Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Poslovni broj Ovr-882/2023.-10

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

Z A K LJ U Č A K

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Ines Kundić, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja B2 KAPITAL d.o.o. za poslovne usluge, Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367, zastupano po punomoćniku Domagoju Malnar, odvjetnik protiv ovršenika ČA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupana po punomoćnici Ani Srok Lopar, odvjetnici u [adresa], radi ovrhe, 8. siječnja 2025.

z a k l j u č i o j e

Upućuje se ovršenik u parnicu zbog razloga iz čl. 52 stav 1 točka 7, 9, i 11 OZ-a u svezi članka 52 st. 3 Ovršnog zakona, radi proglašenja ovrhe u ovom ovršnom predmetu nedopuštenom, u roku od 15 dana od dana dostave ovoga zaključka iz razloga zbog kojeg je izjavio žalbu.

r i j e š i o  j e

Odgađa se predmetna ovrha do okončanja parničnog postupka koji se vodi pred ovim sudom pod posl.br. P-1153/23.

Obrazloženje

Rješenjem o ovrsi poslovni broj ovrsi Ovr-882/2023 od 6. ožujka 2024. Općinskog suda u Rijeci, određena je ovrha na nekretnini ovršenika, sve temeljem ovršne isprave.

Protiv citiranog rješenja ovršenik je izjavio žalbu i dopunu žalbe u kojoj osporava osnov i visinu tražbine te je ovršenica dana 7. lipnja 2023. pokrenula pred ovim sudom postupak radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu broj 306- 795/2005 zaključenog između Hypo Alpe Adria Bank i ovršenice, te se postupak vodi pod poslovnim brojem P-1153/2023 te ovršenica nije dala suglasnost za prijenos tražbine temeljem ugovora o cesiji koje potraživanje je preneseno na B2Kapital d.o.o. niti je s istim bila upoznata te ističe prigovor zastare.

S druge strane ovrhovoditelj se nije očitovao na navode iz žalbe ovršenika. Prvostupanjski sud nije ovlašten odlučivati o žalbi protiv rješenja o ovrsi kada je ona izjavljena zbog razloga iz čl. 50 st.1 toč. 7, 9 i 11 Ovršnog zakona u svezi članka 52 Ovršnog zakona.

Kako ovršenik nije dokazao osnovanost svojih navoda javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su činjenice na kojima se temelji njegova žalba općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmjevama, to je odlučeno kao u izreci zaključka, temeljem odredbe čl. 52 st. 3 OZ-a.

U prijedlogu za odgodu od 20. ožujka 2024. ovršenik predlaže odgodu do okončanja parnice pod posl.br. P-1153/2023 koji se vodi kod ovoga suda radi utvrđenja ništetnosti ugovorenih odredbi Ugovora o kreditu broj 306-795/2005 kao ovršne isprave u ovom postupku te se poziva na Odluku Europskog suda za ljudska prava poslovni broj C-407/18 od 26. lipnja 2019. te na Drektivu vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima. Također predmetna nekretnina predstavlja Dom ovršenice i njezinog djeteta koje se redovito školuje pa bi provedbom ovrhe bila ugrožena njihova egzistencija prava na Dom čime bi ista nedvojbeno pretrpjela nenadoknadivu štetu.

Ovrhovoditelj se nije očitovao na navode iz prijedloga za odgodu.

Sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15) prvobitni ovrhovoditelj je s ovršenikom sklopio Sporazum uz Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita s valutnom klauzulom u Chf-u u kredit s valutnom klauzulom u Euro, na koji način su stranke izmijenile ugovorni odnos u pogledu valute, kamatne stope, te preostalog dijela neotplaćene glavnice na način da su utvrdili pretplatu i sporazumjeli se o načinu korištenja iste.

Sud Europske unije je, u analizi načela djelotvornosti primjene Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva Vijeća 93/13/EEZ), a u procesnoj situaciji u kojoj odredbe ovršnog nacionalnog zakonodavstva ne dopuštaju da ovršni sud u ovršnom postupku ispituje nepoštenost pojedinih ugovornih odredbi ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta i po toj osnovi odgodi ovrhu, polazišnu osnovu odredio u ispitivanju da li odnosna nacionalna odredba slovenskog ovršnog zakona (koja je gotovo istovjetna odredbi članka 65. stavak 1. OZ-a) čini nemogućom ili pretjerano teškom primjenu prava Unije (dakle Direktive Vijeća 93/13/EEZ) pa je zaključio da u procesnoj situaciji, kada sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ne može provoditi kontrolu eventualne nepoštenosti odredbi sadržanih u ugovoru o hipotekarnom kreditu sklopljenom između trgovca i potrošača a koji u obliku javnobilježničkog akta predstavlja ovršnu ispravu, već navedeno tek naknadno i eventualno može učiniti parnični sud kojemu se potrošač obrati tužbom za utvrđivanje ništetnosti takvih nepoštenih odredbi, i da je vjerojatno da će pljenidba nekretnine osigurane hipotekom biti dovršena prije nego što sud koji odlučuje o meritumu donese odluku kojom se eventualno utvrđuje ništetnost te odredbe kao nepoštene, a šteta koju bi potrošač u tom slučaju i ostvario, no á posteriori, da bi kao vid pravne zaštite bila nepotpuna i nedovoljna i ne predstavlja ni odgovarajuće ni učinkovito sredstvo da se prekine s korištenjem nepoštene odredbe.

9. Obzirom da je Sud EU u presudi broj C-407/18 dakle utvrdio da Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba, s gledišta načela djelotvornosti, tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis poput onoga iz glavnog postupka, na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene, u smislu te direktive, i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu.

Nadalje, u odnosu na ocjenu da li bi provedbom ovrhe ovršenik pretrpio nenadoknadivu štetu da je potrebno imati u vidu utvrđenja suda Europske unije u presudama posl.br. C-537/12, C-116/13, C-200/13 u kojima se ističe da je vjerojatno da će pljenidba nekretnine osigurane hipotekom biti dovršena prije nego što sud koji odlučuje o meritumu donese odluku u kojoj se eventualno utvrđuje ništetnost odredbe s obzirom na njenu nepoštenost. U tim uvjetima, čak i kada bi ta odluka bila donesena u korist potrošača, on bi time ostvarivao samozaštitu „a posteriori“ u vidu novčane naknade štete, pa bi takva zaštita bila nepotpuna, s tim više ako bi se pljenidba nekretnine odnosila na stan potrošača i njegove obitelji koji bi tada bio konačno izgubljen. takva zaštita stoga da ne predstavlja niti odgovarajuće niti učinkovito sredstvo da se prekine sa korištenjem nepoštene odredbe,suprotne cilju iz čl. 7 st. 1 Direktive 93/13 EEZ. Potrebno je pozvati se na Odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj EU-III-4507/2020 i U-III-4508/2020 od 8. lipnja 2021.

Zbog prednjeg ovaj sud, primjenom Odredbe citirane Direktive EEZ te u vezi s njom donesene presude suda Europske unije poslovni broj C-407/18 našao da je potrebno ovu ovrhu odgoditi do okončanja parničnog postupka posl.br.P-1153/2023.

Stoga je riješeno kao u izreci rješenja.

U Rijeci, 8. siječnja 2025.

Sudac

Ines Kundić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog zaključa nije dopušten pravni lijek.

Protiv ovog rješenja može se izjaviti žalba u roku od 8 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi pismeno ovome sudu u tri istovjetna primjerka a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dna:

- pun. ovrhovoditelja

- pun. ovršenika

Pristojba:

- Pozvati ovršenika na rješenje o prijedlogu za odgodu ovrhe u iznosu od 13,27 eur

Naredba pisarnici:

- Žalbu protiv rješenja o ovrsi te eventualnu žalbu na ovo rješenje proslijediti na Županijski sud