Poslovni broj: 4 P-841/2023-30

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Crikvenici

Kralja Tomislava 85a

51260 Crikvenica

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A i R J E Š E N J E

Općinski sud u Crikvenici, u ime Republike Hrvatske, po sucu Sonji Alač, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Dumenčiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika IT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Zoranu Vukiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri d.o.o. Rijeka, radi isplate, nakon zaključene javne glavne rasprave održane 5. prosinca 2024., 8. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

«1. Tuženik, IT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan je tužitelju BT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti iznos od 77.029,33 EUR / 580.377,46 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- na iznos od 6.636,14 EUR / 50.000,00 kn od 27.08.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 839,92 EUR / 6.328,35 kn od 27.08.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 7.640,51 EUR / 57.567,40 kn od 14.09.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 33,18 EUR / 250,00 kn od 27.08.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.142,23 EUR / 16.140,60 kn od 03.08.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 1.327,23 EUR / 10.000,00 kn od 17.07.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 5.944,32 EUR / 44.787,61 kn od 31.07.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 554,25 EUR / 4.176,00 kn od 21.08.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 3.454,18 EUR / 26.025,50 kn od 30.06.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 5.972,53 EUR / 45.000,00 kn od 17.06.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 11.281,44 EUR / 85.000,00 kn od 10.08.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 1.990,84 EUR / 15.000,00 kn od 20.08.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.189,93 EUR / 16.500,00 kn od 20.07.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.787,18 EUR / 21.000,00 kn od 15.08.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 623,80 EUR / 4.700,00 kn od 27.08.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 1.858,12 EUR / 14.000,00 kn od 10.08.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 265,45 EUR / 2.000,00 kn od 15.08.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 159,27 EUR / 1.200,00 kn od 25.08.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 464,53 EUR / 3.500,00 kn od 20.07.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 159,27 EUR / 1.200,00 kn od 21.07.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 1.327,23 EUR / 10.000,00 kn od 25.08.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.654,46 EUR / 20.000,00 kn od 29.06.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 312,83 EUR / 2.357,00 kn od 29.06.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 5.972,53 EUR / 45.000,00 kn od 29.06.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 3.454,11 EUR / 26.025,00 kn od 30.06.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 7.514,77 EUR / 56.620,00 kn od 03.08.2009.g. pa do isplate,

i to po kamatnoj stopi obračunatoj po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 (pet) postotnih poena, te od 01.07.2011.g. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena do 29.06.2013.g., zatim od 30.06.2013.g. pa nadalje uvećanjem referentne stope Hrvatske narodne banke za 5 (pet) postotnih poena, pa zatim od 01.08.2015.g. do 31.12.2022.g. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 01.01.2023.g. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

2. Nalaže se tuženiku, IT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužitelju, BT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prouzročeni parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 (petnaest) dana.»

II Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 18.882,50 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 8. siječnja 2025. kao dana donošenja ove presude do isplate, po stopi propisanoj odredbom članka 29. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

i

r i j e š i o  j e

I Odbija se prijedlog tužitelja – predlagatelja osiguranja za određivanje privremene mjere koji glasi:

«1.

Radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja BT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prema protivniku osiguranja, IT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu od 77.029,33 EUR / 580.377,46 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- na iznos od 6.636,14 EUR / 50.000,00 kn od 27.08.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 839,92 EUR / 6.328,35 kn od 27.08.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 7.640,51 EUR / 57.567,40 kn od 14.09.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 33,18 EUR / 250,00 kn od 27.08.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.142,23 EUR / 16.140,60 kn od 03.08.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 1.327,23 EUR / 10.000,00 kn od 17.07.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 5.944,32 EUR / 44.787,61 kn od 31.07.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 554,25 EUR / 4.176,00 kn od 21.08.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 3.454,18 EUR / 26.025,50 kn od 30.06.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 5.972,53 EUR / 45.000,00 kn od 17.06.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 11.281,44 EUR / 85.000,00 kn od 10.08.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 1.990,84 EUR / 15.000,00 kn od 20.08.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.189,93 EUR / 16.500,00 kn od 20.07.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.787,18 EUR / 21.000,00 kn od 15.08.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 623,80 EUR / 4.700,00 kn od 27.08.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 1.858,12 EUR / 14.000,00 kn od 10.08.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 265,45 EUR / 2.000,00 kn od 15.08.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 159,27 EUR / 1.200,00 kn od 25.08.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 464,53 EUR / 3.500,00 kn od 20.07.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 159,27 EUR / 1.200,00 kn od 21.07.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 1.327,23 EUR / 10.000,00 kn od 25.08.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.654,46 EUR / 20.000,00 kn od 29.06.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 312,83 EUR / 2.357,00 kn od 29.06.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 5.972,53 EUR / 45.000,00 kn od 29.06.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 3.454,11 EUR / 26.025,00 kn od 30.06.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 7.514,77 EUR / 56.620,00 kn od 03.08.2009.g. pa do isplate,

i to po kamatnoj stopi obračunatoj po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 (pet) postotnih poena, te od 01.07.2011.g. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena do 29.06.2013.g., zatim od 30.06.2013.g. pa nadalje uvećanjem referentne stope Hrvatske narodne banke za 5 (pet) postotnih poena, pa zatim od 01.08.2015.g. do 31.12.2022.g. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 01.01.2023.g. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena

određuje se privremena mjera

zabranom protivniku osiguranja, IT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da otuđi ili optereti motorni brod „KREMENIK“ koji je pod oznakom RK R 97, pozivnim znakom 9AA6817, upisan u uložak broj [broj ZK uloška] u upisnik brodova Lučke kapetanije u Rijeci.

2.

Nalaže se Lučkoj kapetaniji u Rijeci provođenje zabilježbe zabrane u upisniku brodova. Zabrana se smatra provedenom dostavom ovog rješenja Lučkoj kapetaniji u Rijeci.

3.

Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja parničnog postupka pokrenutog tužbom od dana 15. kolovoza 2012.g. pred naslovljenim sudom ili do drugačije odluke suda.

4.

Protivnik osiguranja je dužan naknaditi predlagatelju osiguranja troškove ovog postupka.»

II Nalaže se Ministarstvu pomorstva, prometa i infrastrukture, Upravi sigurnosti plovidbe, Lučkoj kapetaniji Rijeka, da izvrši zabilježbu odbijenoga prijedloga tužitelja – predlagatelja osiguranja za određivanje privremene mjere zabrane otuđenja ili opterećenja motornog broda „KREMENIK“ koji je pod oznakom RK R 97, pozivnim znakom 9AA6817, upisan u uložak broj [broj ZK uloška] u upisniku brodova Lučke kapetanije Rijeka, opisanog u točki I izreke ovoga rješenja.

Obrazloženje

1. U tužbi od 5. listopada 2012., koju podnosi protiv tuženika, radi isplate, tužitelj navodi da je 19. lipnja 2009. s tuženim sklopio ugovor kojim su regulirali zajedničko ulaganje vezano za osnivanje firme za pružanje turističkih usluga prijevoza turista po destinacijama po jadranskoj obali, te da su 29. lipnja 2009. osnovali trgovačko društvo KREMENIK d.o.o. Sukladno ugovoru, tuženik da se obvezao unijeti u vlasništvo novoosnovanog društva KREMNIK d.o.o. ribarski brod KREMENIK, a tužitelj da se obvezao uložiti financijska sredstva u iznosu od 180.000,00 kuna za rekonstrukciju i preinaku navedenog broda. Unatoč izvršenim financijskim ulaganjima od strane tužitelja sukladno ugovoru, tuženik da nije unio ribarski brod KREMENIK u vlasništvo trgovačkog društva KREMENIK d.o.o., a u međuvremenu da je na navedenom brodu zabilježena privremena mjera radi osiguranja potraživanja prema ČT, tuženikovom ocu. Tužitelj da je u navedeni brod uložio znatno veći iznos od prvotno dogovorenog iznosa od 434.375,46 kuna, i to kako slijedi: iznos od 50.000,00 kuna od 27. kolovoza 2009. sa osnove plaćanja računa obrtu " [obrt], iznos od 6.328,35 kuna od 27. kolovoza 2009. s osnova plaćanja računa Ultramarin d.o.o. Crikvenica, iznos od 57.567,40 kuna od 24. rujna 2009. s osnova plaćanja računa obrtu " [obrt], iznos od 250,00 kuna od 27. kolovoza 2009. s osnova plaćanja sudske pristojbe u korist Državnog proračuna RH, iznos od 16.140,60 kuna od 3. kolovoza 2009. s osnova plaćanja računa Ultramarin d.o.o. Crikvenica, iznos od 10.000,00 kuna od 17. srpnja 2009. s osnova plaćanja računa Entrada d.o.o. Šušnjevica, iznos od 44.787,61 kuna od 31. srpnja 2009. s osnova plaćanja računa Entrada d.o.o. Šušnjevica, iznos od 4.176,00 kuna od 21. kolovoza 2009. s osnova plaćanja računa primatelju KREMENIK d.o.o., iznos od 26.025,50 kuna od 30. lipnja 2009. s osnova plaćanja računa Oceanus d.o.o. Rijeka, iznos od 45.000,00 kuna od 17. lipnja 2009. s osnova plaćanja računa Nerezine d.o.o., iznos od 85.000,00 kuna od 10. kolovoza 2009. s osnova plaćanja opreme za brod i to: inoks, materijal i ugradnja, iznos od 15.000,00 kuna od 20. kolovoza 2009. s osnova plaćanja opreme za brod i to: tenda za brod, iznos od 16.500,00 kuna od 20. srpnja 2009. s osnova plaćanja opreme za brod i to: kuhinja na brodu, iznos od 21.000,00 kuna od 15. kolovoza 2009. s osnova plaćanja opreme za brod i to: drvo za obradu broda, klupe i stolovi na brodu, iznos od 4.700,00 kuna od 27. kolovoza 2009. s osnova plaćanja opreme za brod i to: rad na obradi drva, iznos od 14.000,00 kuna od 10. kolovoza 2009. s osnova plaćanja opreme za brod: i to popravak i zaštita pramca broda, iznos od 2.000,00 kuna od 15. kolovoza 2009. s osnova plaćanja opreme za brod i to: kupnja i ugradnja klima uređaja, iznos od 1.200,00 kuna od 25. kolovoza 2009. s osnova plaćanja opreme za brod i to: kupnja i opremanje inoks ormarića za prvu pomoć, iznos od 3.500,00 kuna od 20. srpnja 2009. s osnova plaćanja opreme za brod i to: radio stanica za brod, iznos od 1.200,00 kuna od 21. srpnja 2009. s osnova plaćanja opreme za brod i to: stereo radio uređaj za brod, iznos od 10.000,00 kuna od 25. kolovoza 2009. s osnova plaćanja opreme za brod i to: ledomat, rezač pršuta, staklo za stol, promotivni materijali i oprema, radna odjeća i dr. Tužitelj nadalje navodi da je tuženiku dao zajam u iznosu od 52.620,00 kuna te da je uplatio za tuženika njegov dio osnivačkog pologa u iznosu od 10.000,00 kuna, pa da je time zapravo uplatio u cijelosti iznos osnivačkog pologa društva KREMENIK d.o.o. u iznosu od 20.000,00 kuna, te također iznos od 2.357,60 kuna na ime troškova javnog bilježnika za osnivanje društva, kao i da je dao pozajmice društvu 29. lipnja i 30. lipnja 2009. u ukupnom iznosu od 71.025,00 kuna. Tuženik da nije ispunio svoje obveze iz ugovora, a izjavom od 24. travnja 2012. tuženik da je obavijestio tužitelja da povlači izjavu o ustupu broda KREMENIK u temeljni kapital društva KREMENIK d.o.o. pa da je time trajno narušio poslovne odnose, te da se izgubila svrha ugovora. Tužitelj tvrdi da je ispunio sve svoje obveze iz ugovora, te izvršio brojne dodatne uplate u korist tuženika i broda KREMENIK koji je u vlasništvu tuženika, kao i pozajmice radi zajedničkog obavljanja poslovne djelatnosti s tuženikom. Tuženik da nije ispunio svoje obveze iz ugovora, a tijekom navedenog poslovnog odnosa da je došlo do povećanja njegove imovine bez osnove odnosno temeljem osnove koja je otpala.

Tužitelj tvrdi da je tuženik stekao bez pravne osnove iznos od 580.377,46 kuna te temeljem gornjih tužbenih navoda tužbenim zahtjevom preciziranim i u sada važećoj valuti EUR u iznosu od 77.029,33 EUR / 580.377,46 kuna, u podnesku od 25. listopada 2023., predlaže donošenje presude kao u točki I izreke ove presude.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu od 30. listopada 2013. osporio tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti. Tuženik potvrđuje da je s tužiteljem sklopio ugovor o zajedničkom ulaganju, te da su osnovali firmu za pružanje turističkih usluga 29. lipnja 2009. pod nazivom KREMENIK d.o.o., s time da je tužitelj u navedeni pravni posao trebao uložiti iznos od 180.000,00 kuna. Tuženik ističe da je tužitelj sva uložena sredstava ulagao u zajednički osnovano poduzeće KREMENIK d.o.o. Tuženik da je 29. lipnja 2009. imao svega 18 godina i par dana, kao vlasnik broda da je imao privremenu mjeru zabrane otuđenja i opterećenja broda radi osiguranja novčane tražbine prema njegovom ocu, da je uložio u zajedničko poduzeće brod, te svoj rad i rad njegova oca ČT. Sva ulaganja u brod KREMENIK tužitelj da nije ulagao za korist tuženika, već za potrebe obavljanja turističke djelatnosti navedenim sredstvom i ostvarivanja dobiti preko novoosnovane firme. S obzirom na mladost tuženika, da su se sporazumjeli da će direktor navedene firme biti upravo tužitelj, a tuženik zaposleni radnik zajedno s njegovim ocem. Tuženik da nije imao završenu školu u to vrijeme za upravljanje brodom, a njegov otac da je imao urednu dokumentaciju vezanu uz dužnost zapovjednika broda i strojara. Tuženik i njegov otac da su bili neophodno potrebni da bi se mogla obavljati ova djelatnost. Tužitelj da je bio upoznat s navedenom situacijom i kao direktor i suosnivač firme da se suglasio da se tuženik i njegov otac zaposle u KREMENIK d.o.o., te da je u tu svrhu i primio njihove dokumente. To da je bio razlog zbog kojeg su najprije njih dvoje fizički radili na prenamjeni broda zajedno sa radnicima brodogradilišta u Nerezinama, a nakon toga da su sami vršili dodatno opremanje broda u vrijeme boravka u luci u [adresa]. Tom prilikom da su upotrebljavali pored svoje vlastite radne snage pomoć prijatelja, te vlastiti alat i koristili energente iz njihove kuće u [adresa]. Brod KREMENIK da se u tijeku 2009. opremao radi buduće djelatnosti, te da se ishodila potrebna dokumentacija za registraciju broda za turističke namjene, pa da iz tog razloga u vrijeme trajanja sezone nije niti započeo s radom. U 2010. da je ponovno trebalo brod pripremiti za sezonu i opet da su sve radove izvodili tuženik i njegov otac ČT kako u Nerezinama, tako i u [adresa]. Po početku sezone da su nastavili raditi na prijevozu turista te da su ostvarena sredstava ili sami uplaćivali na račun firme, ili da je tužitelj dolazio iz Novog Vinodolskog gdje je ljetovao u svojoj kući i odnosio novac od prometa radi uplate na račun firme. S obzirom da je tužitelj bio direktor i da je poduzeće registrirano u [adresa], tuženik da nije imao mogućnosti provjere da li su sva mu predana sredstva zaista i položena na žiro račun firme, a niti je mogao znati da on i otac usprkos obećanju nisu prijavljeni kao djelatnici firme. Ista situacija da se ponovila i u 2011., s time da se krajem srpnja 2011. umjesto tužitelja na mjestu direktora pojavila njegova kći BTJ. Kroz cijelo vrijeme suradnje stranaka tuženik, koji je bio suosnivač firme, nije dobio nikakvo financijsko izvješće, niti je bio pozvan na skupštinu firme da utvrdi kako je stvarno stanje poslovanja. Tek u proljeće 2012. otac tuženika da se obratio računovodstvu firme, nakon što im je tužitelj uskratio davanje podataka i tom prilikom utvrdio da oni nisu bili prijavljeni kao djelatnici firme kroz cijelo vrijeme njihove suradnje, niti su im plaćeni doprinosi, pa da su tri godine radili za potrebe firme KREMENIK d.o.o. bez da su bili zaposleni. To da je bio razlog kad su se ponovno obratili tužitelju radi razjašnjenja, da je među strankama došlo do nesuglasica i prekida daljnjeg poslovanja. Tuženik da je po svom ocu nakon što mu je predana djelomična financijska dokumentacija firme, utvrdio da je tužitelj za svoje potrebe dizao novac s njenog računa, uključujući i kompletnu dobit firme za 2010. i 2011., bez da je o tome obavijestio tuženika. Tuženik da je utvrdio da su prikazani rashodi koji nisu faktično postojali, kao zakup poslovnog prostora i sl., a na koji način da se teretila firma bez ikakvog razloga i na kraju prikazivan gubitak. S obzirom na navedeno, tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na tužiteljeva ulaganja. Tvrdi da tužitelj nije ulagao novac za potrebe tuženika, već za potrebe zajedničke firme iz koje je tužitelj izvlačio novac. Okolnost što je tužitelj bio direktor u pretežitom razdoblju poslovanja i što je firma isključivo imala prihod od rada tuženika i rada njegova oca, tužitelj da ne uzima u obzir. Nadalje tuženik navodi da je tužitelj, vidjevši da nije bilo toliko prihoda koliko je vjerojatno očekivao, umjesto da se sa svoje strane angažira da se poveća broj turističkih aranžmana i na taj način doprinese prihodu, te umjesto da svoje potraživanje ulaganja usmjeri prema firmi, da je usmjerio isto prema tuženome, koji je pronalazio goste i vršio bukiranje i naplatu pojedinih izletničkih tura, te prihode polagao na račun firme kad ne bi po iste došao tužitelj. Kako je zakasnio i sa potraživanjem prema firmi, sada da nastoji koncipirati tužbu da se radi o stjecanju bez osnove. Tuženi nadalje navodi da je od 25 točaka potraživanja primio samo 6 računa vrlo slabe vidljivosti. Tuženi ističe da su prezentirani računi preuveličani s obzirom na vrijednost ugrađene opreme u dio broda, a dio opreme da se amortizirao još u vrijeme trajanja poslovnog odnosa među strankama. Nadalje, opreza radi, ističe prigovor zastare potraživanja tužitelja. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva uz naknadu parničnog troška tuženom.

3. Iz podneska tužitelja od 7. veljače 2014., kojim se očituje na odgovor na tužbu tuženika, tužitelj navodi da je pogrešan navod tuženika da je tužitelj svoja ulaganja trebao usmjeriti u KREMENIK d.o.o., a ne u navedeni ribarski brod, uzimajući u obzir dokumentaciju priloženu tužbi iz koje proizlazi da je obnovljeni ribarski brod KREMENIK, koji je prvotno bio u derutnom stanju, trebao postati vlasništvo društva KREMENIK d.o.o., a čime bi ulaganja tužitelja u taj brod zapravo postala ulaganja u imovinu društva. Tvrdi da su ulaganja tužitelja u obnovu broda nekoliko puta premašila iznos utvrđen ugovorom od 19. lipnja 2009. Tužitelj nadalje navodi da je sukladno ugovoru o zajedničkom ulaganju izvršio ulaganja i u osnovano društvo, ali ponajviše da je uložio u obnovu spomenutog ribarskog broda. Međutim, unatoč preuzetoj obvezi, tuženik da nije unio brod u imovinu društva niti je snosio troškove osnivanja društva KREMENIK d.o.o. i time da je bez osnove povećana njegova imovina za iznos novčanih sredstava koje je tužitelj uložio u obnovu broda i novčana sredstava koja je tuženik uložio u društvo čiji je tuženik osnivač i član. Nadalje navodi da su neosnovane tvrdnje tuženika kako je tužitelj svojevoljno i samostalno raspolagao prihodima društva koje su isključivo tuženik i njegov otac ostvarivali korištenjem broda, navodeći da ove tvrdnje nisu potkrijepljene dokazima. Ističe da je tuženiku poznato koji su prihodi svakodnevno ostvarivani prodajom karata za prijevoz putnika brodom budući je on isključivo vršio prodaju karata, a koji prihodi da su potom uplaćivani na račun društva, no ti prihodi da nisu niti približno bili jednaki ulaganjima koje je tužitelj izvršio za društvo, a kamoli ulaganjima u obnovu broda. Tužitelj ističe i to da je tuženik predmetni brod koristio i radi ostvarivanja vlastite zarade prodajom hrane i pića na brodu u privatne svrhe. Nadalje navodi da su paušalni navodi tuženika da nikada nije imao uvid u financijsko stanje društva, da je bez njegova pristanka BTJ imenovana direktoricom društva, kao i da su tuženik i njegova otac trebali biti prijavljeni kao zaposlenici KREMENIK d.o.o. Tužitelj ističe da je do spora između stranaka došlo prvenstveno iz razloga jer su tuženik i njegov otac prikrivali činjenicu da je ribarski brod KREMENIK i u vrijeme sklapanja poslovnog odnosa bio opterećen privremenom mjerom zabrane otuđenja i opterećenja broda radi koje nije bilo moguće prenijeti obnovljeni brod u vlasništvo društva, a koju obvezu je tuženik preuzeo ugovorom od 19. lipnja 2009. Budući je tuženik odbio vratiti ulaganja tužitelju, to da je bez osnove došlo do povećanja imovine tuženika za iznose koje je tužitelj uložio u obnovu broda i za osnivanje zajedničkog trgovačkog društva. Slijedom iznijetog, tužitelj predlaže prihvaćanje tužbenog zahtjeva u cijelosti.

4. Tuženik je, u podnesku od 19. veljače 2014., u kojem se očituje na navode tužitelja iz gore navedenog podneska, naveo da ostaje kod svog odgovora na tužbu. Ističe da je među strankama bila ugovorena suradnja – ortakluk radi obavljanja zajedničke djelatnosti izletničkog prijevoza putnika brodom. U tu svrhu da je osnovana zajednička firma KREMENIK d.o.o., preko koje da se ova djelatnost trebala obavljati. Tužitelj da je uložio u firmu sredstava radi opremanja broda, a tuženi sam brod. Međutim, da bi se brod mogao privesti svrsi tuženik i njegov otac da su morali uložiti nekoliko mjeseci svog i tuđeg rada u renoviranje. Obnova da se radila djelomično u Nerezinama u brodogradilištu, a djelomično u luci [adresa], ispred kuće tuženika. Firma da je osnovana i isključivi prihod da je ostvarivala od navedenog broda i rada tuženika i njegova oca ČT od prijevoza izletnika. Tuženik nadalje navodi da je sporazum o zajedničkom poslu obuhvaćao i zaposlenje tuženika i njegova oca koji su u to vrijeme bili nezaposleni. Tuženik ističe da je nelogično da bi za tužiteljeva uložena sredstava u renoviranje broda dao tužitelju u suvlasništvo polovinu broda, isključivo radio na renoviranju broda, prevozio putnike, te trošio svoj i tuđi rad i vrijeme bez da je to bilo povezano s njegovim radnim mjestom i novoosnovanom firmom. Tuženik navodi da tužitelj sada želi prikazati da je svo njegovo ulaganje u brod bilo isključivo iz razloga što mu je tuženik dao u suvlasništvo ½ broda, a da ignorira njihov ortakluk i međusobne dogovore. Tuženik navodi da je pristao na tužiteljevo ulaganje u brod iz razloga što su stranke imale ugovoren ortakluk i u tu svrhu osnovale firmu, preko koje da se trebalo obavljati poslovanje s tužiteljem kao direktorom. S obzirom na to da je firma registrirana u [adresa], tuženik da nije imao mogućnosti kontrole ulaganja i rashoda poduzeća, već da je tek 2012. utvrdio da se posluje s gubitkom i da ni on, ni njegov otac nisu u radnom odnosu. To da je bio razlog početka nesuglasica među strankama. Tuženik da nije mogao shvatiti da je od strane svog ortaka izigran, te da je faktički tri godine i on i otac radio bez plaće i bez plaćenih doprinosa. S druge strane tužitelj da je zaračunao u troškove firme dio svog stana kao poslovni prostor, iako s obzirom na narav poslovanja isti nije bio niti potreban, niti postoji. Knjigovodstvo da se vodilo na drugoj adresi zajedno s knjigovodstvom firme tužiteljeve kćeri, sada direktorice KREMENIK d.o.o. Zagreb. Tuženik nadalje navodi da s obzirom na to da je tužitelj pretežito disponirao sa zaradom ostvarenom na izletničkim turama, te da je za sebe zadržao ostvarenu dobit i povrat poreza, da je izvjesno da se od firme već namirio za dio svog ulaganja u brod, a sada da od tuženika traži da mu se njegovo ulaganje još jednom plati. Zbog navedenoga, tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer firma još uvijek postoji, iako već preko godinu dana ne ostvaruje nikakav prihod. Iz navedenog razloga tuženik smatra da bi pored originalnih računa na koje se poziva tužitelj, te dokaza da su isti podmireni upravo po tužitelju, trebalo provesti knjigovodstveno vještačenje prihoda i rashoda firme KREMENIK d.o.o. Zagreb, kako bi se vidjelo koliko je novca i po kome uloženo i iz koje osnove u poduzeće, te koji su rashodi i podizanja i po kome, kako bi se utvrdilo stvarno stanje. Tuženik ističe da svakako smatra da bi se u prijeboj tužiteljeva potraživanja morao staviti i njegov rad, te neostvareni radni odnos. U podnesku od 9. svibnja 2014. tuženik navodi da je financijska dokumentacija firme KREMENIK d.o.o. Zagreb, u kojoj je tužitelj bio direktor i osoba koja je disponirala financijskim sredstvima navedenog trgovačkog društva, dokaz da se tužitelj već djelomično namirio iz polučene zarade. Nadalje je naveo da će iz iste biti vidljivo u što je sve uložen i utrošen novac ostvaren radom tuženika i njegova oca s brodom koji je služio isključivo za potrebe firme.

U podnesku od 24. studenoga 2014. tuženik je naveo da i dalje ostaje kod svoje tvrdnje da ulaganja od strane tužitelja u brod KREMENIK i u potrebnu opremu za obavljanje djelatnosti prijevoza turista nije činio tužitelj kakao bi povećao vrijednost broda, već da bi se ovim brodom ostvarivala imovinska korist preko zajednički osnovanog poduzeća. Nadalje navodi da je po dogovoru stranaka brod doplovio u škver Nerezine do 15. lipnja 2009., a stavljen na suhi dok 15. lipnja 2009., kada se utvrdilo što na istome treba izmijeniti ili popraviti, a tužitelj da je 16. lipnja 2009. donio iz Zagreba već sačinjen ugovor o ortakluku, koji je tuženik potpisao. 29. lipnja 2009. stranke da su sačinile ugovor o osnivanju zajedničkog poduzeća KREMENIK d.o.o. Zagreb, gdje je tuženik doputovao na poziv tužitelja. Stoga da ne stoji tvrdnja tužitelja da je on već u momentu sklapanja ugovora o ortakluku imao velikih rashoda i da nije više bilo povratka. Nadalje navodi da upravo ugovor o ortakluku ukazuje na to da je tužitelj bio upoznat s privremenom mjerom zabrane otuđenja i opterećenja broda, jer je u stavku 2. ugovora obvezao tuženika da snosi sve eventualne dotadašnje dugove. Neovisno o tome stranke da su renovirale brod na način da je tužitelj u isti uložio određeni novac, a tuženik i njegov otac da su puna dva mjeseca na njemu fizički radili. Tuženik nadalje navodi da ne prihvaća procjenu vještaka angažiranog po tužitelju, jer ne odgovara ni približno računima plaćanja za pojedine dijelove i opremu na samom brodu. Nadalje tuženik navodi da je brod bio zgotovljen krajem kolovoza 2009. te da iz tog razloga nije plovio. U 2010. s obzirom da se radi o brodu za prijevoz putnika, isti da je ponovo trebalo osposobiti za sezonu, što da su opet učinili tuženik i njegov otac. Brod da je poslovao i u 2011. s isključivo posadom koju su sačinjavali ČT kao zapovjednik i vozar broda, a tuženik kao njegov pomagač. Sitna oprema koju je tužitelj nabavio za potrebe poslovanja da je otpisana i kao takva da je ušla u knjigovodstvo firme stranaka, te da se ne može tražiti da se ona tužitelju prizna kao ulaganje. To da je jedan od razloga zbog kojih tuženik pristaje na financijsko vještačenje poslovanja firme, te se ne protivi provođenju tog vještačenja koje je predloženo po tužitelju. Nadalje navodi da dokumentacija s fotografijama iz vještačkog nalaza ukazuje da je sanitarni čvor bio u potpunosti izveden na dan 13. kolovoza 2009. te se ne zna na koje se ulaganje u sanitarije ulagalo krajem kolovoza 2010. Tuženik navodi da je nesporno među strankama da je tuženik unio ribarski brod KREMENIK u nenaplatni zakup u firmu KREMENIK d.o.o. te da tužitelj nema razloga prigovarati da je bio oštećen ovim činom, s obzirom na to da mu je bilo poznato i moralo biti poznato kako vlasništvo, tako i teret na ovom plovilu s obzirom na to da su dokumenti o istom javni i njemu bili prezentirani. Firma da je poslovala dvije i pol godine, kada je tuženik utvrdio da bez obzira na to što je u istu predao svoju radnu knjižicu, da u istoj nije bio zaposlen. Tuženik nadalje navodi da poriče i zajam koji tužitelj potražuje u iznosu od 52.620,00 kuna. Nadalje navodi da je osnivački udio ostao u firmi te da ga tuženik nije koristio. Isto tako, troškove javnog bilježnika u iznosu od 2.357,60 kuna za osnivanje društva tuženik da nema razloga priznati, kao ni pozajmice od 71.025,00 kuna. Tuženi navodi da ostaje kod tvrdnje da je kompletno ulaganje tužitelja bilo ulaganje u zajedničku firmu stranaka, od koje da se očekivalo da će pribaviti mnogo veći prihod nego što je na kraju prihodovala. Tužitelj da je bio u vrijeme aktivnog rada direktor te da nije ništa sam u istoj radio. Nadalje navodi da je tužitelj ugovorio financijske usluge knjigovodstvenog servisa, te da je ugovorio sam sa sobom i zakup svog poslovnog prostora u vlastitoj kući, te da je firmu teretio i za dužan porez na zakup. Do raskida poslovnog odnosa stranaka da je došlo u proljeće 2012., kada su tuženik i ČT utvrdili da ni jedan nisu zaposleni u firmi, te da je već predan završni račun s prikazanim gubitkom bez njihova znanja, a knjigovotkinja firme da se iznenadila da tužitelj nije jedini vlasnik. Na ovaj način da je tuženik bio onemogućen dignuti kredit i isplatiti tužitelja iznosom od 30.000,00 EUR, koliko je tužitelj tražio da se odrekne bilo kakvih potraživanja u odnosu na ulaganja u brod i firmu. Stranke da su se pokušale sporazumjeti da se prebije potraživanje jedne i druge strane, ali da je tužitelj odbio sastanak i podnio tužbu za koju ima samo djelomičnu dokumentaciju. Jedan dio iste da je prema dokumentima platila firma, ili je tužitelj uplatio u korist firme i tuženik da ne vidi razloga zbog kojeg bi on tužitelju morao vratiti i takva ulaganja. Iz svih navedenih razloga, tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti.

5. Tužitelj u podnesku od 9. prosinca 2014. poriče da je s tuženikom sklopio ugovor o ortakluku. Tužitelj nadalje navodi da u ovome postupku ne potražuje ništa više osim povrata u tužbi specificiranih novčanih sredstava uloženih za obnovu broda KREMENIK, koji je i dalje u isključivom vlasništvu tuženika, koji brod obnovljen tužiteljevim sredstvima tuženik koristi za ostvarivanje vlastite zarade. Osporava da je prije sklapanja ugovora od 19. lipnja 2009. bio upoznat s činjenicom da je na brodu bila upisana privremena mjera radi poreznog duga ČT, navodeći da su ga o istome obavijestili tuženik i njegov otac tek nakon sklapanja ugovora, odnosno tek nakon što nisu uspjeli brisati predmetni teret s broda KREMENIK i ispuniti preuzete ugovorne obveze. Nakon što je spoznato da brod KREMENIK ne može unijeti u temeljni kapital društva i o tome obavijestio tužitelja, tuženik da je 10. kolovoza 2009. potpisao izjavu kojom potvrđuje da je tužitelj ispunio sve svoje obveze iz ugovora i da tužitelj postaje suvlasnik navedenoga broda, te ga opunomoćuje da brod unese u temeljni kapital zajedničkog trgovačkog društva, pa da se tužitelj obvezao u što kraćem roku učiniti potrebne radnje da se brod može unijeti u temeljni kapital društva. Međutim, temeljem te izjave tužitelj da se nije mogao upisati kao suvlasnik broda KREMENIK niti unijeti brod u temeljni kapital društva iz razloga što tuženik nije uspio brisati upisani teret na brodu. Nadalje navodi da su neosnovani navodi tuženika kojima osporava primitak zajma odnosno novčanog iznosa od 52.620,00 kuna za rekonstrukciju broda navodeći da je primitak tog iznosa potvrdio svjedok ČT u svom iskazu. Navodi i da je neosnovano osporavanje potraživanja za iznos osnivačkog pologa društva KREMENIK d.o.o. u iznosu od 20.000,00 kuna te iznos od 2.357,60 kuna na ime troškova javnog bilježnika za osnivanje društva i pozajmice društvu od 29. lipnja i 30. lipnja 2009. u ukupnom iznosu od 71.025,00 kuna, uzimajući u obzir izjavu tuženika da je htio preuzeti vlasništvo trgovačkog društva KREMENIK d.o.o. Nadalje navodi da je suprotno navodima tuženika da su ulaganja tužitelja bila ulaganja u zajednički osnovano trgovačko društvo KREMENIK d.o.o., najveći dio svojih ulaganja izvršio u obnovu i rekonstrukciju broda KREMENIK, a što da tuženik uopće ne osporava, već samo navodi da je on uložio svoj rad u obnovu istog broda koji je njegovo vlasništvo. Također navodi da iz iskaza tuženika proizlazi da tuženik ne osporava da je tužitelj uložio znatna sredstva u obnovu broda koji je u tuženikovom vlasništvu, već samo priznaje specificirana potraživanja tužitelja koja su potkrijepljena potvrdama o izvršenim uplatama, iskazima svjedoka i drugom dokumentacijom. Tuženik da je tijekom postupka isključivo usmjeren ka dokazivanju činjenice da su on i njegov otac uložili svoj rad u obnovu broda, a što da nije predmet spora i što tužitelj ne poriče, već samo traži da mu se izvrši povrat svih ulaganja u tuženikov brod i KREMENIK d.o.o. u istom iznosu u kojem ih je učinio. Tužitelj nadalje navodi da čak ne potražuje ni isplatu dijela novčanog iznosa od cca 30.000,00 EUR kojeg je tuženik stekao prodajom opreme koja je prije obnove postojala na brodu i kojeg je obećao isplatiti tužitelju, niti isplatu polovine procijenjene vrijednosti broda KREMENIK. Slijedom iznijetog, tužitelj je u cijelosti ustrajao kod tužbe i tužbenog zahtjeva.

6. Tuženik je u podnesku od 6. veljače 2015. naveo da je i s jedne i s druge strane postojao osobni interes za sklapanje ugovora od 19. lipnja 2009. Tuženik da je ulagao brod kojeg je trebalo adaptirati, a tužitelj sredstava za adaptaciju. S obzirom na navedeni ugovor da je vidljivo da se tužiteljev interes nije sastojao u tome da pomogne tuženiku i dade mu novac kao pozajmicu s određenim kamatama i rokom vraćanja, već da se njegov novac uložen u brod i zajedničku firmu oplodi i da od toga ima određenu financijsku korist. Tuženik da je također očekivao da će adaptacijom broda te svojim i očevim radom u vrijeme turističke sezone ostvariti za sebe radno mjesto i određeni profit. Na žalost, objema strankama da su se nade izjalovile što zbog opće financijske situacije u društvu, što zbog dodatnih nameta na koje nisu računali. Tuženik je tužitelju garantirao polovinom broda, koji se zbog privremene mjere zabrane otuđenja i opterećenja nije mogao prenijeti na drugu osobu, pa da je iz tog razloga izdao suglasnost da se brod KREMENIK u njegovom vlasništvu bez naknade ustupa firmi KREMENIK d.o.o. Tuženik s obzirom na svoju mladost, da nije inzistirao i na bitnoj okolnosti da se on unese kao djelatnik u firmu KREMENIK d.o.o. jer se poduzeće ne može baviti prijevozom turista bez dvije zaposlene za to ovlaštene osobe. Na kraju poslovnog odnosa stranaka da je utvrđeno da firma nije imala uposlenika, a da je tužitelj najprije bio direktor, da bi tu dužnost naknadno preuzela njegova kći, a oni da nisu bili djelatnici firme. Iznos od 52.620,00 kuna koje spominje tužitelj da je unesen za rekonstrukciju broda, da je subjektivno tumačenje tužitelja o iskazu svjedoka ČT. Pozajmice društvu – firmi KREMENIK d.o.o. da su odnos između tužitelja kao suosnivača i direktora firme sa poduzećem i da nisu u vezi sa tuženikom. S obzirom na prirodu samog pravnog posla – prijevoz putnika turističkim brodom da je izvjesno da tužitelj kod toga nije uložio nikakav svoj rad, a slobodno vrijeme da se posebno ne honorira. Za vještačenje rađeno po vještaku angažiranom po tužitelju navodi da je isto neobjektivno, jer da postoji dokumentacija suprotna utvrđenim vrijednostima u nalazu vještaka. Posebno napominje da mreža i ribarska oprema nisu bili nikada sastavni dio ugovora među strankama i da nema razloga da se tužitelj na nju poziva tvrdeći da se tog dijela potraživanja odriče, jer mu to nije ni pripadalo. 7. U postupku su provedeni dokazi uvidom u preslike dokumentacije dostavljene uz tužbu, i to ugovora od 16. lipnja 2009. (stranice 5-6 spisa), društvenog ugovora od 29. lipnja 2009. (stranice 7-14 spisa), izvoda iz upisnika brodova (stranice 15-18 spisa), izjave od 10. kolovoza 2008. (stranica 19 spisa), izjave od 24. travnja 2012. (stranica 20 spisa), punomoći od 20. travnja 2012. (stranica 21 spisa), računa i uplatnica (stranice 22-29 spisa), potvrde (stranica 30 spisa), pregleda stanja osnovnih sredstava (stranice 31-32 spisa) i kartica osnovnog sredstva (stranice 33-40 spisa). Nadalje, izvršen je uvid u preslike izjave od 10. kolovoza 2009. (stranica 61 spisa), odluke od 21. srpnja 2011. (stranica 62 spisa), odluke o davanju prokure od 21. srpnja 2011. (stranica 63 spisa), te u dokumentaciju dostavljenu uz podnesak tužitelja od 25. ožujka 2014., i to u račune i uplatnice (stranica 70-89 spisa), u preslike potvrde (stranica 90 spisa), pregleda i procjene plovila "Kremenik" – Rijeka od 18. kolovoza 2009. izrađenog po Darku Lipovcu, dipl. ing., stalnom sudskom vještaku za brodogradnju i pomorstvo iz Rijeke (list 91-121 spisa), te u presliku knjigovodstvene dokumentacije trgovačkog društva KREMENIK d.o.o. Zagreb (stranica 139 spisa), koja je dostavljena uz podnesak tužitelja od 24. listopada 2014. (stranica 138 spisa). Nadalje, na ročištu održanom 24. rujna 2014. proveden je dokaz saslušanjem parničnih stranaka (stranicew 128-134 spisa), a tijekom postupka saslušani su i svjedoci, i to na ročištu od **.**.2014. ĆT, ŠT i ČT (stranice 145-149 spisa), na ročištu od 18. veljače 2015. svjedoci ŽT, HT, DT (stranice 159-162 spisa), na ročištu od 12. svibnja 2015. svjedok OT (stranice165-166 spisa), a na ročištu od 15. rujna 2015. svjedoci TT i UT (stranice 207-208 spisa), te je na ročištu održanom dana 8. prosinca 2015. proveden dokaz saslušanjem parničnih stranaka (stranice 224-226 spisa). Nadalje, izvršen je uvid u dokumentaciju dostavljenu uz podnesak tužitelja od 23. lipnja 2016. (stranice 179-198 spisa), u dokumentaciju predanu na ročištu od 15. rujna 2015. (stranice 210-215 spisa), u dokumentaciju dostavljenu uz podnesak tužitelja od 15. siječnja 2016. (stranice 241-260 spisa), u izvadak iz upisnika brodova (stranice 375-377 spisa), te u potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (stranica 434 spisa), uvjerenje Odjela za katastar nekretnina Crikvenica (stranica 436-437 spisa), te prijepis posjedovnog lista (stranica 438 spisa).

Tijekom postupka bilo je određeno i provođenje dokaza saslušanjem svjedoka ITJ, koji dokaz nije proveden, jer isti zbog svog lošeg zdravstvenog stanja nije mogao pristupiti na ročišta zakazana radi njegova saslušanja, a svjedok je u međuvremenu tijekom postupka i umro.

Tužitelj je tijekom postupka predložio i provođenje dokaza knjigovodstveno – financijskom vještačenjem trgovačkog društva KREMENIK d.o.o. Zagreb, radi čega je dostavio u spis i presliku cjelokupne financijsko – knjigovodstvene dokumentacije ovog trgovačkog društva, kao i provođenje dokaza vještačenjem ribarskog broda KREMENIK od strane vještaka za brodogradnju i pomorstvo.

Na ročištu održanom 8. prosinca 2015. tužitelj je naveo da odustaje od provođenja dokaza financijsko – knjigovodstvenim vještačenjem. Sud je sukladno odredbi članka 219. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14.; u nastavku: ZPP) upozorio tužitelja na dužnost provođenja dokaza financijsko - knjigovodstvenim vještačenjem na okolnosti tužbe.

Nadalje, na ročištu održanom 26. srpnja 2016. sud je upozorio tužitelja po punomoćniku sukladno gore cit. odredbi, da bi na okolnosti tužbe bilo potrebno provesti dokaz vještačenjem broda KREMENIK od strane vještaka za brodogradnju i pomorstvo, a na okolnosti vrijednosti broda nakon izvršene rekonstrukcije 2009. odnosno u vrijeme 24. travnja 2012. od kada datira izjava tuženika o povlačenju izjave o ustupu broda, odnosno na okolnosti povećanja vrijednosti broda nakon izvršenih ulaganja, s time da je tužitelj upozoren da se u protivnom, temeljem stanja spisa, neće moći utvrditi vrijednost broda odnosno visina ulaganja odnosno koliko se vrijednost broda povećala zbog izvršenih ulaganja tužitelja, a teret dokaza ovih činjenica je na tužitelju, te je tužitelj upozoren da u slučaju neprovođenja ovih dokaza sud neće moći utvrditi ove činjenice.

Punomoćnik tužitelja je izričito naveo da je u dokaznom postupku dokazao iznos izvršenih ulaganja u navedeni brod bilo iz dostavljenih računa ili svjedočenja svjedoka, te da ne predlaže dokaze sukladno uputi suda, navodeći da nema daljnjih dokaznih prijedloga te da predlaže zaključenje glavne rasprave, i da odustaje od provođenja svih ranije predloženih, a neprovedenih dokaza, pa tako i od provođenja dokaza knjigovodstveno – financijskim vještačenjem trgovačkog društva KREMENIK d.o.o. Zagreb, kao i od provođenja dokaza vještačenjem ribarskog broda KREMENIK od strane vještaka za brodogradnju i pomorstvo.

Ovaj sud je stajališta da je dokazni prijedlog tužitelja za provođenje dokaza vještačenjem ribarskog broda Kremenik po sudskom vještaku za brodogradnju i pomorstvo na okolnost visine ulaganja i izvršene rekonstrukcije te vrijednosti broda nakon toga, koji je naknadno, nakon donošenja I0 odluke koja je donesena 7. rujna 2016. i II0 odluke koja je donesena 26. rujna 2018., i nakon što je Vrhovni sud Republike Hrvatske ukinuo navedene odluke rješenjem od 16. svibnja 2023., predložen u podnesku od 25. listopada 2023., nakon što je tužitelj već prethodno bio odustao od provođenja navedenoga dokaza, iako je bio upozoren, kako je to gore navedeno sukladno odredbi članka 219. ZPP, na posljedice neprovođenja takvog dokaza, dakle, da je takav naknadni dokazni prijedlog nepravovremen, i da predstavlja zlouporabu procesnih ovlaštenja, iz kojih razloga je sud odbio provođenje navedenoga dokaza, a posljedično tome, odbijen je i dokazni prijedlog tuženog za provođenje dokaza financijsko – knjigovodstvenim vještačenjem na okolnosti je li i koje novčane iznose koje tužitelj potražuje u ovome postupku po osnovi ulaganja u rekonstrukciju i prenamjenu navedenog broda on naplatio iz poslovanja TD Kremenik d.o.o., jer je s obzirom na stav ovoga suda o dokaznom prijedlogu tužitelja, suvišno i provođenje dokaza financijsko – knjigovodstvenim vještačenjem, te ponovnim saslušanjem stranaka, radi čega su i ovi dokazni prijedlozi odbijeni kao neosnovani.

Po provedenom dokaznom postupku odlučeno je kao u izreci ove odluke, iz razloga koji će biti pojašnjeni u daljnjem slijedu obrazloženja ove odluke.

8. Nije sporno da su tužitelj i tuženik 16. lipnja 2009. sklopili ugovor o zajedničkom ulaganju vezano za osnivanje trgovačkog društva za obavljanje turističke djelatnosti prijevoza putnika po jadranskoj obali sa organiziranjem razgledavanja i pružanja ugostiteljskih usluga vezanih za predmetna putovanja. Navedeni ugovor prileži na stranicama 5-6 spisa, a istim ugovorom se tuženik, kao vlasnik ribarskog broda KREMENIK obvezao unijeti predmetni brod u temeljni kapital novoosnovane, zajedničke firme stranaka, a tužitelj se obvezao uložiti financijska sredstava u brod u iznosu od 180.000,00 kuna, za rekonstrukciju i preinaku navedenog ribarskog broda u brod za turističke namjene tj. za prijevoz putnika, s time da su se obvezali da budu suvlasnici navedene tvrtke svaki u 50%.

Stranke su se člankom 6. cit. ugovora obvezale da će sve odluke koje proizlaze iz financijskih obveza i transakcija budućeg djelokruga novoosnovane firme, donositi dogovorno i zajednički, te da će (članak 5.) brod KREMENIK biti osnovno sredstvo novoosnovane firme iz planiranog djelokruga rada.

Člankom 7. cit. ugovora, stranke su dogovorile da će, u slučaju međusobnog neslaganja oko funkcioniranja novoosnovane firme, spor pokušati riješiti dogovorno ili da će se novoosnovana firma prodati, a svaka ugovorna strana da će se namiriti iz sredstava dobivenih suglasnom cijenom prodaje.

Iz iskaza svjedoka ČT, oca tuženika, koji je sudjelovao u pregovorima tužitelja i tuženika, te je u ime i za račun tuženika dogovarao s tužiteljem, predmetnu poslovnu suradnju vezano za osnivanje trgovačkog društva KREMENIK d.o.o., te unosa broda tuženika u temeljni kapital društva, proizlazi da je tužitelj ispunio svoje obveze iz ugovora o zajedničkom ulaganju od 16. lipnja 2009. sa stranica 5 i 6 spisa, tj. da je uložio svoja financijska sredstva u rekonstrukciju i preinaku predmetnog ribarskog broda KREMENIK u brod za turističke namjene tj. za prijevoz putnika, s time da iz postupka proizlazi, i to iz iskaza stranaka, te svjedoka ČT, da su tuženik i njegov otac ČT cijelo vrijeme koliko je trajala rekonstrukcija i prenamjena broda, uz radnike angažirane i plaćene od strane tužitelja, izvodili radove na ovoj prenamjeni, angažirajući pri tome svoje prijatelje i susjede, koji su pomagali u izvođenju ovih radova, na prijateljskoj osnovi.

Nije sporno da je navedeno trgovačko društvo KREMENIK d.o.o. Zagreb osnovano, a spisu prileži društveni ugovor od 29. lipnja 2009. (stranice 7-14 spisa), te da su stranke osnivači tog društva, sa poslovnim udjelima u društvu sukladno ulozima u temeljni kapital, svaki u 50%.

Nije sporno da brod KREMENIK, koji je upisan u uložak broj 2R 97 glavne knjige Hrvatskog upisnika ribarskih brodova Lučke kapetanije Rijeka kao vlasništvo tuženika, nije unesen u temeljni kapital gore navedenog trgovačkog društva, premda je to bilo dogovoreno između stranaka.

Tužitelj u ovome postupku, tvrdi da je vršio financijska ulaganja sukladno ranije navedenom ugovoru o zajedničkom ulaganju, te zbog činjenice da tuženik nije ispunio svoje obveze iz ugovora, tj. da nije unio navedeni brod u novoosnovano društvo, već je povukao izjavu o ustupu broda u temeljni kapital društva izjavom od 24. travnja 2012. sa stranice 20 spisa, zbog gore navedenoga, potražuje isplatu ukupnog novčanog iznosa od 77.029,33 EUR, kao protuvrijednost iznosa od 580.377,46 kuna u sada važećoj valuti EUR, s osnova stečenoga bez osnove, tvrdeći da je navedena sredstva uložio temeljem sklopljenog ugovora, kao osnove koja je naknadno otpala.

Iz iskaza tužitelja proizlazi da se za potrebe rekonstrukcije broda i prenamjene broda KREMENIK iz ribarskog u putnički, trebalo uložiti puno više sredstava od ranije navedenih, a pisano dogovorenih, što da se utvrdilo nakon što je brod odvezen u marinu u Nerezine, gdje se obavljala rekonstrukcija broda. Nije sporno da je navedeni brod odvezen u marinu u Nerezine, gdje se obavljala rekonstrukcija, te da se nakon toga, nastavilo s izvođenjem radova na brodu u [adresa], tijekom ljetne sezone 2009.

I svjedok ČT je u svom iskazu na ročištu od 25. studenoga 2014. (stranice 147-149 spisa) potvrdio da je tužitelj platio agregat za brod, po koji je on išao kamionom, navodeći da su po agregat išli u Labin u tvrtku Entrada Šušnjevica, s time da iz priloženih uplatnica proizlazi da je 31. srpnja 2009. od strane trgovačkog društva KREMENIK d.o.o. Zagreb uplaćen navedenoj tvrtki iznos od 44.787,61 kuna, prema ponudi sa stranice 79 spisa i uplatnici sa stranice 78 spisa, na kojoj je navedeno da se plaća ostatak po ponudi, te iznos od 10.000,00 kuna 17. srpnja 2009. (stranica 78 spisa), kao avans po navedenoj ponudi. Nadalje, iz iskaza navedenoga svjedoka proizlazi da je svu opremu koja je uložena u brod i sav materijal koji je uložen u brod platio tužitelj. Isto tako, svjedok je potvrdio da mu je tužitelj dva puta predao iznose od po 5.000,00 kuna i 3.000,00 kuna za troškove nastale uslijed radova na brodu, navodeći da su na brodu cijelo vrijeme prilikom izvođenja radova bili prisutni i on i tuženik, te da su određene radove izvodili i mještani i njihovi prijatelji, što su potvrdili i saslušani svjedoci KT, HT, ŽT, koji su saslušani na ročištu održanom dana 18. veljače 2015. (stranice 159-162 spisa), OT koji je saslušan na ročištu od 12. svibnja 2015. (stranice 165-166 spisa), te TT i UT, koji su saslušani na ročištu od 15. rujna 2015. (stranice 207- 208 spisa).

Tuženik je u svom iskazu na ročištu održanom dana 24. rujna 2014. potvrdio da je u vrijeme renoviranja broda 2009. samo tužitelj ulagao novčana sredstva u brod, a i iz priloženih isprava, tj. uplatnice od 27. kolovoza 2009. sa stranice 70 spisa proizlazi da je tužitelj, za KREMENIK d.o.o. Zagreb, navedenoga dana, a u vrijeme kada je brod tuženika bio na remontu, uplatio na račun [obrt] vl. ĐT, [adresa], iznos od 50.000,00 kuna, po računu br. 21 izdanom po istome 29. srpnja 2009. na kupca – primatelja KREMENIK d.o.o. Zagreb, nadalje, 27. kolovoza 2009. tužitelj je za KREMENIK d.o.o. Zagreb uplatio je i iznos od 6.328,35 kuna (stranica 72 spisa), Ultramarin d.o.o. Crikvenica, za pokus nagibanja broda i preradu knjige trima i stabiliteta za prijevoz 40 putnika, prema računu od 18. kolovoza 2009., izdanog na KREMENIK d.o.o. Zagreb, kao kupca, a u postupku je nesporno da su se sukladno dogovoru stranka, izvršavali radovi prenamjene ribarskog broda u brod za prijevoz putnika. Nadalje, tužitelj je, za KREMENIK d.o.o. Zagreb 14. runa 2009. upatio iznos od 57.567,40 kuna na račun [obrt] vl. ĐT, [adresa], prema računu br. 21 koji je izdan na kupca – primatelja KREMENIK d.o.o. Zagreb i uplatnici sa stranica 74 i 75 spisa, što predstavlja preostali iznos na koji je račun izdan, a izdan je na ukupan iznos od 107.567,40 kuna, za izmjenu m. banje, kalašatiranje podvodno i dr., te iznos od 26.025,50 kuna na račun Oceanus d.o.o. 30. lipnja 2009. prema uplatnici i računu sa stranica 82 i 83 spisa, za 2 splava Zodiac za po 25 osoba, 50 pojaseva za spašavanje te 6 ručnih buktinja. Isto tako, na račun trgovačkog društva Ultramarin d.o.o. Crikvenica 3. kolovoza 2009. tužitelj je uplatio iznos od 16.140,60 kuna za izradu nacrta preuređenja broda, projekta rekonstrukcije i dr., prema računu od 31. srpnja 2009. izdanom na KREMENIK d.o.o. Zagreb i uplatnici sa stranice 77 spisa. Prema priloženim uplatnicama, a iz iskaza tužitelja, proizlazi da je tužitelj uplatio i iznos od 250,00 kuna 14. rujna 2009. (stranica 76 spisa), te iznos od 4.176,00 kuna 21. kolovoza 2009. (stranice 80 i 81 spisa), za potrebe trgovačkog društva KREMENIK d.o.o. Zagreb, u čiji temeljni kapital je brod trebao biti unesen.

Nadalje, tužitelj je na račun MARINA NEREZINE d.o.o. Nerezine, koje je obavljalo remont broda tuženog, uplatio i iznos od 45.000,00 kuna (stranica 84 spisa), i to 29. lipnja 2009. (stranica 85 spisa), koja uplata je i evidentirana u računu MARINA NEREZINE d.o.o. Nerezine od 7. listopada 2009. sa stranice 86 spisa. Nadalje, nije sporno ni da je tužitelj platio troškove osnivanja trgovačkog društva KREMENIK d.o.o. Zagreb, u čiji temeljni kapital je sukladno dogovoru stranka, trebao biti unesen brod u vlasništvu tuženika, i to u iznosu od 2.357,60 kuna, prema računu sa stranice 89 spisa, kao i osnivačke uloge u navedeno trgovačko društvo, za sebe i tuženog u pojedinačnim iznosima od 10.000,00 kuna, ukupno 20.000,00 kuna, a radi se o uplatama od 29. lipnja 2009. (stranice 87 i 88 spisa).

Nesporno je da navedeno trgovačko društvo KREMENIK d.o.o. Zagreb i dalje postoji, tj. da je upisano u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu, s time da iz navoda tužitelja proizlazi da navedeno trgovačko društvo ne posluje.

Iz iskaza tužitelja doista proizlazi da je angažirao razne izvođače za izvođenje i drugih radova na brodu, i platio im za izvođenje tih radova, što su potvrdili u svojim iskazima svjedoci saslušani tijekom postupka, a radi se o svjedocima ĆT i RT, koji su saslušani na ročištu održanom dana 25. studenoga 2014. (stranice 145-147 spisa). Naime, svjedok ĆT je potvrdio navode tužitelja da je za tužitelja na brodu KREMENIK izradio ograde, dvije tende tj. podkonstrukciju tende i platno tende koje se nalazi na cijeloj krmi, nadalje, postolja stolova i klupa, stepeništa, ploče za temelje, te druge dijelove koji se odnose na opremu broda, a od nehrđajućeg su čelika, navodeći da se radi o opsežnim radovima, te da je izradio i montirao tu opremu, za što je naveo da mu je tužitelj dao polog u iznosu od 10.000,00 EUR, navodeći da su radovi izvedeni u vrijednosti od 100.000,00 do 110.000,00 kuna. Iz njegova iskaza nadalje proizlazi da za ove radove nije ispostavio račun tužitelju, i to iz razloga jer da u to vrijeme tužitelj i njegov "kompanjon" ČT nisu imali otvoren žiro račun, i nisu još počeli raditi, a kaže da se sa tužiteljem dogovorilo da kad otvore račun i kada počnu prihodovati, da će mu isplatiti ovaj iznos, navodeći da ni naknadno njegova firma nije ispostavila račun. Iz iskaza svjedoka RT proizlazi da ga je tužitelj angažirao za izvođenje stolarskih radova za izradu kuhinje na brodu, a koju kuhinju su, nakon izmjere i dogovora, montirali on i njegov otac FT. Iz njegova iskaza proizlazi da je dogovor s tužiteljem bio da mu izradi, dostavi i montira kuhinju, za iznos od 16.500,00 kuna, te da je račun ispostavio na ime tužitelja, a koji mu je tužitelj i platio odmah po završetku radova, navodeći da je to bilo u ljeto 2009., s time da niti tužitelj ni svjedok nisu dostavili ovaj račun. Tuženik je u svojoj izjavi od 10. kolovoza 2009. sa stranice 19 spisa potvrdio da je tužitelj izvršio sve svoje ugovorne obveze po ugovoru od 16. lipnja 2009., a vezano za ulaganja u rekonstrukciju i preinaku navedenog ribarskog broda u brod za turističke namjene i prijevoz putnika, te je u izjavi potvrdio da s navedenim danom tužitelj i formalno postaje suvlasnikom predmetnog broda KREMENIK u 50% vrijednosti cjelokupnog novouređenog i opremljenog broda. U izjavi navodi da je predmetni brod spreman da se kao takav unese u temeljni kapital zajedničkog novoosnovan trgovačkog društva KREMENIK d.o.o. Zagreb, te je ovlastio tužitelja, koji je u to vrijeme bio direktor navedenog trgovačkog društva, da provede unos predmetnog broda u temeljni kapital navedenog trgovačkog društva, kako je to bilo ranije dogovoreno. Za istaknuti je da je ovaj sud stajališta da, premda je gore navedeni dokument naslovljen kao izjava, da se sadržajno radi o sporazumu stranaka, jer su potpisnici te izjave ne samo tuženik, već i tužitelj, pa su time stranke postigle dogovor da tužitelj postaje suvlasnikom broda KREMENIK u 50% vrijednosti cjelokupnog novouređenog i opremljenog broda.

Nesporno je da brod KREMENIK nije unesen u temeljni kapital novoosnovanog trgovačkog društva KREMENIK d.o.o. Zagreb, koje je u suvlasništvu stranaka, i to iz razloga jer se zbog privremene mjere zabrane otuđenja i opterećenja broda nije mogao unijeti u temeljni kapital novoosnovanog trgovačkog društva. Navedena zabilježba je upisana u listu C uloška broj [broj ZK uloška] glavne knjige Hrvatskog upisnika pomorskih ribarskih brodova Lučke kapetanije Rijeka, DUB 76/2006, što proizlazi i iz potvrde sa stranice 241 spisa od 10. lipnja 2015., a iz izvatka iz cit. upisnika sa stranica 15-18 spisa proizlazi da je ista upisana tijekom 2006.

Dakle, navedena privremena mjera je zabilježena u gore navedenom upisniku 2006., dakle 3 godine prije poslovne suradnje stranaka. Premda tužitelj tvrdi da mu nije bilo poznato da je upisana navedena zabilježba, upravo suprotno proizlazi iz sadržaja ugovora stranaka, odnosno iz članka 1. navedenog ugovora sa stranica 5-6 spisa, a u kojem se spominju financijska opterećenja i dugovanja vezana za predmetni brod, kao i to da će ih podmiriti tuženik, ne opterećujući navedeni ugovor ni ugovor o osnivanju firme, iz čega proizlazi da je tužitelj imao saznanja o dugovanju zbog kojeg je određena ova privremena mjera, te o zabilježbi te privremene mjere što potvrđuje i svjedok ČT u svom iskazu, kada navodi da je tužitelj bio upoznat o navedenom. I tužitelj je potvrdio da mu je ČT, otac tuženika, koji je pregovarao za tuženog, predočio vlasnički list za brod, pa je neuvjerljiv iskaz tužitelja u dijelu u kojem navodi da o tome nije imao saznanja.

Iz postupka nadalje proizlazi da su stranke naknadno, nakon što su utvrdile da navedeni brod nije moguće unijeti u temeljni kapital novoosnovanog trgovačkog društva KREMENIK d.o.o. Zagreb, dogovorile da se isti ustupi u zakup navedenom trgovačkom društvu, bez naknade, za korištenje u turističke namjene.

Naime, iz izjave tuženika od 24. travnja 2012. proizlazi da je tuženik 28. listopada 2009., dakle 2 i pol mjeseca nakon što je potvrdio da je tužitelj izvršio svoje obveze prema sklopljenom ugovoru od 16. lipnja 2009., a vezano za izvršena ulaganja, te da je isti suvlasnik navedenog broda u 50% vrijednosti cjelokupnog novouređenog broda, ustupio u zakup brod KREMENIK trgovačkom društvu KREMENIK d.o.o. Zagreb, bez naknade, za korištenje u turističke namjene za koje je trgovačko društvo i registrirano.

Iz postupka proizlazi, i to iz iskaza stranaka te svjedoka ČT, da se, nakon izvršene rekonstrukcije, izvršene tijekom ljetne sezone 2009., navedenim brodom tijekom ljetnih sezona 2010. i 2011. vršio prijevoz putnika za turističke svrhe, da je brodom upravljao otac tuženika ČT, kojemu je pomagao i tuženik, a tužitelj da se trebao brinuti o marketingu i popunjenosti broda. Nadalje proizlazi da su novac od prodanih karata tuženik i njegov otac predavali tužitelju, radi polaganja istog na račun novoosnovane firme. Stoga je brod KREMENIK ustupljen za obavljanje turističke djelatnosti prijevoza putnika, sukladno naknadnom dogovoru stranaka.

Nije dakle sporno da je od osnivanja trgovačkog trgovačkog društva KREMENIK d.o.o., a nakon rekonstrukcije i prenamjene broda, brod KREMENIK poslovao u ime i za račun navedenog trgovačkog društva za prijevoz putnika tj. turista, koji su obavljali otac tuženika ČT i tuženik.

Iz pregleda osnovnih sredstava trgovačkog društva KREMENIK d.o.o. Zagreb sa stanjem na dan 1. siječnja 2010. sa stranica 31 i 32 spisa proizlazi da su kao osnovna sredstva navedenog trgovačkog društva prikazana ulaganja na tuđim sredstvima u razdoblju zakupa (najma), i to ulaganja na brod KREMENIK u iznosu od 51.449,24 kuna, za koja amortizacija iznosi 25%, splav Zodiak za 25 osoba u iznosu od 16.060,00 kuna, za koju amortizacija iznosi 10%, te hladnjak Gorenje, ledomat VIVAX, Klima, PP (prva pomoć) za brod C 2, plinski roštilj CALD, te pumpa za vodu PAR – MAX, za koje amortizacija iznosi 100%, ukupne nabavne vrijednosti u iznosu od 8.134,57 kuna, a spisu prileže i kartice ovih osnovnih sredstava (stranice 33-40 spisa).

Iz postupka proizlazi da se poslovna suradnja stranaka nastavila i nakon saznanja da se brod KREMENIK, upisan kao vlasništvo tuženika, ne može unijeti u temeljni kapital novoosnovanog trgovačkog društva stranaka, te da se ista nastavila na način da je brod dan u najam navedenom trgovačkom društvu, bez naknade. Već je ranije navedeno da su se stranke prethodno sporazumjele, što potvrđuje izjava od 10. kolovoza 2009., koja je sadržajno sporazum stranaka, da je navedeni brod, nakon izvršenih ulaganja tužitelja u rekonstrukciju i prenamjenu broda, postao suvlasništvo tužitelja u ½ dijela.

Iz suglasnih navoda stranaka iznesenih tijekom postupka, proizlazi da se zbog upisane zabilježbe privremene mjere zabrane otuđenja i opterećenja broda KREMENIK, ni tužitelj nije mogao upisati kao suvlasnik navedenoga broda u ½ dijela.

Činjenica da navedeni brod nije bilo moguće unijeti u temeljni kapital novoosnovanog trgovačkog društva KREMENIK d.o.o. Zagreb, koje je u suvlasništvu stranaka, nije bila razlog prestanka dogovorene poslovne suradnje stranaka, koja se odnosila na iskorištavanje navedenog broda u turističke svrhe tj. obavljanje prijevoza putnika, jer se ista nastavila tako što je brod dan u besplatan najam navedenom trgovačkom društvu.

Iz iskaza tužitelja proizlazi da je obavljanje djelatnosti prijevoza putnika tj. turista bilo nerentabilno, tj. neisplativo, zbog slabog interesa, odnosno loše popunjenosti, velikih troškova (troškovi za gorivo, lučke pristojbe i sl.), te kratkog trajanja ljetne sezone, a prema tvrdnjama tuženika i svjedoka ČT, upravo se tužitelj trebao brinuti o popunjenosti broda, što sud prihvaća kao istinite navode, jer poklanja vjeru suglasnim iskazima tuženika i svjedoka ČT.

Iz navoda tužitelja u tužbi proizlazi da je 29. lipnja i 30. lipnja 2009. davao pozajmice trgovačkom društvu KREMENIK d.o.o. Zagreb, u ukupnom iznosu od 71.025,00 kuna. Premda tužitelj u podnesku od 15. siječnja 2016. – prijedlogu za određivanje privremene mjere, navodi da u tužbi ne potražuje iznos ovih pozajmica, iz izreke postavljenog tužbenog zahtjeva proizlazi da potražuje i ove iznose. Naime, tužitelj potražuje iznos od 5.972,53 EUR / 45.000,00 kuna od 29. lipnja 2009. (stavka 24. tužbenog zahtjeva) te iznos od 3.454,11 EUR / 26.025,00 kuna od 30. lipnja 2009. (stavka 25. tužbenog zahtjeva), što ukupno iznosi 9.426,64 EUR / 71.025,00 kuna, a vremenski tražbine dospijevaju u vrijeme za koje tužitelj navodi da su izvršene pozajmice.

S obzirom na to da trgovačko društvo KREMENIK d.o.o. Zagreb, koje je u vlasništvu stranaka svake u 50% suvlasničkog dijela još uvijek postoji, osnivački ulozi od po 10.000,00 kuna, ukupno 20.000,00 kuna koje je tužitelj uplatio 29. lipnja 2009., kako to proizlazi iz postupka, što je ranije pojašnjeno, ostali su u tom trgovačkom društvu, koje dakle još uvijek postoji, što je nesporno u postupku, pa je neosnovano potraživanje tužitelja u tom dijelu (stavka 22. tužbenog zahtjeva, iznos od 2.654,46 EUR / 20.000,00 kuna od 29. lipnja 2009.).

Tužitelj nije dokazao svoje tvrdnje da je tuženiku pozajmio iznos od 52.620,00 kuna (naknadno u preciziranom tuženom od 25. listopada 2023. stavka 26. tužbenog zahtjeva, iznos od 7.514,77 EUR / 56.620,00 kuna od 3. kolovoza 2009.), kako to tvrdi u tužbi. Nadalje, tužitelj nije dokazao svoje tvrdnje da je 27. kolovoza 2009. uplatio sudske pristojbe u korist Državnog proračuna RH. S obzirom da ove tvrdnje tužitelja nisu dokazane, a na tužitelju je teret dokaza ovih tvrdnji, to sud iste u smislu odredbe članka 7. u svezi sa člankom 8. ZPP smatra nedokazanim, pa je tužbeni zahtjev u tom dijelu neosnovan.

Iz postupka, i to iz sadržaja sklopljenog ugovora, te izjave tuženika od 10. kolovoza 2009., kao i iz iskaza stranaka, proizlazi da je trgovačko društvo KREMENIK d.o.o. Zagreb osnovano da bi se dogovorena poslovna suradnja stranaka odvijala putem navedenog trgovačkog društva.

Nadalje, iz postupka proizlazi da je do prekida poslovne suradnje stranka došlo zbog lošeg poslovanja od obavljanja turističke djelatnosti prijevoza putnika predmetnim brodom KREMENIK, koja je bila dogovorena između stranaka, pa tako i lošeg poslovanja trgovačkog društva stranaka koje je osnovano upravo iz razloga da se dogovorena poslovna suradnja obavlja putem tog trgovačkog društva.

Naime, iz iskaza tužitelja i tuženog, te svjedoka ČT proizlazi da su obje stranke bile nezadovoljne rezultatima poslovanja navedenog trgovačkog društva, koje je obavljalo prijevoz predmetnim brodom.

Konačno, tuženik je izjavom od 24. travnja 2012. (stranica 20 spisa) povukao svoju izjavu o ustupu broda KREMENIK, što prema stajalištu ovoga suda, predstavlja konačan prekid poslovne suradnje stranaka, i trajno narušenje poslovnih odnosa.

Od ljetne sezone 2012. pa nadalje, brod KREMENIK, koji je upisan kao vlasništvo tuženika, ne posluje putem trgovačkog društva KREMENIK d.o.o. koje je u suvlasništvu stranaka, već kako to proizlazi iz iskaza svjedoka ČT, tuženik je osnovao obrt putem kojega obavlja prijevoz putnika navedenim brodom, te ugostiteljsku djelatnost.

9. Odredbom članka 637. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» br. 35/05., 41/08. i 125/11.; u nastavku: ZOO) propisano je da se ugovorom o ortaštvu uzajamno obvezuju dvije ili više osoba uložiti svoj rad i/ili imovinu radi postizanja zajedničkog cilja (stavak 1.). Stavkom 2. cit. članka je propisano da je ortaštvo zajednica osoba i dobara bez pravne osobnosti.

Nadalje, člankom 638. ZOO propisano je da imovinu ortaštva čine ulozi ortaka (glavnica) te imovina stečena poslovanjem ortaštva. U imovinu ortaštva ulaze i naknade za uništene, oštećene ili oduzete stvari koje pripadaju imovini ortaštva (stavak 2.). Imovina ortaštva zajednička je imovina ortaka (stavak 3.).

Iz svega ranije navedenoga proizlazi da je dogovor stranaka o zajedničkom ulaganju, te osnivanju firme za pružanje turističkih usluga, o ulaganju tužitelja u rekonstrukciju i prenamjenu broda tuženog KREMENIK, te o unošenju tog broda u temeljni kapital navedenog trgovačkog društva, koje je u suvlasništvu stranaka svake u 50% suvlasničkog dijela, po svom sadržaju ugovor o ortakluku.

I nakon što su stranke utvrdile da nije moguće unijeti ovaj brod u temeljni kapital navedenog trgovačkog društva, stranke su nastavile poslovnu suradnju. Stranke su naime, prethodno sporazumom od 10. kolovoza 2009. koji je naslovljen kao izjava tuženika, a na kojoj je potpis tuženika ovjeren kod javnog bilježnika, potvrdile da je brod u suvlasništvu tužitelja u ½ dijela, te je dakle, tuženik potvrdio da je tužitelj, nakon što je izvršio ulaganja u brod, suvlasnik navedenog broda, odnosno da su stranke suvlasnice broda svaka u ½ dijela. Prema suglasnim navodima stranaka, tužitelj se zbog upisane zabilježbe privremene mjere nije mogao upisati kao suvlasnik broda KREMENIK. Nadalje, nakon što su stranke utvrdile da, iz istih razloga, brod KREMENIK nije moguće unijeti u temeljni kapital trgovačkog društva KREMENIK d.o.o. Zagreb, brod je 28. listopada 2009. besplatno dan u najam trgovačkom društvu stranaka, te se djelatnost tijekom 2010. i 2011. obavljala putem tog trgovačkog društva, i to nakon rekonstrukcije broda koja je završena krajem ljetne sezone 2009.

Iako brod KREMENIK, koji je upisan kao vlasništvo tuženika, nije bio unesen u temeljeni kapital trgovačkog društva KREMENIK d.o.o. Zagreb, isti, s obzirom na postignute i realizirane dogovore stranaka, prema stajalištu ovoga suda, predstavlja imovinu ortaštva stranaka. Naime, navedeni brod je bio ulog tuženika u imovinu ortaštva. Tužitelj je pak, u imovinu ortaštva kao svoj ulog unio financijska sredstva koja su uložena u prenamjenu i rekonstrukciju broda, te u osnivanje zajedničke tvrtke KREMENIK d.o.o. Zagreb putem koje su kasnije stranke poslovale kao ortaci. Stranke su naknadno nakon izvršenih ulaganja, prema sporazumu od 10. kolovoza 2009., kojim se vrijednosno izjednačuju izvršena ulaganja tužitelja sa ½ vrijednosti rekonstruiranog i prenamijenjenog broda, dogovorile da brod predstavlja ulog stranaka u zajedničku imovinu ortaštva stranaka, i to svake u ½ dijela.

Imovina ortaka zajedničko je vlasništvo stranka. Odredbom članka 641. ZOO propisano je da stvari i prava koji čine ulog postaju imovinom ortaštva na temelju ugovora o ortaštvu na način propisan za stjecanje pojedinih imovinskih prava (stavak 1.). Kad se ulažu novac i stvari procijenjene u novcu, u dvojbi se smatra da se daju u vlasništvo (stavak 4.).

Odredbom članka 655. ZOO propisano je da ortaštvo, između ostalog, prestaje istupom ortaka, ako ortaštvo čine dva ortaka. U konkretnom slučaju, iz ortaštva je istupio tuženik, izjavom od 24. travnja 2012. Tuženik je istupio iz ortaštva izjavom kojom povlači izjavu o ustupu broda KREMENIK u temeljni kapital trgovačkog društva KREMENIK d.o.o. Zagreb, ali je ostao na snazi sporazum od 10. kolovoza 2009., prema kojem su stranke suvlasnice predmetnoga broda svaka u ½ dijela. Radi se o sporazumu stranaka, a ne o izjavi tuženika, jer su ga prihvatile obje stranke postupka, pa tako i tužitelj, a nije raskinut. Međutim, s obzirom na upisanu zabilježbu privremene mjere, nije bilo moguće da se tužitelj upiše kao suvlasnik broda u ½ dijela, a ova zabilježba, kako to proizlazi iz uvjerenja od 10. linja 2015. je upisana i nadalje.

Stoga je tuženik i nadalje upisan kao jedini vlasnik broda KREMENIK, Rijeka.

Odredbom članka 657. stavak 1. ZOO propisano je da nakon prestanka ortaštva slijedi dioba zajedničke imovine.

Ni jedna od stranka ovog postupka - ortaka ne traži da se izvrši dioba zajedničke imovine ortaštva, već tužitelj u ovome postupku traži isplatu svega uloženog u brod KREMENIK, koji je upisan kao vlasništvo tuženika, kao i u trgovačko društvo KREMENIK d.o.o. Zagreb, koje je osnovano od strane stranaka. Naime, nesporno je da navedeni brod nije bilo moguće unijeti u temeljni kapital trgovačkog društva KREMENIK d.o.o. Zagreb, što su stranke bile prvotno dogovorile, i to zbog upisane zabilježbe privremene mjere zabrane otuđenja i opterećenja broda iz 2006., a iz postupka proizlazi, i to iz navoda stranaka, da se tužitelj iz istih razloga nije mogao upisati kao suvlasnik navedenoga broda u ½ dijela, što je predstavljalo naknadni sporazum stranaka od 10. kolovoza 2009., dakle nakon izvršenih ulaganja tužitelja u brod i u navedeno trgovačko društvo stranaka. Stoga tužitelj tvrdi da je otpala osnova temeljem koje su izvršena njegova ulaganja, te potražuje od tuženika povrat uloženih sredstava, s osnova stjecanja bez pravne osnove, odnosno osnove koja je naknadno otpala.

Pravila o povratu s osnova stjecanja bez osnove, propisana su odredbama članka 1111. – 1116. ZOO.

Odredbom članka 1111. stavak 1. ZOO propisano je da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Odredbom stavka 3. cit. članka propisano je da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili je kasnije otpala. Odredbom članka 1116. je propisano da stjecatelj ima pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova, ali ako je bio nepošten, pripada mu naknada samo za nužne troškove.

Prema stajalištu ovoga suda, s obzirom na to da se poslovanje ortaštva stranaka odvijalo putem trgovačkog društva KREMENIK d.o.o. Zagreb, koje je u suvlasništvu stranaka, koje i dalje postoji, kojemu je tužitelj davao pozajmice, a postoje i osnivački ulozi, nadalje, s obzirom da su novčana sredstva ostvarena poslovanjem broda KREMENIK uplaćivana na račun tog trgovačkog društva, u postupku je bilo potrebno utvrditi koje je iznose koje tužitelj potražuje u ovome postupku, isti eventualno naplatio iz poslovanja navedenog trgovačkog društva, koje je isključivo obavljalo djelatnost prijevoza putnika tj. turista predmetnim brodom.

Iako je nesporno da je rekonstrukcija i prenamjena broda financirana iz sredstava koje je uplaćivao tužitelj, a o čemu tužitelj ima i materijalne dokaze, s obzirom je brod poslovao tijekom sezona 2010. i 2011. putem trgovačkog društva KREMENIK d.o.o. Zagreb, a novac od prodanih karata se uplaćivao na žiro račun navedene firme, bilo je potrebno utvrditi koje od iznosa koje je tužitelj uložio u brod KREMENIK je tužitelj uspio vratiti iz poslovanja broda putem navedenog trgovačkog društva, a što bi se moglo utvrditi samo provođenjem financijsko – knjigovodstvenog vještačenja prihoda i rashoda navedenog trgovačkog društva.

Neživotno je i nelogično da tužitelj ostvari povrat svega uloženog, a kao direktor i zz je vodio poslovanje trgovačkog društva KREMENIK d.o.o. Zagreb putem kojega se koristio brod KREMENIK za obavljanje usluga prijevoza putnika, koji brod je besplatno i dan u najam navedenom trgovačkom društvu, jer je i tužitelj stranka dogovorenog poslovnog odnosa, i snosi rizik uspješnosti poslovanja trgovačkog društva.

Radi navedenoga, bilo je potrebno provesti financijsko – knjigovodstveno vještačenje prihoda i rashoda trgovačkog društva KREMENIK d.o.o. Zagreb kako bi se utvrdilo da li je i koje utužene iznose, za koje tužitelj ima adekvatne dokaze, a radi se o ulaganjima dokazanim računima, uplatnicama, te radovima koje su potvrdili svjedoci koji su saslušani tijekom postupka, jer je trgovačko društvo poslovalo tijekom sezona 2010. i 2011., tužitelj vratio iskorištavajući brod KREMENIK za turističke namjene, naplaćujući prijevoz putnika tj. turista za svoje ime i svoj račun.

S obzirom na to da je tužitelj odustao od provođenja dokaza financijsko – knjigovodstvenim vještačenjem dokumentacije trgovačkog društva KREMENIK d.o.o. Zagreb, u postupku nije bilo moguće utvrditi gore navedene činjenice.

Isto tako se ističe, da bi u postupku, nakon provođenja gore navedenog vještačenja, a koje nije provedeno jer je tužitelj odustao od provođenja istoga, bilo potrebno utvrditi vrijednost broda KREMENIK u vrijeme prekida poslovne suradnje stranaka 24. travnja 2012., jer su stranke bile dogovorile (članak 7. ugovora od 16. lipnja 2009. sa stranica 5-6 spisa) da će firmu tj. navedeno trgovačko društvo prodati, te da će se namiriti od sredstava koja su dobivena suglasnom cijenom prodaje. Dakle, bilo je dogovoreno da se brod KREMENIK unese u temeljni kapital trgovačkog društva stranaka, čiji su suvlasnici svaka stranka u 50%, a u navedenim su udjelima (svaka u ½ dijela) stranke sporazumom od 10. kolovoza 2009., dakle nakon izvršenih ulaganja, dogovorile i suvlasništvo broda, koji se i dalje formalno vodi upisan kao vlasništvo tuženika.

Prema stajalištu ovoga suda, ono što je konačno dogovoreno da bi pripalo tužitelju nakon što je ispunio svoje obveze prema ugovoru sklopljenom sa tuženikom od 16. lipnja 2009., a neovisno o iznosu izvršenih ulaganja, je vrijednost koja odgovara ½ vrijednosti broda, i ništa više od toga, neovisno o iznosu novčanih sredstava koje je stvarno uložio u brod i trgovačko društvo.

Sud je sukladno odredbi članka 219. ZPP upozorio tužitelja da bi u postupku bilo potrebno provesti dokaz vještačenjem vrijednosti broda KREMENIK od strane vještaka za brodogradnju i pomorstvo, a na okolnosti utvrđivanja vrijednosti broda nakon izvršene rekonstrukcije 2009. te u vrijeme 24. travnja 2012. od kada datira izjava tuženika o povlačenju izjave o ustupanju broda, kada je istupom tuženika prestalo ortaštvo stranaka.

Podredno se ističe i to da je bilo potrebno utvrdili i koliko se vrijednost broda povećala nakon izvršenih ulaganja financiranih od strane tužitelja, a završenih tijekom kolovoza 2009., koju činjenicu nije bilo moguće utvrditi jer je tužitelj odustao od provođenja dokaza vještačenjem procjene vrijednosti navedenog broda od strane ovlaštenog vještaka.

Zbog neprovođenja ovih dokaza, nije bilo moguće utvrditi navedene činjenice koje su odlučne u postupku, pa tako nije moguće utvrditi je li i koji iznos tužbenog zahtjeva osnovan. Na tužitelju je teret dokaza ovih činjenica, a upozoren je da u slučaju neprovođenja ovoga dokaza sud neće moći utvrditi ove bitne činjenice. Stav ovoga suda o naknadnom predlaganju vještačenja navedenog broda od strane tužitelja, nakon odustanka od provođenja ovog dokaza, je već ranije iznesen, i navedeno postupanje tužitelja predstavlja zlouporabu procesnih ovlaštenja.

Spisu prileži procjena broda KREMENIK koja je izvršena izvan ovog postupka, prije pokretanja istoga, od strane vještaka Darka Lipovca, dipl. ing. stalnog sudskog vještaka za brodogradnju i pomorstvo, od 18. kolovoza 2009. (stranice 91-121 spisa), koji vještak je, kako to proizlazi iz iskaza svjedoka ČT, te iz navoda iz procjene, angažiran od strane tužitelja. S obzirom na to da se radi o procjeni koja nije izvršena u ovome postupku, niti je izvršena od strane vještaka određenog od strane suda, a tuženik navedenu procjenu ne prihvaća, to sud ne može istu koristiti kao dokaz u ovome postupku. Podredno se ističe i to da pojedine stavke u procjeni vještaka Lipovca, a za koje je tužitelj dostavio u spis račune, ne odgovaraju iznosima navedenim u računima. Tako primjerice, cijena 2 splavi Zodiac za po 25 osoba iznosi 19.593,20 kuna (stranica 83 spisa), a vještak je njihovu vrijednost procijenio na 131.739,95 kuna. Cijena 50 pojaseva za spašavanje iznosi 6.039,00 kuna (stranica 83 spisa), a vještak je njihovu vrijednost procijenio na 12.707,50 kuna. Nadalje, cijena generatora LIVING prema računu sa stranice 79 spisa je 44.97,88 kuna, a vještak je njegovu vrijednost procijenio na 73.188,86 kuna. Na isti način je procijenjena i vrijednost kuhinjskih aparata tj. ledomata, hladnjaka i plinskog kuhala, te klima uređaja, koje vrijednosti ne odgovaraju stvarnim vrijednostima, i sve su redom preuveličane, pa se procjena ovoga vještaka ne prihvaća, jer nije izrađena prema pravilima struke, s obzirom na to da nije sukladna vjerodostojnoj materijalnoj dokumentaciji koja prileži spisu.

Radi svega izloženoga, neosnovane su tvrdnje tužitelja da je već priloženim računima i svjedocima dokazao osnovanost svoga potraživanja, jer je neživotno i nelogično da kroz 2 sezone trgovačko društvo u vlasništvu stranaka koristi bez naknade brod KREMENIK za obavljanje turističke djelatnosti prijevoza putnika, koji prijevoz su stvarno obavljali otac tuženika i tuženik, da tužitelj upravlja tj. raspolaže novčanim sredstvima ostvarenim od poslovanja broda KREMENIK, te da bi nakon raskida poslovne suradnje, tj. oratkluka, imao pravo na naknadu svega uloženog, kao da taj poslovni odnos ni u jednom dijelu nije ostvaren tj. realiziran.

I iz navedenih razloga je tužbeni zahtjev tužitelja opisan u točki I izreke presude kao neosnovan odbijen u cijelosti, jer su odlučne činjenice ostale neutvrđene u postupku, a iako je tužitelj na isto upozoren sukladno odredbi članka 219. ZPP, a na njemu je teret dokaza istih, odustao je od provođenja, prema stajalištu ovoga suda, adekvatnih dokaza.

10. U odnosu na prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere, koji je preciziran u podnesku tužitelja od 17. studenoga 2023., ističe se kako slijedi:

Tužitelj je, kao predlagatelj osiguranja, podnio prijedlog za određivanje privremene mjere, kojeg je precizirao u podnesku od 17. studenoga 2023., u kojem navodi da podnosi prijedlog radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 77.029,33 EUR / 580.377,46 kuna zajedno sa zatraženim zateznim kamatama, određivanjem privremene mjere zabranom tuženom kao protivniku osiguranja da otuđi ili optereti motorni ribarski brod "Kremenik". U prijedlogu tužitelj kao predlagatelj osiguranja navodi da mu tuženi kao protivnik osiguranja duguje iznos od 77.029,33 EUR / 580.377,46 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku kako je to naznačeno u točki I/1. izreke rješenja, te navodi da je radi ostvarenja navedene tražbine tužitelj kao predlagatelj osiguranja pred ovim sudom pokrenuo ovaj parnični postupak. Ističe da mu tuženi kao protivnik osiguranja odbija isplatiti navedeni iznos, a na motornom brodu „KREMENIK“, koji je kao vlasništvo protivnika osiguranja upisan u uložak br. [broj ZK uloška] u upisnik brodova u Lučkoj kapetaniji u Rijeci, s time da je u C teretnom listu upisana privremena mjera radi osiguranja potraživanja prema ČT, ocu protivnika osiguranja, pa stoga da postoji opasnost da će se uvelike otežati naplata tražbine predlagatelja osiguranja time što će protivnik osiguranja svoju imovinu otuđiti ili njome dalje raspolagati. Tužitelj nadalje navodi da s obzirom na to da je u međuvremenu izmijenjen poslovni broj pod kojim se vodi ovaj postupak i činjenicu da je već ranije bila određena mjera rješenjem posl. broj: P-1122/2015 od 22. siječnja 2016., a koja je ukinuta rješenjem posl. broj: Pu P-2048/2019 od 14. siječnja 2019., kao i činjenicu da je uređen tužbeni zahtjev, to predlaže ovome sudu da osiguranja njegove novčane tražbine tužitelja kao predlagatelja osiguranja, a temeljem odredaba čl. 341., čl. 342. i čl. 344. Ovršnog zakona odredi predloženu privremenu mjeru. Predlaže da se izvrši uvid u ovaj spis.

Tuženi se kao protivnik osiguranja protivio izdavanju predložene privremene mjere, navodeći da je u tijeku postupka utvrđeno da stranke nisu imale nikakav ugovor temeljem kojeg je tužitelj ulagao u navedeni brod svoja sredstva radi povećanja imovine tuženog. Ističe da su ulaganja vršena u firmu Kremenik d.o.o. Zagreb, gdje je tužitelj bio suvlasnik u ½ dijela i direktor, te da je upravo on odlučivao o uređenju i opremanju broda. Ističe da je tuženi priznao tužitelju suvlasništvo na polovini broda što da se nije moglo prema tvrdnji tužitelja prenijeti na njega, jer je nad istim bila upisana privremena mjera zabrane otuđenja i opterećenja za potraživanje Porezne uprave. Nadalje navodi da je tuženik svojim očitovanjem nakon toga dao brod na raspolaganje poduzeću Kremenik d.o.o., da su i tuženi i njegov otac trebali biti zaposleni u navedenoj firmi, što da se nije dogodilo, te da su oni više od dvije godine isključivo radili na ovom brodu i ostvarivali prihod. Isti, međutim da nije bio onakav kao što su stranke očekivale, te da je tužitelj koristeći račune koje je imao, tužio tuženika umjesto zajedničku firmu Kremenik d.o.o. za isplatu utrošenih sredstava za jednokratno uređenje broda u vrijeme kada je među strankama već bila osnovana navedena zajednička firma. Tuženi potvrđuje da je nad brodom Kremenik upisana privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine prema ČT, koja je još uvijek na snazi. Navodi da je tuženik bio u mogućnosti podmiriti potraživanje uprave prihoda koje nije veliko, brisati zabilježbu privremene mjere i brod otuđiti ili opteretiti, ali da mu to nije ni na kraj pameti, jer je svjestan da se vodi ovaj postupak, a prodajom ili opterećenjem da bi učinio kazneno djelo. Ni sada da nema namjeru svoj jedini izvor prihoda otuđiti ni opteretiti, već da samo pokušava s obzirom na opću gospodarsku situaciju i lokaciju broda u [adresa], koja nema mnogo turističkog potencijala, djelomično vratiti štetu koju mu je tužitelj kao mnogo starija i iskusnija osoba pričinio neistinitim prikazivanjem da će ga zaposliti jednako kao i njegova oca koji je zapovjednik broda i bez kojeg brod ne može napustiti sidrište, a da je ispalo da je brod koji je dat firmi Kremenik d.o.o., gdje je tužitelj bio direktor dvije godine, radio bez jedne zaposlene osobe. Iz svih navedenih razloga, tuženik se kao protivnik osiguranja protivi izdavanju privremene mjere, jer tužitelj nije dokazao da bi se u slučaju povoljnog završetka ovog postupka po njega, njegova tražbina mogla teško namiriti. Uz navedeno, tuženik ističe da trpi veliku štetu jer nije u mogućnosti svoj brod u slučaju potrebe dati u podzakup i na taj način ostvarivati prihod.

Prijedlog tužitelja za određivanjem privremene mjere nije osnovan. Naime, odredbom članka 344. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22.; u nastavku teksta: OZ) propisano je da se radi osiguranja novčane tražbine može odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim ako učini vjerojatnim i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine, time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati. Dakle, ove pretpostavke za određivanje privremene mjere su kumulativno postavljene.

Ovaj sud je stajališta da nisu ispunjene gore navedene pretpostavke za određivanje privremene mjere.

Naime, tužitelj nije učinio vjerojatnim postojanje svoje novčane tražbine prema tuženiku, koja je predmetom ovog postupka, a što je sve obrazloženo u gore navedenoj presudi, kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja.

Uz navedeno se ističe da tužitelj nije učinio vjerojatnim ni opasnost da bi tuženik svoju imovinu otuđio, prikrio ili na drugi način njome raspolagao.

Slijedom iznijetog, valjalo je odbiti prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere (točka I izreke rješenja).

Primjenom odredbe članka 299. Pomorskog zakonika («Narodne novine» 181/04., 76/07., 146/08., 61/11., 56/13., 26/15., 17/19.) odlučeno je na način razvidan iz točke II izreke ovoga rješenja.

11. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka iz točke II izreke presude temelji se na odredbi članka 154. stavak 1., a u svezi sa odredbom članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; u daljnjem tekstu: ZPP). Tuženik potražuje parnični trošak za radnje punomoćnika – odvjetnika prema troškovniku sa stranice 465 spisa, a sud je sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika («Narodne novine» broj 138/2023.; u nastavku: Tarifa), priznao tuženiku slijedeći parnični trošak: za sastav odgovora na tužbu te obrazloženih podnesaka od 19. veljače 2014. i od 24. studenoga 2014. u pojedinačnim iznosima od 1.162,00 EUR (Tbr. 8/1. 581 bod), što ukupno iznosi 3.486,00 EUR, za sastavljanje odgovora na žalbu protiv presude u iznosu od 1.162,00 EUR (Tbr. 10/6.), te za zastupanje na ročištima od 20. veljače 2014., od 24. rujna 2014., od 25. studenoga 2014., od 18. veljače 2015., od 12. svibnja 2015., od 15. rujna 2015., od 8. prosinca 2015., te od 5. prosinca 2024. u pojedinačnim iznosima od 1.162,00 EUR (Tbr. 9/1.), što za 8 ročišta ukupno iznosi 9.296,00 EUR, a za zastupanje na ročištima od 19. prosinca 2023. i od 21. listopada 2024. u pojedinačnim iznosima od 581,00 EUR (Tbr. 9/2.), što za 2 ročišta ukupno iznosi 1.162,00 EUR. Sveukupno je tuženiku za radnje njegova punomoćnika – odvjetnika priznat trošak u iznosu od 15.106,00 EUR, što uvećano za PDV 25% koji je obračunat u iznosu od 3.776,50 EUR, iznosi 18.882,50 EUR. Tuženiku nije priznat trošak pristupa punomoćnika na ročište od 26. srpnja 2016. jer punomoćnik tuženog nije pristupio na navedeno ročište, te trošak sastava podneska od 5. rujna 2014. jer ne postoji u spisu podnesak tuženika s navedenim datumom sastavljanja, a nije mu priznat ni trošak sudskih pristojbi, jer nije navedeno na što se ovaj zahtjev odnosi, s time da pristojbena obveza za odgovor na tužbu, nije ni nastala, jer nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici (članak 4. točka 2. Zakona o sudskim pristojbama «Narodne novine» broj 26/03., 125/11., 112/12., 157/13. i 110/15.; te članak 4. točka 2. Zakona o sudskim pristojbama «Narodne novine» broj 118/2018. i 51/2023.), a o uspjehu u sporu ovisi i tko je pristojbeni obveznik, pri čemu se dodatno ističe da je tuženi oslobođen plaćanja sudskih pristojbi za pristojbene obveze nastale od 12. prosinca 2013. kako je to određeno rješenjem Ureda državne uprave u Primorsko – goranskoj županiji, Službe za zajedničke poslove od 26. lipnja 2014., koje prileži na stranicama 124-127 spisa. Tuženiku je priznata i zatezna kamata na dosuđeni trošak postupka i to od donošenja ove presude pa do isplate, pozivom na odredbu članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona («Narodne novine» broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24.), dok je visina stope zakonske zatezne kamate, određena primjenom odredbe članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.).

U Crikvenici 8. siječnja 2025.

S u d a c:

Sonja Alač

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude i rješenja stranke imaju pravo žalbe, i to protiv presude u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude, a protiv rješenja u roku od 8 dana od dana primitka prijepisa rješenja. Žalba se podnosi pisanim putem ovom sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud. Žalba protiv rješenja ne odgađa provedbu rješenja.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženoga

- Ministarstvu pomorstva, prometa i infrastrukture, Upravi za sigurnost plovidbe, Lučkoj kapetaniji Rijeka