Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž-849/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Sanje Dujmović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Marine Tante, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice: 1) ĐŠ OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2) GŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i 3) UŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Hrvoju Katušiću, odvjetniku iz Dubrovnika, Antuninska 3, protiv tuženice ČŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Mirjani Puljić-Zelenović, odvjetnici iz Dubrovnika, Zamanjina 4 /II, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i utvrđenja ostavinske imovine, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-1306/2019-36 od 20. lipnja 2024., u sjednici vijeća 8. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženice ČŠ i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-1306/2019-36 od 20. lipnja 2024. pod toč. I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Utvrđuje se da je ništetan i ne proizvodi pravne učinke Ugovor o darovanju tavanskog stana (sjever), u [adresa], u [adresa], u zgradi 2982 k. o. [katastarska općina], izgrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], sve zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], površine 54,20 m2, (E-15), uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, ovjeren u potpisu CŠ kao darovatelja kod javnog bilježnika Anđelka Stanića pod brojem OV-7994/2016 od 7. rujna 2016., a proveden u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Dubrovniku po brojem Z-8901/16 pa je tuženica dužna trpjeti uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja prije provedbe Ugovora o darovanju stana brisanjem svog prava vlasništva i upisom prava vlasništva predmetnog stana na ime CŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

II. Nalaže se tuženici, u roku od 15 dana, naknaditi tužiteljicama troškove postupka u iznosu od 1.971,00 EUR (slovima: tisućudevetstosedamdesetjedaneur) sa zateznim kamatama koje teku od 20. lipnja 2024. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Odbija se zahtjev tužiteljica za naknadu troškova postupka za iznos od 4,00 EU.“

2. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

»Odbacuje se tužba u dijelu koji glasi:

"Utvrđuje se da tavanski stan, u [adresa], u [adresa], u zgradi 2982 k. o. [katastarska općina], izgrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], sve zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], površine 54,20 m2, (E-15), uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, predstavlja ostavinu pok. CŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj]“.«

3. Protiv citirane presude u dijelu pod toč. I. i II. izreke žalbu je izjavila tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primijene materijalnog prava te odluke o troškovima postupka pa predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i vratiti predmet na ponovno suđenje ili preinačiti prvostupanjsku presudu u navedenom dijelu na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, a tužiteljice obvežu platiti tuženici parnične troškove. U žalbi ističe da je sud propustio utvrditi bitnu činjenicu, a to je da li je darovatelj CŠ nakon što je donio odluku predmetni stan darovati tuženici donio i odluku izvršiti pravu predaju posjeda predmetnog stana tuženici. Upućuje na čl. 2. Ugovora o darovanju u kojem je izričito navedeno da tuženica stupa u posjed darovane nekretnine odmah po potpisu predmetnog ugovora. Navedena odredba ugovora je i stvarno izvršena. Tuženica je odlučila dopustiti ocu da nastavi živjeti u njezinom stanu sve do njezine odluke da iz predmetnog stana treba iseliti bilo kako bi tuženica nastavila sama koristiti stan ili istim raspolagati na drugi način. Tuženica je sa svojim roditeljima u predmetnom stanu živjela od 2002. i nakon privremenog odlaska s majkom kod bake i djeda u Župu i dalje redovno i nesmetano posjeduje stan, u njega dolazi i odlazi kad želi, drži svoje stvari i ne odlučuje iseliti, predati ocu ključ, prestati dolaziti i iz stana iznijeti svoje stvari. Na te okolnosti prvostupanjski sud potpuno neosnovano vjeruje iskazu svjedokinje HŠ, a zanemaruje činjenicu da niti tuženica niti njezina majka, a niti susjedi u zgradi nikada za nju nisu čuli niti je vidjeli. U svezi s iskazom imenovane svjedokinje upućuje se na parnicu broj P-622/2020 odnosno Gž-786/2023 Županijskog suda u Bjelovaru. Iz iskaza stranaka i svjedoka se utvrđuje da je prava namjera i volja darovatelja bila da tuženicu osigura, da se obratio javnom bilježniku, da mu je sastavio ugovor o darovanju kojim je izvršena prava predaja radi čega javni bilježnik prihvatio takav oblik ugovora kao valjan, da je temeljem navedenog ugovora izvršena uknjižba prava vlasništva na ime tuženice što da su tužiteljice dobro znale i tek nakon smrti darovatelja pokušavaju osporavati njezina prava nasljednika. Ni tuženica ni njezina majka nemaju drugu nekretninu u vlasništvu i ako bi sud prihvatio zahtjev tužiteljica iste bi se našle na ulici. Ukazuje se na odredbu čl. 10. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te čl. 19. st. 1. te čl. 28. st. 1. i 2. istog Zakona. U svezi s navedenim tuženica navodi kako nije potrebno da posjednik neprestano bude u stanu kojeg posjeduje već ako se nalazi na nekom drugom mjestu i time je privremeno spriječen obavljati faktičnu vlast u stanu ne znači da je time izgubio posjed jer se u svakom trenutku može u isti vratiti i koristiti ga.

Slijedom navedenog predlaže kao uvodno.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba nije osnovana.

6. Žaliteljica ne konkretizira bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ovaj drugostupanjski sud ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu nije našao da bi pri donošenju iste sud prvog stupnja počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst i 25/13.; dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19.), na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Predmet spora predstavlja zahtjev na utvrđenje ništetnosti Ugovora o darovanju sklopljenog između CŠ i tuženice **.**.2016. te uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja brisanjem prava vlasništva s imena tuženice.

8. Prvostupanjski sud prihvatio je tužbeni zahtjev tužiteljica s obrazloženjem da je darovatelj CŠ u spornom stanu stanovao i prije sklapanja navedenog ugovora i nakon istog odnosno sve do svoje smrti 28. lipnja 2019., zatim da tuženici, kao daroprimateljici, sporni stan nije predan u posjed tako da nije izvršena predaja posjeda u smislu zakonskih odredbi. Smatrajući da se radi o darovanju bez prave predaje za čiju je valjanost propisan oblik, a sporan ugovor nije sklopljen u obliku javnobilježničkog akta niti solemniziran da je protivan prisilnim propisima u smislu odredbe čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje ZOO) i stoga ništetan.

9. Naime, iz utvrđenja prvostupanjskog suda slijedi:

- da su pok. CŠ i tuženica sklopili Ugovor o darovanju tavanskog stana (sjever), u [adresa], u [adresa], u zgradi 2982 k. o. [katastarska općina], izgrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], sve zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], površine 54,20 m2, (E- 15), uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, ovjeren u potpisu CŠ kao darovatelja kod javnog bilježnika Anđelka Stanića pod brojem OV- 7994/2016 od 7. rujna 2016. s time što nije sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave,

- da je navedeni ugovor proveden u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Dubrovniku po brojem Z-8901/16.,

- da je CŠ preminuo 2019. i da je ostavinski postupak prekinut i tužiteljice upućene pokrenuti parnični postupak radi utvrđenja da ĐŠD (majka tuženice) nema pravo na nasljeđivanje ostavitelja,

- da je darovatelj CŠ nakon sklapanja Ugovora nastavio živjeti u stanu koji je predmet Ugovora te u tom stanu i preminuo,

- da je od 2012. tuženica stanovala s majkom na drugoj adresi, [adresa], u [adresa], u [adresa] i da je na toj adresi imala prijavljeno prebivalište od 2. listopada 2013. pa nadalje odnosno i nakon što je sklopljen sporni Ugovor te

- da je tuženica ponekad posjećivala oca.

10. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilno je sud prvog stupnja utvrdio činjenično stanje i na isto primijenio materijalno pravo kada je odlučio kao u pobijanom dijelu prvostupanjske presude.

11. I u ovoj fazi postupka ostalo je sporno da li je navedeni Ugovor o darovanju ništetan koji zahtjev tužiteljice temelje na činjeničnoj osnovi da predaja u posjed predmetnog stana nije stvarno izvršena, pa nije ispunjen propisani oblik ugovora - javnobilježničkog akta ili (solemnizirane) privatne isprave.

12. Predmet spora ima se raspraviti primjenom odredbe čl. 322. st. 1. ZOO prema kojoj ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

12.1. Prisilni propis za oblik ugovora o darovanju određen je čl. 482. ZOO kojim je u st. 1. određeno da se isti sklapa u pisanom obliku i da ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerene (solemnizirane) privatne isprave.

12.2. Točno je kako tvrdi žaliteljica da iz sadržaja Ugovora proizlazi da darovatelj "daruje - daje svojoj kćeri, bez protučinidbe obdareniku, a obdarenik prima sa zahvalnošću nekretninu - stan iz članka 1. tog Ugovora. U posjed darovane nekretnine

- stana obdarenik stupa odmah".

12.3. Međutim, tužiteljice osporavaju da je predaja u posjed tuženici stvarno izvršena te su i po ocjeni ovog suda osnovano dovele u pitanje suprotne tvrdnje tuženice. Naime, u konkretnom slučaju tuženica rođena 1997. u spornom stanu stanovala je sa svojim roditeljima od 2002. s time što je njezina majka 2010. preselila u [adresa] (zbog njegovanja svoje majke, kako tvrdi) gdje se odselila i tuženica 2012. te je iz [adresa] putovala u srednju školu u Dubrovnik i 2016. kada je sklopljen sporni Ugovor nije u njemu stanovala kako je to iskazala, a koji dio njezina iskaza ne potkrjepljuju drugi dokazi pa tako niti iskaz njezine majke.

12.4. Dakle, u spornom stanu u periodu od 2012. do 2016. kada je sklopljen darovni ugovor, pa i nakon toga sve do svoje smrti 2019. živio je otac stranaka pok. CŠ, ne i tuženica niti njezina majka.

12.5. Slijedi da je darovatelj zadržao posjed stana nakon što je sklopljen sporni Ugovor, a sud prvog stupnja pravilno je ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka zaključio da nije došlo do prave predaje darovanog stana, te i po ocjeni ovog suda, povremeni dolasci tuženice k ocu u sporni stan, s obzirom na iskaze svjedoka pa i stranaka, imaju tek karakter posjeta ocu. U situaciji kada tuženici stan nije predan u neposredni posjed nije došlo do prave predaje darovanog stana, a s obzirom na nespornu činjenicu da je darodavatelj nastavio stanovati u stanu koji je predmet darovanja, on je i nadalje ostao neposredni posjednik, slijedom čega Ugovor o darovanju nije ni realiziran, jer nije izvršena prava predaja darovane stvari (tako Rev 3196/2019-3 od 21. ožujka 2024.).

13. Žalbeni navodi o tome da je pok. CŠ ostao živjeti u stanu i da nije bio u mogućnosti iseliti iz predmetnog stana odnosno sebi kupiti ili iznajmiti drugi stan, po ocjeni ovog suda, nikako ne idu u prilog tuženici već upućuje na suprotan zaključak u pogledu ispunjenja Ugovora.

14. Pravilno prvostupanjski sud zaključuje da nije odlučno da li je tuženica imala ključ od stana. Naime, i prema pravnom shvaćanju u odlukama Vrhovnog suda RH broj Rev- 880/05-2 od 19. lipnja 2005., Rev-x 138/15-3 od 17. lipnja 2015., Rev-x 175/14-2 od 24. rujna 2014., Rev-676/08-2 od 26. listopada 2011., Rev-995/04-2 od 4. listopada 2005., Rev 359/12-3 od 21. prosinca 2016. te odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-409/2011 od 25. veljače 2015. i U-III-849/2006 od 2. prosinca 2009., U-III-2252/2017 od 7. prosinca 2017. i U-III-3798/2020 od 15. veljače 2022., koje prihvaća i ovaj sud, - predaja ključeva stana nije prava predaja darovane stvari u smislu odredbe čl. 482. st. 2. ZOO budući da je posjedovno stanje ostalo neizmijenjeno.

14.1. Prema tome to što je tuženica stan koristila nakon što je Ugovor sklopljen dolazeći kod oca povremeno u posjet odnosno na isti način na koji je u stan dolazila i godinama prije sklapanja Ugovora o darovanju – nema karakter izvršene predaje u posjed u smislu zakonskih odredbi.

15. Žalbeni navodi o namjeri i želji darovatelja da tuženicu osigura na način da ima svoj stan u kojem može živjeti također ne dovode u pitanje pravilnost zaključka suda prvog stupnja. Naime, po ocjeni ovog suda nije dovedena u pitanje prava volja darovatelja da daruje stan tuženici, međutim, s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, - nastavak stanovanja darovatelja u predmetnom stanu, ne izvršavanje posjeda tuženice na vidljiv i jasan način, posjedovanje stana darovatelja kao vlasnika tog stana koji niti nije bio u mogućnosti iseliti iz istog odnosno osigurati si smještaj u nekoj drugoj nekretnini – predmetni Ugovor o darovanju morao je biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerene (solemnizirane) privatne isprave po odredbi čl. 482. ZOO.

16. Navodi u svezi pravomoćno okončanog parničnog postupka poslovni broj P- 622/2020 u pravnoj stvari tužiteljica protiv IŠ, majke tuženice, nisu odlučne za donošenje ove drugostupanjske presude s obzirom da se prema odredbi čl. 352. st. 1. ZPP u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice ili predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti, a što u konkretnom nije slučaj.

17. U pogledu žalbenih navoda kako tuženica i njezina majka nemaju drugu nekretninu u vlasništvu i za slučaj da sud prihvati tužbeni zahtjev tužiteljica da bi se iste našle na ulici navesti je da isti također ne dovode u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda u svezi s čime je posebno ukazati na nesporno utvrđenu činjenicu da majka tuženice živi u [adresa] u [adresa] gdje ima prijavljeno prebivalište od 2012., a tuženica od 2. listopada 2013. od kada više nije niti živjela u [adresa] što podriva žaliteljičinu tvrdnju kako bi se za slučaj prihvaćanja tužbenog zahtjeva našla na ulici.

18. Navodi žaliteljice o postizanju sporazuma u smislu povlačenja svih tužbi odnosno prijedloga da tuženica i njezina majka pristanu na podjelu ostavine na jednake dijelove na način da svakom nasljedniku pripala 1/5 dijela – nisu od utjecaja na donošenje ove drugostupanjske presude, a time niti ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude.

19. Pravilno je prvostupanjski sud odluku o parničnom trošku kojom je naložio tuženici da tužiteljicama naknadi troškove postupka u iznosu od 1.971,00 eur sa zateznim kamatama od 20. lipnja 2024., utemeljio na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP u svezi čl. 155. istog Zakona.

20. Slijedom svega iznesenog valjalo je po odredbi čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci drugostupanjske presude.

21. U preostalom, a ne pobijanom dijelu pod toč. III. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena, kao i prvostupanjsko rješenje kojim je odbačena tužba u dijelu kojim se zahtjeva utvrđenje da sporni stan predstavlja ostavinu pok. CŠ.

U Zadru, 8. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Prosenica