Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-2/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dušanke Zastavniković Duplančić, kao predsjednice vijeća, te Renate Miličević i doc. dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Jasmine Šarić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog JA, zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu, označeno i kažnjivo po članku 227. stavak 2. i 1. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/2017, 118/2018 u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi koju je protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru broj: K- 101/2020-29 od 4. travnja 2023. podnio okrivljeni JA, u sjednici vijeća održanoj 8. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba okrivljenog JA kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Bjelovaru broj: K-101/2020-29 od 4. travnja 2023., na temelju članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – odluka Ustavnog suda i 143/12 , 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20 i 80/22 – dalje: ZKP) stavljen je izvan snage kazneni nalog Općinskog suda u Bjelovaru broj: K- 337/2018-3 od 4. rujna 2018. Istom presudom okrivljeni JA proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv sigurnosti prometa - izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu - opisano u članku 227. stavak 2. i 1. KZ/11., a kažnjivo po članku 227. stavak 2. KZ/11., pa je na temelju članka 227. stavak 2. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci te mu je, na temelju članka 56. KZ/11., izrečena uvjetna osuda kojom je određeno da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP naloženo je okrivljenom da naknadi troškove kaznenog iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP u iznosu od 1.639,13 eura/12.350,00 kuna, te nužne izdatke i naknade opunomoćenika oštećenika Odvjetničkog društva Krešimir Škarica i partneri d.o.o. Zagreb, a temeljem članka 145. stavak 2. točka 6. stavak 3. ZKP paušal u iznosu od 199,08 eura/1.500,00 kuna u roku 30 (trideset) dana po pravomoćnosti presude.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik po braniteljici Marini Lacković, odvjetnici iz Daruvara, a žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka. Predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i okrivljenika oslobodi od optužbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Prije sjednice vijeća, u smislu članka 474. stavak 1. ZKP/08, predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Žalba okrivljenog JA nije osnovana.
6. Iako okrivljeni u žalbi navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, isti u odnosu na tu žalbenu osnovu, samo parafrazira zakonski tekst članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP bez navođenja procesnih povreda, a u obrazloženju te žalbene osnove analizira provedene dokaze i smatra da nije dokazano da je način vožnje okrivljenika skupom vozila uzrok ove prometne nesreće i njenih štetnih posljedica a što čini žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja koju okrivljenik, također, ističe u žali.
7. Pobijajući pravilnost i potpunost činjeničnih utvrđenja (a zapravo samo pravilnost) okrivljeni, u suštini, drugačije ocjenjuje izvedene dokaze te smatra da nije dokazano da je zbog kretanja skupa vozila većom brzinom od granične brzine došlo do bočnog proklizavanja i zanašanja priključnog vozila „Achleitner 2ANR 18“ te da nema materijalnih dokaza na temelju koji bi se utvrdio razlog zanašanja priključnog vozila i njegovog prelaska na lijevu voznu traku. No, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je okrivljenik upravljao teretnim vozilom marke „Mercedes Actros 2646L“, s neopterećenim priključnim vozilom marke „Achleitner 2ANR 18“ protivno odredbi članka 47. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15 i 108/17 u daljnjem tekstu ZOSPC), odnosno da se skupom vozila nije kretao što je mogao bliže desnom rubu kolnika primjereno predstojećem zavoju i mokrom kolniku. Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka dr. sc. Željka Šarića sud je utvrdio da pri kretanju skupa vozila kroz zavoj, priključno vozilo, odnosno prikolica, svojim se kotačima i lijevim bočnim dijelom iste, se kreće po manjem polumjeru zakrivljenosti od vučnog vozila geometrijski zatvarajući sa stražnjim kotačima vučnog vozila isti polumjer zakrivljenosti zbog čega je u konkretnom slučaju pri uvjetima mokrog kolnika, došlo do zanošenja priključnog vozila - prikolice i neposredno pred sudar do prelaska prikolice za nju lijevu prometnu traku DC 45, uslijed čega je došlo do kolizije prednjeg lijevog kotača i blatobrana prikolice, reg. oznake [registarska oznaka], priključene za teretni automobil, reg. oznake [registarska oznaka], i prednjeg lijevog i bočnog dijela osobnog automobila, reg. oznake [registarska oznaka], zbog čega je osobno vozilo od siline udara sletjelo van kolnika udarivši u betonski most, a vozač osobnog vozila LA je osim ozljeda natučenja obje potkoljenice zadobio i tešku tjelesnu povredu u vidu prijeloma prvog slabinskog kralješka. Stoga i ovaj drugostupanjski sud prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda da je zbog propusta okrivljenika da postupi prema članku 47. stavak 2. ZOSPC-a, kojim je naloženo da se vozač dužan kretati vozilom, dakle i cijelim skupom vozila koje čine vučno i priključno vozilo, obilježenom prometnom trakom koja se proteže uz desni rub kolnika, zbog čega je okrivljenik u predmetnom događaju ušao u zavoj krećući se neposredno uz svoj lijevi rub trake, uslijed čega nije uspio zadržati pravac kretanja unutar desne prometne trake kolnika namijenjene za vožnju u njegovom pravcu i kretati se bliže desnom rubu kolnika, te je prilikom izlaska iz zavoja priključnim vozilom prešao na prometnu traku namijenjenu za kretanje vozila iz suprotnog smjera uslijed čega je došlo do nastupa prometne nesreće i njenih štetnih posljedica.
7.1. Stoga, suprotno stavu okrivljenika prvostupanjski sud ispravnom analizom svih provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj vezi, pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i pravilno primijenio odredbe kaznenog zakona kada je okrivljenog proglasio krivim zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 2. KZ/11., nalazeći da su u njegovom utvrđenom ponašanju ispunjena sva subjektivna i objektivna obilježja inkriminiranog mu kaznenog djela.
8. Okrivljeni se žali i zbog odluke o kazni navodeći da je prvostupanjski sud osudio okrivljenika na kaznu koja je veća od predložene strane ODO-a te da nije dostatno vrednovao utvrđene olakotne okolnosti na strani okrivljenika.
8.1. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud okrivljeniku pravilno utvrdio sve okolnosti važne da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja te je sve okolnosti u dostatnoj mjeri valorizirao. Tako je, ispravno, prvostupanjski sud na strani okrivljenika kao olakotno cijenio da je do sada kazneno neosuđivan, da je oženjen i otac troje djece, jedini zaposlen u obitelji, dok nije našao otegotnih okolnosti. Imajući na umu navedeno te vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11.), te o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11.), ovaj drugostupanjski sud smatra da je osuda na kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci te izrečena uvjetna osuda s rokom kušnje od 3 (tri) godine u cijelosti primjerena svim utvrđenim okolnostima, te će se njome ispuniti svi zahtjevi specijalne i generalne prevencije, odnosno, u dovoljnoj mjeri utjecati kako na okrivljenika tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela. Stoga, blaže kažnjavanje okrivljenika nije osnovano.
9. Okrivljeni se žali i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka navodeći da je jedini zaposlen u obitelji s troje djece te bi plaćanjem troškova kaznenog postupka bilo ugroženo uzdržavanje okrivljenika i osoba koje je dužan uzdržavati. No, odluka o troškovima postupka, s obzirom na stanje spisa predmeta, sukladna zakonu.
Naime, okrivljenik je zaposlen i po vlastitim navodima „srednjeg imovnog stanja“. O svojim prihodima i imovinskim prilikama nije doprinio nikakvu dokumentaciju pa se, za sada, ne može prihvatiti stav okrivljenika da bi plaćanjem troškova kaznenog postupka bilo ugroženo uzdržavanje okrivljenika i osoba koje je dužan uzdržavati. Potrebno je napomenuti da je člankom 146. stavak 6. ZKP predviđeno da ako se okolnosti koje potvrđuju da bi bilo ugroženo uzdržavanje okrivljenika i osoba koje je dužan uzdržavati utvrde nakon donošenja odluke o troškovima, predsjednik vijeća može, po potrebi zatražiti od okrivljenika podatke o njegovim prihodima i imovinskom stanju, te ga posebnim rješenjem osloboditi dužnosti naknade troškova kaznenog postupka.
10. Kako žalbenim razlozima okrivljenika nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
11. S obzirom na navedeno trebalo je, primjenom članka 482. ZKP, odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 8. siječnja 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Dušanka Zastavniković Duplančić
