Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Ulica plemića Borelli 9
Poslovni broj: Gž-848/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Marine Tante, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Sanje Dujmović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ..., [osobni identifikacijski broj], zastupane po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, Dropčeva 1, protiv tuženice ZGB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Dubravku Arapoviću, odvjetniku iz Dubrovnika, Vukovarska 17, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-959/2016-16 od 19. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 8. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice ABC kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-959/2016-16 od 19. srpnja 2024.
Obrazloženje
1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja je suđeno:
«I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 49.107,44 EUR (slovima: četrdesetdevettisućastosedameuračetrdesetčetiricenta) sa zateznim kamatama koje teku od 29. lipnja 2016. pa do isplate po stopi za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."
II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženici troškove postupka u iznosu od 4.666,03 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 19. srpnja 2024. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka za iznos od 103,69 EUR sa zateznim kamatama.»
2. Protiv citirane presude žalbu je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba zemljišnoknjižnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud uvaži navode iz žalbe i preinači prvostupanjsku presudu i prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11. 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11-pročišćeni tekst - dalje ZPP) na postojanje kojih ovaj sud po čl. 365. st. 2. istog Zakona pazi po službenoj dužnosti.
6. Predmet spora je zahtjev radi isplatite iznosa od 49.107,44 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 29. lipnja 2016. pa do isplate, koji se odnosi na naknadu tržišne vrijednosti zemljišta, oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 674 m[2] na kojem je tuženica kao pošteni graditelj stekla vlasništvo.
7. Smatrajući osnovanim prigovor zastare, prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, pozivom na odredbu članka 153. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZVDSP), utvrđujući da je tuženica kao pošteni graditelj, predmetnu nekretninu stekla građenjem obiteljske kuće koja je završena u proljeće 2011., dok je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 7. listopada 2016., dakle protekom roka od 5 godina.
8. Po mišljenju ovog suda, u ovoj pravnoj stvari je umjesto odredbe članka 153. ZVDSP trebalo primijeniti odredbu čl. 78. Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 94/2013. i 18/2016., dalje: ZURI), kojom je u stavku 1. propisano ako su treće fizičke ili pravne osobe u dobroj vjeri stekle pravo vlasništva na nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske, a nekretnine su stečene temeljem raspolaganja od strane jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, putem javnog natječaja, smatra se da su treće osobe te nekretnine stekle neposredno od Republike Hrvatske, a Republika Hrvatska je ovlaštena ostvarivati svoja prava obveznopravnim zahtjevom protiv jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.
9. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci Rev 2909/2017-5 od 26. siječnja 2021., izrazio pravno stajalište, a koje prihvaća i ovaj sud, da se navedena odredba primjenjuje na odnose stjecanja prava vlasništva na nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske po trećoj fizičkoj osobi u dobroj vjeri, a sve i ako je to stjecanje rezultat raspolaganja od strane jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave putem javnog natječaja poduzetog i prije stupanja na snagu toga Zakona. Suština tih odredaba je da ta treća fizička osoba, ako je već kupila nekretninu u dobroj vjeri – i platila je po tržišnoj cijeni, opravdano vjerujući da je kupuje od vlasnika, stvarnog i zemljišnoknjižnog, transparentno, putem javnog natječaja - na kojemu je sudjelovala ravnopravno sa svim zainteresiranim po tome natječaju (i na kojemu je, zbog njegove prirode kao javnog, mogla utjecati i Republika Hrvatska, ako ili kada se drži vlasnicom), sve u legitimnom očekivanju (zbog upisa u zemljišnim knjigama i statusa prodavatelja ili onog koji je raspisao javni natječaj - sa svom „težinom“ takvog) da prodavatelj, jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave - sa (ipak) pozicije javne vlasti, zna što čini - i da to čini pravilno i zakonito, po ovlaštenim i stručnim osobama, tako kupljenu nekretninu stekne kao vlasnik. Sa tim značajem, odredbe čl. 78. ZURI-a primjenjuju se, jer upravo tu ostvaruju svoju svrhu – ne samo za buduće odnose, one koji su nastali nakon stupanja na snagu toga Zakona ili tek imaju nastati (kada bi im cilj bio, po prirodi stvari - za takvu situaciju, da se jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave omogući putem javnog natječaja raspolagati nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske) - već i na nastale, ostvarene odnose. One u biti samo uređuju te, već stvorene odnose - onako kako bi o njima trebalo suditi i bez da su formalizirane zakonom, poštujući navedeno legitimno očekivanje kupca nekretnine na javnom natječaju raspisanom po tijelu javne vlasti, onog kupca - koji je postupao u dobroj vjeri, sve u ravnoteži pravičnosti između interesa takvog kupca da ostvari ono što je kupoprodajom htio i za što je izvršio plaćanje - i interesa Republike Hrvatske da štiti svoje vlasništvo u uvjetima kada je i zbog svoje pasivnosti propustila da njezinim nekretninama raspolaže jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.
10. Iz spisa predmeta proizlazi da je predmetna nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva, te je bila i predmet postupka u smislu odredbi Zakona o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj, a radi podjele imovine bivše općine Dubrovnik, koji postupak je vodila Komisije Vlade Republike Hrvatske za rješavanje sporova o pravima općina, gradova i županija te upravo na temelju odluke Komisije Vlade Republike Hrvatske za rješavanje sporova o pravima općina, gradova i županija od 6. prosinca 1997. Općina Mljet bila uknjižena kao vlasnica sporne nekretnine, nakon čega se tužiteljica u zemljišnim knjigama uknjižila kao vlasnica sporne nekretnine na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P- 1534/2006 od 13. veljače 2007. (list spisa 4 do 9), kojom je naloženo Općini Mljet trpjeti upis prava vlasništva Republike Hrvatske na, među ostalim i dijelu nekretnine koja je predmet ovog spora, uz obrazloženje da se na temelju odluke Komisije Vlade Republike Hrvatske za rješavanje sporova o pravima općina, gradova i županija od 6. prosinca 1997. Općini Mljet nije mogla uknjižiti kao zemljišno knjižna vlasnica, budući ta odluka ne predstavlja valjanu tabularnu ispravu za uknjižbu prava vlasništva.
11. Međutim, pravomoćnom presudom Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P- 15/2013 od 11. svibnja 2015. (list spisa 36 do 39) utvrđeno da je ovdje tuženica vlasnica čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 674 m[2] te je Republika Hrvatska obvezana trpjeti uknjižbu njenog prava vlasništva uz istovremeno brisanje tog prava te je rješenjem zemljišnoknjižnog odjela poslovni broj Z-4604/2016 od 18. kolovoza 2016. izvršena uknjižba prava vlasništva tuženice. U obrazloženju te presude je navedeno da je ZGB stekla vlasništvo predmetne nekretnine građenjem na zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske, da je tuženica bila pošteni graditelj jer je kuću izgradila na temelju pravomoćnog rješenja o uvjetima gradnje od 19. listopada 2011., donesenog nakon provedenog postupka u kojem je stranka bilo tijelo tužiteljice i da je tužiteljica na taj način saznala za gradnju kojoj se nije protivila, iako je ova započela s gradnjom obiteljske kuće na predmetnoj nekretnini 1981. na način da su postavljeni temelji, izlivena terasa i postavljene kolone za podrum, a gradnja u cijelosti završena i useljena tek u rujnu i listopadu 2011. iz čega proizlazi da je očito tada dovedena u stanje u kojem se može redovito služiti u svrhu zbog koje je izgrađena i stoga smatrati zgradom u smislu zakonskih odredbi. da je predmetna nekretnina prvotno bila u vlasništvu tužiteljice.
12. Dakle, obzirom na činjenična utvrđenja u ovom postupku, odnosno da je tuženica predmetnu nekretninu stekla u dobroj vjeri, temeljem raspolaganja od strane jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, očito putem javnog natječaja i u uvjetima realiziranog ugovora - kada je tuženica kao ta „treća osoba“ kupljenu nekretninu privela namjeni na način da je na njoj izvršila i gradnju, kao i suštine odredbe čl. 78. ZURI-a, ovaj sud je mišljenja da se na odnos stranaka u ovom postupku ima primijeniti potonja odredba.
13. Stoga, ovaj sud smatra da tuženica nije pasivno legitimirana u ovoj pravnoj stvari te je zbog toga valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
14. Slijedom svega iznesenog, valjalo je odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, ali iz drugih razloga, na temelju odredbe čl. 368. st.
2. ZPP, jer je sud pogrešno primijenio materijalno pravo, ali je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu.
15. Odluka o troškovima postupka pravilno se temelji na odredbi čl. 154. stavka 1.
ZPP-a i članka 155. ZPP-a.
U Zadru, 8. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Sanja Prosenica
