REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-1765/2022-91

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, u pravnoj stvari tužitelja Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, zastupan po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Zagreb, Slavonska avenija 6, protiv tuženika AC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Terezi Tei Krešić, odvjetnici iz Zagreba, Trg Marka Marulića 2, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28. listopada 2024. u nazočnosti punomoćnice tužitelja ACE, zamjenice OGDO te punomoćnice tuženika Tereze Tee Krešić, odvjetnice, sukladno odredbi čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), dana 8. siječnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  je

I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku AC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] (ranije: [adresa] brigade 10), isplatiti tužitelju Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, iznos od 61.492,88 EUR-a, sa zateznom kamatom koja teče na pojedine iznose i to:

- na iznos od 1.151,10 € od 30.03.2005. do isplate,

- na iznos od 362,30 € od 01.07.2005. do isplate,

- na iznos od 409,99 € od 04.08.2005. do isplate,

- na iznos od 358,49 € od 23.08.2005. do isplate,

- na iznos od 359,68 € od 27.09.2005. do isplate,

- na iznos od 362,90 € od 01.11.2005. do isplate,

- na iznos od 1.019,00 € od 06.12.2005. do isplate,

- na iznos od 462,63 € od 05.01.2006. do isplate,

- na iznos od 421,44 € od 02.02.2006. do isplate,

- na iznos od 456,93 € od 06.03.2006. do isplate,

- na iznos od 446,91 € od 31.03.2006. do isplate,

- na iznos od 453,87 € od 04.05.2006. do isplate,

- na iznos od 419,34 od 01.06.2006. do isplate,

- na iznos od 433,85 od 04.07.2006. do isplate,

- na iznos od 1.079,72 € od 21.08.2006. do isplate,

- na iznos od 4.448,99 € od 06.09.2006. do isplate,

- na iznos od 2.452,05 € od 06.10.2006. do isplate,

- na iznos od 977,24 € od 27.10.2006. do isplate,

- na iznos od 994,80 € od 04.12.2006. do isplate,

- na iznos od 992,10 € od 04.01.2007. do isplate,

- na iznos od 909,59 € od 06.02.2007. do isplate,

- na iznos od 993,45 € od 06.03.2007. do isplate,

- na iznos od 971,87 € od 10.04.2007. do isplate,

- na iznos od 992,10 € od 09.05.2007. do isplate,

- na iznos od 962,18 € od 01.06.2007. do isplate,

- na iznos od 993,45 € od 11.06.2007. do isplate,

- na iznos od 982,65 € od 21.08.2007. do isplate,

- na iznos od 957,59 € od 21.08.2007. do isplate,

- na iznos od 994,80 € od 15.10.2007. do isplate,

- na iznos od 964,53 € od 05.11.2007. do isplate,

- na iznos od 990,75 € od 03.12.2007. do isplate,

- na iznos od 990,75 € od 04.12.2007. do isplate,

- na iznos od 931,10 € od 29.01.2008. do isplate,

- na iznos od 981,97 € od 19.02.2008. do isplate,

- na iznos od 953,01 € od 28.03.2008. do isplate,

- na iznos od 982,65 € od 25.04.2008. do isplate,

- na iznos od 951,70 € od 26.05.2008. do isplate,

- na iznos od 979,95 € od 01.07.2008. do isplate,

- na iznos od 981,97 € od 22.07.2008. do isplate,

- na iznos od 945,80 € od 28.08.2008. do isplate,

- na iznos od 960,38 € od 02.10.2008. do isplate,

- na iznos od 947,11 € od 03.11.2008. do isplate,

- na iznos od 963,75 € od 02.12.2008. do isplate,

- na iznos od 1.000,87 € od 20.01.2009. do isplate,

- na iznos od 913,90 € od 30.01.2009. do isplate,

- na iznos od 1.009,64 € od 20.02.2009. do isplate,

- na iznos od 979,21 € od 19.03.2009. do isplate,

- na iznos od 1.003,57 € od 22.04.2009. do isplate,

- na iznos od 958,90 € od 26.05.2009. do isplate,

- na iznos od 983,73 € od 17.06.2009. do isplate,

- na iznos od 989,40 € od 21.07.2009. do isplate,

- na iznos od 963,22 € od 03.08.2009. do isplate,

- na iznos od 997,48 € od 15.09.2009. do isplate,

- na iznos od 954,05 € od 13.10.2009. do isplate,

- na iznos od 989,38 € od 24.11.2009. do isplate,

- na iznos od 986,68 € od 24.12.2009. do isplate,

- na iznos od 903,66 € od 03.02.2010. do isplate,

- na iznos od 986,00 € od 24.02.2010. do isplate,

- na iznos od 954,05 € od 16.03.2010. do isplate,

- na iznos od 981,28 € od 23.04.2010. do isplate,

- na iznos od 954,05 € od 20.05.2010. do isplate,

- na iznos od 980,60 € od 17.06.2010. do isplate,

- na iznos od 981,28 € od 22.07.2010. do isplate,

- na iznos od 1,014,67 € od 19.08.2010. do isplate,

- na iznos od 660,83 € od 12.11. 2010. do isplate.

sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. ožujka 2005. po stopi koja je određena Uredbom o visini stope zatezne kamate (NN 72/02), od 1. siječnja 2008. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskonte stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

II/ Nalaže se tužitelju Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 naknaditi tuženiku AC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 11.643,19 eura, u roku od 15 dana.

III/ Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 4.937,50 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj Republika Hrvatska (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi od 31. srpnja 2017. navodi da je sa tuženikom AC (dalje u tekstu: tuženik) zaključen ugovor o školovanju u inozemstvu od 6. travnja 2005. kao i izmjena i dopuna ugovora o školovanju u inozemstvu od 23. siječnja 2006. Prema odredbi čl. 9 istog ugovora tužitelj se obvezao tuženiku osigurati tijekom školovanja školarinu, smještaj, prehranu, gradski prijevoz te mu je s te osnove isplaćen ukupan iznos od 463.324,47 kn. Prema odredbi čl. 7 navedenog ugovora ugovorena je obveza djelatnika koji ne izvršava svoje obveze na vraćanje troškova školovanja i ostalih troškova sa zakonskim zateznim kamatama. Budući da tuženik nije izvršio svoje obveze iz ugovora tužitelj je raskinuo ugovor. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju ukupan iznos od 61.492,88 EUR-a sve uvećano za zakonske zatezne kamate na način kako je to navedeno pod točkom I/ izrijeke ove presude.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe prigovor zastare potraživanja. Tuženik ne spori činjenicu da je bio djelatna vojna osoba u periodu od 1. ožujka 2003. do 1. rujna 2013. uz častan otpust. Točno je da je tuženik zaključio sa tužiteljem ugovor o školovanju od 6. travnja 2005. kao i dodatak tom ugovoru. Tuženik uzgred napominje da je osim gornjih ugovora sa tužiteljem zaključio i ugovor o upućivanju kadeta u Saveznu jezičnu školu u Njemačkoj od 19. siječnja 2000. te ugovor o upućivanju kadeta na Vojnu akademiju ratne mornarice u Njemačkoj za naraštaj 2002. Prema ugovorima tuženik se obvezao da će ostati u službi u oružanim snagama RH još 58 mjeseci, što je tuženik i izvršio. Tuženik ističe da je ispunio sve svoje obveze na temelju ugovora, završio je školovanje na koje je upućen te je dostavio izvješća o nastalim troškovima. S druge strane, tužitelj nije ispunio svoju obvezu iz čl. 9 i 10 Ugovora o školovanju, u kojoj se obvezao tuženika po završetku školovanja rasporediti na odgovarajuću dužnost u MORH-u, u skladu s odredbom o raspoređivanju i stečenim stručnim nazivom, odnosno akademskim zvanjem. Tuženika je po završetku vojne akademije trebalo promaknuti u čin poručnika korvete, što je tužitelj učinio tek nakon uloženih žalbi od strane tuženika i sa tri godine zakašnjenja. Tuženik je po povratku sa završenog školovanja na studiju strojarstva u Njemačkoj raspoređen na dužnost pogonskog časnika, odnosno voditelja pogonskog brodskog odreda, što znači da nije raspoređen na adekvatno radno mjesto sukladno svom obrazovanju, školovanju, akademskom stupnju i radnom stažu. Tuženik se tužitelju nakon povratka sa školovanja obraćao više puta radi rješenja svog statusa, no međutim sve je bilo uzaludno. Navedeno je bilo razlogom odlaska tuženika iz djelatne vojne službe. Tuženik stoga nije taj koji je skrivio prestanak radnog odnosa, već upravo tužitelj koji nije postupio prema čl. 10 Ugovora o školovanju u inozemstvu. Nadalje, tuženik ističe da su u čl. 3 ugovora navedeni troškovi na koje tuženik ima pravo u vidu akontacija i dnevnih potpora, a sve sukladno Ugovoru i Pravilniku o školovanju u inozemstvu. Navedeni troškovi su u ugovoru naznačeni u vrijednosti u stranoj valuti USD i EUR, dok se iznosi naznačeni u tužbi odnose na različite kunske iznose koji se odnose na plaću tužitelja koja je iznosila oko 7.500,00 kn neto. Sve i da postoji osnov za vraćanje troška, moglo bi se govoriti jedino o povratu troškova školovanja, a ne povratu naknade plaće i izdatcima koji su po toj osnovi uplaćeni tuženiku. Slijedom navedenog tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tijekom postupka izvedeni su slijedeći dokazi: izvršen je uvid u zahtjev za mirno rješenje spora (str. 4-6 spisa), u Ugovor o školovanju u inozemstvu (str. 6-7 spisa), u izmjenu i dopunu Ugovora o školovanju u inozemstvu (str. 8-9 spisa), u specifikaciju troškova (str. 10 spisa), u obavijest o raskidu ugovora o školovanju u inozemstvu (str. 11-12 spisa), u rješenje o prestanku djelatne vojne službe (str. 171-172 spisa), u ugovor o upućivanju kadeta u Njemačku (str. 173-175 spisa), u ugovor o upućivanju kadeta na vojnu akademiju (str. 176-178 spisa), u životopis (str. 179-183 spisa), u podatke o isplatama/prometu po računu (str. 195-222, 232-239, 256-263 spisa), u dopis Ministarstva obrane Republike Hrvatske (str. 305-307 spisa), izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Centar za financijska vještačenja d.o.o. o čemu u spisu prileži pisani nalaz i mišljenje (str. 267-277 spisa).

4. Slijedom izvedenih dokaza sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan iz slijedećih razloga.

5. U odnosu na postupanje tužitelja sukladno odredbi čl. 186a st. 8 ZPP-a, sud je izvršio uvid u zahtjev za mirno rješenje spora od 29. rujna 2016., te je utvrdio da je tužitelj prethodno početku postupka podnio tuženiku zahtjev za mirno rješenje spora. Iz zahtjeva proizlazi da je isti dostavljen tuženiku 15. ožujka 2017. putem oglasne ploče. Iz navedenog proizlazi da je tužba tužitelja pravodobna i dopuštena, sve sukladno odredbi čl. 186a ZPP-a.

6. U odnosu na istaknuti prigovor zastare od strane tuženika valja navesti da je uvidom u spis utvrđeno kako je tužitelj dana 29. listopada 2014. dostavio tuženiku izjavu o raskidu ugovora o školovanju u inozemstvu s danom 1. rujna 2013. S obzirom da je 1. rujna 2013. raskinut ugovor o školovanju u inozemstvu na temelju kojeg tužitelj traži isplatu potraživanja od tuženika koja je predmetom ovog spora, tužitelj je imao mogućnost u daljnjem roku od 5 godina podnijeti tužbu sudu, sve sukladno odredbi čl. 135 Zakona o radu (Narodne novine broj: 149/09, 61/11, 82/12, 73/13, u svezi sa odredbom čl. 232 st. 2 Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23). Iz navedenog proizlazi da tužba koja je podnesena 31. srpnja 2017., odnosno zahtjev za mirno rješenje spora koji je podnesen 15. ožujka 2017., nisu u zastari. Drugo je pitanje osnovanosti zahtjeva tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na način kako je to zatražio u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, što nije u vezi sa prigovorom zastare istaknutim od strane tuženika.

7. Uvidom u Ugovor o školovanju u inozemstvu od 6. travnja 2005. je utvrđeno da su isti zaključili tužitelj i tuženik, a na temelju tog ugovora tuženik je upućen na školovanje u Njemačku na studij strojarstva u periodu od 6. travnja 2005. do 30. rujna 2010. Prema odredbi čl. 3 tog ugovora tuženik ima pravo na naknadu troška u vidu akontacija za dnevne potrebe, akontacija za troškove organiziranja i provedbe prezentacija, akontacija za lokalni prijevoz, povrat troškova za izradu vize, povrat troškova za nostrifikaciju diplome, povrat troškova prijevoza na način kako je to navedeno i ostale troškove koji su navedeni u toj odredbi. U odredbi čl. 3 ugovora iznos troškova na koje tuženik ima pravo naznačen je u valuti američki dolar (USD), odnosno euro (EUR). U istoj odredbi je navedeno da se financijska potpora isplaćuje u eurima, a da je potporu koja se odnosi na troškove iz st. 5, 6, 7, 8 i 10 tog članka tuženik dužan pravdati originalnim računima. Prema odredbi čl. 4 istog ugovora tuženiku za vrijeme izobrazbe pripada plaća kao da radi. Nadalje, prema odredbi čl. 6 ugovora tuženik se obvezuje da će nakon završene izobrazbe ostati u MORH-u, odnosno OSRH 10 (deset) godina. Prema odredbi čl. 7 Ugovora tuženik se obvezao da će u slučaju prekida školovanja ili prestanka radnog odnosa, ako je do toga došlo njegovom krivnjom (iz subjektivnih razloga) i zbog neispunjenja obveze iz čl. 6 ugovora, nadoknaditi troškove u kunskoj protuvrijednosti iz čl. 3 ugovora, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana kada je tužitelj uplatio te troškove. Nadalje, sukladno odredbi čl. 10 Ugovora tužitelj se obvezao tuženika po završetku školovanja rasporediti na odgovarajuću dužnost u MORH-u, odnosno OSRH, u skladu sa odredbama o raspoređivanju na dužnost Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske i stečenim stručnim nazivom, odnosno akademskim stupnjem.

8. Tužitelj i tuženik zaključili su i Izmjenu i dopunu ugovora o školovanju u inozemstvu od 23. siječnja 2006., prema kojoj je izmijenjen naziv sveučilišta na koje je tuženik upućen, te su ponovno navedeni novi iznosi dnevnih potpora i troškova na čiju naknadu tuženik ima pravo. Iznosi su ponovno navedeni u dvije strane valute i to američki dolar, odnosno euro. U preostalom dijelu ugovor o školovanju u inozemstvu nije izmijenjen, što znači da nije izmijenjena odredba čl. 7 na kojoj tužitelj temelji svoje potraživanje.

9. Tužitelj je uz tužbu priložio dokument pod nazivom "specifikacija troškova obračun obveze", iz kojeg proizlazi da je iznos duga tuženika obračunat s danom 1. rujna 2013. te da isti ukupno iznosi 463.324,47 kn. Iz navedenog je vidljivo da se radi o iznosima koji su tuženiku mjesečno uplaćivani u kunama, te je naznačen datum plaćanja tih iznosa.

10. Iz dopisa od 29. listopada 2014. proizlazi da je tužitelj tuženiku dostavio obavijest o raskidu Ugovora o školovanju u inozemstvu, iz kojeg proizlazi da se ugovor raskida s danom 1. rujna 2013. Iz dopisa proizlazi da se ugovor raskida jer je sukladno rješenju tužitelja tuženiku prestala djelatna vojna služba, što znači da nije ispunio ugovorom preuzete obveze. U istom dopisu tuženika se poziva na uplatu duga s obzirom na raskid ugovora kojeg se poziva uplatiti na način kako je to u dopisu navedeno. Dopisu prileži preslika povratnice iz koje je vidljivo da je pismeno upućeno odvjetnici tuženika te da je ista to zaprimila 11. studenoga 2014.

11. Uvidom u rješenje Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske resurse, Sektora za upravljanje ljudskim resursima od 9. rujna 2014. je razvidno da je tim rješenjem utvrđen prestanak djelatne vojne službe tuženika s danom 1. rujna 2013., uz častan otpust. Iz obrazloženja rješenja proizlazi da je tuženik 20. lipnja 2014. podnio zahtjev za sporazumni raskid radnog odnosa, kojem zahtjevu nije udovoljeno, međutim s obzirom da tuženik nije podnio pisani zahtjev radi rasporeda na dužnost, niti je opravdao svoj izostanak s posla odnosno nije iskazao namjeru povratka u službu, valjalo je utvrditi prestanak vojne službe.

12. Tuženik je u spis dostavio Ugovore o upućivanju kadeta u Saveznu jezičnu školu u Njemačkoj, odnosno na Vojnu akademiju u Njemačkoj, a vezano uz navode da je i ranije tijekom obavljanja vojne službe bio upućivan na školovanje u inozemstvu od strane tužitelja. Navedeno nije relevantno za rješenje ovog spora, kao i podatci iz životopisa tuženika, s obzirom da se potraživanje tužitelja temelji na odredbi čl. 7 Ugovora o školovanju u inozemstvu od 6. travnja 2005.

13. Tužitelj je na pripremnom ročištu od 20. travnja 2023., a prije zaključenja prethodnog postupka predložio da se na okolnost visine tužbenog zahtjeva izvede dokaz knjigovodstveno financijskim vještačenjem i to iznosa koji su isplaćeni tuženiku na ime troškova školovanja. Ujedno je predložio da se službenim putem od Privredne banke Zagreb d.d. zatraže podatci o svim isplatama koje su učinjene tuženiku, a odnose se na trošak školovanja i to za period od 30. ožujka 2005. do 19. kolovoza 2010. Navedeni dokaz sud je prihvatio te je u daljnjem tijeku postupka isti izveo, budući da je isti podnesen na pripremnom ročištu, a prije zaključenja prethodnog postupka.

14. Sukladno traženju suda Privredna banka Zagreb d.d. je svojim dopisom od 28. travnja 2023. dostavila u spis tražene podatke za tuženika i to pregled traženog prometa. U privitku dopisa nalazi se pregled prometa po računu za utuženi period. Nadalje, tuženik je u spis naknadno dostavio, bez da je isto stavljeno kao dokazni prijedlog, preslike uplata koje su učinjene tuženiku preko računa Privredne banke Zagreb d.d., a koji pregled uplata nije jasno čitljiv, niti je moguće utvrditi na što se odnosi. Neovisno o navedenom i činjenici da je ta dokumentacija dostavljena nakon zaključenja prethodnog postupka, sud je cijeli spis zajedno sa tom dokumentacijom dostavio financijskom vještaku radi izračuna visine potraživanja tužitelja sa zadatkom da se utvrdi ukupna visina iznosa isplaćenih tuženiku na ime troška školovanja za razdoblje od 30. ožujka 2005. do 19. kolovoza 2010. i to na temelju dokumentacije koja prileži spisu kao i podataka koji su pribavljeni od Privredne banke Zagreb d.d.

15. Sudski vještak Centar za financijska vještačenja d.o.o. je prema zadatku suda sačinio izračun potraživanja tužitelja te je u spis dostavio pisani nalaz i mišljenje. Iz pisanog nalaza i mišljenja proizlazi da je sudski vještak uzeo u obzir pregled prometa po računu tuženika kod Privredne banke Zagreb d.d. koji prileži na str. 195-222 spisa kao i dokaz tužitelja o izvršenim isplatama koji su dostavljeni naknadno u spis te se nalaze na str. 232-239 spisa. Znači, obzirom na svu dostavljenu dokumentaciju, pa i onu koju je dostavio tužitelj nakon zaključenja prethodnog postupak sudski vještak je utvrdio da je tuženiku u utuženom razdoblju uplaćen iznos plaća od ukupno 386.016,19 kn, zatim da je na temelju doznake iz drugih banaka uplaćen iznos od 9.050,00 kn te iznos od 468,53 kn na ime mirovine. Iz mišljenja sudskog vještaka proizlazi da u utuženom razdoblju koje se odnosi na period od 30. ožujka 2005. do 19. kolovoza 2010. visina iznosa isplaćenih tuženiku od strane tužitelja u korist tekućeg računa otvorenog kod Privredne banke Zagreb d.d. s opisom iz kojeg bi proizlazilo da bi bila riječ o troškovima školovanja iznosi 0,00 kn (0,00 eura). Prema dokumentaciji iz prikaza uplata je vidljivo da je tužitelj vršio uplatu tuženiku prema opisu ostalih troškova (support) u ukupnom iznosu od 3.018,66 eura. Isto tako je sudski vještak utvrdio da je pregledom prometa po računu tuženika na temelju doznake iz druge banke uplaćen iznos od 1.201,14 eura pri čemu sudski vještak ne navodi na što se odnosi doznačeni iznos.

16. Tuženik nije stavio prigovor na nalaz i mišljenje sudskog vještaka, budući da iz istog proizlazi da nije bilo uplata na temelju troškova školovanja, a da su jedino vidljive uplate koje su tuženiku učinjene kao isplata plaće, koje tužitelj nema osnova potraživati od tuženika. Tužitelj je stavio prigovor na nalaz i mišljenje sudskog vještaka na način da je predložio da se od Privredne banke Zagreb d.d. zatraže SWIFT potvrde o uplatama na račun tuženika u inozemstvu, s obzirom da su troškovi školovanja plaćeni u inozemstvu. Dokaznom prijedlogu tužitelja usprotivio se tuženik ističući kako je isti stavljen nakon zaključenja prethodnog postupka, kako u tužbi i do zaključenja prethodnog postupka nije bilo predloženo da bi se pribavila dokumentacija o uplatama na račun strane banke, te da bi se potom ista vještačila, niti iz tužbe proizlazi da tužitelj istom traži povrat troškova školovanja. Naime, prema odredbi čl. 3 Ugovora o školovanju u inozemstvu ugovoreno je da će se trošak potpore i ostali troškovi školovanja tuženiku isplaćivati u valutama USD i EURO, dok tužitelj u tužbi potražuje konkretne iznose naznačene u kunama koji su navedeni iz specifikacije potraživanja, iz kojih bi proizlazilo da je riječ o isplati plaće koju je tuženik primao za vrijeme školovanja. Stoga tuženik smatra da tužitelj više nema mogućnost mijenjati činjeničnu i pravnu osnovu svoje tužbe, a ujedno predlagati dokaze koji nisu bili predloženi do zaključenja prethodnog postupka, budući da ne postoje okolnosti iz čl. 299 st. 2 ZPP- a, odnosno nije razvidno da tužitelj bez svoje krivnje nije mogao te dokaze predložiti već u tužbi, odnosno svakako do zaključenja prethodnog postupka. Naime, tužitelj je bio ta osoba koja je vršila uplate tuženiku, te je stoga logično da upravo tužitelj posjeduje podatke o učinjenim uplatama. Navedeno je tužitelj mogao dostaviti već uz tužbu, a svakako do zaključenja prethodnog postupka.

17. S obzirom na argumentaciju tuženika i činjenicu da iz tužbe proizlazi da tužitelj od tuženika potražuje konkretno naznačene iznose u kunama, koji proizlaze iz tužiteljeve specifikacije, a iz koje nije vidljivo da se radilo o uplatama iz čl. 3 Ugovora o školovanju u inozemstvu, te budući da je u ovom predmetu 20. travnja 2023. zaključen prethodni postupak, sud nije prihvatio daljnji dokazni prijedlog tužitelja niti je naložio pribavu tražene dokumentacije. Naime, sud je suglasan sa navodima tuženika da je tužitelj kao osoba koja je vršila uplate u svakom slučaju morao raspolagati podatcima o izvršenim uplatama, kao i dokazima o tome kada su i u kojim iznosima tuženiku izvršene uplate sukladno odredbi čl. 3 Ugovora o školovanju u inozemstvu.

18. Stoga, budući da iz mišljenja sudskog vještaka proizlazi da na ime troška školovanja u utuženom razdoblju nisu izvršene uplate u korist računa tuženika, odnosno da uplate s tog naslova iznose 0,00 kn (0,00 eura), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, te ga je valjalo odbiti. Valja još navesti da tuženik prema odredbi čl. 7 Ugovora o školovanju u inozemstvu nije bio u obvezi vraćati tužitelju plaće koje je primio, tako da nema mjesta prihvaćanju tužbenog zahtjeva koji bi se odnosio na isplatu plaće. Iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka proizlazi da bi se utuženi iznosi mogli odnositi na plaću koja je tuženiku isplaćivana, međutim tužitelj nema pravo na povrat tog iznosa.

19. S obzirom da tužitelj nije dokazao postojanje svog potraživanja, sud je tužbeni zahtjev odbio i donio presudu kao u izrijeci.

20. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154 stavak 1 ZPP-a, koja propisuje da stranka koja je u cijelosti izgubila parnicu je dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Visina troška tuženika određena je sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), budući da je tuženik zastupan po odvjetniku.

21. Trošak tuženika odnosi se na trošak za sastav prijedloga za ponavljanje postupka u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 10/5), za sastav odgovora na tužbu iznos od 1.000,00 eura (Tbr. 8/1), za sastav četiri obrazložena podneska od 7. travnja 2023., 16. svibnja 2023., 1. kolovoza 2023. i 22. siječnja 2024. u iznosu od 1.000,00 eura za svaki podnesak (Tbr. 8/1), za sastav podneska od 14. ožujka 2024. iznos od 50,00 eura (Tbr. 8/4), za zastupanje na tri ročišta iznos od 1.000,00 eura za svako ročište (Tbr. 9/1), što ukupno iznosi 9.050,00 eura, kojem iznosu valja pridodati iznos od 2.262,50 eura na ime 25% PDV-a (Tbr. 46) te iznos od 330,69 eura za uplaćenu sudsku pristojbu. Ukupno priznati trošak tuženika iznosi 11.643,19 eura koji trošak je tužitelj dužan naknaditi tuženiku.

22. Nije osnovan zahtjev tuženika za naknadu troška koji se odnosi na trošak za sastav podnesaka od 21. prosinca 2023., 3. svibnja 2024. i 26. lipnja 2024., budući da taj trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice, s obzirom da tuženik u tim podnescima ponavlja već ranije iznesene navode i prigovore. Tuženiku je za sastav podneska od 14. ožujka 2024. priznato pravo na nagradu prema Tbr. 8/4 Tarife, budući da je riječ o više od četiri obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku. Tuženikov zahtjev ukupno je odbijen u iznosu od 4.937,50 eura, u koji iznos je uključen PDV.

U Zagrebu, 8. siječnja 2025.

Sutkinja:

Ida Vrančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana objave ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. tužitelj po OGDO u Zagrebu

2. tuženik po pun.