Poslovni broj Psp-14/2024
Republika Hrvatska
Općinski sud u Dubrovniku
Dr. Ante Starčevića 23
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Općinski sud u Dubrovniku, po sucu toga suda Marijani Milković Cosmai, u pravnoj stvari tužiteljice ĆO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupa punomoćnica Ljiljana Maravić – Pirš, odvjetnica u [adresa] protiv tuženika MO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Nedjeljka Asanović – Sarić, odvjetnica u Dubrovniku, radi smetanja posjeda, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 27. studenog 2024. u prisutnosti tužiteljice i tuženika osobno, kao i punomoćnice tuženika, dana 8. siječnja 2025. javno je objavio i
r i j e š i o j e
I. Utvrđuje se da je tuženik MO smetao tužiteljicu ĆO u posljednjem mirnom posjedu čestice zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (zk. ul. [broj ZK uloška]) na način da je smjestio svoje vozilo [registarska oznaka] na tu česticu.
II. Nalaže se tuženiku MO da s čestice zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (zk. ul. [broj ZK uloška]) ukloni vozilo [registarska oznaka] i da vrati tu česticu u posjed tužiteljici, sve u roku od 15 dana.
III. Zabranjuje se tuženiku MO svako daljnje navedeno i slično smetanje posjeda tužiteljice na čestici zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (zk. ul. [broj ZK uloška]).
IV. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu točke I. tužbenog zahtjeva koji glasi: "Utvrđuje se da je tuženik MO smetao tužiteljicu ĆO u posljednjem mirnom posjedu čestice zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (zk. ul. [broj ZK uloška]) na način da je nasilno ušao na tu česticu tako da je provalio lanac i otuđio dio lanca i katance, oštetio rampu i onesposobio katanac na njoj", te se odbija kao neosnovan i dio tužbenog zahtjeva pod točkom IV. kojim se zabranjuje ovakvo i slično smetanje i uznemiravanje ubuduće.
V. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u točki III., koja glasi: "Nalaže se tuženiku MO da nadoknadi sve troškove za uspostavu prvobitnog stanja s alkama na zidovima, lancem, s popravljenom/ispravnom rampom i katancima, pod prijetnjom ovrhe."
VI. Svaka stranka snosi svoje troškove ovog postupka.
Obrazloženje
1. Dana 3. listopada 2022. tužiteljica je pred ovim sudom podnijela tužbu radi smetanja posjeda protiv tuženika. U tužbi se navodi da je tužiteljica posljednja mirna posjednica čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi prostor koji se koristi kao parking i koji se nalazi preko puta njezine obiteljske kuće na adresi [adresa]. Tužiteljica, dok ne boravi u [adresa], svoju vlast nad tom česticom vrši putem svojih susjeda, obitelji LO, koji se po njezinom dopuštenju koriste parkingom. Navodi se je tuženik između 5. i 6. rujna 2022, smetao njezin posjed smještanjem svojih stvari, odnosno, postavljanjem svog vozila registarskih oznaka [registarska oznaka], na način da je ušao na silu u ograđeni prostor čestice zemlje [katastarska čestica] ko. [katastarska općina] i nasilno presjekao lanac, oštetio rampu i katanac rampe onesposobio. Tužiteljica je sve navedeno saznala od svoje susjede LO. Nakon toga je tuženik smjestio lanac na preostali dio parkinga, no institutom samopomoći je uklonjen taj lanac. Navodi da je koncem rujna kad se vratila u Dubrovnik, vidjela da se tuženikovo vozilo još uvijek nalazi na prostoru tužiteljice te da je nastavio s nasiljem na način da je razorio dio zida i isčupao i otuđio ploču s alkom.
2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor pasivne legitimacije, ističući kako pasivno legitimirana u ovom postupku, neovisno o osnovanosti samog zahtjeva, može biti isključivo njegova supruga JO. Pojašnjava da je njegova supruga suvlasnica sporne nekretnine, sudionica niza sudskih postupaka u svojstvu tuženice, kao i tužiteljica u postupku P-809/21 radi predaje u suposjed ove nekretnine i plaćanja naknade. Navodi kako je upravo njegova supruga dobila suglasnost većine ostalih suvlasnika u pogledu prava parkiranja vozila na predmetnoj nekretnini, kao i da je 12. listopada 2022. sklopila ugovor s ZO kojom je ustupila pravo na korištenje jednog parkirnog mjesta na predmetnoj čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Navodi i kako je upravo JO spornoga dana 6. rujna 2022. parkirala vozilo na parkiralištu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da nije bilo nikakvih fizičkih prepreka za parkiranje vozila, i to na lijevoj strani parkinga. Dana 14. rujna 2022. je vozilo pomaknuto, a pri povratku je uočeno da je na tom mjestu parkirano vozilo obitelji LO, pa je JO parkirala s desne strane parkinga.
3. Radi donošenja odluke o ovoj pravnoj stvari, sud je izvršio uvid u sljedeće isprave: fotografije spornog parkinga (list spisa 4), presuda zbog ogluhe P.828/16 (list spisa 5-6), fotografije (list spisa 7-10), fotografija (list spisa 17), suglasnost suvlasnika JO (list spisa 31), ugovor JO i ZO (list spisa 32 – 33), prijava JO protiv BO (list spisa 34), fotografije (list spisa 48- 49), sms poruke (list spisa 55-56), opoziv suglasnosti ĐO (list spisa 57), Ugovor između LO i tužiteljice (list spisa 58), dopis PU Dubrovačko – neretvanske (list spisa 59), prijava PO policiji s prilozima (list spisa 63- 70), dostava podataka od PU Dubrovačko – neretvanska Klasa: NK-210-01/23-01/1330 od 13. lipnja 2023. (list spisa 74-75), Službena bilješka PP Dubrovnik od 7. rujna 2022. (list spisa 76- 77) Službena zabilješka od PP Dubrovnik od 14. rujna 2022. (List spisa 78), službena zabilješka od 7. listopada 2022. (list spisa 79), a nakon ukidne odluke, ponovno je izveden dokaz saslušanjem parničnih stranaka (list spisa 171-172).
4. Predmet ovog postupka je smetanje posjeda nekretnine katastarske oznake čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], – u naravi parking, počinjeno nasilnim ulaskom na predmetnu nekretninu, otuđenjem lanca i katanca, oštećenjem rampe, onesposobljavanjem katanca i smještanjem vozila reg. oznaka [registarska oznaka] na tu nekretninu, odnosno, utvrđenje takvog smetanja, povrat u stanje prije smetanja posjeda i zabrana takvog i sličnog smetanja ubuduće.
5. Općinski sud u Dubrovniku je u ovoj pravnoj stvari donio rješenje o smetanju posjeda, pod poslovnim brojem Psp-46/2022 od 13. veljače 2024., kojim je rješenjem u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev. Predmetno je rješenje ukinuto odlukom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Gž-2060/2024 od 24. svibnja 2024. Tim je drugostupanjskim rješenjem dana uputa ovom sudu da u nastavku postupka razjasni sporan prigovor promašene pasivne legitimacije, te se ističe da iz samog iskaza tuženika proizlazi da su on i njegova supruga “zajednički djelovali“ kod parkiranja vozila na spornom parkingu (točka 17. i 18. obrazloženja drugostupanjske odluke). Sud je, postupajući o uputi drugostupanjskog suda, ponovno saslušao parnične stranke, imajući u vidu da drugostupanjski sud upravo iskaz tuženika smatra spornim, odnosno, da je ovaj sud u ocjeni dokaza propustio valjano ocijeniti iskaz tuženika (točka 22. obrazloženja drugostupanjskog suda).
6. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
7. Odredbom članka 441. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 dalje: ZPP) raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničit će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.
7.1. Odredbom članka 22. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 – dalje: ZV), propisano je da posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Odredbom stavka 2. istog članka propisano je da sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.
8. U ovoj fazi postupka, nakon ukidne odluke Županijskog suda u Zagrebu, ostalo je sporno pitanje pasivne legitimacije, u smislu jesu li tuženik i njegova supruga zajedno djelovali pri parkiranju vozila na spornom parkirnom mjestu, odnosno, može li se čin smetanja pripisati isključivo supruzi tuženika.
9. U odnosu na prvu činjenicu koja se u postupcima smetanja posjeda dokazuje – posljednji miran posjed, među strankama nije ni sporno da je upravo tužiteljica posljednja mirna posjednica nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
10. U odnosu na drugu odlučnu činjenicu – čin smetanja, ponovno treba istaknuti da se čin smetanja tuženika u tužbi opisuje kao “na način da je nasilno ušao na tu česticu tako da je provalio lanac i otuđio dio lanca i katance, oštetio rampu i onesposobio katanac na njoj te smjestio svoje vozilo [registarska oznaka] na tu česticu.”
10.1. U parnicama za smetanje posjeda pasivno je legitimiran počinitelj smetanja, njegov nalogodavac kao i onaj u čijem je interesu počinjeno smetanje, ako se od toga nije ogradio (tako i Žs u Varaždinu, 1591/21 od 23. studenog 2021.).
10.2. Tuženik osporava svoju pasivnu legitimaciju navodeći kako nije on smetao posjed tužiteljice parkiranjem vozila, već njegova supruga, koja je toga dana na zadnjoj dionici puta upravljala predmetnim vozilom. Osporava i da je smetanje počinjeno na način opisan u tužbi, jer da ni on ni njegova supruga nisu koristili nikakvu silu, s obzirom da je lanac na parkingu bio spušten. Iz ukupnosti provedenih dokaza, naročito imajući u vidu iskaz svjedokinje ZO koja tvrdi da je osobno vidjela da je dana 6. rujna 2022. automobil s lijeve strane parkinga uparkirala upravo JO, supruga tuženika, i svjedokinje LO, koja jasno i nedvojbeno iskazuje da uopće nije vidjela tko je vozio (unatoč oprečnoj pisanoj “izjavi“ koju daje za potrebe ovog postupka – list spisa 89- 91), ovaj sud utvrđuje da tužiteljica nije uspjela dokazati da je upravo MO upravljao predmetnim automobilom spornoga dana, odnosno, da tuženik MO nije neposredni počinitelj smetanja posjeda parkiranjem vozila.
10.3. Nije dokazano ni da bi MO, kao suputnik, dao nalog svojoj supruzi da parkira upravo na predmetnom spornom parkingu, a takvo što nije ni životno uvjerljivo, jer obično vozač samostalno donosi odluke vezane za upravljanje vozilom, posebice jer se ovdje radi o parkiranju na nekretnini, na koju supruga tuženika, JO, kao suvlasnica, polaže prava. Dakle, utvrđenje je suda da tuženik nije niti nalogodavac, odnosno, osoba koja je naložila smetanje posjeda parkiranjem vozila.
10.4. No, u parnicama za smetanje posjeda pasivno je legitimiran i onaj u čijem je interesu počinjeno smetanje, ako se od toga nije ogradio. Iz ponovnog saslušanja tuženika na ročištu od 27. studenog 2024., proizlazi da je čin smetanja, opisan kao parkiranje vozila registarske oznake [registarska oznaka] na nekretnini označenoj kao 756/2 k. o. [katastarska općina], izvršen i u korist tuženika, a da se on od toga nije ogradio.
10.5. Naime, kako to drugostupanjski sud i navodi, tuženik svoj stranački iskaz daje u prvom licu množine, govoreći "mi smo parkirali", "inače parkiramo tamo", "kupili smo plastični lanac crveno bijeli da označimo svoj parking". Prihvatljiv je navod tuženika da često govori u množini, sve s obzirom da je sa suprugom u braku 50 godina i da su stalno skupa, no to, samo po sebi, ne ukazuje uvijek i beziznimno na “zajedničku namjeru”, niti da bračni drugovi pri vožnji automobila zajednički djeluju, niti samom činjenicom da su u istom automobilu, a niti činjenicom da su u braku. Pri vožnji automobila u pravilu djeluje onaj koji vozi, a ovdje je to JO, a upravo JO polaže prava na predmetnu nekretninu, o čemu iskazuje tuženik. Takvo obrazloženje prvotno danog iskaza koje tuženik dopunjuje na ročištu od 27. studenog 2024. je životno prihvatljivo. Međutim, u nastavku tog (dopunskog) iskaza tuženik MO navodi: “…mogu samo reći da se nadam da će se jednog dana podijeliti pa da se zna što kome pripada i da više ne moram tražiti parking oko Belvedera, tome se nadam i ja, a i ona.” Takvu dopunu iskaza (list spisa list spisa 171-172), valja povezati s prvotnim iskazom tuženika (list spisa 82-83) u kojem tuženik navodi da i inače parkiraju (on i supruga) na predmetnom (spornom) mjestu ako je lanac spušten, a ako nije “tražimo parking na drugom mjestu”. Isto tako, taj dopunski iskaz valja povezati s Ugovorom (list spisa 32), koji je JO, zaključila s ZO, o korištenju jednog parkirnog mjesta na predmetnoj čestici 756/2 k. o. [katastarska općina] (upravo onog o kojem se ovdje radi) i u kojem stoji da ZO koristi to mjesto u svrhu čuvanja "za vrijeme dok ona (JO) ili suprug MO nisu sa svojim autom u Dubrovniku." Taj je Ugovor sklopljen 7. listopada 2022., dakle, mjesec dana nakon radnje uparkiravanja vozila na ovdje spornu nekretninu, odnosno, nakon izvršenog čina smetanja, koje se dogodilo, kako tužiteljica navodi, 5. ili 6. rujna 2022.
10.6. Stoga, iako je JO upravljala automobilom, to "zauzimanje parkinga", što je u osnovi čin smetanja, poduzeto je i u korist njezinog supruga MO, jer se neposredno nakon, predmetno parkirno mjesto predaje ZO na čuvanje, za vrijeme kad JO ili njezin suprug MO nisu u Dubrovniku, pa je evidentno da od tog čina smetanja i MO ima koristi. Sve to tim više imajući u vidu da tuženik MO u dopunskom iskazu izjavljuje da je automobil zajednički, te da njegova supruga JO nikad ne dolazi u Dubrovnik sama, već da uvijek idu skupa. Iz takvog je (dopunskog) iskaza razvidno da je, iako se načelno tuženik "ograđuje" od svega, smetanje posjeda parkiranjem vozila počinjeno i u njegovu korist, jer i on parkira na tom mjestu kad je u Dubrovniku i ne mora "tražiti parking oko Belvedera".
10.7. Slijedom svega iznesenog, valjalo je odlučiti kao pod I., II. i III. izreke ovog rješenja.
11. U odnosu na ostale radnje koje se podvode pod čin smetanja - “provaljivanje lanca, otuđivanje dijela lanca i katanca, oštećenje rampe i onesposobljavanje lanca”, treba reći da nema nikakvih dokaza da su uopće počinjene, ni kao pripremne radnje za parkiranje vozila, a ni naknadno. U tom smjeru se navodi kako ZO, kao jedini neposredni očevidac događaja, navodi da je JO samo uparkirala, dok nije vidjela da je itko provalio lanac, otuđio lanac ili oštetio rampu. Neposrednih saznanja o tome nema ni svjedokinja LO, koja navodi samo da je lanac nestao, a kasnije se pojavio na parkingu, a nikakvih neposrednih saznanja o tome nemaju ni JO ni PO, osim što JO izričito osporava da je ona primjenjivala ikakvu silu pri parkiranju vozila. U dopunskom iskazu na ročištu od 27. studenog 2024. tuženik i dalje osporava i da je vozio automobil i da je oštetio lanac i na jedan način, jer je lanac bio spušten, pa i sama tužiteljica na tom ročištu dopušta mogućnost da je lanac bio spušten, navodeći "…činjenica da je spušten ne daje pravo tuženiku da na parking uđe…". Nesporna činjenica da su supruga tuženika i/ili tuženik naknadno postavili svoj lanac, životno ukazuje da su upravo oni prethodno postavljeni lanac skinuli (kako ističe svjedokinja LO "dignuli"), no, ne podrazumijeva se odmah da je lanac provaljen, otuđen, oštećena rampa, katanci otuđeni i onesposobljeni, odnosno, da su počinjene sve ove nasilne radnje koje se u tužbenom zahtjevu pobrojavaju, jer takve radnje, kao čin smetanja, treba dokazati. U nedostatku drugih dokaza iz kojih bi proizlazilo da su predmetne radnje počinjene, bilo od tuženika osobno, bilo po njegovom nalogu, bilo njemu u korist, a da se od toga nije ogradio, odnosno, u nedostatku dokaza da su takve radnje uopće počinjene, valjalo je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan, a i dio zahtjeva kojim se traži zabrana takvog smetanja ubuduće, pa je odlučeno kao pod IV. izreke ovog rješenja.
12. Valjalo je odbiti i dio zahtjeva kojim se nalaže tuženiku MO da nadoknadi sve troškove za uspostavu prvobitnog stanja s alkama na zidovima, lancem, s popravljenom/ispravnom rampom i katancima. Osim što uopće nije dokazano da je tuženik počinio takve radnje, kako je gore obrazlagano, tuženiku se, općenito, u rješenju o smetanju posjeda može naložiti samo uspostava prijašnjeg stanja u paricijskom roku u smislu odredbe članka 22. stavka 1. ZPP-a (a ostvarenje obveze na radnju koju može obaviti druga osoba uz naknadu troškova može se eventualno tražiti u ovršnom postupku). Ako bi se, pak, ovako postavljeni zahtjev odnosio na zahtjev za naknadu štete, o tome se ne odlučuje u parnici za smetanje posjeda sukladno odredbi članka 441. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao pod V. izreke ovog rješenja.
13. Sud nije izveo dokaz saslušanjem javnog bilježnika Anđelka Stanića, na čemu tužiteljica ustraje, jer je razvidno da isti nema nikakvih neposrednih saznanja o predmetu ovog spora, odnosno, počinjenom smetanju. Na ročištu od 27. studenog 2024. tužiteljica ponovno navodi da bi bilo svrsishodno saslušati Anđelka Stanića jer je on zastupao njezinu obitelj još u vrijeme dok je bio odvjetnik, pa mu je situacija vezana za ovu nekretninu dobro poznata, a i kasnije, kad je postao javni bilježnik "ostao je uključen u situaciju davanjem savjeta i uputa što bi bilo dobro napraviti u pravnom smislu."
14. Tužiteljica je uspjela s dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na parkiranje vozila, a tuženik je uspio s dijelom zahtjeva koji se odnosi na nasilan ulazak na tu česticu provaljivanjem lanca, otuđenjem dijela lanca i katanaca, oštećenjem rampe i onesposobljavanjem katanca, pa je uspjeh stranaka u ovoj parnici podjednak. Stoga je odlučeno kao pod VI. izreke ovog rješenja, pozivom na odredbu članka 154. stavka 4. ZPP-a.
U Dubrovniku 8. siječnja 2025.
Sudac
Marijana Milković Cosmai
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana održavanja ročišta za objavu odluke ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu odnosno od primitka ovjerenog prijepisa odluke ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu odluke. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.
