, a temeljem odredbi ZOO-a. Sukladno članku 19. toga Zakona, tužiteljici je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje čime ista ostvaruje pravo na popravljanje nastale izvanugovorne štete regulirane člankom 1045. uz primjenu članka 1100. ZOO-a.

6.Tužiteljica je navela slijedeće kvalifikatorne okolnosti koje zajedno s ostalim okolnostima slučaja iz članka 1100. ZOO-a utječu na ocjenu suda i to bolove, strah, smanjenje općeg životnog aktiviteta i naruženje, kao i da je pretrpjela i imovinsku štetu (članak 1095. ZOO-a) u vidu potrebe za tuđom pomoći i njegom, troškovima puta i troškovima liječenja, a kako je bila na bolovanju od 23. kolovoza 2017. do 30. travnja 2018. to da je cijelo vrijeme imala gubitak na zaradi od prosječno 1.000,00 kn mjesečno.

7.Tužbenim zahtjevom tužiteljica je zahtijevala naknadu štete i to radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od tadašnjih 40.000,00 kuna, na ime imovinske štete koja se potražuje na ime tuđe pomoći i njege u iznosu od tadašnjih 3.500,00 kn, na ime troškova puta i liječenja u iznosu od tadašnjih 2.500,00 kuna, te na ime izgubljene zarade u iznosu od tadašnjih 7.000,00 kuna, ukupno tadašnjih 53.000,00 kuna, sa zateznim kamatama od podnošenja odštetnog zahtjeva, sukladno članku 1103. ZOO-a. Potražuje i naknadu parničnih troškova.

8.Podneskom zaprimljenim 13. ožujka 2023. tužiteljica je postavila tužbeni zahtjev pretvorivši navedene iznose u valutu eur, sveukupno potražujući naknadu štete u iznosu od 7.034,30 eur.

9.Tuženik je u odgovoru na tužbu osporavao osnov i visinu tužbenog zahtjeva navodeći da se tužbeni zahtjev temelji na činjenicama koje nemaju uporišta u medicinskoj dokumentaciji. Tuženik potvrđuje da je tužiteljica zaprimljena na Kliniku za internu medicinu, Zavod za kardiovaskularne bolesti tuženika 28. kolovoza 2017. radi dodatne kardiološke obrade s kojom je započela u veljači 2017., a zbog lupanja srca i intolerancije napora te su neinvazivnom obradom postavljene sumnje na ishemijsku bolest srca. Dana 30. kolovoza 2017. izvršena je koronarografija.

10.Tuženik ističe da se radi o invazivno dijagnostičko terapeutskom postupku. Pretraga se izvodi uporabom rendgenskog aparata koji snima krvne žile srca u koje se uštrcava kontrastno sredstvo. Pacijent je cijelo vrijeme budan i može razgovarati s liječnikom. Netom prije početka postupka na mjesto uboda uštrca se lokalni anestetik pod kožu. Standardno mjesto ulaska u vaskularni sustav je desno zapešće (radijalno) ili desna prepona (femoralno). Kada anestetik počne djelovati, punkcijskom iglom dolazi se do femoralne ili radijalne arterije te se preko žice vadi punkcijska igla, a uvodi se uvodnica preko koje prolaze žica vodilja te dijagnostički kateteri.

11.Kod tužiteljice je prvo punktirana radijalna arterija zapešća, ali zbog spazma i tortortuoziteta krvne žile nije bilo moguće uvesti kateter te je postupak konvertiran u femoralni pristup. Postupkom je isključena ishemijska bolest srca, obzirom da su krvne žile srca uredne. Po završetku standardnog postupka koronarografije izvađena je uvodnica i pristupljeno je sanaciji ubodnog mjesta. Korišten je uređaj za vaskularno zatvaranje "Angio-Seal" proizvođača St Jude Medical kojeg je serijski broj moguće provjeriti u protokolu postupka. Kateterizacijski laboratorij KBC Rijeka kao i svi interventni kardiolozi su educirani i licencirani za izvođenje tog postupka od strane proizvođača. Tijekom višegodišnjeg rada u kateterizacijskom laboratoriju KBC-a Rijeka dr. ZB koja je obavila koronarografiju postavila je između 180 i 200 navedenih uređaja.

12.Tuženik navodi da se "Angio-Seal" sastoji od 3 razgradive komponente: kolagenske spužvice, malog sidra i konca kao i insercijske uvodnice, arteriotomnog lokatora i žice vodilice koji služe za isporuku razgradivih dijelova. Postavljanje je brzo, efikasno i jednostavno zahvaljujući tzv. "sandwich" strukturi: zaustavljanje krvarenja se postiže kolagenom s vanjske strane žile i sidrom s unutarnje strane žile, koji su biorazgradivi u razdoblju od 60-90 dana od postavljanja. Pacijentima kojima je implantiran "Angio-Seal" i nakon angiografske dijagnostike i nakon intervencije, krvarenje se puno brže i efikasnije zaustavlja s malim ili čak bez manualnog pritiska, za razliku od samog manualnog pritiska ubodnog mjesta gdje je potrebna kompresija 20-30 minuta s puno većom incidencijom razvoja većih hematoma te diskomfortom bolesnika.

13.Nakon postavljanja "Angio-Seala" kod tužiteljice ubodno mjesto nije krvarilo, pulzacije desne femoralne arterije i perifernih arterija bile su prisutne uz urednu boju kože desne noge. Drugog dana zbog podljeva u desnoj preponi te bolova u području ubodnog mjesta i donjeg desnog kvadranta trbuha učinjena je MSCT aortografija kako bi se isključile moguće komplikacije samog postupka, a to su pseudoaneurizma, formiranje arteriovenozne fistule, tromboza zajedničke femoralne arterije, retroperitonealno krvarenje, disekcija opstrukcija na mjestu uboda ili embolizacija. Nalaz MSCT angiografije bio je uredan, uz verificiran mali potkožni hematom desne prepone na mjestu uboda, što je i očekivani nalaz. Tužiteljica je 1. rujna 2017. otpuštena bez subjektivnih tegoba.

14.Iz navoda tužbe i priležeće medicinske dokumentacije proizlazi da je tužiteljica 4. rujna 2017. hospitalizirana u Klinici za kirurgiju, Zavod za vaskularnu kirurgiju radi bolova i hematoma u području desne prepone te je nakon MSCT zdjelice u lumenu arterije vidljiva manja formacija duguljastog oblika dužine oko 6 mm (u nalazu od 7.rujna 2017., protokol br. 201700123 navodi se sumnja – dio dijagnostičkog katetera).

15.Uvidom u operacijsku listu Zavoda za vaskularnu kirurgiju vidljivo je da je tužiteljica 8. rujna 2017. podvrgnuta operativnom zahvatu kada je izvršena eksploracija AFC (zajedničke femoralne arterije) i odstranjeno tijelo iz lumena AFC duljine cca 0,5 cm, promjera do 1 mm, prozirno plastično.

16.Uvidom u medicinsku dokumentaciju o tijeku oba zahvata, imajući u vidu mjesto s kojeg je uklonjeno "strano tijelo", opis i dimenzije istog, evidentno da se radi o razgradivom sidru koje ostaje pri zatvaranju žile "Angio-Sealom".

17.Tuženik navodi da je to sustav isporuke koji čuva i oslobađa razgradive komponente na samo mjesto uboda i uzrokuje hemostazu, zaustavljanje krvarenja, mehaničkom kompresijom sidra i kolagena, a potom i koagulacijskim učincima kolagena. Sam tijek razgradnje sidra i ostalih razgradivih komponenti je individualan, traje prema uputama proizvođača 60-90 dana, a što može biti razlog flotiranja sidra u krvnoj žili. Nepravilno postavljanje ili neisporučivanje rezultiralo bi odmah profuznim krvarenjem odnosno akutnom vaskularnom insuficijencijom zbog tromboze ili embolizacije.

18.Tuženik osporava priloženi nalaz i mišljenje dr. BB obzirom da je isti specijalist sudske medicine i patološke anatomije, pa da stoga nije kompetentan za davanje mišljenja u ovoj pravnoj stvari, obzirom da se ovdje radi o domeni interventne kardiologije. Njegovo mišljenje da se svodi na iznošenje teorija i nije utemeljeno na činjenicama iz medicinske dokumentacije tužiteljice. Navodi o stranom tijelu kao zaostalom dijelu angiografskog katetera da nisu točni, obzirom da su kateteri plastične cjevčice proizvedeni od jednog komada te ne mogu neopaženo zaostati u krvnoj žili. Nakon postupka svi se kateteri i instrumenti redovito pregledavaju. Osim toga su trombogeni, što bi uzrokovalo brzu tromboemboliju arterija desne noge, uz posljedičnu vaskularnu insuficijenciju i gangrenu, što kod tužiteljice nije bio slučaj. U navedenom mišljenju se nigdje ne navodi niti operacijska lista (priložena uz tužbu) u kojoj je navedeno da se radi o "stranom tijelu iz lumena AFC duljine cca 0,5 cm, promjera di 1 mm, prozirno plastično". Navedeno da je dokaz da se radi o razgradivom sidru koje ostaje pri zatvaranju žile "Angio-Sealom", kako je to tuženik pojasnio.

19.Tuženik tvrdi da je postupak koronarografije, zatvaranje ubodnog mjesta te cjelokupni tijek liječenja tužiteljice proveden sukladno pravilima struke. Osporava da bi odgovarao po principu objektivne odgovornosti. U pravnoj teoriji i sudskoj praksi da prevladava gledište da su za štete medicine najprikladnija pravila subjektivne odgovornosti i da je i naše odštetno pravo prihvatilo sustav subjektivne odgovornosti kod koje se krivnja štetnika predmnijeva (članak 1045. stavak 2. ZOO). Tuženik da odgovara po načelu presumirane krivnje. Današnja sudska praksa u nas dosljedno primjenjuje na štete u zdravstvu pravila subjektivne odgovornosti.

20.Tuženik predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

21.U postupku je dopušteno sudjelovanje umješača na strani tuženika, Croatia osiguranja d.d. kod kojeg je tuženik na dan štetnog događaja 30. kolovoza 2017. imao zaključeno osiguranje od profesionalne odgovornosti policom broj [broj police], koja je dostavljena u spis. U slučaju uspjeha tužiteljice, umješač bi istoj naknadio štetu, umanjeno za ugovornu franšizu pa dakle postoji pravni interes Croatia osiguranje d.d. zastupanjem u parnici kao umješača na strani tuženika. Umješač je također osporavao osnov i visinu tuženog zahtjeva, pridruživši se u cijelosti navodima tuženika.

22.U ranijem postupku provedeni su dokazi uvidom u medicinsku dokumentaciju tužiteljice, u matični karton radnika, u mišljenje dr BB i dopunu istog, u suglasnost tužiteljice od 28. kolovoza 2017 i 29. kolovoza 2017. te prateću medicinsku dokumentaciju, saslušanjem svjedoka dr. ZB, osobnim saslušanjem tužiteljice, pribavom i uvidom u zdravstveni karton tužiteljice, saslušanjem svjedoka dr. SBĆ, EB, AB, JB, dopunskim saslušanjem svjedokinje dr. ZB, medicinskim vještačenjem po vještacima doc.dr.sc. Mariji Baković, specijalistici sudske medicine i prof.dr.sc. ŠB, specijalisti interne i hitne medicine, subspecijalisti kardiologije te uvidom u nalaze i mišljenje vještaka, u očitovanja vještaka, te saslušanjem istih, kao i uvidom u podatke o isplatama naknade plaće tužiteljici. Medicinsku dokumentaciju i zdravstveni karton tužiteljice imali su na uvidu sudski vještaci prilikom izrade nalaza i mišljenja.

23.Ocjenom provedenih dokaza kako svakog posebno, tako i svih u cjelini, ovaj je sud utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan te je presudom posl.br. Pn- 205/2018 od 15. lipnja 2023. usvojio tužbeni zahtjev u cijelosti.

24.Temeljem uvida u medicinsku dokumentaciju te nalaz i mišljenja vještaka, kao i temeljem saslušanja tužiteljice i svjedoka, utvrđeno je da je tužiteljica kod tuženika 8. kolovoza 2017. započela kardiološku obradu te joj je, zbog sumnje na ishemijsku bolest srca, indicirana pretraga koronarografijom, koja je izvršena 30. kolovoza 2017. po djelatnici tuženika dr. ZB.

25.Svjedokinja dr. ZB se osobe tužiteljice ne sjeća, no navela je da je izvršila uvid u dokumentaciju bolnice te da je zahvat obavljen na preponi, femoralnim pristupom. Nalaz krvnih žila bio je uredan. Nakon te pretrage pristupilo se zatvaranju mjesta uboda putem uređaja za zatvaranje arterija "Angio-Seal", a kako je to utvrđeno i uvidom u nalaz i mišljenje vještaka. Iz tog nalaza kao i iskaza svjedokinje dr. ZB sud je utvrdio da je krvarenje uspješno zaustavljeno.

26.Navedena svjedokinja je inače stručno educirana za obavljanje navedene pretrage te je navela i da je primjerice tijekom jedne godine izvela ukupno 260 takvih zahvata, a također je iz nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno da je uređaj "Angio-Seal" postavila liječnica koja posjeduje odgovarajuće znanje i iskustvo za uporabu tog uređaja kao i da je krvarenje uspješno zaustavljeno te nije došlo do akutnih trombotičnih i embolijskih komplikacija, već je bio vidljiv lokalni otok oko ubodnog mjesta.

27.Utvrđeno je da se kod tužiteljice javljaju bolovi u području desne prepone kao i u donjem desnom kvadrantu trbuha, izvršen je CT pregled, stanje je bilo u granicama normale i tužiteljica je otpuštena kući 1. rujna 2017.

28.Saslušanjem tužiteljice utvrđeno je da je i nadalje osjećala bolove pa se ponovno javlja na kardiologiju u nedjelju, u ponedjeljak svom liječniku, no kako unatoč tabletama bolovi nisu prestali ponovno se javlja i to na hitni prijam tuženika na lokalitetu Sušak gdje joj rade ultrazvuk i zadržavaju na vaskularnoj kirurgiji. I dalje se loše osjećala, imala je bolove sve do četvrtka kada je obavila CT pregled te joj je rečeno da ima strano tijelo u arteriji. Voditelj odjela dr. S naložio je hitnu operaciju koju je u petak obavio dr. JB te joj je izvađen komad plastike. I nakon toga je osjećala bolove.

29.Ovaj je sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao nepristran i sačinjen u skladu s pravilima struke, te je utvrđeno da su istim potvrđeni navodi tužiteljice da se 4. rujna 2017. radi bolova u preponi javila na hitni pregled u KBC Rijeka. Ultrazvukom je prikazano manje strano tijelo koje flotira, a jednim dijelom se drži stjenke arterije te je nalaz potvrđen i MSCT-om. 8. rujna 2017. je izvršen operativni zahvat te je odstranjeno strano tijelo. Iz nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je postupak koronarografije izvršen u skladu s preporučenim smjernicama i dobrom praksom skrbi o bolesniku.

30.No, također je utvrđeno i da prilikom postavljanja "Angio – Seala" nije postignut uobičajen položaj sidra koje bi trebalo svojom dužinom prianjati uz unutarnji arterijski zid, a u konkretnoj situaciji navedeno je da strano tijelo "flotira i jednim dijelom se drži stjenke arterije".

31.Iako je tužiteljica u ovoj parnici dovodila u pitanje da li je doista iz krvne žile odstranjena komponenta, tzv. sidro "Angio-Seal" uređaja, obzirom da nije fotografirana, provedenim medicinskim vještačenjem utvrđeno je da se prema opisu doista radilo o djelu tog uređaja tzv. sidru, a koje ima karakteristike da se resorbira u roku od 60-90 dana. I prilikom saslušanja vještaka, dr Hrvoje Pintarić, koji je i intervencijski kardiolog, utvrđeno je da je iskazao da se bez dvojbe radilo o sidru, a ne o kateteru.

32.U odnosu na iskaz svjedoka EB, ing. medicinske radiologije, utvrđeno je da se isti ne sjeća konkretnog zahvata, no općenito je iskazao da se radi o plastičnom uređaju, a saslušanjem svjedoka dr. JB, koji je obavio taj zahvat i izvadio to strano tijelo, utvrđeno je da se radilo o malom komadiću plastike veličine par mm, sitna, mutno-prozirna plastika.

33.Saslušanjem svjedokinje dr. ZB potvrđeno je da se tužiteljica žalila na bolove, a svjedokinji je poznato da se utvrdilo kako nešto flotira tj. giba se u struji krvi, devet dana od postavljanja te je ona mišljenja kako je dobro da su to preventivno izvadili jer da je procesom razgradnje moglo doći do toga da otiđe u periferne krvne žile. Ne zna na koji način će se to otopiti, ali ako se giba u struji krvi, ne zna se hoće li se nešto otkinuti, a kada otiđe u periferiju, u male krvne žile noge, krvna žila se može začepiti. Iz iskaza rečene svjedokinje proizlazi da je jedan dio sidra bio priljubljen uz stjenku, a jedan dio se opustio i flotirao zato što se počeo razgrađivati. Bol kod tužiteljice da nije nastala od tog materijala već ozljedom krvne žile tijekom koronarografije, a u kojem postupku se inače na krvnoj žili napravi rupa veličine do 2,5 mm. Koronarografija je bila tužiteljici indicirana.

34.I iz nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da se navedeno sidro koje je naknadno izvađeno nije stiglo resorbirati, a prilikom postavljanja "Angio-Seala" nije postignut uobičajen položaj sidra koje bi trebalo svojom dužinom prianjati uz unutarnji arterijski zid, već je u konkretnoj situaciji flotiralo te se jednim dijelom držalo stjenke arterije, a što bi predstavljalo komplikaciju zahvata. No, kako se radi o bioapsorbirajućem sidru (u roku od 60-90 dana), vještaci su mišljenja da nije bilo nužno provesti postupak eksploracije i odstranjenja sidra iz unutrašnjosti arterije.

35.Iako su vještaci navodili da prije odstranjenja sidra nije izvršena konzultacija s kardiologom, po dostavi medicinske dokumentacije, vještaci su se očitovali da je tužiteljicu pregledao kardiolog i da je prije drugog zahvata liječnicima bila poznata činjenica da je korišten "Angio-Seal" za zatvaranje ubodnog mjesta te je kardiološki konzilij zaključio da se učini eksploracija ubodnog mjesta. U tom dijelu su i promijenili navode iz osnovnog nalaza i mišljenja da prije zahvata odstranjenja nije konzultiran kardiolog, no unatoč navedenom, vještaci su i dalje ostali kod mišljenja kako nije bilo nužno provesti postupak eksploracije i odstranjenja sidra jer da prema kliničkom iskustvu i literaturi komplikacije nepotpunog prianjanja sidra uz stijenku žile u vidu ishemije nisu vjerojatne.

36.Vještaci smatraju da bolovi kod tužiteljice nisu bili uzrokovani flotirajućim sidrom u lumenu femoralne arterije već da su bili povezani sa samim postupkom koronarografije, a koji postupak je trebalo provesti u konkretnom slučaju.

37.Saslušanjem vještaka utvrđeno je da je sidro samo dio implantata koji se koristi za zatvaranje krvne žile te nije nađeno u literaturi da bi se vadilo samo sidro, a moguće je da ono u vrijeme razgradnje ode u periferiju krvne žile, no u literaturi nije zabilježeno da bi se to malo sidro odvojilo, otišlo i da bi se vadilo.

38.Nadalje, svjedokinja dr. ZB smatra da je dobro da su sidro izvadili preventivno jer da je očigledno da je procesom razgradnje moglo otići u periferne krvne žile odnosno ne zna se na koji način će se otopiti, ali ako se giba u struji krvi ne zna se da li će se nešto otkinuti, a kad otiđe u periferiju, moguće je da se mala krvna žila začepi.

39.Iz nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je tuženik izvršio operaciju vađenja stranog tijela, obzirom da se radilo o "Angio-Seal" uređaju kojeg nije bilo nužno vaditi, tuženik je tužiteljici uzrokovao bespotrebni operativni zahvat i nelagodnost, a specijalist koji je izvadio "strano tijelo" nije niti identificirao o kakvom se stranom tijelu radi.

40.Inače, tužiteljica je medicinski laik te je ovaj sud ocijenio da, bez obzira što je tužiteljica potpisala suglasnost za medicinski zahvat, ista nije bila dovoljno obaviještena o vrsti, tijeku i rizicima zahvata.

41.U navedeno vrijeme bio je na snazi Zakon o zdravstvenoj zaštiti (NN 150/08, 155/09, 71/10, 139/10, 22/11, 84/11, 154/11, 12/12, 35/12, 70/12, 144/12, 82/13, 159/13, 22/14, 154/14, 70/16, 131/17, 96/18, 100/18) koji je odredbom članka 124. stavak 1. propisao da su zdravstveni radnici osobe koje imaju obrazovanje zdravstvenog usmjerenja i neposredno u vidu zanimanja pružaju zdravstvenu zaštitu stanovništvu, uz obvezno poštivanje moralnih i etičkih načela zdravstvene struke. Prema stavku 3. istog članka obveza je zdravstvenih radnika da pri pružanju zdravstvene zaštite postupaju prema pravilima zdravstvene struke, na način da svojim postupcima ne ugroze život i zdravlje ljudi. Člankom 2. istog Zakona propisano je da zdravstvena zaštita obuhvaća sustav društvenih, skupnih i individualnih mjera, usluga i aktivnosti za očuvanje i unapređenje zdravlja, sprečavanje bolesti, rano otkrivanje bolesti, pravodobno liječenje te zdravstvenu njegu i rehabilitaciju.

42.Odredbom članka 22. Zakona o zdravstvenoj zaštiti propisano je da u ostvarivanju zdravstvene zaštite svaka osoba u skladu s odredbama ovog zakona i propisima obveznog osiguranja ima pravo, između ostalog, na:

1.jednakost u cjelokupnom postupku ostvarivanja zdravstvene zaštite,

2.slobodan izbor doktora medicine i doktora stomatologije

3.zdravstvenu uslugu standardizirane kvalitete i jednakog sadržaja

4.prvu pomoć i hitnu medicinsku pomoć kada joj je ona potrebna

5.odbijanje liječenja od strane studenata i odbijanje svih drugih intervencija koje bi samostalno obavljali zdravstveni radnici prije položenog stručnog ispita i ishođenog odobrenja za samostalan rad,

6.odbijanje pregleda i liječenja, osim u slučaju kada bi odbijanjem ugrozila zdravlje drugih, uključujući tu i pravo da tijekom liječenja pisanim putem zatraži promjenu doktora medicine odnosno doktora stomatologije iz razloga koji ne mora šire obrazlagati i dr.

43.Da bi pacijent pristao na medicinski zahvat i da bi taj pristanak bio valjan, pacijent mora biti dovoljno obaviješten o samom zahvatu, njegovom tijeku, svrsi i rizicima, kako bi se odlučio da li ga prihvaća. Pacijent ima pravo na jednakost u tretmanu u zdravstvenim ustanovama te ima pravo i odbijanja pregleda.

44.Iz stranačkog iskaza tužiteljice utvrđeno je da joj sam zahvat koronarografije nije objašnjen odnosno sestra na odjelu joj je objasnila samo da je to važan zahvat koji mora obavezno učiniti, a dr. SBĆ joj nije puno objašnjavala već joj je samo rekla da to mora obaviti, da to nije ništa strašno i da će se zahvat izvršiti na ruci. Noga nije spominjana. Iz tih razloga je tužiteljica i potpisala suglasnost za provođenje tog zahvata.

45.Svjedokinja dr. SBĆ se ne sjeća tužiteljice s odjela no navodi da je ona predložila tužiteljici hospitalizaciju i da je vjerojatno bilo riječi da je potrebna koronarografija. Tužiteljica je odbila hospitalizaciju, no kako se radi o mlađoj osobi rečeno joj je da njezino stanje zahtjeva dodatnu kardiološku obradu. No, svjedokinja se ne sjeća da li joj je nabrajala što to sve obuhvaća.

46.Medicinska sestra AB navela je kako liječnik na viziti sve objašnjava, a vjerojatno da je i ona tužiteljici nešto objašnjavala, jer sa svima priča, no ona ne zna kako ide sam zahvat.

47.Cijeneći navedene iskaze, ovaj je sud ocijenio da doista tužiteljici rečeni zahvat nije dovoljno objašnjen.

48.Cijeneći nalaz i mišljenje vještaka, utvrđeno je da je tužiteljici bolove, strah, nelagodu i druge povrede prava osobnosti uzrokovao upravo postupak koronarografije, kao i da kasniji operativni zahvat vađenja sidra, koje se inače resorbira, nije bio nužno potreban, a tuženik nije dokazao da je tužiteljicu, sukladno Zakonu o zdravstvenoj zaštiti, dovoljno obavijestio o vrsti, tijeku, rizicima i svrsi zahvata, odnosno pretrage koronarografijom.

49.Tužiteljica nije bila obaviještena da se zahvat može izvesti na nozi, a nakon što nije uspio zahvat na ruci, na kojoj se žile nisu opustile, zahvat je izvršen na nozi, u preponi. Tužiteljica tvrdi da se ona tome usprotivila i tražila da se zahvat prekine, boljelo ju je, nije se ugodno osjećala ni s ostavljenim kateterom u ruci. Govorila je da nema zraka i da se ne osjeća dobro, a liječnica je odgovorila kako je sve u redu, da joj prati puls i stanje na monitoru i da se zahvat mora do kraja obaviti. Tužiteljica navodi i da se rasplakala, da je bila uznemirena, da je tehničar viknuo na nju te da je došla i druga liječnica koja joj je rekla da mora do kraja obaviti zahvat. Sve skupa je dugo trajalo, a nakon što je liječnica otišla, ostao je samo tehničar koji je napravio dugi pritisak na žilu. Iako ga je molila da prestane jer ju je strašno boljelo, on joj je odgovorio da je nemoguće da je to tako boli i da ne može prestati kako ne bi iskrvarila. Naknadno su u sobi stavili i pijesak na nogu kako bi vršio pritisak. 50.Utvrđeno je i da se tužiteljica i nadalje žalila na bolove kao i da komponenta tog uređaja Angio Seal -sidro nije bila prionjena sasvim uz unutrašnjost krvne žile, već je taj dio flotirao, pa se pristupilo operativnom zahvatu, koji inače nije potreban, obzirom na razgradivost sidra.

51.Iz svega navedenog ovaj je sud utvrdio da je počinjena greška u postupanju. Naime, postupak koronarografije tužiteljici nije u postupnosti objašnjen, isti je kod tužiteljice uzrokovao bolove i strah, komponenta uređaja nije u cijelosti prionjena na krvnu žilu, pa je flotirala, a i sama svjedokinja dr. ZB u svom iskazu navodi da se moglo u procesu razgradnje sidra dogoditi da ono ode u periferne krvne žile, u male krvne žile noge, koje bi se mogle začepiti, na koje sve moguće posljedice tužiteljica nije bila upozorena. Pristupilo se nakon toga operativnom zahvatu vađenja sidra. Isto tako je i svjedok dr. JB iskazao da mu je šef dr.prof. P, koji je dan ranije bio dežuran, rekao da je učinjen CT i da je potrebno izvaditi strano tijelo iz žile vidljivo na CT-u, pa je svjedok onda i izvršio taj zahvat i izvadio to strano tijelo, a radilo se o sitnom komadiću mutno-prozirne plastike.

52.Dakle, prof. P, nakon što se na CT-u vidjelo strano tijelo dao je nalog dr. JB da operira tužiteljicu i izvadio je strano tijelo s time da tuženik nije fotografirao niti sačuvao to strano tijelo odnosno evidentirao to u medicinskoj dokumentaciji, već je iz iskaza svjedoka zaključeno da se radilo o sidru Angio Steala.

53.Proizlazi da tužiteljica nije bila upućena u sve moguće, pa i negativne posljedice zahvata, da je zahvat bio izrazito bolan pa je i molila da se prekine, što nije učinjeno, a prilikom koronarografije zaostalo je „strano tijelo“ u žilama tužiteljice, odnosno komponenta "Angio-Seala" koja nije bila pravilno fiksirana obzirom na njeno flotiranje, pri čemu je postojala mogućnost da u struji krvi ode u male krvne žile, što bi moglo uzrokovati začepljenje istih, a sve je to uzrokovalo inače nepotreban novi naknadni operativni zahvat, čime svime je, po ocjeni ovog suda, počinjena medicinska pogreška.

54.Za liječničku grešku bolnica odgovara po načelu presumirane krivnje. Ista mora dokazati da je u svemu postupila na način propisan pravilima liječničke struke i da do štete nije došlo ni zbog obične nepažnje liječnika. U konkretnom slučaju utvrđeno je da je nakon koronarografije nedvojbeno nastupilo pogoršanje zdravstvenog stanja tužiteljice. Na bolnici je teret dokaza da je u svemu postupano po pravilu liječničke struke, što tuženik nije dokazao, a glede samog pristanka na zahvat, valjan je samo onaj pristanak pacijenta na dijagnostički postupak koji je pacijent dao nakon što je obaviješten o mogućim rizicima toga postupka, što u konkretnom slučaju nije učinjeno.

55.Pored svega, ovakva složena pretraga pri kojoj se u žile pacijenta ulazi medicinskim instrumentima predstavlja i opasnu stvar pa se na tuženika može primijeniti i kriterij objektivne odgovornosti.

56.Utvrđeno je, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka, da je tužiteljica pretrpjela neimovinsku i imovinsku štetu uzrokovanu zahvatom koronarografije te da je tuženik odgovoran za tu štetu.

57.Na opisani način povrijeđeno je pravo osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje, čime je nastala neimovinska šteta (članak 19. stavak 2. u vezi s člankom 1046. ZOO). Uslijed utvrđene težine povreda i okolnosti slučaja opravdano je tužiteljici dosuditi pravičnu novčanu naknadu za neimovinsku štetu (članak 1100. stavak 1. ZOO). Također je nastupila i imovinska šteta (članak 1095. ZOO).

58.Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka izrađen u ovom postupku, zajedno s njegovom dopunom i odgovorima na pitanja i primjedbe stranaka, kao nepristran i sačinjen u skladu s pravilima struke. Uvidom u nalaz i mišljenje sudskih vještaka, utvrđeno je da je uslijed predmetnog događaja tužiteljica trpjela fizičke bolove, strah te duševne bolove zbog smanjenja opće životne aktivnosti i naruženja, kao i da je imala potrebu za tuđom pomoći i njegom, a nastali su i troškovi izgubljene zarade.

59.U konkretnom slučaju radi se kod tužiteljice o kumulaciji više povreda prava osobnosti, prava na tjelesno i duševno zdravlje, koje su međusobno povezane, pa je bilo opravdano za takve oblike povreda dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve utvrđene oblike štete.

60.Ovaj je sud ranijom presudom utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti te je tužiteljici dosudio pravičnu naknadu štete primjenom odredbe članka 1100. stavak 2. ZOO.

61.Županijski sud u Sisku je Presudom i Rješenjem posl.br. Gž-113/2024 od 6. lipnja 2024. odbio djelomično žalbe tuženika Kliničkog bolničkog centra Rijeka i umješača na strani tuženika Croatia osiguranja d.d. i potvrdio presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: Pn-205/2018-88 od 15. lipnja 2023. u dijelu kojim je naloženo tuženiku Kliničkom bolničkom centru Rijeka platiti tužiteljici SB iznos od 929,05 eura / 7.000,00 s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svako mjesečnog iznosa do isplate.

62.Presuda ovog suda ukinuta je u dijelu kojim je naloženo tuženiku Kliničkom bolničkom centru Rijeka platiti tužiteljici SB iznos od 6.105,25 eura / 46.000,00 kn i u odluci o troškovima postupka (stavak II. izreke presude) i u tom se dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovo odlučivanje. Ostavljeno je i da se o troškovima postupka nastalim u povodu pravnog lijeka odluči konačnom odlukom.

63.Županijski sud je utvrdio da je počinjena bitna povreda odredbe članak 354. stavak. 2. točka 11. ZPP, jer je presuda suda prvog stupnja ne može ispitati i suprotna je stanju spisa (osim u dijelu koji se odnosi na izgubljenu zaradu), a tužba u ovom predmetu je podnesena 21. svibnja 2018. Druge bitne povrede odredaba parničnog postupka, iz članka 354. stavak 2. ZPP, na koje sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP ) nisu počinjene, niti ih žalitelji ističu.

64.U obrazloženju se ističe kako se za sada ne može sa sigurnošću utvrditi da li je u odnosu na dosuđenu neimovinsku štetu, imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći i njege i u odnosu na troškove puta i liječenja pravilno primijenjeno materijalno pravo, jer nisu utvrđene odlučne činjenice.

65.Tužbom je tužiteljica (rođena 1978.) zahtijevala isplatu neimovinske i imovinske štete zbog neadekvatnog liječenja 2017. kod tuženika i to kvalifikatorno na ime pretrpljenih fizičkih bolova, straha, duševnih boli zbog smanjenja općeg životnog aktiviteta i naruženosti iznos od 40.000,00 kn, na ime povećane potrebe tuđe pomoći i njege iznos od 3.500,00 kn, na ime troškova puta i liječenja iznos od 2.500,00 kn i na ime gubitka plaće zbog bolovanja u razdoblju od 23. kolovoza 2017. do 30. travnja 2018. ukupno iznos od 7.000,00 kn.

66.Odgovornost tuženika je sporna kao i visina neimovinske štete i imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege i troškova puta i liječenja, a nesporna je visina štete na ime gubitka zarade zbog bolovanja po mjesecima kako je zahtijevala tužiteljica.

67.Nije sporno da je tužiteljica 28. kolovoza 2017. kod tuženika zaprimljena radi obavljanja koronografije koja je i obavljena 30. kolovoza 2017. femoralnim pristupom desno, kao niti da se tužiteljica javila kod tuženika ponovo 4. rujna 2017. zbog bolova u području desne prepone kad je ustanovljeno da je u arteriji tužiteljice zaostalo strano tijelo, a 8. rujna 2017. je operativnim putem odstranjeno to tijelo duljine 0,5 cm i promjera 1 mm, prozirno i plastično.

68.Iz medicinskog vještačenja koje je provedeno po doc.dr.sc Mariji Baković i prof. dr. sc. ŠB proizlazi da je kod tužiteljice zbog indiciranosti učinjena invazivna dijagnostička pretraga (dijagnostička koronografija), a na ubodno mjesto (nakon zahvata) je postavljen uređaj za zatvaranje arterija "Angio-Seal". Tužiteljica se odmah po obavljenoj pretrazi žalila na bolove i daljnjom pretragom nije utvrđeno da bi došlo do razvoja mogućih komplikacija zbog te učinjene koronografije. Javljanjem kod tuženika 4. rujna 2017. i pregledom tužiteljice, zbog snažnih bolova, u desnoj preponi je verificirano strano tijelo, a prema opisu radilo se o dijelu "Angio- Seal" uređaja tzv. sidru. Vještaci navode da komplikacije nepotpunog prianjanja sidra uz stjenku žile nisu vjerojatne, a kad sidro eventualno ne prianja u potpunosti uz žilu to je komplikacija zahvata, a ne pogreška. Međutim, vještaci drže da je do provođenja kirurškog zahvata kod tužiteljice došlo zbog dva propusta i to što nije u medicinskoj dokumentaciji navedeno kojom metodom je zatvarana krvna žila radi sprečavanja krvarenja i da zahvat uklanjanja nije bio potreban. Nema podatka u literaturi da bi se sidro odvojilo i vještaci smatraju da u trenutku kirurškog vađenja nije postojala jasna indikacija za uklanjanje sidra.

69.Županijski sud navodi da je, cijeneći sve dokaze i naročito nalaz medicinskih vještaka, pravilno ovaj prvostupanjski sud utvrdio da je u odnosu prema tužiteljici došlo do greške u postupanju.

70.Tužiteljici nije u potpunosti objašnjen postupak koronografije, komponenta uređaja za zatvaranje žile nije u cijelosti prionula na krvnu žilu, a i svjedokinja dr. ZB (liječnica koja je obavljala zahvat koronografije) je navela da se u procesu razgradnje sidra zna dogoditi da on ode u periferne žile, koje se mogu začepiti. Svjedok dr. JB (liječnik koji je izvršio operaciju vađenja sidra) je naveo da se nakon nalaza CT kod tužiteljice vidjelo strano tijelo koje je on izvadio, ali isto tijelo nije sačuvano niti evidentirano u medicinskoj dokumentaciji (osim opisno). Iz iskaza svjedoka (liječnika tuženika) i navoda vještaka se zaključilo da se radi o sidru (dijelu uređaja "Angio Seala").

71.Nadalje se navodi da je pravilan zaključak da dio uređaja za zatvaranje nije bio pravilno fiksiran i postojala je mogućnost da ode u male krvne žile i začepi ih, a sve je to uzrokovalo moguće i nepotreban operativni zahvat.

72.Tuženik odgovara po načelima pretpostavljene krivnje i mora dokazati da je u svemu postupao na način koji je propisan pravilima liječničke struke, a iz nalaza vještaka proizlazi da je došlo do grešaka u postupanju.

73.Županijski sud navodi da je, odlučujući o odgovornosti tuženika, pravilno primijenjena odredba članka 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 42/08., 125/11., 78/15., 29718., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23, dalje: ZOO), jer tko drugom prouzroči štetu dužan ju je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

74.Kako tuženik ni umješač nisu u tijeku postupka, a ni u žalbi osporavali visinu imovinske štete koju trpi tužiteljica s osnova gubitka zarade za vrijeme bolovanja (nisu niti predlagali dokaze o tome da li je i koliko tužiteljica trebala biti na bolovanju), pravilno je stoga naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici izgubljenu zaradu kako je traženo (ukupno 7.000,00 kn) po mjesecima s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a sve po podacima Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.

75.Međutim, odlučujući o visini neimovinske štete i o imovinskoj šteti s osnova tuđe pomoći i njege prvostupanjski sud navodi da prihvaća navedene kvalifikatorne okolnosti kako su u nalazu naveli medicinski vještaci. Iz nalaza proizlazi da je tužiteljica imala bolove jakog intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 2 dana i slabog 5 dana, trpjela je strah jakog intenziteta jedan dan i srednjeg tri dana, da su trajne posljedice 2% i naruženost ponekad vidljivu trećim osobama. Vještaci su naveli da su uzeli u obzir sve okolnosti slučaja, potrebu za hospitalizacijom i ponovni operativni zahvat.

76.Prvostupanjski sud zbog povrede osobnosti s osnova neimovinske štete nalaže tuženiku tužiteljici platiti iznos od 40.000,00 kn. Županijski sud ističe kako se za sada ne može utvrditi koje su to eventualno posebne okolnosti da se, a uzimajući u obzir uobičajene kriterije, tužiteljici dosudi šteta u tom iznosu.

77.Isti sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda o tome da su vještaci naknadno mogli temeljem fotografije (nisu osobno pregledali tužiteljicu, nego je nalaz dan na temelju dokumentacije) kao kvalifikatornu okolnost zahtijevane štete zbog povrede osobnosti cijeniti i stupanj naruženosti (u tužbi je kao povreda osobnosti navedena i ta okolnost) međutim, nije razvidno da li je to fotografija ožiljka tužiteljice, od kad datira i koji su razlozi što tužiteljica nije pregledana.

78.U odnosu na dosuđenu imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu nije razvidno temeljem čega je tužiteljici dosuđen iznos od 3.500,00 kn, kad iz nalaza vještaka proizlazi da je ista tu pomoć trebala jedan sat dnevno u trajanju od 10 dana. Ne može se ni odrediti kojim iznosom po satu cijeni tu pomoć prvostupanjski sud i koji su razlozi da je tužiteljici priznata i pomoć supruga daljnja tri mjeseca iz razloga što nije mogla komotno na toalet (koliko je ta pomoć bila dnevno potrebna i u čemu se sastojala).

79.Nadalje nije razvidno temeljem čega je paušalno tužiteljici na ime imovinske štete za troškove puta do bolnice (udaljenost 8 do 10km) i liječenje (kupnja lijekova) dosuđen traženi iznos od 2.500,00 kn. Nije utvrđeno koliko puta je išla u bolnicu i da li je troškove puta i lijekova pokrivao Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (da li ima tužiteljica dopunsko zdravstveno osiguranje i kako se treba cijeniti ta okolnost), te tko je prepisivao lijekove tužiteljici.

80.Iz navedenih razloga nije pravilna ni odluka o troškovima postupka.

81.Slijedom navedenog žalba tuženika i umješača djelomično su odbijene kao neosnovane, a djelomično prihvaćene i prvostupanjska presuda je djelomično potvrđena, a djelomično ukinuta i predmet je u ukinutom dijelu vraćen sudu prvog stupnja na ponovo odlučivanje.

82.U ponovljenom postupku dopunski je saslušana tužiteljica, izvršen je uvid u fotografije te su ponovno cijenjeni i dokazi iz ranijeg postupka.

83.Tužiteljica je navela kako je već dala izjavu u ovom predmetu, kada je sjećanje i bilo najsvježije. I danas ima vidljiv ožiljak.

84.Tužiteljica je sudu pokalaza ožiljak te je sud neposrednim opažanjem utvrdio da se u desnoj preponi vidi ožiljak dužine cca desetak cm, možda i više.

85.Tužiteljica je predala u spis i fotografije (list 392 spisa) na kojim je vidljiv taj ožiljak u desnoj preponi.

86.Tužiteljica je izjavila da i dalje ima smetnje. Primjerice, ne može trčati, otežano vozi zbog napetosti noge, ne može trenirati, odnosno može započeti trening, ali ga ne može odraditi do kraja. Ne može planinariti, dulje šetati, voziti biciklu.

87.Imala je dodatnu operaciju zbog vađenja stranog tijela. Bila je pod anestezijom. Imala je strah i šok jer nije znala zašto je završila tamo. Nakon te operacije kada je došla kući pila je jake antibiotike te su joj dolazile liječnica i patronažna sestra previjati ranu. Nije se mogla kretati. Patronažna sestra joj je vadila šavove da ne mora ići u bolnicu. Operacija je bila krajem kolovoza, a oporavak je trajao 8 mjeseci. Nije mogla od te rane niti prespavati cijelu noć. Pila je konstantno lijekove protiv boli kao i lijekove za smirenje i to Brufen, Ketonal, Lupocet, Caffetin. Pila je i Aspirin za prokrvljenost, što je morala piti. Sve te lijekove je kupovala. Jedino je antibiotik dobila na recept.

88.Suprug joj je pomagao svo to vrijeme, isto tako i djeca, sestrična, sestra. Suprug je jedno vrijeme bio i na bolovanju zbog nje. Nije primjerice mogla normalno ići na WC školjku. Koristila je i štake. Noga joj je morala stajati ravno. Morali su je i voziti na preglede, trgovinu, gdje je morala ići. Stanovala je na Grobniku, a udaljenost do bolnice je 7-8 km. Liječnica joj je bila na [adresa], na oko 1 km udaljenosti.

89.Kutijica Brufena je koštala oko 30,00 kn, isto tako i Aspirin, mjesečno je za lijekove trošila oko 60,00 kn. Na bolovanju je bila 8 mjeseci.

90.Nije imala tuš kabinu već kadu pa je trebala pomoć kod kupanja. Jedno vrijeme joj je trebala pomoć kod oblačenja i obuvanja. Nije mogla obući obuću, sigurno 3-4 mjeseca. Suprug je pripremao hranu dok je bio kod kuće, kasnije je morala sama i uz pomoć sestre. Ima i problema kod seksualnih odnosa, zbog te naruženosti.

91.Kroz 8 mjeseci bolovanja bila je na ambulantnim pregledima kod svoje doktorice, 8-10 puta, a u bolnici 2 puta. Išla je privatno na Kantridu u neku polikliniku jednom.

92.Imala je dopunsko zdravstveno osiguranje.

93.Ne može se točno sjetiti, no Aspirin i Andol je sama plaćala svojim novcem. Ne sjeća se sada, ali ako su je pitali u ljekarni, ona bi im pokazala iskaznicu dopunskog osiguranja. I danas pije lijekove za bolove i za spavanje, povremeno. Ne može se izjasniti koliko bi ukupno iznosilo to što je dio lijekova plaćala privatno. 94.I u ponovljenom postupku ovaj je sud utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

95.Tužiteljici predmetni zahvat nije dovoljno objašnjen od strane tuženika, te je od strane tuženika i počinjena greška u postupanju, a što je sve već prethodno detaljno obrazloženo te se, radi nepotrebnog ponavljanja, ustraje kod tih navoda i utvrđenja.

96.Za liječničku grešku tuženik odgovara po načelu presumirane krivnje. Isti mora dokazati da je u svemu postupio na način propisan pravilima liječničke struke i da do štete nije došlo ni zbog obične nepažnje liječnika.

97.U konkretnom slučaju utvrđeno je da je nakon koronarografije nedvojbeno nastupilo pogoršanje zdravstvenog stanja tužiteljice. Na bolnici je teret dokaza da je u svemu postupano po pravilu liječničke struke, što tuženik nije dokazao, a glede samog pristanka na zahvat, valjan je samo onaj pristanak pacijenta na dijagnostički postupak koji je pacijent dao nakon što je obaviješten o mogućim rizicima toga postupka, što u konkretnom slučaju nije učinjeno.

98.Pored svega, ovakva složena pretraga pri kojoj se u žile pacijenta ulazi medicinskim instrumentima predstavlja i opasnu stvar pa se na tuženika može primijeniti i kriterij objektivne odgovornosti.

99.I Županijski sud u Sisku u svojoj odluci navodi, da je, cijeneći sve dokaze, naročito nalaz i mišljenje medicinskih vještaka, ovaj prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je spram tužiteljice došlo do greške u postupanju.

100.Tuženik odgovara po načelima pretpostavljene krivnje i mora dokazati da je u svemu postupao na način koji je propisan pravilima liječničke struke, a iz nalaza vještaka proizlazi da je došlo do grešaka u postupanju.

101.Županijski sud navodi da je, odlučujući o odgovornosti tuženika, pravilno primijenjena odredba članka 1045. ZOO-a, jer tko drugom prouzroči štetu dužan ju je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

102.Utvrđeno je dakle, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka, da je tužiteljica pretrpjela neimovinsku i imovinsku štetu uzrokovanu zahvatom koronarografije te da je tuženik odgovoran za tu štetu.

103.Na opisani način povrijeđeno je pravo osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje, čime je nastala neimovinska šteta (članak 19. stavak 2. u vezi s člankom 1046. ZOO). Uslijed utvrđene težine povreda i okolnosti slučaja opravdano je tužiteljici dosuditi pravičnu novčanu naknadu za neimovinsku štetu (članak 1100. stavak 1. ZOO), kao i za imovinsku štetu (članak 1095. ZOO).

104.Tuženik i umješač nisu osporavali visinu imovinske štete s osnova gubitka zarade za vrijeme bolovanja, pa je u tom dijelu ranija presuda postala pravomoćna (tražen je i dosuđen ukupan iznos od tadašnjih 7.000.00 kn / 929,05 eur ), odnosno izgubljena zarada po mjesecima s pripadajućim zateznim kamatama.

105.U preostalom dijelu prvostupanjska presuda je ukinuta i predmet vraćen na ponovni postupak.

106.Sud je ponovno cijenio ranije provedene dokaze te je dopunski još saslušao tužiteljicu, neposredno vidio ožiljak te izvršio uvid u priložene fotografije. 107.Na ime pretrpljene štete zbog povrede prava osobnosti tužiteljica je potraživala iznos od ukupno 40.000,00 kn /5.308,91 eur. U ponovljenom postupku je ustrajala kod tog zahtjeva.

108.U odnosu na kvalifikatornu okolnost pretrpljenih fizičkih bolova, sud je uvidom u nalaz i mišljenje medicinskih vještaka utvrdio da je tužiteljica, povezano sa samim postupkom koronarografije, trpjela fizičke bolove jakog intenziteta kumulativno 1 dan, srednjeg intenziteta kumulativno 2 dana te slabog intenziteta kumulativno 5 dana.

109.Također, nastup te kvalifikatorne okolnosti utvrđen je i osobnim saslušanjem tužiteljice. U ranijem postupku ista je iskazala da je trpjela bolove najprije pri pokušajima liječnice da joj postavi kateter u ruku, te ga je gurala i grubo vadila. Nakon toga joj je kateter stavljen u nogu, boljelo ju je, nije se osjećala dobro, čak je i molila da se zahvat prekine. Nakon samog zahvata tehničar je napravio dugi pritisak na žilu, što ju je strašno boljelo. I dok je ležala u sobi, osjećala je bolove i ubode u preponi. Dana joj je infuzija i tablete protiv bolova. Po dolasku kući bolovi su se nastavili, naknadno je zaprimljena na hitni trakt i zadržana je u bolnici. Bolovi su i dalje bili prisutni, pa i nakon drugog zahvata kad joj je odstranjeno strano tijelo, kao i tijekom daljnjeg oporavka kod kuće.

110.U ponovljenom postupku tužiteljica je ustrajala kod ranijeg iskaza te ponovila da je oporavak trajao oko 8 mjeseci, tijekom kojeg je i dalje osjećala bolove i konstantno uzimala lijekove protiv bolova.

111.Sud poklanja vjeru iskazu tužiteljice, koji je i sukladan rezultatima medicinskog vještačenja. Uzete su u obzir i sve okolnosti slučaja, potreba za hospitalizacijom, ponovni operativni zahvat.

112.U odnosu na pretrpjeli strah, vještačenjem je utvrđeno da je tužiteljica osjećala strah zbog komplikacija povezanih s prisutnošću stranog tijela u krvnoj žili te zbog potrebe ponovnog zahvata i pitanja ishoda tog zahvata (sekundarni strah), koje stanje joj je prezentirano kod tuženika pri drugoj hospitalizaciji te takav strah jakog intenziteta je trajao 1 dan, a srednjeg 3 dana.

113.I iz njezinog stranačkog iskaza utvrđeno je da je trpjela strah zbog navedenih okolnosti. Navodi da je osjećala strah i šok zbog dodatne operacije.

114.Glede duševnih boli zbog smanjena životne aktivnosti, iz nalaza i mišljenja utvrđeno je da to brojčano iskazano iznosi 2%. Uzeta je u obzir i njezina dob (rođena je1978. god), te da se radi o radno sposobnoj osobi. Oporavak je dulje trajao, odnosno 8 mjeseci, no tužiteljica navodi da i dalje ima smetnje. Primjerice, ne može trčati, otežano vozi, ne može dulje trenirati, šetati, planinariti, voziti bicikl.

115.Nadalje, utvrđeno da je tužiteljici zaostao i ožiljak u preponi, u što se sud, osim uvida u fotografije, uvjerio i neposrednim opažanjem na ročištu. Zbog položaja ožiljka u preponi, radi se o blagom naruženju ponekad vidljivom trećim osobama. 116.Iako vještaci nisu osobno pregledali tužiteljicu, već su nalaz i mišljenje dali temeljem medicinske dokumentacije, i uvida u fotografiju, u ponovljenom postupku sud se osobno uvjerio u rečeni stupanj naruženja.

117.Slijedom svih ovih utvrđenja, uvažavajući rezultate medicinskog vještačenja te temeljem iskaza tužiteljice, ovaj je sud ocijenio da je zahtjev tužiteljice za naknadu štete na ime pretrpljene štete zbog povreda prava osobnosti od ukupno tadašnjih 40.000,00 kn /5.308,91 eur, osnovan u cijelosti.

118.Nadalje, na ime tuđe pomoći i njege tužiteljica potražuje iznos od 3.500,00 kn/ 464,53 eur. Iz nalaza i mišljenja proizlazi da je tuđa pomoć tužiteljici bila potrebna, kumulativno po sat vremena, 10 dana. Tužiteljica je iskazala da joj je suprug pomagao i da tri mjeseca nije mogla komotno na WC niti se kupati zbog konstantnih bolova, a pomagali su joj i djeca te sestra i sestrična. Nije mogla obući obuću sigurno 3-4 mjeseca. Suprug je pripremao hranu kad je bio kod kuće. Morali su je voziti na preglede.

119.Ovaj sud, obzirom na okolnosti slučaja i lokaciju ožiljka, prihvaća navode tužiteljice o potrebi za tuđom pomoći i njegom do 4 mjeseca (120 dana), po najmanje jedan sat dnevno. Radilo bi se dakle od 120 sati, a uobičajena cijena sata nestručne pomoći kretala se u to vrijeme u iznosu od 30,00 kn. To bi ukupno iznosilo 3.600,00 kn. Tužiteljica je zahtijevala manje, odnosno 3.500,00 kn /464,53 eur, pa je taj zahtjev također utvrđen osnovanim.

120.Ocjenjen je osnovanim zahtjev na ime imovinske štete za troškove puta i liječenja u iznosu od 2.500,00 kn/ 331,81 eur. 121.U ranijem postupku tužiteljica je izjavila da ju je suprug vozio na pregled u bolnicu tjedan dana nakon operacije te ponovno za mjesec dana, a udaljenost od kuće do bolnice iznosi 8-10 km, dakle ukupno oko 40 km. U dopunskom iskazu navela je i da je bila na ambulantnim pregledima kod svoje liječnice 8-10 puta, na udaljenosti od 1 km, dakle ukupno oko 20 km. Od lijekova, kupovala je aspirin i lijek za pročišćavanje žila tijekom 6-7 mjeseci, a što je koštalo oko 140,00 kn mjesečno(dakle 980,00 kn ukupno). Kupovala je i lijekove protiv bolova te za smirenje, kao što su Brufen, Ketonal, Lupocet, Caffetin, za što je mjesečno trošila oko 60,00 kn, a na bolovanju je bila 8 mjesec (dakle ukupno oko 320,00 kn). Kada se sve navedeno uzme u obzir, ovaj sud smatra osnovanim zatraženi iznos za troškove puta i liječenja.

122.Sveukupno je tužiteljici dosuđena naknada štete u iznosu od tadašnjih 46.000,00 kn odnosno 6.105,24 eur., sve sa zateznom kamatom od ponošenja tužbe do isplate.

123.Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i troškovniku tužiteljice. 124.Trošak se odnosi na radnje iz ranijeg postupka i to sastava tužbe ( tbr .7 st.1), sastava 8 podnesaka (tbr 8 st.1.) te zastupanja na 10 ročišta (tbr 9. st 1.), u iznosima od po 199,00 eur po radnji, uvećano za PDV od 25 %, zatim za medicinsko vještačenje 1.394,87 eur te sudske pristojbe na tužbu i presudu od po 116,79 eur sveukupno 6.354,70 eur. U ponovljenom postupku trošak je odmjeren za zastupanje na dva ročišta u iznosima od po 200,00 eur, uvećano za PDV od 25%, ukupno 500,00 eur. Sveukupno je tužiteljici dosuđen trošak u iznosu od 6.854,70 eur, sa zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate.

125.Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Opatiji, 8. siječnja 2025.

S u d a c :

Renata Slavić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Pun tužiteljice

2. Pun. tuženika

3. Pun. umješača