Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-458/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Kseniji Jakovčević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stavi ovrhovoditelja Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćniku Ivanu Glamuzini, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta iz Zagreba, protiv I. ovršenika GT, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. ovršenika IT, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], zastupanih po punomoćniku Ines Bojić, odvjetnici iz Zagreba, radi ovrhe na nekretnini ovršenika, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3031/2020-25 od 19. veljače 2024., dana 8. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3031/2020-25 od 19. veljače 2024.

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

"Odgađa se ovrha pokrenuta prijedlogom za ovrhu dana 4. studenog 2020. i prekida se postupak do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-6437/20."

2. Protiv tog rješenja žali se ovrhovoditelj iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1.toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92,112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13,28/13, 89/14, 70/19, 80/22i 114/22 - dalje: ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje temeljem odredbe čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 - dalje: OZ), te predlaže žalbu usvojiti.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, a pazeći i po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a i čl. 381. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je ocijenio da ne postoji niti jedan od razloga koji bi doveli u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

5. Donošenjem pobijanog rješenja sud nije počinio niti bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, u vezi odredbom čl. 21. st. 1. OZ-a, na koju odredbu sadržajem žalbe upućuje ovrhovoditelj budući da rješenje ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom, razlozima obrazloženja i sadržaju spisa.

6. U žalbi ovrhovoditelj prigovara da u konkretnom slučaju nisu kumulativno ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe propisane odredbom čl. 65. OZ-a, jer ovršenici nisu učinili vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpjeli nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje i da je odluka protivna pravnom stavu Vrhovnog suda RH izraženom u zaključku usvojenom na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH održanog 11. ožujka 2022., imajući u vidu da iz toč. 11. obrazloženja proizlazi da prvostupanjski sud smatra kako, sukladno odredbama Ovršnog zakona, nije u mogućnosti ispitati nepoštenost pojedinih ugovornih odredbi ugovora o kreditu sklopljenog u obliku javnobilježničkog akta, a koji ugovor o kreditu predstavlja ovršnu ispravu u ovom ovršnom postupku.

7. Prvostupanjski sud usvaja prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe, pozivom na presudu Suda Europske unije broj: C-407/18, u predmetu G c/a Addiko Bank d.d., rukovodeći se time da postoji obveza nacionalnih sudova (u ovom konkretnom slučaju), osigurati puni učinak Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima o potrošačkim ugovorima, s obrazloženjem da se ovršni postupak koji je ovrhovoditelj pokrenuo na temelju ovršne isprave-Ugovora o kreditu, u kojem su ugovorene eventualno nepoštene ugovorne odredbe, treba odgoditi dok se u parnici, koja se vodi radi utvrđenja djelomične ništetnosti Ugovora o kreditu (kamatna stopa i valutna klauzula) ne donese pravomoćna odluka.

8. Prema odredbi čl. 65. st. 1. OZ-a, na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu pod jednim od deset uvjeta taksativno nabrojenih u istom članku.

9. Ovršenici su u prijedlogu za odgodu ovrhe navela dva razloga za odgodu ovrhe. Jedan je taj da su podnijeli tužbu protiv ovrhovoditelja, radi ništetnosti Ugovora o kreditu br. broj 078-50-4163695 od 5. lipnja 2007. solemniziran od strane javnog bilježnika Nives Mirčetić iz Velike Gorice pod br. OV-7486/07 dana 12. lipnja 2007., ovršnog 22. listopada 2018., podredno odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i odredbe o valutnoj klauzuli, u odnosu na koju okolnost traži odgodu ovrhe do pravomoćnog okončanja navedenog postupka (čl. 65. st. 1. toč. 4. OZ-a), s time da tvrde da bi provedbom ovrhe pretrpjeli nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu obzirom da bi bili prisiljeni iseliti iz nekretnine koja predstavlja njihov dom

10. Iz stanja spisa kao nesporno proizlazi da je ovrha na nekretnini u suvlasništvu ovršenika na temelju ovršne isprave Ugovora o kreditu br. broj 078-50-4163695 od 5. lipnja 2007. kojeg je prednica ovršenika sklopila s financijskom institucijom, u svojstvu potrošača i to u razdoblju na koji se odnosi i kolektivni spor za zaštitu prava i interesa potrošača (presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt- 249/14 od 9. travnja 2015.).

11. Nadalje, iz stanja spisa proizlazi da je ispunjen jedan od deset taksativno navedenih uvjeta za odgodu ovrhe iz čl. 65. st. 1. toč. 4. OZ-a, jer su ovršenici podnijeli tužbu radi utvrđenje ništetnosti (podredno djelomične ništetnosti) javnobilježničke isprave na temelju koje je određena predmetna ovrha.

12. Suprotno žalbenim prigovorima ovrhovoditelja, prvostupanjski sud je pravilno prijedlog za odgodu cijenio kroz pravni stav izražen u presudi Suda EU - C 407/18 u predmetu G c/a Addiko Bank d.d., s obzirom na to da temeljem presude od 26. lipnja 2019. o tumačenju Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, proizlazi da nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu na temelju ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, mora ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene u smislu te Direktive i to bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu, u kojem slučaju ovršenik nije dužan, u smislu odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a, posebno dokazivati vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje.

13. Naime, domaći su sudovi dužni osigurati načelo djelotvornosti i zaštite u skladu s člankom 7. Direktive 93/13 EEZ, koji prema odlukama Europskog suda treba tumačiti na način da novčana naknada za nekretninu nepovratno izgubljenu u ovrsi, nije djelotvorno pravno sredstvo, slijedom čega je prilikom odlučivanja o prijedlogu ovršenika za odgodom ovrhe do pravomoćnog okončanja parnice koja se vodi radi utvrđenja djelomične ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu (javnobilježničke isprave na temelju koje se provodi ovrha na nekretnini ovršenika), pojam nenadoknadive ili teško nadoknadive štete iz čl. 65. st. 1. OZ-a, potrebno tumačiti u skladu s pravom EU, odnosno Direktivom 93/13 EEZ, na način da je riječ o opasnosti od nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, imajući pri tome u vidu i to da će o uspjehu parnice koju su pokrenuli ovršenici, ovisiti i visina njihove obveze, koja proizlazi iz Ugovora o kreditu u odnosu na koji se vodi postupak utemeljen na tvrdnji o ništetnosti podredno djelomičnoj pojedinih odredbi Ugovora pa je stoga pravilno odlučio sud prvog stupnja kao u izreci pobijanog rješenja, a takva odluka suda prvog stupnja nije u suprotnosti sa pravnim stavom Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u zaključku usvojenom na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjelaVrhovnog suda RH održanog 11. ožujka 2022., kako to pogrešno smatra žalitelj i neosnovani su žalbeni navodi koji upućuju na drugačije odluke drugih sudova, to nisu ostvareni žalbeni razlozi ovrhovoditelja.

14. Ovrhovoditelju nije priznat trošak sastava žalbe, jer s istom nije uspio (čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a).

15. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci (čl. 380. toč. 2. ZPP-a za stavak I. i čl. 166. st. 1. ZPP-a za stavak II. sve u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a).

U Zagrebu 8. siječnja 2025.

Sutkinja

Ksenija Jakovčević