REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-14777/2021-108

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Vandi Blažević, u pravnoj stvari tužiteljice-protutužene UJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Hrvoju Vukadinu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika- protutužitelja LUKOIL CROATIA d.o.o, Capraška ulica 6, Zagreb, OIB: 84740716328, zastupanog po punomoćniku Damiru Pokupcu, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 21. listopada 2024., u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 8. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku-protutužitelju Lukoil Croatia d.d. Capraška ulica 6 , 10 000 Zagreb, OIB: 84740716328 da isplati tužiteljici-protutuženici UJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] bruto plaću u iznosu od 17.508,67 EUR sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od:

– 283,29 EUR tekuće od 15.4.2015. do isplate,

– 283,29 EUR tekuće od 15.5.2015. do isplate,

– 283,29 EUR tekuće od 15.6.2015. do isplate,

– 283,29 EUR tekuće od 15.7.2015. do isplate,

– 284,13 EUR tekuće od 15.8.2015. do isplate,

– 284,13 EUR tekuće od 15.9.2015. do isplate,

– 284,13 EUR tekuće od 15.10.2015. do isplate,

– 284,13 EUR tekuće od 15.11.2015. do isplate,

– 284,13 EUR tekuće od 15.12.2015. do isplate,

– 284,13 EUR tekuće od 15.1.2016. do isplate,

– 285,43 EUR tekuće od 15.2.2016. do isplate,

– 285,43 EUR tekuće od 15.3.2016. do isplate,

– 285,43 EUR tekuće od 15.4.2016. do isplate,

– 285,43 EUR tekuće od 15.5.2016. do isplate,

– 285,43 EUR tekuće od 15.6.2016. do isplate,

– 285,43 EUR tekuće od 15.7.2016. do isplate,

– 286,41 EUR tekuće od 15.8.2016. do isplate,

– 286,41 EUR tekuće od 15.9.2016. do isplate,

– 286,41 EUR tekuće od 15.10.2016. do isplate,

– 286,41 EUR tekuće od 15.11.2016. do isplate,

– 286,41 EUR tekuće od 15.12.2016. do isplate,

– 286,41 EUR tekuće od 15.1.2017. do isplate,

– 294,31 EUR tekuće od 15.2.2017. do isplate,

– 294,31 EUR tekuće od 15.3.2017. do isplate,

– 294,31 EUR tekuće od 15.4.2017. do isplate,

– 294,31 EUR tekuće od 15.5.2017. do isplate,

– 294,31 EUR tekuće od 15.6.2017. do isplate,

– 294,31 EUR tekuće od 15.7.2017. do isplate,

– 294,31 EUR tekuće od 15.8.2017. do isplate,

– 294,31 EUR tekuće od 15.9.2017. do isplate,

– 1.021,97 EUR tekuće od 15.10.2017. do isplate,

– 1.021,97 EUR tekuće od 15.11.2017. do isplate,

– 1.021,97 EUR tekuće od 15.12.2017. do isplate,

– 1.021,97 EUR tekuće od 15.1.2018. do isplate,

– 1.021,97 EUR tekuće od 15.2.2018. do isplate,

– 1.021,97 EUR tekuće od 15.3.2018. do isplate,

– 1.021,97 EUR tekuće od 15.4.2018. do isplate,

– 1.021,97 EUR tekuće od 15.5.2018. do isplate,

– 745,81 EUR tekuće od 15.6.2018. do isplate,

do 31.07.2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tužiteljici-protutuženici UJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku-protutužitelju LUKOIL Croatia d.o.o. iz Zagreba, Capraška ulica 6, OIB: 84740716328, s osnova plaćene otpremnine, koja je stečena bez osnove, isplati iznos od 8.288,33 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od 05.01.2013. pa do 31.07.2015. sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do konačne isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

III Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica-protutužena (dalje: tužiteljica) u tužbi navodi da je s Crobenzom d.d. dana 11.11.2010. zaključila ugovor o radu s plaćom od 7.700,00 kn mjesečno bruto. Crobenz d.d. se dana 18.10.2011. pripojio tuženiku pa je on njegov pravni slijednik. Tuženik je navedeni ugovor otkazao dana 16.8.2012. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu Pr-9262/14. od 21.6.2016. pravomoćno je utvrđeno da ta odluka nije dopuštena i da njezin radni odnos nije prestao te da ju je tuženik dužan vratiti na posao. Tužiteljica je prestala primati plaću 4.1.2013, pa je ustala ovom tužbom. U podnesku tužitelja od dana 14. rujna 2023. navodi da je dana 26. travnja 2021. tužiteljica primila rješenje HZMO-a kojim je za period u kojem je uspostavljen prekinuti radni odnos ukinuto pravo na prijevremenu starosnu mirovinu, a dana 25. listopada 2021. rješenje HZMO-a po kojem mora vratiti cijelu mirovinu koju je primila za razdoblje od 1. ožujka 2017. do 31. prosinca 2018. Tužiteljica predlaže da sud donese presudu kojom će se naložiti tuženiku da isplati tužiteljici bruto plaću u iznosu od 17.508,67 eura zajedno sa zakonskim kamatama kako je to specificirano u navedenom podnesku.

2. Tuženik-protutužitelj (u daljnjem tekstu: tuženik) u odgovoru na tužbu navodi da je nesporno kako je tužiteljica s Crobenzom d.d. dana 11.11.2010. zaključila ugovor o radu s plaćom od 7.700,00 kn mj. bruto; da se Crobenz d.d. se dana 18.10.2011. pripojio tuženiku pa je on njegov pravni slijednik. Tuženik je navedeni ugovor otkazao dana 16.8.2012. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu Pr-9262/14. od 21.6.2016. pravomoćno je utvrđeno da ta odluka nije dopuštena i da njezin radni odnos nije prestao te da ju je tuženik dužan vratiti na posao. Međutim, ističe kako je dana 15.2.2018. tužiteljici uputio telegram s pozivom da se radi dogovora o vraćanju u radni odnos, ali je tužiteljica donijela Rješenje HZMO-a od 3.7.2014. iz kojeg je razvidno da je od 1.4.2014. u prijevremenoj mirovini.

Stoga osporava potraživanje od 4.1.2013. do 1.4.2014. kao i razdoblje nakon umirovljena tužiteljice smatrajući kako je ista ostvarila prava izvan onih garantiranih za vrijeme radnog odnosa. Tuženik skreće pozornost kako je tužiteljica bila dužna regulirati status umirovljenika sukladno Odluci o nedopuštenosti otkaza kao i vratiti sve primljene mirovine, prije no što zatraži isplatu plaće kao naknadu štete. Isto tako, budući je radno mjesto knjigovođe ukinuto, sistematizacijom radnih mjesta tuženik je 19.2.2018. donio Odluku o rasporedu tužiteljice na radno mjesto prodavača-blagajnika koje bi odgovaralo njenoj stručnoj spremi. Poziva se na potvrdu HZMO od 30.5.2018. Međutim tvrdi da je tužiteljica odbila potpisati aneks svog ugovora o radu, te joj je radni odnos otkazan dana 23.5.2018. s protekom otkaznog roka od 2 mj. tj. 23.7.2018. Slijedom navedenog smatra tužbu i tužbeni zahtjev neosnovan i predlaže isti odbiti uz naknadu parničnog troška.

Dana 4.10.2018, podnio je protutužbeni zahtjev u kojem navodi kako je tužiteljici uspostavom kontinuiteta radnog odnosa dana 5.1.2013. tuženik preuzeo postupanje sukladno dispozitivu pravomoćne presude, i potražuje isplaćenu otpremninu. Specificiranim protutužbenim zahtjevom u podnesku od 11.2.2019. (list 79-81 spisa), tuženik potražuje da mu tužiteljica isplati s osnova otpremnine iznos od 62.448,42 kn sa zakonskim zateznim kamatama te parniči trošak, a koja joj je otpremnina navodno isplaćena prestankom radnog odnosa temeljem odluke o otkazu od 12.8.2012. Predlaže sudu obvezati tužiteljicu na povrat isplaćenog iznosa otpremnine uz naknadu parničnog troška.

3. U odnosu na protutužbeni zahtjev tužiteljica –protutužena, navodi da joj nikada nije isplaćena otpremnina obzirom da je od dana 1.4.2014. u privremenoj mirovini. Nakon što je tuženik odbio isplatu neisplaćenih plaća, a po pravomoćnosti presude Pr-9262/14 od 21.6.2016., isti je donio odluku 19.2.2018. kojom tužiteljicu raspoređuje na radno mjesto prodavača blagajnika što odgovara njenoj stručnoj spremi. Obzirom na okolnost umirovljena, tužiteljica je pregovarala o isplati neisplaćenih plaća za sporo razdoblje i razlike između mirovine i plaće, te se nije javila na posao jer za to nije postojao pravni interes. Stoga je tuženik donio Odluku o otkazu radi skrivljenog ponašanja koja je dostavljena 23.5.2018. s otkaznim rokom od 2 mj. protekom kojeg joj dana 23.7.2018. prestaje radni odnos kod tuženika. Vezano za spis Pr-4028/18, tužiteljica je nedvojbeno tvrdila kako ne postoji nikakav dokaz o isplati otpremnine na koju se pozivao tuženik. Slijedom navedenog predložila je sudu odbiti protutužbeni zahtjev u cijelosti.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u presudu Općinskog radnog suda Pr-9262/14, ugovor o radu, Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu 16.8.2012., Rješenje HZMO od 3.7.2014, Potvrdu HZMO 6.3.2018, potvrdu o vrsti poslova 23.7.208, dopis HZMO Kl: 140-01/18-24/281 od 29.3.2018., dopise HZMO od 18.10.2018., 26.10.2018., ispis iz Splitske banke od 17.1.2013, odluku o rasporedu an radno mjesto od 19.2.2018, potvrdu o zaprimljenim dokumentima od 6.3.2018, potvrdu HZMO od 30.5.2018, prijedlog Aneksa Ugovora o radu od 28.2.2018, uvid u spis Pr-4028/18. ovog suda i ostalu dokumentaciju u spisu, te je proveo financijsko vještačenje po Vještaku Tkalec d.o.o. 28.11.2018.

5. Nesporno je između stranaka da je tužiteljica s Crobenzom d.d. dana 11.11.2010. zaključila ugovor o radu s plaćom od 7.700,00 kn mj. bruto. Crobenz d.d. se dana 18.10.2011. pripojio tuženiku pa je on njegov pravni slijednik. Tuženik je navedeni ugovor otkazao dana 16.8.2012. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu Pr-9262/14. od 21.6.2016. pravomoćno je utvrđeno da ta odluka nije dopuštena i da njezin radni odnos nije prestao te da ju je tuženik dužan vratiti na posao. Također je nesporno da je tužiteljica od dana 1.4.2014. u prijevremenoj mirovini te da je tuženik dana 19.2.2018. donio Odluku o rasporedu tužiteljice na radno mjesto prodavača blagajnika, na kojem se ista nije pojavila, te da joj je od dana 23.5.2018. počeo teći otkazni rok od 2 mj. protekom kojega joj danom 23.7.2018. prestaje radni odnos kod poslodavca.

6. Sporno je između stranaka pripada li tužiteljici pravo na naknadu plaće za vrijeme od otkaza ugovora o radu dana 4.1.2013. do svibnja 2018. , a sporno je i je li tužiteljica primila otpremninu u iznosu kako to navodi tuženik.

7. Sukladno odredbi čl. 87 st. 1. Zakona o radu (NN 149/2009.) i čl. 95 st. 1. Zakona o radu (NN 93/2014), tužiteljici pripada naknada plaće za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom, KU, Pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.

8. Temeljem navedenog, tuženik je u obvezi tužiteljici isplatiti punu plaću za utuženo razdoblje.

9. Obzirom da je tužiteljica prvotno ostvarila pravo na starosnu mirovinu pod uvjetima vezano za otkazivanje njenog ugovora o radu, a potom je 26. travnja 2021. temeljem rješenja HZMO-a ukinuto njezino pravo na prijevremenu starosnu mirovinu i doneseno rješenje HZMO-a kojim mora vratiti cijelu mirovinu koju je primala u razdoblju od ožujka 2017. do prosinca 2018., nastupila joj je šteta zbog izgubljene dobiti te joj je tuženik dužan istu nadoknaditi.

10. Stranke ne spore da je tuženik pozvao tužiteljicu na rad, na što se ista oglušila, i odbila potpisati Aneks ugovora o radu sa jednakom plaćom, te joj je stoga postojeći ugovor o radu otkazan radi skrivljenog ponašanja. Odluka joj je dostavljena 23.5.2018. od čega joj počinje teći otkazni rok koji je protekom dva mjeseca dana 23.7.2018. raskinuo radni odnos tužiteljice i poslodavca.

11. U predmetu PR-4208/18 zahtjev tužiteljice da se stavi van snage Odluka o otkazu ugovora o radu od 22.5.2018. pravomoćno je odbijen.

12. Slijedom navedenog tužiteljici je radni odnos prestao u srpnju 2018. nakon čega ista gubi pravo na naknadu razlike plaće i starosne mirovine.

13. Među strankama je sporna i visina potraživanja, stoga je sukladno dostavljenoj dokumentaciji sud pozvao stalnog sudskog vještaka Vještak Tkalec d.o.o. na izračun razlike potraživanja.

14. Iz nalaza i mišljenja vještaka Lidije Tkalec Gradinščak iz društva Vještak Tkalec d.o.o. proizlazi da je potencijalna plaća koju bi tužiteljica ostvarila kod tuženika u razdoblju od 4.1.2013. do 23.5.2018., iznosi ukupno 495.813,04 kn bruto; razlika između potencijalne plaće tužiteljice i ostvarene mirovine u razdoblju od 4.1.2013. do 23.5.2018. iznosi ukupno 388.151,12 kn bruto.

15. Na nalaz vještaka tužiteljica nije imala primjedbi, dok je tuženik svoje iznio podneskom od 27.12.2018, navodeći da je vještak iznio dvije varijante, te da je u drugoj oduzeo od potencijalne bruto plaće mirovinu tužiteljice koja je u netu, te stoga predlaže da se vještak na isto očituje.

16. Vještak se na ročištu 5. 3.2019. očitovao na prigovore tuženika iz podneska od 27.12.2018. a koji se odnosi na varijantu u kojoj je od potencijalne bruto plaće oduzimana mirovina, navodeći da je tužitelj sukladno odredbama čl. 433a Zakona o parničnom postupku dužan utužiti tražbine iz radnog odnosa u bruto iznosu osim ako su doprinosi, prirezi i porezi isplaćeni, tada je potraživanje tužitelj dužan utužiti u neto iznosu što je dužan izrijekom navesti. Obzirom da u spisu nema podataka da bi bili plaćeni porezi i doprinosi iz plaće, izračunata je bruto razlika. Ujedno navodi da je mirovina jednaka u bruto i neto iznosu obzirom da je ista niža od olakšica koja se primjenjuje za umirovljenike pa stoga porez na mirovinu nije niti obračunat. Ostaje u cijelosti kod nalaza i mišljenja. Obzirom da je tužiteljica umanjila tužbeni zahtjev i sama navela kako je primila plaću za 2 mj. otkaznog roka, vještački nalaz zaključno je utvrdio datum 23.5.2018. kao kraj spornog razdoblja. Postoje dvije inačice obračuna i to obzirom na plaću koju bi tužiteljica trebala primiti bez umanjenja za iznos mirovine i inačica razlike plaće obzirom na primljenu mirovinu. Navodi da je poslodavac dužan od poreze uprave tražiti podatke o iskorištenim olakšicama i poreznim razredima tužiteljice u spornom razdoblju odnosno ako se potraživanje naplaćuje u ovrsi na presudi tada je prema propisima Porezna uprava dužna obračunati potraživanje.

17. Tužiteljica je uskladila tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti s nalazom i mišljenjem vještaka kojem je sud u cijelosti poklonio vjeru kao objektivnom i sukladno s pravilima struke. Kako je temeljem pravomoćnog dijela – točke I presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-4010/2018-38 usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice i naložena isplata bruto plaće u iznosu od 334.860,48 kn sa zakonskim kamatama, tužiteljica je podneskom od 14. rujna 2023. specificirala tužbeni zahtjev u odnosu na preostali dio neisplaćene bruto plaće, vezano uz rješenja HZMO-a kojima je ukinuto pravo na prijevremenu starosnu mirovinu.

18. Obzirom da je tužiteljici priznato pravo na plaću koju bi primala da nije bilo nedopuštene Odluke o otkazu ugovora o radu, a sve do konačnog otkazivanja ugovora o radu dana 23.7.2018. sud je istoj dosudio iznos od 17.508,67 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini iznos dospjelog potraživanja s danom 15-og u mjesecu za prethodni mjesec.

19. Naime, poslodavac je dužan nadoknaditi tuženiku štetu s osnova izgubljene zarade u visini između mirovine koju je radnik primio i bruto plaće koju bi ostvario, kako je to navedeno i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revr 603/13 od 12. srpnja 2017. Iako tuženik pokušava osporiti pravo tužitelja na isplatu iznosa navedenog pod točkom 18. smatrajući da ne postoji uzročna veza između rješenja HZMO-a kojim je ukinuto pravo tužiteljice na prijevremenu mirovinu i naloženo vraćanje iznosa mirovine koji je primila za razdoblje od ožujka 2017. do prosinca 2018., sud smatra da je tuženik kao poslodavac zbog nezakonitog otkazivanja ugovora o radu odgovoran za svaku štetu s osnova izgubljene zarade tužiteljice.

20. Glede protutužbenog zahtjeva tuženika, uvidom u postojeći spis predmeta, kao i priklopom spisa Pr-4028/18 sud je utvrdio da je tuženik tužiteljici isplatio iznos od 62.448,42 kn na ime otpremnine o čemu u spisu postoji i dokaz o isplati (list 97 spisa). Naime, iako tužiteljica tvrdi da do zaključenja pripremnog postupka tuženik nije postavio zahtjev za vraćanje primljene otpremnine, sud smatra da je tuženik u dobroj vjeri smatrao da je činjenica o isplaćenoj otpremnini nesporna. Naime, uvidom u dopis tužiteljice od 19. travnja 2018. koji je putem punomoćnika tužiteljica uputila tuženiku utvrđeno je da je u navedenom dopisu jasno navedeno "otpremninu koju je primila tužiteljica UJ nemate pravo prebijati s njezinim potraživanjem u skladu s čl. 96. Zakona o radu.". Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci.

21. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, te su tužiteljici priznati troškovi zastupanja po punomoćniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12. i 103/14., u daljnjem dijelu teksta: OT/12). Kako su obje strane u potpunosti uspjele u svojim zahtjevima, svaka će snositi svoje troškove postupka.

22. Na temelju odredbe članka 15. stavak 1. točka 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 26/03., pročišćeni tekst, broj: 125/11. i 112/12.) tužiteljica je oslobođena od plaćanja pristojbi u ovom postupku.

23. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu, 8. siječnja 2025.

Sutkinja:

Vanda Blažević

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom drugostupanjskom sudu.

DNA

1. Punomoćniku tužiteljice-protutužene

2. Punomoćniku tuženika-protutužitelja