REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-10256/2023-44
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Lauri Crnić Klapšić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Miličević, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, koje zastupaju članovi Uprave UO i HOŠ, a njih punomoćnik Domagoj Petrinović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 2. prosinca 2024. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Ivane Ljubas, odvjetnice, te punomoćnice tuženika Marije Vujasin, odvjetnice, 8. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, isplatiti tužitelju FO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos 1.158,51 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućima na iznos:
- 1,38 EUR od 2.10.2007. do isplate;
- 1,38 EUR od 1.11.2007. do isplate;
- 1,39 EUR od 4.12.2007. do isplate;
- 1,39 EUR od 3.1.2008. do isplate;
- 1,42 EUR od 5.2.2008. do isplate;
- 1,44 EUR od 4.3.2008. do isplate;
- 4,16 EUR od 1.4.2008. do isplate;
- 4,05 EUR od 1.5.2008. do isplate;
- 4,00 EUR od 31.5.2008. do isplate;
- 4,07 EUR od 2.7.2008. do isplate;
- 3,98 EUR od 2.8.2008. do isplate;
- 3,99 EUR od 2.9.2008. do isplate;
- 4,02 EUR od 30.9.2008. do isplate;
- 4,49 EUR od 29.10.2008. do isplate;
- 4,14 EUR od 27.11.2008. do isplate;
- 7,96 EUR od 31.12.2008. do isplate;
- 7,97 EUR od 30.1.2009. do isplate;
- 8,12 EUR od 3.3.2009. do isplate;
- 8,03 EUR od 1.4.2009. do isplate;
- 12,46 EUR od 1.5.2009. do isplate;
- 12,23 EUR od 2.6.2009. do isplate;
- 12,05 EUR od 2.7.2009. do isplate;
- 12,11 EUR od 1.8.2009. do isplate;
- 12,15 EUR od 2.10.2009. do isplate;
- 12,12 EUR od 4.11.2009. do isplate;
- 12,26 EUR od 3.12.2009. do isplate;
- 16,91 EUR od 5.1.2010. do isplate;
- 17,13 EUR od 2.2.2010. do isplate;
- 17,06 EUR od 3.3.2010. do isplate;
- 17,50 EUR od 2.4.2010. do isplate;
- 17,39 EUR od 5.5.2010. do isplate;
- 17,63 EUR od 5.6.2010. do isplate;
- 18,56 EUR od 6.7.2010. do isplate;
- 18,08 EUR od 5.8.2010. do isplate;
- 19,25 EUR od 4.9.2010. do isplate;
- 18,65 EUR od 5.10.2010. do isplate;
- 18,47 EUR od 3.11.2010. do isplate;
- 19,28 EUR od 4.12.2010. do isplate;
- 20,08 EUR od 14.1.2011. do isplate;
- 19,68 EUR od 5.2.2011. do isplate;
- 19,90 EUR od 4.3.2011. do isplate;
- 19,29 EUR od 8.4.2011. do isplate;
- 19,99 EUR od 13.5.2011. do isplate;
- 20,83 EUR od 10.6.2011. do isplate;
- 20,97 EUR od 8.7.2011. do isplate;
- 23,06 EUR od 5.8.2011. do isplate;
- 21,22 EUR od 10.9.2011. do isplate;
- 20,82 EUR od 11.10.2011. do isplate;
- 20,79 EUR od 15.11.2011. do isplate;
- 20,86 EUR od 7.12.2011. do isplate;
- 21,26 EUR od 11.1.2012. do isplate;
- 21,58 EUR od 8.2.2012. do isplate;
- 21,53 EUR od 10.3.2012. do isplate;
- 21,38 EUR od 6.4.2012. do isplate;
- 21,44 EUR od 9.5.2012. do isplate;
- 21,63 EUR od 12.6.2012. do isplate;
- 21,41 EUR od 12.7.2012. do isplate;
- 21,50 EUR od 8.8.2012. do isplate;
- 21,08 EUR od 11.9.2012. do isplate;
- 21,21 EUR od 12.10.2012. do isplate;
- 21,46 EUR od 14.11.2012. do isplate;
- 21,34 EUR od 13.12.2012. do isplate;
- 21,51 EUR od 11.1.2013. do isplate;
- 21,14 EUR od 9.2.2013. do isplate;
- 21,26 EUR od 6.3.2013. do isplate;
- 21,45 EUR od 5.4.2013. do isplate;
- 21,29 EUR od 7.5.2013. do isplate;
- 20,92 EUR od 6.6.2013. do isplate;
- 20,72 EUR od 4.7.2013. do isplate;
- 20,93 EUR od 2.8.2013. do isplate;
- 21,10 EUR od 4.9.2013. do isplate;
- 21,35 EUR od 3.10.2013. do isplate;
- 21,23 EUR od 6.11.2013. do isplate;
- 21,30 EUR od 4.12.2013. do isplate;
- 21,31 EUR od 8.1.2014. do isplate, sve u roku 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, isplatiti tužitelju FO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos 3.029,78 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućima na iznos:
- 1,28 EUR od 4.3.2008. do isplate;
- 3,02 EUR od 1.4.2008. do isplate:
- 18,87 EUR od 29.10.2008. do isplate;
- 2,37 EUR od 27.11.2008. do isplate;
- 14,37 EUR od 31.12.2008. do isplate;
- 14,67 EUR od 30.1.2009. do isplate;
- 18,65 EUR od 3.3.2009. do isplate;
- 16,13 EUR od 1.4.2009. do isplate;
- 16,61 EUR od 1.5.2009. do isplate;
- 12,75 EUR od 2.6.2009. do isplate;
- 9,71 EUR od 2.7.2009. do isplate;
- 10,66 EUR od 1.8.2009. do isplate;
- 11,49 EUR od 2.10.2009. do isplate;
- 10,85 EUR od 4.11.2009. do isplate;
- 13,18 EUR od 3.12.2009. do isplate;
- 16,07 EUR od 5.1.2010. do isplate;
- 18,88 EUR od 2.2.2010. do isplate;
- 17,98 EUR od 3.3.2010. do isplate;
- 23,36 EUR od 2.4.2010. do isplate;
- 22,01 EUR od 5.5.2010. do isplate;
- 24,97 EUR od 5.6.2010. do isplate;
- 36,51 EUR od 6.7.2010. do isplate;
- 30,61 EUR od 5.8.2010. do isplate;
- 44,99 EUR od 4.9.2010. do isplate;
- 37,57 EUR od 5.10.2010. do isplate;
- 35,39 EUR od 3.11.2010. do isplate;
- 45,41 EUR od 4.12.2010. do isplate;
- 55,25 EUR od 14.1.2011. do isplate;
- 50,29 EUR od 5.2.2011. do isplate;
- 53,05 EUR od 4.3.2011. do isplate;
- 45,48 EUR od 8.4.2011. do isplate;
- 54,13 EUR od 13.5.2011. do isplate;
- 64,54 EUR od 10.6.2011. do isplate;
- 66,33 EUR od 8.7.2011. do isplate;
- 92,17 EUR od 5.8.2011. do isplate;
- 69,33 EUR od 10.9.2011. do isplate;
- 64,44 EUR od 11.10.2011. do isplate;
- 64,09 EUR od 15.11.2011. do isplate;
- 64,87 EUR od 7.12.2011. do isplate;
- 69,89 EUR od 11.1.2012. do isplate;
- 73,86 EUR od 8.2.2012. do isplate;
- 73,25 EUR od 10.3.2012. do isplate;
- 71,31 EUR od 6.4.2012. do isplate;
- 72,14 EUR od 9.5.2012. do isplate;
- 74,50 EUR od 12.6.2012. do isplate;
- 71,72 EUR od 12.7.2012. do isplate;
- 72,89 EUR od 8.8.2012. do isplate;
- 67,70 EUR od 11.9.2012. do isplate;
- 69,30 EUR od 12.10.2012. do isplate;
- 72,38 EUR od 14.11.2012. do isplate;
- 70,84 EUR od 13.12.2012. do isplate;
- 72,93 EUR od 11.1.2013. do isplate;
- 68,42 EUR od 9.2.2013. do isplate;
- 69,84 EUR od 6.3.2013. do isplate;
- 72,26 EUR od 5.4.2013. do isplate;
- 70,25 EUR od 7.5.2013. do isplate;
- 65,65 EUR od 6.6.2013. do isplate;
- 63,26 EUR od 4.7.2013. do isplate;
- 65,83 EUR od 2.8.2013. do isplate;
- 67,92 EUR od 4.9.2013. do isplate;
- 70,94 EUR od 3.10.2013. do isplate;
- 69,55 EUR od 6.11.2013. do isplate;
- 70,36 EUR od 4.12.2013. do isplate;
- 70,47 EUR od 8.1.2014. do isplate, sve u roku 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, naknaditi tužitelju FO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 3.133,58 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 8. siječnja 2025. do isplate, sve u roku 15 dana.
IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 11.06.2019. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika u kojoj navodi da je s prednikom tuženika (raniji naziv tuženika: HYPO-ALPE-ADRIA-BANK d.d.) 7.12.2006. sklopio Ugovor o kreditu, broj 016-2781/2006 (dalje: Ugovor o kreditu), a koji je ovjeren istog dana kod javnog bilježnika Velimira Čerića iz Zagreba, Hrvatskog proljeća 65 pod poslovnim brojem OV-15672/2006. Člankom 2. Ugovora o kreditu tužitelju je isplaćen iznos kredita od 21.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF na dan korištenja kredita. Navedeni iznos tužitelj se obvezao otplatiti u 84 jednaka mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF važećem na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio Ugovora o kreditu, sve sukladno članku 4. Ugovora o kreditu. Člankom 3. Ugovora o kreditu ugovorena je promjenjiva redovna kamatna stopa koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 7,25% godišnje, a koja se obračunava u CHF mjesečno dekurzivno proporcionalnom metodom i sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima. Navedena odredba čl. 3. Ugovora o kreditu ništetna je s obzirom da se svaka promjena kamatne stope donosila jednostranom odlukom tuženika bez prethodnih pregovora s tužiteljem. Takvim postupanjem tužitelj je stavljen u neravnopravan položaj čime je povrijeđeno načelo savjesnosti i poštenja sadržano u čl. 4. Zakona o obveznim odnosima. Navedeno stajalište zauzeo je i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske povodom kolektivne tužbe u pravomoćnoj presudi posl.br. Pž-7129/13 od 13.6.2014. kojom je utvrđeno da je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi s obzirom da je ovisna isključivo o odluci banaka pa je time nepoštena, odnosno i ništetna. Nadalje, ništetna je i valutna klauzula koju je tuženik primijenio u Ugovoru o kreditu. Naime, ugovaranjem valutne klauzule uz koju je glavnica vezana upravo uz CHF, a da tuženik tužitelja prethodno nije informirao o svim činjenicama bitnim za donošenje odluke o sklapanju Ugovora, tužitelj je stavljen u neravnopravan položaj što predstavlja povredu načela savjesnosti i poštenja zbog čega je navedena odredba također ništetna. Stoga se na cjelokupni kreditni odnos mora primjenjivati srednji tečaj tuženika na dan dospijeća prvog anuiteta 31.1.2007. godine koji je iznosio CHF. Navedeno stajalište potvrđeno je pravomoćnom presudom povodom kolektivne tužbe Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž- 6632/17 od 14.6.2018. Sukladno čl. 502.c. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 128/08, 57/11, 25/13 i 89/14), sud je vezan za pravna utvrđenja iz postupka proizašlih iz tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. S obzirom na navedeno, razvidno je da je osnov tužbenog zahtjeva nesporan i već riješen kao prethodno pitanje gore navedenim pravomoćnim presudama. Početna kamatna stopa sukladno Ugovoru o kreditu iznosila je 7,25%, a jednostranim, ništetnim odlukama tuženika ona je više puta izmijenjena jednostranim odlukama tuženika. Zbog opisane ništetne odredbe o promjeni ugovorne kamatne stope došlo je do promjene iznosa mjesečnih anuiteta, pa je kroz razdoblje isplate ugovorenog iznosa došlo do razlike između ugovorene redovne kamatne stope i stvarne kamate koju je tužitelj isplatio u za sada nepoznatom iznosu. Zbog opisane ništetne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak također je došlo do izmjena anuiteta pa je došlo do razlike zbog promjene tečaja prilikom otplate u odnosu na tečaj koji je bio važeći na dan sklapanja ugovora. Zbog navedenih promjena tužitelj je tuženiku također isplatio za sada nepoznate iznose. Konačno specificiranim tužbenim zahtjevom u podnesku od 23.9.2024. (list 671-679 spisa) tužitelj predlaže sudu donijeti presudu kojom će naložiti tuženiku isplatu iznosa od 1.158,51 € sa zakonskim zateznim kamatama, kako je to pobliže navedeno u tom podnesku te iznos od 3.029,78 € sa zakonskim zateznim kamatama, kako je to pobliže navedeno u tom podnesku, sve uz naknadu troškova parničnog postupka s kamatama i sve u roku od 15 dana. Podredno, ukoliko tuženik osporava činjenicu da su predmetne odredbe Ugovora o kreditu ništetne, postavlja i zahtjev za utvrđenje djelomične ništetnosti odredaba Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valuti CHF.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te ističe kako se tužitelj neosnovano poziva na primjenu presuda Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17 te presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-294/14 jer je potrebno sagledati okolnosti svakog pojedinog slučaja. Ukazuje na relevantne odredbe Zakona o zaštiti potrošača, koje se referiraju na nepoštene odredbe i smatra da se tužitelj ne može pozivati na utvrđenja iz presude za zaštitu kolektivnih interesa i prava jer zahtijeva isplatu na temelju stjecanja bez osnove, a ne naknadu štete. Tuženik dalje elaborira razloge zbog kojih smatra da se u konkretnoj situaciji ne radi o nepoštenim ugovornim odredbama o promjeni kamatne stope i valutnoj klauzuli i to u bitnom jer je tuženik u svemu postupao u skladu s kogentnim zakonskim odredbama te se o spornim odredbama pojedinačno pregovaralo i radnik banke je tužitelju objasnio sadržaj odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi kao i značenje valutne klauzule i sve njene ekonomske posljedice. Povrh toga, tužitelju je i javni bilježnik objasnio značenje ugovornih odredaba, pravne posljedice, koje proizlaze iz Ugovora o kreditu te je Ugovor solemniziran tek nakon što se javni bilježnik uvjerio da su tužitelju sve odredbe jasne i razumljive i o njegovoj pravoj i ozbiljnoj volji za sklapanje takvog Ugovora. Posebno naglašava da je upravo izbor tužitelja bio taj da se sklopi Ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, obzirom je tuženik tada nudio i druge kreditne proizvode. Dalje tuženik izlaže o potrebi provođenja testa poštenja spornih ugovornih odredbi te obrazlaže način na koji se isti provodi kao i njegovo značenje te nemogućnost procjene kretanja CHF tečaja te naglašava svoje postupanje u skladu s načelom savjesnosti i poštenja. Tuženik se još u odgovoru na tužbu referira na odluku suda Europske unije C-186/16 od 20.9.2017. i mišljenje nezavisnog odvjetnika u tom predmetu, a daje i tumačenje odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu Revt-294/14 od 9.4.2015. o jasnoći, razumljivosti i uočljivosti odredbe o valutnoj klauzuli. Ukazuje na monetarno naslijeđe Republike Hrvatske prema kojem je korištenje valutne klauzule uvriježeno tijekom povijesti, ali i na koje je sve načine upozoravao potrošače na rizike koji proizlaze iz sklapanja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF. Zaključno je istaknuo prigovor zastare imajući u vidu da je za stjecanje bez osnove primjenjiv opći zastarni rok od 5 godina i podnošenjem kolektivne tužbe zastara nije mogla biti prekinuta. Predlaže odbaciti tužbu, odnosno istu odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka s kamatama od presuđenja do isplate.
3. U ovom je predmetu sud 19. siječnja 2022. donio presudu i rješenje P- 7098/2019-26, kojima je prihvatio tužbeni zahtjev i tuženiku naložio isplatu iznosa od 8.728,80 kn s pripadajućim kamatama (toč. I.), zatim iznosa od 22.827,87 kn s pripadajućim kamatama (toč. II.) te je točkom III. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove. Rješenjem je pak dopuštena preinaka tužbe kao u podnesku od 19.2.2021. Županijski sud u Šibeniku je rješenjem Gž-227/2022 od 27. lipnja 2023. ukinuo prvostupanjsku presudu i odbacio žalbu tuženika u odnosu na rješenje, kojim je dopuštena preinaka te je predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje uz uputu da u ponovljenom postupku prvostupanjski sud ima u vidu obvezujuće pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske te da izvede predloženi dokaz saslušanjem djelatnice tuženika na okolnost obaviještenosti potrošača o značenju promjenjivosti kamatne stope i parametrima promjene kamatne stope. Tuženik je protiv odluke Županijskog suda u Šibeniku pod točkom II., kojom je odbačena žalba tuženika protiv rješenja, kojim je dopuštena preinaka, podnio prijedlog za dopuštenje revizije, koji je Vrhovni sud Republike Hrvatske odbacio rješenjem Revd- 1226/2024-2 od 15. svibnja 2024.
4. Sud je tijekom ponovnog postupka nanovo pročitao kompletnu spisu priloženu dokumentaciju i to: presliku Ugovora o kreditu (list 7-11 spisa), presliku otplatnog plana (list 14-17, 121-123 i 125-126 spisa), presliku metodologije promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s fizičkim osobama (list 27 spisa), presliku kreditnog prijedloga od 24.11.2006. (list 90-95 spisa), presliku zahtjeva za kredit od 24.11.2006. (list 96 spisa), obavijest o promjeni kamatne stope (list 98, 116 i 124 spisa), specifikaciju uplata od 12.11.2019. (list 99-102 spisa), pregled prometa za klijenta od 12.11.2019. (list 103-115 spisa), izračun efektivne kamatne stope za kredite građanstvu (list 117-120 spisa), presliku realiziranog otplatnog plana (list 155-157 spisa), kamatne stope banaka na kunske kredita bez valutne klauzule (list 159-161 spisa), a pročitano je već ranije provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku mr. sc. Zrinku Ručeviću iz društva Ručević vještačenja d.o.o. (list 136-142 spisa) te je pročitana i priložena sudska praksa (list 28-84, 163-167,177-400, 437-500, 505-541spisa). Nakon ukidne odluke višeg suda saslušan je tužitelj (list 680-681 spisa), a na ročištu 11. rujna 2024. tuženik je odustao od prijedloga za saslušanje svjedoka ČO i javnog bilježnika, pa ovaj sud nije bio u mogućnosti postupiti po uputi višeg suda. Međutim, ovaj sud i dalje smatra da se predloženim saslušanjem ne bi potpunije i točnije utvrdilo relevantno činjenično stanje, obzirom je sasvim neizvjesno da bi se predložena svjedokinja –službenica banke mogla sjećati konkretnog ugovora i što je točno tužitelju govorila prilikom zaključenja istog kad se radi o razdoblju od kojeg je prošlo 18 godina te kad se ima na umu da u obavljanju svog posla bankovni službenici imaju veliki broj stranaka s kojima svakodnevno razgovaraju o raznim poslovima. Navedeno bi, kad se usporedi s poslom prvostupanjskog suca, koji piše ovu presudu, značilo da bi se sudac trebao sjećati svih pojedinosti saslušanja svjedoka i stranaka te ročišta nakon proteka vremenskog razdoblja od 18 godina i uzevši u obzir da svakodnevno ima veliki broj ročišta i saslušava niz svjedoka i stranaka u različitim pravnim situacijama. Navedeno je, s aspekta prvostupanjskog suda, u domeni nemogućeg, unatoč tome što prvostupanjski sudac, nakon izvedenog saslušanja i piše presudu te se tada prisjeti pojedinih radnji u postupku, međutim i u toj situaciji je potpuno sigurno da se nikakvih pojedinosti sudac ne može sjetiti protekom vremena od 18 godina. Za takvo bi sjećanje bio potreban kapacitet memorije, koji po mišljenju ovog suda, nadilazi kapacitet ljudskog mozga, uz uvažavanje svih specifičnosti svake pojedine osobe, pa se i u kontekstu izloženog ukazuje nesvrsishodnim izvođenje predloženog saslušanja radi čega je ovaj sud još u ukinutoj presudi isti odlučio i odbiti te na taj način zaštiti načelo ekonomičnosti postupka i obvezu suda da u razumnom roku odluči o zahtjevu, a koja odluka se pokazala ispravnom poglavito jer je i sam tuženik od tog dokaza, nakon žalbenog postupka, odustao.
5. Na temelju tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze zajedno, na osnovi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan, a stoga nije bilo potrebno odlučivati o eventualno kumuliranom zahtjevu.
6. Tužitelj je u svom iskazu na ročištu 2.12.2024. (list 680-681 spisa) naveo da mu je kredit bio potreban za uređenje stare kuće za stanovanje njega i njegove obitelji te da se ista nikad nije koristila za drugo, osim za stanovanje. Naveo je da je u vrijeme dizanja kredita radio za plaću, a unazad 8 godina ima j.d.o.o. Još je iskazao da je jedino bio kreditno sposoban za kredit u valuti CHF i druga opcija nije postojala, a kod zaključenja ugovora nitko ga nije upozorio na rizik tog ugovora niti da HNB ne štiti CHF kao euro. Naveo je i da je u potpunosti vjerovao banci te da ni kod javnog bilježnika nije bilo govora o riziku, već da mu je isti postavio pitanje je li ugovor pročitao, što je on i učinio te je naveo da je njega jedino zanimalo koliko će mu iznositi mjesečni anuitet. Iskazao je da je anuitet plaćao trajnim nalogom, a anuiteti su sa početnih oko 1.250,00 kn porasli na preko 2.500,00 kn i još su stalno slali opomene. Naveo je i da nakon ovakvog iskustva i da je znao da će mu anuiteti ovoliko porasti sigurno ne bi dizao predmetni kredit.
7. Iskaz tužitelja sud je ocijenio u cijelosti vjerodostojnim jer je iskreno iskazivao o onome čega se sjećao i sud je ocijenio da držanje tužitelja tijekom iskazivanja ničim ne upućuje na zaključak da bi nešto lagao ili prešućivao, pa mu i zato vjeruje.
8. Kao što je već u ukinutoj presudi obrazloženo, tužitelj je, nakon nalaza i mišljenja financijskog vještaka, specificirao tužbeni zahtjev, što u trenutku podnošenja tužbe nije bio u mogućnosti učiniti, imajući u vidu da nije raspolagao svom potrebnom dokumentacijom za postavljanje zahtjeva, pa je i podnio tzv. stupnjevitu tužbu u skladu s odredbom čl.186.b. ZPP-a. Tuženik se protivio preinaci tužbe, nakon nalaza i mišljenja vještaka, a sud je istu dopustio u smislu čl. 190.st.3. ZPP-a jer je svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama i žalba tuženika je u tom dijelu odbačena. U pogledu preinake tuženiku se ukazuje i na Zaključak sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Građanski odjel) s predsjednicima građanski odjela županijskih sudova posl. br. Su IV–162/2021 od 26. studenog 2021., koji glasi: "U predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem." Kao što je već navedeno u točci 3. obrazloženja ove presude viši je sud odbacio žalbu tuženika protiv rješenja kojim je dopuštena preinaka te je i Vrhovni sud Republike Hrvatske odbacio tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije, stoga je sasvim jasno da je tuženikovo protivljenje preinaci neosnovano.
9. Čitanjem preslike Ugovora o kreditu (l-7-11 spisa) sud je utvrdio da su tuženik kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita zaključili 7. prosinca 2006. Ugovor o kreditu broj 016-2781/2006 na iznos kunske protuvrijednosti od 21.000,00 CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita. Odredbom čl.3. Ugovora propisano je da se na kredit u kunskoj protuvrijednosti od 21.000,00 CHF obračunavaju redovne kamate u visini od 7,25% dekurzivno godišnje. Kamate se obračunavaju mjesečno, od dana stavljanja kredita u otplatu i uključene su u anuitete. Odredbom čl.4. Ugovora propisana je otplata kredita. Rok otplate kredita iznosi 7 godina od dana stavljanja kredita u otplatu. Kredit se otplaćuje u 84 mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 319.52 CHF obračunatih po srednjem tečaju kreditora za CHF važećim na dan plaćanja. Sukladno čl.6. Ugovora Sukladno čl.6. Banka je ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe Adria Bank d.d. ili drugog akta Banke.
10. Navedene okolnosti odredaba predmetnog Ugovora nisu sporne među strankama. Nije sporno ni da je, tijekom otplate kredita, početno ugovorena kamatna stopa mijenjana, a sporno je da li su te promjene bile u skladu s odredbama zakona koji su uređivali pitanje zaštite potrošača, odnosno potrošačkog kreditiranja te da li su kao takve bile u skladu s općim odredbama i načelima obveznog prava, koja se tiču zasnivanja ovakve vrste obveza, odnosno, posljedično tome radi li se o ništetnim odredbama. Nadalje je sporna i visina zahtjeva, odnosno razlika između više naplaćene kamate u odnosu na kamatu utvrđenu predmetnim ugovorom i otplatnim planom, a sporna je i primjena valute CHF te visina razlike naplaćene na temelju promjene tečaja CHF.
11. U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutne klauzule vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P- 1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik (kao 5. tuženik) u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03.) u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
12. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu, koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva, potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu poslovni broj Revt-249/14-2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske.
13. U pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula):
- Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je presudom poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. preinačio prvostupanjsku presudu i odbio ovaj dio tužbenog zahtjeva,
- Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom i rješenjem poslovni broj Revt-249/14- 2 od 9. travnja 2015. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske o odbijanju ovog dijela tužbenog zahtjeva,
- Ustavni sud Republike Hrvatske je odlukom broj U-III-2521/2015, U-III-2536/2015, U- III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015 i U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016. ukinuo presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojom je odbijen zahtjev upravljen na utvrđenje da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu,
- Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Revt-575/16-5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu,
- Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je 14. lipnja 2018. donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je odbijena, između ostalog, i žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013.,
- Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 kojom je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica CHF.
14. Prema tome, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i Ugovor koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, te u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa.
15. Sukladno čl. 502.c ZPP-a i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba tuženika o promjenjivoj stopi redovne kamate i odredba o valutnoj klauzuli. Stoga nije bilo potrebno nanovo utvrđivati ništetnost navedenih odredbi, neovisno o tome što je tuženik navedeno osporio, jer je to utvrđeno kao prethodno pitanje, kako je obrazloženo. Također, nije potrebno provoditi dokazni postupak neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, s obzirom da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. Zakona o zaštiti potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete ili isplate. Zato sud nije odlučivao o eventualno kumuliranom zahtjevu za utvrđenje ništetnosti navedenih odredbi.
16. Kao što je već gore napomenuto, učinci odluka suda o tužbama za zaštitu kolektivnih interesa su obvezujući za ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene po pojedinačnom restitucijskom zahtjevu, sukladno članku 502c ZPP-a. U odnosu na prigovor zastare potraživanja Vrhovni sud RH je u odluci od 20.3.2018. broj Rev- 2245/17-2 zauzeo stav da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO), zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, dakle od 13.6.2014. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 11.6.2019. to nakon ponovnog početka tijeka zastarnog roka od 13.6.2014. nije istekao rok od pet godina iz čl. 225. ZOO-a, zbog čega prigovor zastare nije osnovan. Posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi je vraćanje preplaćenih iznosa s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 1115. ZOO-a od dana stjecanja do isplate. Radi utvrđivanja sporne visine tužbenog zahtjeva određeno je provođenje financijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku mr. sc. Zrinku Ručeviću iz društva Ručević vještačenja d.o.o. kojem je dan zadatak očitovati se na okolnosti iz točke V. podneska tužitelja od 7.2.2020.
17. Iz nalaza i mišljenja vještaka mr. sc. Zrinka Ručevića iz Ručević vještačenja d.o.o. od 5.1.2021. (list 136-142 spisa) proizlazi da su Addiko Bank d.d. kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita zaključili 7. prosinca 2006. Ugovor o kreditu broj 016- 2781/2006 (u daljnjem tekstu: Ugovor), sa sljedećim osnovnim ugovornim elementima:
- iznos kredita je kunska protuvrijednost od 21.000,00 CHF obračunato po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita,
- ugovoren je rok otplate od 84 mjeseca (otplata u jednakim anuitetima) te promjenjiva kamatna stopa redovnih kamata koja je iznosila 7,25 % godišnje na dan sklapanja Ugovora,
- prema otplatnom planu, dospijeće prve obveze bilo je 31. siječnja 2007., a slijede ih svakog zadnjeg dana u mjesecu,
- utvrđeno je da će se kredit otplaćivati u mjesečnim anuitetima iskazanima u valuti, a plativima u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan plaćanja.
Kredit je iskorišten 13. prosinca 2006., s kojim danom je srednji tečaj kreditora za valutu CHF iznosio 4,609000 kn za 1 CHF, pa je dakle isplaćeni iznos od 21.140,00 CHF iskazan u protuvrijednosti kuna iznosio 96.789,00 kn. Uvidom u dostavljenu Obavijest o promjenama kamatnih stopa po predmetnom kreditu, vještak je utvrdio kako je u razdoblju otplate kredita kamatna stopa više puta mijenjana, te je iznosila:
- 7,25 % godišnje do zaključno anuiteta s dospijećem 31. kolovoza 2007.,
- 7,50 % godišnje od anuiteta s dospijećem 30. rujna 2007. do zaključno anuiteta s dospijećem 29. veljače 2008.,
- 8,00 % godišnje od anuiteta s dospijećem 31. ožujka 2008. do zaključno anuiteta s dospijećem 30. studenog 2008.,
- 8,70 % godišnje od anuiteta s dospijećem 31. prosinca 2008. do zaključno anuiteta s dospijećem 31. ožujka 2009.,
- 9,60 % godišnje od anuiteta s dospijećem 30. travnja 2009. do zaključno anuiteta s dospijećem 30. studenog 2009.,
- 10,64 % godišnje od anuiteta s dospijećem 31. prosinca 2009. do konca izračuna. U skladu s utvrđenjima i izračunima iz nalaza, na temelju postavljenog zadatka, vještak je mišljenja kako slijedi:
- razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (31. siječnja 2007.) do dana dospijeća posljednje obveze (31. prosinca 2013.), a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 1.542,94 CHF, odnosno 8.728,80 kn (iskazano prema ugovorenom tečaju za valutu CHF važećem na dan plaćanja pojedine obveze); pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'm' Tabele 1 iz nalaza (u valuti CHF), odnosno u stupcu 'p' Tabele 1 iz nalaza (u kunama),
- razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (31. siječnja 2007.) do dana dospijeća posljednje obveze (31. prosinca 2013.), a koja proizlazi iz razlike izmjenu tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg na dan dospijeća prvog anuiteta, uz korekciju za iznos te razlike sadržan u razlici obveze koja proizlazi iz promjene kamatne stope, iznosi ukupno 22.827,87 kn; pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'r' Tabele 1 iz nalaza.
18. Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka podneskom od 18.2.2021. (list 148-154 spisa) te je vještak mr. sc. Zrinko Ručević iz društva Ručević vještačenja d.o.o. usmeno saslušan na raspravi 8.12.2021. (list 548-549 spisa). Iskazao je da je tuženik podneskom od 18.2.2021. prigovorio danom nalazu i mišljenju i to u pogledu iskazanih razlika uslijed promjene tečaja, ističući kako je vještak pogrešno iz izračuna izostavio negativne razlike, a koje proizlaze iz onih anuiteta u kojima je stvarno primijenjeni tečaj kod otplate bio niži od tečaja, koji je važio u vrijeme isplate predmetnog kredita, u pogledu čega je iskazao da je nalaz i mišljenje u ovom predmetu sačinio u skladu s postavljenim zadatkom, a prema prijedlogu tužitelja i obuhvatu tužbe i tužbenog zahtjeva. Naveo je da se tužbom potražuju pojedini više plaćeni iznosi u svakom onom anuitetu u kojem je bilo takvih pozitivnih razlika, bilo po osnovi promjene kamatne stope, bilo po osnovi promjene tečaja, i u tom smislu je u onim anuitetima u kojima je stvarno primijenjeni tečaj bio niži od inicijalnoga iskazao razlike 0,00 kn, dakle u takvim anuitetima nije bilo pozitivnih tečajnih razlika, a zadatak je, kao što je već rekao, shvatio na način da se treba očitovati u skladu s prijedlogom tužitelja i u skladu s postavljenim tužbenim zahtjevom. Istaknuo je kako je u mogućnosti sačiniti i dodatni izračun, koji bi se odnosio na negativne tečajne razlike, pod pretpostavkom da iste među strankama nisu sporne, a prema rješenju suda i zadatku, koji sud u tom smislu postavi. Slijedom iznesenog u cijelosti je ostao kod danog nalaza i mišljenja.
19. Sud je nalaz i mišljenje vještaka te njegovo usmeno obrazloženje ocijenio vjerodostojnima jer su dani sveobuhvatno, objektivno, stručno, razumljivo i u svemu u skladu s pravilima financijske znanosti i prakse. Što se tiče prijedloga tuženika za izradu dopune nalaza na način da se primijeni kamatna stopa koja je vrijedila za ugovor o kreditu u HRK na dan sklapanja kredita, a iznosila je 9,44% za navesti je da takav prijedlog nije prihvaćen. To stoga jer je utvrđeno da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi sačinjena bez valjanih jasnih i nedvojbenih parametara pomoću kojih bi se moglo utvrditi iz kojih je razloga uopće ugovorena navedena stopa kamate i pod kojim je uvjetima ista promjenjiva. Naime, nepoštena odredba je ništetna „ex tunc“ i ne može naknadno konvalidirati. Imajući u vidu da je u situaciji ništetnosti svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj primljeno po osnovi ništetnih odredbi to konkretno znači da je tužiteljica, koja je od tuženika po osnovi Ugovora o kreditu dobila određeni iznos novaca u kunama, dužna tuženiku vratiti ga u skladu s odredbama ugovora koje su ostale na snazi. Navedeno znači da je tužitelj dužan tuženiku isplaćeni kredit vratiti u kunama u ugovorenom roku i s ugovorenom redovnom kamatom od 7,25% godišnje kroz cijelo vrijeme otplate kredita. Što se pak tiče prigovora da vještak nije uzeo u obzir negativne tečajne razlike za naglasiti je da tuženik nema svojstvo potrošača te se na njega ne primjenjuje zaštita koja je potrošačima pružena u kolektivnom sporu. Tuženik je banka, tj. financijska institucija čija je osnovna funkcija pružati usluge u vezi s izdavanjem kredita što znači da mu je itekako bila poznata mogućnost pada tečaja CHF i taj rizik je preuzeo kao rizik poslovanja. Obračun po nižem tečaju CHF je poslovni rizik koji je tuženiku kao financijskoj instituciji bio poznat. Kao što je već navedeno, tuženik nije potrošač te nema pretpostavki da se zaštita pružena korisnicima kredita u kolektivnom sporu primjenjuje i na tuženika, a valja imati na umu i da tužitelj ništa nije stekao plaćanjem manjih iznosa anuiteta.
20. Sud je, imajući u vidu sve gore izloženo, naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos preplaćenih anuiteta s naslova promjene kamate od 1.158,51 € te iznos razlike preplaćenih anuiteta s osnove valutne klauzule u iznosu od 3.029,78 € sve s tijekom zakonske zatezne kamate po datumima dospijeća tijekom otplate kredita za razdoblje kako je pobliže navedeno u tablici izrađenoj od vještaka (čl. 323. st. 1. ZOO).
21. Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi čl. 1115. ZOO-a i čl. 29. st. 2 i 8 ZOO-a, a iste su dosuđene od dana kada je tužitelj obavio plaćanje više zaračunatih iznosa na ime redovnih kamata i valutne klauzule s obzirom da je tuženik kao ugovorna strana bio dužan prilikom promjene kamatnih stopa rukovoditi se načelom savjesnosti i poštenja, a što nije učinio, iako je toga morao biti svjestan, pa mu je u svakom slučaju od trenutka svake pojedine uplate u većem iznosu od ugovorenog moralo biti poznato da mu taj više plaćeni iznos ne pripada.
22. Kamate se za razdoblje do 31.12.2007. određuju po stopi od 15%, sukladno čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1.1.2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO. Stopa kamate od 1.1.2023. određuje se sukladno Zakonu o izmjenama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 114/22) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 156/22) te od 30.12.2023. sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narode novine" broj 155/2023).
23. Odluka o parničnim troškovima se temelji na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: OT). Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu s konačno postavljenim zahtjevom, pa mu je priznat trošak kako slijedi:
-za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7. t. 1. OT),
-za pristup na ročišta 11.11.2019., 8.12.2021., 11.9.2024. i 2.12.2024. od po 100 bodova za svako (Tbr. 9.t.1. OT),
-za sastav podnesaka od 7.2.2020., 19.2.2021., 11.5.2021., 17.9.2021. i 23.9.2024. od po 100 bodova za svaki (Tbr.8. toč.1. OT) te za sastav podnesaka od 23.9.2024. i 10.9.2024. od po 25 bodova za svaki (Tbr. 8. toč.4. OT), što ukupno iznosi 1050 bodova, a uz vrijednost jednog boda od 2,00 € prema važećoj Tarifi, te uvećano za 25 % po osnovi PDV iznosi 2.625,00 €, a uvećano za troškove plaćenih pristojbi na tužbu i presudu od ukupno 1.332,00 kn/ sada:176,77 €, a kojem iznosu valja pridodati plaćen trošak predujma za vještačenje u iznosu od ukupno 2.500,00 kn /sada: 331,81 € (l- 133), tako da je ukupan dosuđeni iznos troškova 3.133,58 €. Nadalje, prema čl. 155. st. 1. ZPP tužitelju nije priznat zatraženi trošak sastava podneska od 26.8.2019. jer podnesak s tim datumom ne postoji u spisu (osim tuženikov), sastava podnesaka od 15.6.2020. i 2.2.2022., kojima obavještava sud o plaćanju predujma, tj. pristojbe jer o tome postoji evidencija računovodstva suda, sastava podneska od 15.2.2024. kojim požuruje postupanje suda kao i pristupa na ročište za objavu presude jer taj trošak nije neophodan za vođenje postupka obzirom na dostupnost presude kao i okolnost da je to ročište prezakazano u skladu s ovlastima suda i održano unatoč neurednoj dostavi za obje parnične stranke u smislu čl. 335.st.6. ZPP-a. Tužitelj ima pravo na zatražene zakonske zatezne kamate na dosuđeni trošak od presuđenja, po odredbi čl. 151.st.3. ZPP i po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a, kako je ranije obrazloženo.
24. Tuženik je ovaj spor izgubio, slijedom čega mu ne pripada pravo na naknadu parničnih troškova te je odlučeno kao u izreci pod točkom IV. ove presude.
Zagreb, 8. siječnja 2025.
S u d a c:
Laura Crnić Klapšić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu u Šibeniku, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:
-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno
-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika
