REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu - Stalna služba u Trogiru

Obala Bana Berislavića 1

21220 Trogir

Poslovni broj: Povrv-441/2022-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu – Stalna služba u Trogiru po sucu ovog suda Mirni Veža kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja FEN d.o.o. [adresa], OIB: 53895553095, zastupan po zz ŽK OIB: [osobni identifikacijski broj], pok. EK, iz [adresa], a ovaj po punomoćniku Idi Bačić odvj. u Splitu, protiv tuženika HK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Antunu Franetoviću odvjetniku u Splitu, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene dana 2. prosinca 2024.u nazočnosti zz tužitelja i pun. tužitelja, te pun. tuženika, koja odluka je objavljena dana 8. siječnja 2025. u izočnosti stranaka,

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Jagode Makelja-Šuljić iz Splita posl. broj Ovrv-48/15 od 14.09.2015. na način da se nalaže tuženoj da u roku od 8 dana isplati tužitelju iznos od 2.511,62 eur-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena , koje na navedeni iznos teku od 19. travnja 2015. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023 do 31.prosinca 2023. pa do isplate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, koja stopa se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. II Nalaže se tuženici da u roku od 15 dana tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 3.611,88 eur-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koja na navedeni iznos teče od presuđenja do isplate, po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, koja stopa se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Na temelju ovršnog prijedloga ovrhovoditelja ovdje tužitelja podnesenog 8.9.2015, protiv ovršenice ovdje tuženice, rješenjem javnog bilježnika Jagode Makelja-Šuljić iz Splita pod posl.br Ovrv-48/15 , 14. rujna 2015 određena je ovrha radi naplate tražbine na temelju vjerodostojne isprave računa Fen d.o.o. u visini od 18.912,50 kuna uvećano za zzk koje na taj iznos teku od dana dospijeća 19.4.2015.g. do isplate po stopi sukladno odredbi čl. 29. ZOO-a.

2. Protiv citiranog rješenja o ovrsi ovršenica sada tuženica, podnijela je prigovor te je Općinski sud u Splitu-Stalna služba u Trogiru rješenjem posl. broj Ovrv-3583/15 od 18. siječnja 2016.g., stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, u tom dijelu ukinuo provedene ovršne radnje te odlučio da će se postupak nastavi kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Prijedlogom za ovrhu, sada tužbi od 8.rujna 2015. , tužitelj navodi kako na temelju vjerodostojne isprave , računa br. 10/001/01 od 15.4.2015.g. za obavljene radove ugradnje bazenske tehnike na objektu u [adresa], tuženica istom duguje iznos od 18.912,50 kuna sa pripadajućim kamatama koje teku od 18.4.2015.g. do isplate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, uvećano za trošak ovršnog postupka sa kamatama od donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate kao i predvidivi trošak ovršnog postupka sa kamatama od pravomoćnosti rješenja o ovrsi do isplate, sve u roku od 8 dana.

4. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi zaprimljenog kod javnog bilježnika 24.11.2015.g., odnosno sada u odgovoru na tužbu, prvenstveno se istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije te se predmetni račun osporio na način da isti nije vjerodostojna isprava jer da je račun za isto potraživanje poslan preporučenom pošiljkom tri mjeseca ranije na ime ĆK koji da je sin ovršenice, te da je isključivo on, glavni i odgovorni naručitelj radova ugradnje bazenske tehnike koji su navedeni u vjerodostojnoj ispravi , te da tužitelj od tužene nikada nije ni usmeno ni pismeno tražio odobrenje za radove za koje tereti tuženicu, već da mu je sve zahtjeve i odobrenja izdavao ĆK, kojem da je 20.7.2014.preporučenom pošiljkom poslana opomena pred tužbu na plaćanje potraživanja u tom iznosu koji sada tužitelj traži od tužene slijedom čega da bi pasivno legitimirana osoba bio ĆK .

4.1. Osim toga, tuženica je osporivši račun navela i da joj je poznato da je njezin sin početkom 2014.vršio rekonstrukciju bazena te da je dogovorio cijenu od 12.000,00 kn uključujući PDV za sve radove i materijal, jer da je imao ograničenu količinu sredstava, a da je tužitelj propustio na vrijeme nabaviti sav potreban odgovarajući materijal te da su izvršeni radovi manjkavi te da je tužitelj koristio neodgovarajuće dijelove (skimer, podna rešetka u masažnom bazenu, PVC cjevovodi, ventili, masažna atrakcija gejzir, podni –zidni usis, elektro radovi, strojarsko povezivanje), koje da je njezin sin kasnije morao mijenjati odnosno popravljati. Nadalje, tužena navodi kako je upravo radi manjkavih i nepotpuno izvršenih radova njezin sin dana 10.5.2014.g. primio goste u objekt bez funkcionalnog bazena,a da tužitelj niti naknadno nije dovršio radove već da je njezin sin bio primoran sam ispraviti greške i dovršiti radove.

4.2. Tužena odgovorom na tužbu navodi i da joj je poznato da je njezin sin pregovarao sa tužiteljem u vezi manjkavo i loše izvedenih radova , nepoštivanja dogovorenih radova i rokova, da je njezin sin u više navrata pokušao dogovoriti za plaćanje realnog troška s tužiteljem, ali da do toga nije došlo, da manjkavi radovi nikada nisu dovršeni te da nastali problemi nisu uklonjeni, osporivši i visinu računa, kao i vrijednost pojedinih stavki navedenih u računu.

4.3. Tužena je nadalje istaknula kako je 5. veljače 2015. tužitelj preporučenom pošiljkom prvi put na ime tuženika poslao molbu da se kao zainteresirana stranka uključi u plaćanje , što da tužena nije imala namjeru jer su svi radovi dogovarani isključivo sa njezinim sinom, a time i njegovo plaćanje pa je predložila sudu tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan, odnosno prihvatiti istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije.

5. Očitujući se na navode tuženika iz odgovora na tužbu, tužitelj je na ročištu od 9. lipnja 2016.istakao kako prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovan iz razloga što su dogovoreni, a u odgovoru na tužbu osporeni radovi koji su navedeni i opisani u troškovniku tužitelja, te osporio navode tuženika da radovi nisu izvedeni kvalitetno.

6. U podnesku od 20. lipnja 2016.g. tužitelj je dostavio konačni obračun za potrebe betonskog obiteljskog hidromasažnog bazena na Čiovu od 6.lipnja 2014.s opisom izvedenih naknadnih radova te rekapitulacijom na dan 6.lipnja 2014., kao i dopis od 5.veljače.2015 kojim se poziva tuženica na plaćanje te dodatno istaknuo kako je sin tužene ĆK naručio radove u ime i za račun tužene, svoje majke, kao vlasnice nekretnine na kojoj da se nalazi bazen na kojem je tužitelj izvršio radove i ugradio opremu prema priloženom konačnom obračunu izvedenih radova. Nadalje, navodi kako je tužena kao naručitelj, gospodar posla i vlasnica nekretnine dužna tužitelju isplatiti troškove izvedenih radova i ugrađene opreme, te navodi kako je iz odgovora na tužbu tužene razvidno da je ista bila upoznata i suglasna sa ovim poslom. Tužitelj je istaknuo da je osnovnu opremu za potrebe filtracije i dodatnu opremu koju je nabavio i ugradio kako je to navedeno u troškovniku , kao i da je sve radove izveo kvalitetno i stručno kao što je to na isti način izveo i opisane naknadne radove,a da je u troškovniku posebno navedeno koji radovi troškovnikom nisu bili predviđeni, što da bi značilo da te radove tužitelj nije izvodio. Isto tako, tužitelj je naveo kako nije točno da je sin tužene prigovarao tužitelju zbog navodno loše izvedenih radova i pozivao ga da otkloni nedostatke , već da je točno da su se tužena i njezin sin uporno oglušivali na pozive tužitelja da se podmiri sporni račun, da se plate izvršeni radovi i ugrađena oprema , zbog čega da je isti podnio prijedlog za ovrhu, sada tužbu.

7. Prvostupanjski sud proveo je postupak, izveo predložene dokaze pregledom računa br. 10/001/01 priložen na str. 4 spisa, otvorenih stavaka na str. 5 spisa, prigovora protiv rješenja o ovrsi, sada odgovora na tužbu, pregledom konačnog obračuna izvedenih radova sastavljen 6.6. 2014.g., odnosno troškovnika priložen uz podnesak tužitelja od 20.6. 2016.g., dopisa tužitelja upućen tuženoj na str. 27 spisa s potvrdom o primitku pošiljke u preslici, saslušanjem zz tužitelja MK ŽK pok. EK, i tužene kao stranaka, saslušanjem svjedoka MK pok. AK, AK sina Ž, ĆK sina E, očevidom na licu mjesta od 12.prosinca 2017.g., pregledom nalaza i mišljenja vjšetaka Mirka Jelčića od 5.1. 2018.g., fotografija lica mjesta priložene uz vještvo, podneska vještaka Mirka Jelčića od 22.3. 2019. kojim se očituje na primjedbe tužitelja iz podneska koji je predan na ročištu 4. ožujka 2019.g., saslušanjem vještaka Mirka Jelčića pok. H , te pregledom ostale dokumentacije priložene spisu te potom donio odluku kojom je na ročištu za objavu održao na snazi platni nalog, ali putem, e oglasne ploče, strankama uručio otpravak presude kojim je izrekom ukinut platni nalog, pa je po žalbi stranaka, rješenjem drugostupanjskog suda, Županijskog suda u Zagrebu posl.br.: Gž-4106/2019 od 3. lipnja 2022. zbog bitne povrede odredbi postupka, odluka ukinuta i spis vraćen na ponovno suđenje .

8. Na temelju članka 377. stavka 1. Zakon o parničnom postupku ("Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08 , 123/08 , 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, 70/19- nastavno ZPP-a postupak je vraćen je u fazi glavne rasprave pa je sud uvažavajući prigovore na nalaz i mišljenje sudskog vještaka od strane tuženika, po prijedlogu istog, u nastavku postupka, odredio vještačenje po novom vještaku, te nakon što je po vještak izradio nalaz i mišljenje, potom pisanu dopunu (ovo po prigovorima tuženika) i dao usmeno obrazloženje na ročištu za glavnu raspravu, nakon čega su se stranke izjasnile da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, zaključio glavnu raspravu .

9. Na temelju članka 8. ZPP-a nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog postupka, sud je odlučio kao u izreci .

10. Pri tom je za kazati kako je odredbom članka 2. ZPP-a određeno da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji je stavljen u postupku. Člankom 7. ZPP-a određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a člankom 219. istog Zakona , da je svaka stranka u parnici dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika

11. Člankom 221. ZPP-a određeno je da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može neku činjenicu sa sigurnošću utvrditi, o postojanju činjenica zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

12. Analizom izvedenih dokaza u smislu naprijed navedenih odredbi zakona kao i rezultata cjelokupnog raspravljanja ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev osnovan na način da je tuženik dužan tužitelju isplatiti iznos od 2.511,62 eur-a uvećan za zakonske zatezne kamate način kako je to određeno izrekom.

13. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao izvođača radova na isplatu iznosa na ime naknade odrađenog posla na objektu u [adresa], u vlasništvu tužene.

14. Prvenstveno je za kazati kako je odredbom čl. 620. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (" Narodne novine" 35/05, 41/08 i 125/11 i 78/15, dalje u tekstu: ZOO ) koji se primjenjuje s obzirom na vrijeme izvođenja radova propisano da je ugovor o građenju definiran je kao ugovor kojim se jedna ugovorna strana - izvođač, obvezuje prema određenom projektu izgraditi u ugovorenom roku određenu građevinu na određenom zemljištu, ili na takvom zemljištu, odnosno na postojećoj građevini izvesti kakve druge građevinske radove, a druga se strana - naručitelj, obvezuje isplatiti mu za to određenu cijenu.

15. Ugovor o građenju se može zaključiti i za druge građevinske radove koji obuhvaćaju razne adaptacije, nadogradnju, sanaciju, preinake , ugradnju uređaja, pa tako i bazena.

16. Svakako, radi se o dvostrano obvezujućem ugovoru, naplatnom , konsenzualnom i kauzalnom ugovoru te formalnom ugovoru koji mora biti zaključen u pisanoj formi.

17. Valja istaknuti da je prije sklapanja ugovora o građenju potrebno obaviti tzv. Prethodne radove, izgraditi potrebne projekte i drugu tehničku dokumentaciju, a bitan element ugovora je cijena radova, u dužnost izvođača je da naručitelju omogući stalan nadzor nad radovima i kontrolu količine i kvalitete upotrijebljenog materijala, naručitelj je dužan obavijestiti izvođača u roku od 6 mjeseci otkad je ustanovio nedostatak , inače gubi pravo da se na njega pozove, a u daljnjem roku od godine dana može podnijeti tužbu radi otklanjanja nedostataka i naknadu štete ili ako je objekt neupotrebljivim, raskid ugovora i naknadu štete

18. Kako je između stranaka u konkretnom slučaju neprijeporno kako nije zaključen ugovor o građenju u pisanom obliku, a predmet spora je potraživanje naknade na ime stvarno izvedenih radova nema mjesta primjeni čl. 620. ZOO-a, već poslovni odnos stranaka valja razmatrati primjenom odredbi zakona kojima se definira ugovor o djelu

19. Člankom 590. ZOO-a određeno je da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao kao što je to izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakvog fizičkog ili umnog rada i sl. a naručitelj mu se obvezuje za isto isplatiti naknadu.

20. Ugovor o djelu sukladno članku 590. ZOO-a neformalan je pravni posao te za njegov nastanak i valjanost nije potreban poseban(pisani)oblik, Kako je nesporno da stranke ugovor nisu sklopile u pisanom već u usmenom obliku, njegov sadržaj u pogledu ugovorenog posla, sud je utvrđivao na temelju dokumentacije priložene u spis predmeta te iskaza stranaka i svjedoka.

21. Između stranaka nije sporno da je tužitelj na nekretnini u vlasništvu tuženice izvršio određene radove na ugradnji bazena i hidromasaže . Sporno je, je li sin tuženice djelovao u njezino ime i za njezin računa kod naručivanja i ugovaranja radova, pripada li trošak iz računa tužitelju na ime izvršenih radova te jesu li radovi tako izvedeni da bi imali nedostatke .

22. Između stranaka u postupku neprijeporno je da između stranaka nije zaključen ugovor o građenju u pisanom obliku. Nesporno je da tužena nije tužitelju platila ništa za izvedene radove a nesporno je da je tužitelj izveo određene radove na izgradnji bazena 2013. za koje je nesporno plaćen, da su tužena i njezin sin bili za izvedeno zadovoljni te da su tužitelja angažirali i za gradnju jacuzzija uz osnovni bazen / masažna kada/, a nije sporno ni to da tužitelju za te radove nisu platiti određenu cijenu. Nesporno je i da se tužitelj prije podnošenja tužbe pisanim putem obratio tuženoj s pozivom na plaćanje naknade na ime izvedenih radova kako to proizlazi iz dopisa od 05. veljače 2015. i potvrde o primitka preporučene pošiljke (strana 27 spisa)

23. Između stranaka, prijeporno je tko je naručitelj radova, je li sin tužene u ime i za račun tužene kao naručitelja ugovorio posao s tužiteljem, jesu li radovi izvedeni i ako jesu, odgovaraju li vrijednosti iskazano konačnim obračunom i računom.

24. Nadalje, između stranaka prijeporno je li tužitelj izveo sve ugovorene radove kao i naknadne radove , koji su pobliže navedeni u Troškovniku , Konačnom obračunu izvedenih radova sastavljen dana 6.lipnja 2014.g. od strane tužitelja kao izvođača radova-jednostrano, te je li tužena obvezna isplatiti tužitelju zatraženi iznos prema računu od 15. travnja 2015. za izvedene radove, kako je to prigovoreno jer da ne postoji obveza tužene platiti tužitelju zbog nezadovoljstva s izvedenim radovima i sa kvalitetom izvedenih radova te kašnjenja u izvođenju radova.

25. Prvotno je za kazati da, iako tuženica spori pasivnu legitimaciju ovaj sud je stava kako je takav prigovor neosnovan.

26. Radi utvrđenja tko su ugovorne stranke, pa time i razjašnjenje tko je naručitelj a tko izvođač u nedostatku ugovora u pisanom obliku u cilju definiranja sadržaja ugovorenog posla sud je navedeno utvrđivao na temelju priložene dokumentacije ali izvedenih personalnih dokaza.

27. Stoga u odnosu na navode tuženice da predmetni ugovor nije sklopila te da tužitelju ne duguje nikakav iznos, sud je na temelju iskaza saslušanih stranaka ali i svjedoka, otklonio dvojbu o naručitelju radova.

28. Iz iskaza saslušanog zakonskog zastupnika tužitelja ŽK , vlasnika pravne osobe Fen d.o.o. Split, koja se bavi strojarskim instalacijama, a između ostalog i izgradnjom bazena i instaliranja bazenske tehnike, proizlazi da mu se početkom 2014.. obratio ĆK koji da je kazao kako on i njegova obitelj grade hidro-masažnu kadu s bazenom te zatražio dostavu ponude za te radove, a kojem da je u veljači 2014. dostavio ponudu putem e-maila, kako je ideja ĆK bila da će njegova obitelj napraviti betonske radove keramičarske i vodo- instalacijske, radove, radove u strojarnici, elektro radove, a da će tužitelj napraviti radove bazenske tehnike, a da će tužitelj izvesti ono što će on naručiti a što je navedeno u ponudi, da ga je nakon par dana obavijestio da su se on i obitelj dogovorili koje radove iz te ponude naručuju , da je tužitelj u proljeće 2014 .g. počeo sa obavljanjem radova bazenske tehnike, navodeći kako se ti radovi mogu obavljati tek kada su građevinski radovi došli u određenu fazu, da su obavljali zajednički paralelni posao i kada bi naručitelj obavijestio da su obavili određene građevinske radove onda bi radnici tužitelja došli i napravili određenu fazu radova, nadalje, naveo je kako je bazen u cijelosti završen u 5 ili 6 mjesecu 2014 .g. te da unatoč usmenim i pismenim pozivima , tuženik do današnjeg dana nije platio niti jedne kune za izvedene radove, da je tuženiku ispostavljen jedan račun na utuženi iznos od oko 18.000,00 kn i taj iznos nikada nije plaćen, napominje da su 15 dana nakon izvedenih radova tuženiku dostavili konačni obračun na ponudbenom troškovniku na koji se tuženik nikada nije očitovao, u kojem obračunu da su precizirani svi radovi koji su izvedeni. Prema kazivanju zz tužitelja, razlog tomu što između stranaka nije zaključen pisani ugovor o izvođenju navedenih radova, nalazi u praksi kada se radi o malim radovima, s tim da je bio dogovor da će tuženik platiti radove po završetku svih radova , da je upravo ĆK rekao da će platiti radove u svibnju 2014 .g., kada očekuje da će dobiti novac od gostiju koji će boraviti u kući tijekom tog mjeseca. ZZ tužitelja istaknuo je da je naručitelj sam izvodio građevinske radove, da su radovi kasnili, tako da je bazen došao u funkciju u srpnju 2014.g., da su odmah po završetku radova ispostavili obračun u kojem su navedeni radovi koji su obavljeni i iznos koji je potrebno uplatiti iznos i količina izvedenih radova. Istaknuo je da kada su naručeni radovi bili završeni , da su tuženici donijeli filtere i grijače koja je jeftinija od profesionalne opreme i manje kvalitetna, i zatražili da to stave u funkciju a u ponudi taj posao nije bio ponuđen jer su oni tako od početka tražili, da će tuženik odnosno naručitelj opremiti strojarnicu i nabaviti opremu i obaviti elektro-radove Ističe kako su u konačnom obračunu kao naknadni rad navedeni radovi u strojarnici i rad elektroinstalacija na pokretanju hidro-masaže, i taj njegov trošak je također predmet tužbenog zahtjeva i konačnog obračuna. Isti je kazao i kako tužena nikada nije reagirala niti se očitovala na pisane zahtjeve tužitelja i telefonske urgencije niti su se očitovali na konačni obračun, tako da su bili prisiljeni tužiti, jer tužena koristi bazen treću sezonu od izvedenih radova. Naglasio je kako je posao dogovarao s sinom od tužene koji je jasno kazao da je to obiteljski posao koji se obavlja radi iznajmljivanja gostima i povećavanje cijene za iznajmljivanje, rekao je da će to njegova obitelj financirati izvođenje radova, da je tužena vlasnik predmetne nekretnine i da je ona iznajmljivala predmetnu kuću, te da je tužena bila prisutna kada su se izvodili radovi , da ona nije ulazila u tehnički dio radova. Istaknuo je kako je ponuda bila iz veljače 2014 i na toj ponudi da je zz tužitelja napisao što je izvedeno od radova, dana 6.6.2014.g. dopisao naknadne radove koji su navedeni pod točkom B, navodeći da troškovi ukupno iznose 18.912,50 kn, da je u konačnom obračunu izvedenih radova od 6. 6. 2014 g. kao i u ponudi iz veljače 2014 navedeno da filtersko postrojenje nabavlja i stavlja u pogon investitor, tako je na kraju ponude iz veljači 2014 godine navedeno da ovim troškovnikom nisu predviđeni radovi i to elektroradovi u strojarnici i strojarsko povezivanje opreme u strojarnici i zato su se pojavili naknadni radovi. Istakao je kako ih je 2013 g. ĆK zamolio da mu postave jednu cijev za bazen i nešto zalijepe , da su za te radove plaćeni. Račun je poslan na JK, onda je taj račun storniran i ispostavljen je novi račun na gospođu HK kao vlasnicu objekta, da je opomenu slao tuženoj i njezinom sinu a telefonske razgovore je obavljao s JK, a on je rekao da on to neće platiti jer da ga je tužitelj prevario. Prema kazivanju zz tužitelja, isti je na zahtjev sina tužene ugradio vremensku sklopku u strojarnicu, što je evidentirano u konačnom obračunu kao stavka A, da je u konačnom obračunu navedena dobava i ugradnja skimera dimenzija 387x145 mm po cijeni od 1.700,00 kn, pošto je hidro- masažna kada bila šestrokutnog oblika ovaj veliki skimer nije mogao stajati i ugrađen je manji skimer i zato je u obračunu formirana niža cijena od 1.400,00 kn. Nadalje, naveo je da su ugradili podnu rešetku na podu bazena, s time da je moguće da se podna ugradi u zid umjesto u pod a ne sjeća se jesu li u konkretnom slučaju postavili tu rešetku u podu ili zidu, da je to navedeno u stavci 4 troškovnika gdje je navedeno i da su napravili i izvršili povezivanje pvc cijevi. Naglasio je kako je sve što je navedeno u konačnom obračunu troškovniku izvedeno od strane tužitelja, da ĆK nikada nije spominjao iznos koji je on bio spreman platiti za izvedene radove tako da nije spominjao iznos od 12.000,00 kn.

29. Tužena HK saslušana u svojstvu stranke navela je kako je točno da je gospodin PK radio kod njih bazen 2013 i točno je to da je on za izvedene radove i izgradnje bazena u cijelosti isplaćen, da ga je isplatio njezin sin koji da je pozajmio novac od njezine sestre. Navodi kako je sporna hidro-masažna kada Whirlpool , da su angažirali ŽK odnosno njegovu firmu za izvođenja radova na hidro-masažnoj kadi, da su poslove oko izgradnje bazena i masažne kade prepustili sinu DK, zbog situacije u obitelji bolesti supruga, da joj je po pričanju sina poznato da je gospodin ŽK poslao ponudu za masažnu kadu od 12.000,00 kn da je sin rekao da je to previsok iznos na što je zz tužitelja rekao da će iznos korigirati, da je po primitku računa njezin sin išao kod gospodina ŽK kako bi se dogovorili oko radova koji su izvedeni, međutim da gospodin ŽK nije pristao na smanjenje iznosa. Istakla detalje koji se tiču radova koji su dogovarani i vršeni od tužitelja pa je iskazala i o ponudi koju je tužitelj dao, a na iznos od 12.000,00 kn, kao i da je masažnu kadu je tužitelj napravio, ali da ista nije puštena u funkciju, iako je krajnji rok za isto bio datum do 27.5.2014 jer da je tužitelj znao da stižu gosti pa da je dva dana prije gostiju, radnike zvala, ali da su joj rekli da neće doći, kao i da su oni (misleći na sina i nju odnosno ) radove keramičarske završili do 25.5.2014.i da su čekali da tužitelj završi svoje. Istaknula je da se sporni bazen nalazi ispred obiteljske kuće čiji je ona vlasnik i da je bazen sastavni dio te obiteljske kuće, iznajmljivanje ide preko agencije Nova Sol Split, na njezin račun . Ističe kako su se ona i sin DK dogovorili o izgradnji bazena i hidro-masažne kade , da je ona bila upoznata s svim radovima s izgradnjom bazena i hidro-masažne kade s tim da je pregovore sa tužiteljem obavljao njezin sin. Istakla je da nisu izvedeni svi radovi kako je bilo ugovoreno a koji su to radovi da ne zna i da to treba pitati njezina sina, ako i da ne zna je li postoje radovi koje je tužitelj nesporno izveo i koje bi trebalo njemu platiti, da sin nije spominjao nikakvu svotu koja je nesporna i koju bi bio spreman platiti tužitelju, da je sin investirao u gradnju hidro-masažne kade Virpool, prihode od toga bazene.

30. Navedeno izjašnjenje prema mišljenju suda otklanja prigovor pasivne legitimacije. Takvom zaključku prethodi činjenica za koju saznaje od same tuženice, prema njezinim riječima, da ona ima ugovor sa agencijom za iznajmljivanje, da sve ide na njen račun, preko nje, kao i da je sama molila radnike da dođu dovršiti bazen, a čija je namjena upravo u funkciji turističkog najma i povećanja udobnosti, ali i cijene najma turistima. Dovođenjem tog iskaza u svezi s iskazom tužitelja, razvidno je kako je usmenim ugovor u ime i za račun tužene ugovorio s tužiteljem njezin sin, temeljem kojeg se tužitelj kao izvođač radova obvezao izvesti određene radove na postojećoj građevini u vlasništvu tužene, a tužena kao investitor u dogovoru sa svojim sinom JK koji je obavljao sve pregovore sa tužiteljem i dogovarao posao odnosno izvođenje radova kao i cijenu te prihvatio ponudu tužitelja, obvezao za izvedene ugovorene radove prema ponudi isplatiti tužitelju određenu cijenu po završetku radova. Naime, iz iskaza same tuženice proizlazi kako je vlasnica nekretnine ovlaštena je iznajmljivačica i osoba koja s agencijom sklapa poslove turističkog najma, no prema vlastitim riječima prepustila je izgradnju bazena sinu. ovo zbog zdravstvenih tegoba da je sinu prepustila poslove izgradnje bazena i masažne kade, a čija izgradnja i dovođenje u funkciju namijenjena je povećanju vrijednosti najma obiteljske kuće turistima što je iskazom potvrdio i svjedok DK, sin tuženice. Tuženica, vlasnica nekretnine ovlaštena je iznajmljivačica i osoba koja s agencijom sklapa poslove turističkog najma, a u ponudi najma je i jacuzzi masažni bazen, čijom izgradnjom i dovođenjem u funkciju, je prema vlastitim riječima, prepustila sinu ovo zbog zdravstvenih tegoba, a što je iskazom potvrdio svjedok ĆK, sin tužene. Uostalom, tužitelj je angažiran kao izvođač i troškovnik je sastavio na način da je naslovljen na obitelj ĆK stoga iako je tužena pokušala osporiti svoj značaj u poslovnom odnosu s tužiteljem, a iskazom opisujući etape ugovaranja odnosno realizaciju poslovnog odnosa, te iskazivanjem nezadovoljstva zbog kašnjenja s radovima zbog čega je požurivala radnike, prigovor pogrešne pasivne legitimacije je neosnovan, a paušalno postavljen u cilju nastojanja otklanjanja obveze na plaćanje računa.

31. Svjedok, sin tužene, ĆK naveo je kako je prustupio tužitelju kao investitor te angažirao ŽK za izradu bazena u [adresa] krajem 2012. koji radovi da su se izvodili početkom 2013., da je s njim dogovarao način izrade bazena, da su se dogovorili da će on nabaviti pumpu, a tužitelj da će odraditi planiranje i ugradnju bazenske tehnike i ostalih dijelova za filtraciju bazena, da mu je gospodin ŽK usmeno dao ponudu za izradu glavnog bazena na iznos od 7.000,00 kn do 9.000,00 kn , koju ponudu da je prihvatio.Navodi da su radnici tužitejja pumpe napunili preko označenog i tako onemogućili filtraciju bazena tako da je prvu godinu imao problema s filtracijom, zbog da je imao probleme s gostima i agencijom za iznajmljivanje, da bi povremeno pumpa presušivala i potpuno zaustavila filtraciju dok se ponovno ručno filtracija ne pokretne, da je zbog te greške 2013.g. išao u rekonstrukciju bazena. Osim toga bitna greška da je bila kod dovodnih cijevi u bazenu jer da su stavljene jedna iza druge, i zbog toga da se jedan dio bazena nije ispravao dovoljno koliko i drugi dio bazena, zbog svega toga da su pristupili rekonstrukciji bazena i kupovini još jednoj pumpi jer da je problem u slaboj pumpi kako je gospodin ŽK rekao, da su on i ŽK su se 2014. dogovorili da idu u rekonstruciju tog kanala za prikupljanje vode, i ispravak grešaka koji su bile u planiranju bazena, da je on naslikao skice za proširenje kanala i za izradu jakucija, gospodin ŽK da je to pregledao i i isto odobrio, da će on nabaviti i opremiti sve što je potrebno da bi bazen funcionirao sve i pustiti u pogon bazen i jacuzzi koji su sada jedna cjelina. Iskazao je i da 2013. nisu stavljeni nepovratni ventili koji se inače stavljaju prije pumpi u bazen, i koji da su obvezani i sastavni dio svakog bazenskog postrojenja, a 2014. da su se dogovorili da to treba ispraviti, i trebali su ugraditi te nepovratne ventile ispred obje pumpe glavnog bazena, da je dodana još jedna pumpa da se pojača pritisak na filtraciji, a pritisak vode da je bio slab kada je postojala jedna pumpa jer su oni tu pumpu prepunili i onemogućili filtraciju, zbog čega da je on kupio novu pumpu, međutim 2014. tu grešku nisu ispravili jer nisu dodali te nepovratne ventile. Naveo je krivo ugrađena cijev na pumpu , da je jer je lijepljenja direktno na navoj na pumpi, usljed čega da je ta pumpa koja je bila pod jamstvom izgorila pa da istu nije niti reklamirao jer da je na njoj zaljepljena cijev koja tu ne pripada. Naveo je da su labavo spojeni spojevi u strojarnici, zbog čega da je imao poplavu u strojarnici prilikom puštanja u pogon, iako da je tužitelj obećao da će on pustiti bazen u pogon, da to nije učinio zbog odlaska na važnu betonažu u Dubrovnik. Naveo je i kako je on bazen pustio u pogon dan prije dolaska gostiju, misleći da postoje uvijeti za puštanje u pogon, a gospodin ŽK rekao da je bazen spreman s tim da jedino nedostaje paljenje jacuzzija, da je kada je pustio u pogon, nastala poplava u strojarnici, a da nije imao nepovratne ventile da zaustavi poplavu, pa da je ispustio tu vodu iz bazena, da je isti dan u Trogiru kupio dijelove koji su nedostajali i to nepovratne ventile pomoću kojih je uspio to spojiti da funkcionira. Naveo je kako je tužitelju i tijekom izvođenja radova i nakon radova prigovarao na neodgovarajuće dijelove koje je donio zadnji tren, tek kada je počeo puniti bazen, da je vidio da nema nepovratnih ventila jer je primjetio da nema gdje zatvoriti vodu. Naveo je da je nakon detaljnog usmenog dogovora u pisanom obliku dobio pisanu ponudu, troškovnik koji mu je tužitelj poslao na e-mail i taj troškovnik nije odgovorao u potpunosti onom što su se dogovorili, da mu je gospodin ŽK rekao da je to standardna ponuda, da više da služi njemu za posjetnik što smo dogovarali a da će oni na licu mjesta kako budu radili i ugrađivali to obračunati, te da će ti radovi iznositi do 10.000,00 kn, kako su se dogovarali. Naveo je da je prema dogovoru obaveza ŽK bila dobava i ugradnja skimera od ABS materijala s filtarskom košaricom, usisnog otovra kako piše u troškovniku, te da je radove tužitelj izveo, ali ne po dogovoru, da jest stavio skimer, ali ne onako kako je dogovoreno već drugih većih dimenzija, zbog čega da je napuknuo zid. Nadalje , naveo je da obaveza tužitelja bila postavljenje blazice na boku bazena i ti radovi da su izvedeni, da je obveza tužitelja bila podna rešetka na podu bazena opremljena s sigurnosnom rešetkom, a na pod je stavljena zidna rešetka neodogovarajućih dimenzija zbog čega da ne može usisavati podna nečistoča, da je obveza gospodina ŽK bila i postavljanje PVC cjevovoda od krutih cijevi kako je navedno pod točkom 4 troškovnika i te radove da je tužitelj obavio kako je navedeno u troškovniku. Nadalje, naveo je da je tužitelj izveo elektro radove u strojarnici i napajanje reflektora skupa s isporukom kablova zaštitnih cijevi i pribora, osim što nije bilo reflektora, koji elektroradovi da su napravljeni dva tjedna nakon dolaska gostiju. Osim toga, naveo je da je tuženik po dogovoru trebao nabaviti pumpu s filterom što je i nabavio, a sve ostalo vezano za filtersko postojenje je trebao nabaviti tužitelj i ugraditi i opremiti. Nadalje obaveza tužitelja da je bila dobava i ugradnja opreme za formiranje masažne atrakcije - gejzira, pod točkom 7 troškovnika, navodeći da je on to i napravio, uz propuste jer da nisu nabavljeni nepovratni ventili zrakovoda, i da nikad nije ugrađena automatika te da se ne može sigurno koristiti. Naveo je kako je obaveza tuženika bila nabava grijača za grijanje bazenske vode, a tužitelj da je ugradio taj grijač stavke 7 i 9 troškovnika koji da su jedna te ista stvar, da je on nabavio pumpu za bazen do 30 kubika koja odgovara potrebama bazena koji je 28 kubika, i takva cijev se mogla spojiti, da je nabavio grijač i filter pumpu za jacuzzi, koji da su međusobno spojeni tvorničkim spojevima, a od filter pumpe dalje je spajano s tužiteljevim cijevima.Naveo je da je tužitelj trebao obaviti elektroradove u strojarnici i on je jedini kao stručnjak angažiran za izradu bazena, navodeći kako on nije prihvatio punudu tj. Troškovnik, budući da je navedeno da tim troškovnikom nisu predviđeni elektroradovi u strojarnici, a obveza tužitelja da je bilo izvođenje tih svih ostalih radova. Svjedok je iskazao i kako je dogovor s tužiteljem bio da ću mu za radove za rekonstruciji bazena i izgradnju jacuzzija isplatiti po dolasku prvih gostiju te 2014 .g., međutim to da nije učinio niti djelomično jer da nije bio zadovoljan s napravljenim, da je bilo puno propusta i kašnjenja s rokovima i izmijena plana u zadnji tren bez konzultacije s njim. Svjedok je iskazao i da su naknadni radovi i to elektroradovi u strojarnici i strojarsko povezivanje opreme u strojarnic izvedeni od strane tužitelja, da iako je bio nezadovoljan s radom tužitelja na glavnom bazenu, ipak da je njega angažiro za daljnje radove na rekonstrukcije i izgradnji jacuzzija budući da je smatrao da je stručan i da će pomoći ispraviti greške koje da su napravili pri gradnje glavnog bazena. Naveo je kako je on dodao nepovratne ventile, ugasio paljanje jacuzzija, izbacio gejzir iz upotrebe , izbacio izgorenu pumpu i ostavio jednu filter pumpu u bazenu i jednu u jacuzziju, da smatra kako tužitelju ništa ne duguje s osnova izvođenja navedenih radova na rekonstrukciji bazena i izgradnji jakucija, posebno ne utuženi iznos od 18.912,50 kn, koji da je previsoko postavljen, navodeći da su usmeno dogovarali cijenu od 10.000,00 kn ukupno do puštanja u pogon, uključujući sve potrebe radove potrebne za pogon bazena, a tužitelj da mu je poslao troškovnik na 12.000,00 kn s time da je izostavio tu neke radove koji su bili dogovoreni, a utuženi iznos od 18.912,50 kn obuhvaća i naknadne radove i PDV na ukupan iznos. Navodi da su radovi na jacuzziju vršeni krajem veljače do 1. svibnja 2014., odnosno do dolaska gostiju, koliko se sjeća prvi gosti su bili oko 15. ili 17. svibnja 2014., da je gospodin ŽK unaprijed mjesecima znao kada dolaze gosti i da je to bio osnovni uvjet da radovi budu završeni do dana dolaska prvih gostiju.

32. U odnosu na tog svjedoka prvo je za kazati kako se isti kod radnje očevida održanog 12. prosinca 2017. legitimirao kao punomoćnik tuženice (punomoć JB poslovni broj OV-6824/2017 od 11. prosinca 2017., list 70 spisa) da bi kasnije pristupao ročištima za glavnu raspravu zainteresiran za uspjeh na strani tuženice. Sagledavajući zainteresiranost za predmet spora, odnosno zainteresiranost na strani tužene, njegov iskaz sam po sebi ne bi bio ocijenjen vjerodostojnim pa je valjalo dovesti isti u svezi sa ostalim dokazima izvedenim tijekom postupka. Stoga, taj iskaz doveden u svezi s iskazima tužitelja i tuženika potvrđuje da je ponudu mailom zaprimljena, da su se radovi izveli ali i da je taj svjedok pustio bazen u pogon, ne čekajući primopredaju zgotovljenog proizvoda od strane tužitelja .Upravo taj čin predstavlja preuzimanje rizika s tužitelja na tuženu da je preuzeto gotovo dogovoreno djelo da su radovi izvedeni i dovršeni, tim više sto nikakvog pisanog traga primjedbama spisu od strane tuženika pa niti u daljnjem roku za možebitne skrivene nedostatke proizvoda, nema.

33. U postupku je kao svjedok saslušan UK koji je iskazao da mu nije bio poznat poslovni odnos stranaka, pa tako niti DK sa tužiteljem niti je bio upoznat s radovima koje je tužitelj trebao izvesti niti s troškovnikom, ni obračunom. Isti je istaknuo kako ga je ĆK zamolio da dođe kod njega u [adresa] da spoji strujni krug u strojarnici koje se nalazi uz vanjski bazen, da je vidio da nedostaje kompletna oprema za taj posao koji je trebao napraviti. Sjeća se da je i sam razgovarao s zz tužitelja koji mu je predložio da opremu kupi u Trogiru, ali kako je on znao da je nema gdje tu kupiti to nije napravio, nadalje istaknuo je kako su bile spojene cijevi i pumpa u strojarnici, i samo je trebalo spojiti taj strujni krug u strojarnici odnosno spojiti postrojenje u funkciji.

Zbog nedostatka konkretnog

saznanja o prirodi poslovnog odnosa, iskaz tog svjedoka ne smatra se bitnim za odluku u predmetu.

34. U postupku je saslušan i svjedok IK, dobar prijatelj sina tuženice, VK koji je kazao da mu je DK rekao u 9/10 mj 2012 da bi izgradio bazne na Čiovu, pa da su zajedno gledali Internet i pronašli firmu Fen d.o.o., da su zajedno otišli u ured u Split te pokušali dogovoriti najbolju ponudu da je slušao DK i ŽK koji da je plaćen za prvi bazen, ali da jakuzi nije bio doveden u funkciju kad su došli gosti, zna da je bilo nekakvih tehničkih probema prilikom instalacije pumpi i spajanja cijevi u strojarnici, da je jednom prilikom zateko dvojicu radnika gospodina ŽK koji su spajali pumpe u strojarnici, bili su jako neugodni i nervozni stalno su govorili da moraju ići na drugo gradilište, da im se žuri, dok da je DK govorio da ti radovi trebaju biti dovršeni jer da je tako dogovoreno do dolaska gostiju. da mu je DK rekao i da je cijena za jacuzzi 12 000 kn, da je DK nabavio veću pumpu, da je DK popravio krivi spojen, da je DK platio bazen i jacuzzi, svojim sredstvima, na način da su mu dio novaca posudili prijatelji, ali spor je nastao sa izvođačem jer da je ŽK tražio veći iznos. Navodi da je bio prisutan kada je jedan od tih radnika spajao cijevi na pumpi i jedna je cijev imala navoj a druga cijev nije imala najev ,navodeći da je te dvije cijevi fizički nemoguće spojiti jer obe cijevi moraju imati navoj, ako nemaju navoj moraju imati „koljeno „ ili spojnicu, da je radnik dvije cijevi zalijepio zbog čega je kasnije kapilo i bazen je pušto vodu u strojarnicu. Svjedok ne zna detalje dogovora stranaka oko toga što je tko trebao osigurati i nabaviti, misli da je DK kupio jednu pumpu koja nije bila u funkciju jer da je krivo spojeno pa da je on morao nabiviti novu pumbu, jer ona ranija nije bila u funkciji. Po pričanju ĆK, poznato mu je da je on trebao izvesti betonske radove na jacuzziju a gospodin ŽK da je trebao izvesti spajanje samog jacuzzija odnosno da je trebao izvesti svu tehniku bazensku kako bi bazen funkcioniro.

35. Navedenom iskazu prigovorio je tužitelj jer da isti odudara od iskaza tuženice, što i ovaj sud vrednuje opravdanim prigovorom jer ni stranke ni svjedok sin tužene, nisu istakli tog svjedoka kao svjedoka prilikom sklapanja poslovnog odnosa, a riječ je o svjedoku prijatelju sina tuženika čiji iskaz karakterizira subjektivni dojam u svezi saznanja o načinu izvođenja radova na bazenu, do kojih je došao upravo putem ĆK.

36. Očevidom na licu mjesta od 12. prosinca 2017. u nazočnosti vještaka za arhitekturu, graditeljstvo i procjenu nekretnina Mirka Jelčića , utvrđeno je :

- da se predmet spora nalazi u [adresa], na adresi [adresa],

- da je prilikom očevida zz tužitelja pokazao bazen, jacuzzi, radove, predočio troškovnik od 6. lipnja 2014 te naveo da su se po tom troškovniku izvodili radovi, koji nije potpisan već da je sve usmeno bilo dogovoreno između stranaka s tuženikom odnosno njezinim sinom, a potom putem e-maila dostavljen troškovnik. Tom prilikom zz tužitelja je pokazao je tad skimer i mlaznicu u hidro-masažnom maseru, i još jednu mlaznicu u drugom bazenu, stavku 4 troškovnika koji se odnosi na PVC cjevovode koji su izvedeni između masažnog bazena i strojarnice, pozivajući se na točku 7 troškovnika, te pokazao koji su naknadno izvedeni radovi, a koji su navedeni u troškovniku pod stavkom izvedeni naknadni radovi, pod točkama a i b , a osim toga pokazao je strojarnicu vezano za točku b izvedenih naknadnih radova, ukazao i da je on izvršio spoj 4 filtera i grijača od materijala

- da je prilikom očevida prisutni sin tužene ĆK, koji je tad sudjelovao u provođenju te radnje kao opunomoćim tuženice, isti dobro ne brtvi i propušta vodu što se vidi na vanjskoj stjenci hidro-masažnog bazena, nadalje, naveo je da je pukotina i s unutrašnje strane bazena, da ranije postavljeni "labuđi vrat" od strane tužitelja nije postavljen na zadovoljavajući način te da je dolazilo do prelijevanja vode u strojarnici čime da mu je oštećeno puhalo za zrak kojim da se stvaraju efekti mjehurića u jacuzziju , te da je tuženica sama napravila novi cjevovod za i labuđi vrat. Nadalje pun. tužene pokazao je strojarnicu u koji je isti naknadno morao staviti nepovratne ventile za koje navode da ih tužitelj nije postavio, te naveo da mu podne rešetke nisu ugrađene propisno za zaustavljanje čistoće i dobru filtraciju

- da se vještak na licu mjesta očitovao da nije u mogućnosti u trenutku provođenja očevida, utvrditi da li je do puknuća došlo zbog predimenzioniranog skimera na hidro- masažnom bazenu ili je zbog tehnologije ugradnje betona

- da je zz tužitelja otklonio primjedbe ĆK i u pogledu postavljenih rešetki u kompenzacijskom bazenu, kazao da nemaju funkciju zaustavljanja nečistoće, već da je to stvar filtera.

37. Dana 5. siječnja 2018. kod suda je zaprimljen pisani nalaz i mišljenje sudskog vještaka u kojem vještak u bitnom navodi kako se predmetni sporni posao nije obavljao sukladno uobičajenom načinu izvođenja građevinskih radova i opremanju instalacijama istih, niti transparentnim zakonskim propisima i uzancama o građenju. Nadalje, vještak je istaknuo kako je konačni obračun i troškovnik na kojem tužitelj temelji svoje potraživanje, a priložen na strani 23-26 napravljen od strane izvođača radova odnosno tužitelja jednostrano, te da upravo iz razloga što poslovnom odnosu nedostaje pisani ugovor, a što su usmeni dogovori između stranaka tijekom izvođenja radova i mijenjali, te što je i sam izvođač radio jedan dio poslova, a investitor napravio drugi, može se kazati da su usmeni dogovori stranka disonantni, neusklađeni, no unatoč tome radovi su izvedeni prema priloženom troškovniku uz tužbu a u računu su navedene cijene, koje su oni dogovorili i one ne bi trebale biti sporne ako su primjereno izvedene. No, u odnosu na prigovore tužene na nedostatke izvedenog , upravo zbog nepostojanja materijalnog traga takvim nedostacima ne može se utvrditi da bi isti postojali, ali zbog neusklađenja poslova izvođača i investitora nedostaci postoje no relevantnih dokaza za to nema. Vještak je istaknuo i kako se sukladno uzancama građenja smatra da ako je investitor počeo sa eksploatacijom prije primopredaje i otklanjanja eventualnih nedostataka da je to on na vlastiti rizik napravio i da se smatra da je objekt u funkciji, odnosno da je izvršena primopredaja sukladno uzancama u građenju. Nadalje,da je izvođač radova bio dužan predmetne radove izvesti prema pravilima struke, te iste uskladiti prema improviziranim idejama investitora tako da nema nedostataka prema kazivanju investitora. Nadalje, vještak je naveo da je od samog početka dogovaranja- ugovaranja predmetnih radova bilo sve načelno , usmeno dogovaranje, bez čvrsto određenih radnji, a da se o vrijednosti i kvaliteti izvedenih radova ne može dati objektivna prosudba, jer je od puštanja objekta u funkciju do početka korištenja da došlo do niza preinaka i dodatnih radova, a da bi se to procijenilo, prema vještaku, nedostaje Zapisnik o primopredaji kojim su se trebali utvrditi izvedeni svi radovi, dogovoreni-ugovoreni, naknadni i nepredviđeni, zadani rokovi izvedbe, te otklanjanje nedostataka kojih je evidentno bilo, a koje je otklonio naručitelj-tuženik odnosno njezin sin, međutim, da nema pisanog traga niti dokaza štete koja je nastala uslijed nedostataka koje prema navodima pun tužene na očevidu, da je otklonio sam tuženik, ovo jer da se tužitelj oglušio na izvršenje istih, te da nema nikakvih pisanih tragova osim usmenog kazivanja tuženika o visini nastale štete, koja bi nastala uslijed loše i nestručno izvedeni radova i koliku je eventualnu štetu pretrpio, koji su direktni produkt loše izvedenih radova i njihovog roka, te da je sukladno navedenim okolnosti izvođač radova imao pravo izvršiti jednostrani konačni obračun, i o tome obavijestiti naručitelja a što je i učinio. Vještak je u pisanom nalazu i mišljenju prikazao vrijednost radova prema konačnom obračunu navodeći da vrijednost radova prema konačnom obračunu priloženom na strani 23-26 spisa, odgovara upravo izvedenim radovima. Nadalje, vještak je istaknuo kako izvođač radova nije dao nikakve ateste niti garancije u pisanom obliku od nadležnih institucija za to, za obavljene svoje radove što je bio dužan učiniti kod primopredaje i okončanog obračuna. Prema ocjeni vještaka, bez valjanog dokaza o nastaloj šteti po eksploataciji predmetnog bazena, svaka procjena vrijednosti predmetnog posla odnosno vrijednosti obavljanog posla bila bi upitna upravo zbog suprotnih izjava sudionika u građenju, pošto nema pisanih tragova niti dokaza o radovima na sanaciji. Vještak ističe i to da činjenica da je naručitelj radova počela koristiti objekt prije primopredaje, smatra se da je primopredaja izvršena danom početka korištenja.

38. Na ročištu za glavnu raspravu 10. lipnja 2019. vještak je u cijelosti ostao kod svog pisanog nalaza i mišljenja te otklonio očitovanjem primjedbe tužitelja i tuženika na koje se prvotno očitovao i pisanim putem podneskom od 22. ožujka 2019.g., navodeći da su primjedbe tužitelja iz podneska od 28. veljače 2019.g., i tuženika iz podneska od 12.2.2019.g., neutemeljene, u odnosu na njegov nalaz i mišljenje koje da je dostavio za sud i stranke, istaknuo da su primjedbe partikularno iznesene sukladno subjektivnoj prosudbi tužene, da se isti ničim nije dvosmisleno izjašnjavao, da se prilikom očevida nije moglo utvrditi da li je hidro-masažni bazen mogao pravilno raditi, da je opisano stanje prikazano na priloženim fotografijama lica mjesta, da se njegov nalaz i mišljenje temelji na stručnoj prosudbi, a na okolnost izvedenih radova očitovao se na temelju kazivanja stranaka i uvida u cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu, da se o vrijednosti i kvaliteti izvedenih radova ne može dati objektivna prosudba te na okolnost nastale štete po puštanju u eksploataciju predmetnog objekta , pošto je od početka korištenja do očevida došlo do niza preinaka i dodatnih radova, a sve prema kazivanju tuženika. Vještak navodi kako nedostaje nužna i valjana dokumentacija u čemu da nalazi odgovornost obiju ugovornih strana, pa da nema ni pisanog traga o uočeni nedostaci koji da su mogući već da se to može se iščitavati samo iz izjava tuženika. Ponovio je da se sukladno uzancama o građenju smatra da ako je investitor počeo s eksploatacijom i korištenjem prije izvršene primopredaje i otklanjanja eventualnih nedostataka , da je on to na vlastiti rizik napravio i da se s tim da se smatra da je objekt u funkciji. Ponovio je , kako su se ipak trebale stranke držati zakonske regulative pošto bi u tom slučaju možda bili otklonjeni nesporazumi pošto se radi o specifičnom načinu rada da je izvođač radio jedan dio poslova, da je investitor napravio drugi dio poslova i da nije došlo do usklađenja i da se manje-više eventulani nedostaci baš upravo očituju na neusklađenost detalja jedne i druge strane. Vještak se nije mogao očitovati postoje li dva sustava zrakovoda jer da je glavni problem u tome što se ne zna što je ugovoreno, što su bili prethodni radovi, što se u međuvremenu mijenjalo a što nije. Vještak navodi da se u svom vještvu očitovao o tome da li su radovi prema priloženom troškovniku uz tužbu izvedeni, da su u računu navedene cijene koje su oni dogovorili i koje su prihvaćene od strane investitora i one ne bi trebale biti sporne ako su primjereno izvedene, da je u pisanim vještu naveo što je bila dužnost izvođača radova izvesti prema pravilima struke i da je izvođač opreme odgovoran za ugrađenu opremu, a njezinu ispravnost treba dokazati određenim atestima i certifikatima ovlaštenih institucija. Navodi i to kako je u svom vještačenju odgovorio tko je odgovoran za instalacije i tko daje garanciju za njih.

39. U ponovljenom postupku nakon ukidnog rješenja drugostupnjaskog suda, zbog prigovora tuženiak na nalaz i mišljenje vještaka, sud je izveo dokaz vještačenja po novom vještaku Srećku Zuriću sudskom vještaku za graditeljstvo i procjenu nekretnina, koji je ponovno očevidom utvrdio stanje na licu mjesta 1.lipnja 2023. nakon čega je izradio pisani nalaz i mišljenje u 2. veljače 2024.

40. Iz zapisnika s očevida razvidno je kako je očevidu bio prisutan zz tužitelj i da je za tuženika utvrđena prisutnost sina ĆK, koji za tu radnju nije priložio punomoć već se ranije punomoć iz spisa predmeta odnosi na prisutnost očevidu održanom 2017., no da su obje osobe aktivno sudjelovale u pokazivanju predmeta spora pa je tako tužitelj naveo da je predmet spora u svezi s jakuzzijem, a bazen da se nastavlja sjeverno i da nije predmetom spora, pozivajući se na ponudu u spisu predmeta sa specifikacijom, kojoj ponudi je prigovorio prisutni sin tužene, navoedeći i niz primjedbi na izvršene radove od strane tužitelja, podnu rešetku, prekidač za masažu, tipkalo, skimer, uz objašnjenje da nije zaustavio radove zbog kratkoće rokova i pribiližavanja dana najmu turistima,no da je prema njegovom mišljenju zbog predimenzioniranosti skimera došlo do puknuća zida kroz koji da curi voda, nadalje u sklopu primjedib istaknuo je i kako u strojarnici nema nepovratnih ventila za sprječavanje preljevanja vode u bazenu i dolazak pjeska, da je gejzir i labuđi vrat postavljeni preniskko pa d je voda pribila sistem za zrak, da je pumpa izgorjela i trebala se zamijeniti. Navedene primjedbe na licu mjesta osporio je zz tužitelja ističući kako je tuženica odnosno njezin sin radio betonsku gradnju i hidroizolaciju, tester da je ugrađen strulno i da j eizdržao 10 godina na suncu, curenje vode da nema veze sa postavljanjem testera , skimer da je ugrađen u jakuzzi, a vodopropusnost nije predmet ugovornog odnosa, podna rešetka-drjen da je vezana, da je ugražena prilikom betoniranja bazena, nakon čega da se ugrađuju klupe koje su stisnule rešetku, da je tužitelj od radova u strojarnici samo montirao filtersku opremu koju je dostavio inu tuženice, ređetke na kompenzacijskom bazenu za filter da su postavljene pravilno, za gejzir da su uredno isporučili opremu i staivli u funkciju.

41. Nalazom i mišljenjem od 2.veljače 2024. sudski vještak je u bitnom naveo:

- da je uobičajweno prije izvođenja bilo kakvih radova ugovoriti isto na bazi ponudbenog troškovnika, a da istom prethodi projektna dokumentacija,

- da je prije početka radova zapisnički potrebno utvrditi već izvedeno,

- da su se predmetni radovi odvijali mimo struke i zakonske regulative bez vođenja dnevnika građevinskih radova, bez projekta a radovi su se odvijali improvizirano,

- da primopredaje od strane izvođača nije bilo pa da je izvoditlej temeljem izvedenih radova kao i ponudbenog troškovnika izradio konačni obračun,

- da je obračun dostavljen investitoru ali na isti se nije očitovao,

- da za mišljenje u vrijednosti radova i kvalititeti istih nedostaju ugovori i zapisnici kojima bi se utvrdile količine radova i vrste nepredviđenih radova, kao i nedostaci koji bi se trebali odgoditi,

- da nema pisanog traga o dokazu štete,

- da u nalazu i mišljenju vještak je sukladno odredbama zakona opisao regularan način izvođenja radova na temelju projektne dokumentacije, opisao obveze izvođača i investitora način primopredaje i da se u konačnom obračunu o buhvačuaju svi radovi uključujući one nepredviđene i naknadne, zaključno iskazao je da je na očevidu prema kazivanju tuženika u tom trenutku sve bilo u funkciji,

- da je u konkretnim okolnostima ugovoranja i izvršenja posla izvoditelj ima pravo izvršiti jedostrane konačni obračun, o tome obavijestiti investitora, što je ovaj i učino, a sukladno Zakona o gradnji i uzancama o građenju, da je primopredaja izvršena danom početka korištenja. Na kraju je vještak konstatirao da kompletna vrijednost radova odgovara konačnom obračunu izvedenih radova.

42. Na navedeno tužitelj nije imao primjedbe. No, tom nalazu i mišljenju ponovno je prigovorio tuženik podneskom od 4.travnja 2024. i 22. travnja 2024. istaknuvši niz primjedbi tražeći objašnjenje vještaka za kvalitetu izvedenog, odnosno očitovanje na primjedbe na radove i propuste te objašnjenje kako je vještak dao konstataciju da vrijednost radova po konačnom obračuinu odgovara izvedenim radovima.

43. Dana 9. travnja 2024., punomoćnik tuženice dostavio je zk izvadak tog datuma iz kojeg proizlazi kako je ĆK vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU 944 KO [katastarska općina], no navedeni dokaz se ne cijeni bitnim za odluku u predmetnoj pravnoj stvari jer se odnosi na vremensko razdoblje različito od onog u tužbi.

44. Vještak je pisano dopunom nalaza i mišljenja od 10 .lipnja 2024.otklonio prigovore tuženika( list 224) dajući detaljne odgovore , no podneskom od 18. lipnja 2024. tuženica je dala očlitovanje na dopunu nalaza i mišljenja, ponovivši opsežne prigovore na radove, prebacujući odgovornost izrade projektne dokumentacije na tužitelja, a koji podnesak je dostavljen sudu dva dana pred ročište za glavnu raspravu na koju je pozvan pristupio vještak, kako bi i u smeno dao obrazloženje svog nalaza i mišljenja i dopunu istog.

45. Vještak je pristupio ročištu te početno odgovarao na prigovore tuženika, no zbog opsežnosti istih zatražio pisano očitovanje koje je uslijedilo 29. kolovoza 2024. Vještak je u bitnom ostao kod nalaza i mišljenja (list 237 spisa) iskazao da je račun koji je ispostavio tužitelj u skladu s konačnim obračunom i otklonio istaknute prigovore.

46. Tužitelj je podneskom od 4. rujna 2024. istaknuo kako je vještak dao jasne i iscrpne odgovore na sve primjedbe te ponovio da je stav vještaka kako je u okolnostima konkretnog slučaja imao tužitelj za pravo izvršiti jednostrano konačni obračun i o tome obavijestiti investitora što je i učinio te da vrijednost stvarno izvršenih radova odgovara konačnom obračunu.

47. Na ročistu održanom 2. prosinca 2024. usmeno je saslušan vještak te je isti odogovarao na primjedbe tuženika, ponovivši kako u cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja (list 248 spisa ). Vještak je pružio objašnjenje i u svezi dimenzija skimera te naveo da konkretna dmienzija ne narušava statiku zida, pozvom na tpč A i 3. dopune vještva gdje je već ranije dao pojašnjenja, da nepovratni ventili jesu poželjni, no ne i nužni.

48. Tuženik je prigovorio nalaza u i mišljenju vještaka na način da je istaknuo da vještak građevinske struke nema strojarskog znanja za precizno odgovaranje na pitanja tuženika pa da sva relevantna pitanja nisu odgovorena, no istaknuvši da nema daljnjih dokaznih prijedloga.

49. Nalaz i mišljenja vještaka ovaj sud u cijelosti uzima vjerodostojnim, detaljno argumentiranim i stručnim. Prigovore koje tuženik ponavlja, a koji se u bitnom odnose na prigovore kvalitete izrađenog, ne bi bili osnovani za odluku u predmetnoj stvari. Riječ je o prigovorima koje isti iznosi u ovom postupku s ciljem izbjegavanja plaćanja izvršenih radova, a koje ranije nisu bili isticani. Vještaci koji su vještačili u ovom predmetu su stručnjaci s višegodišnjim iskustvom u vještačenjima upravo za potrebe sudskih postupaka i njihovi nalazi i mišljenja i kada se dovedu u međusobnu svezu, u bitnom odgovaraju slijedećim utvrđenjima: da postoje različiti iskazi stranaka i kazivanja o tome što je ugovoreno ,a da ne postoji ugovor o građenju, kao niti pisani podatak koji su naknadni radovi ugovoreni i izvedeni, ne postoji ni zapisnik o primopredaji u kojem bi se utvrdili svi izvedeni radovi, dogovoreni, naknadni, nepredviđeni, zadani rokovi te otklanjanje nedostataka, da tužitelja kao izvođač nije dao atest niti garanciju u pisanom obliku od nadležnih institucija za obavljene svoje radove, što je sve bio dužan učiniti, a tuženik da je počeo koristiti objekt prije primopredaje kao i da je sin tužene naknadno izveo dodatne radove, o čemu da nema pisanog traga, već samo usmenog kazivanja. Primopredaja da je izvršena danom početka korištenja, a nesporno je da je to bilo polovinom svibnja 2015. kod dolaska prvih gostiju te da je tužitelj imao pravo jednostranog obračuna uvažavajući okolnosti konkretnog slučaja.

50. Također vještaci zaključuju da u nedostatku pisanog traga, nije moguće utvrditi koji su to radovi bili nestručno izvedeni.

51. Pri tome je za kazati da i u situaciji da nedostaci postoje, to ne znači da je time prouzročena šteta jer naručitelj mora dokazati da je šteta koju trpi zbog nedostatka upravo posljedica izvedenih radova izvođača . Naknada štete na koju generalno naručitelj ima pravo, različita je od zahtjeva za otklanjanje nedostataka i od zahtjeva za sniženje naknade jer trošak sanacije ne predstavlja štetu. Nadalje, ukoliko je riječ o nedostatku koji se nije mogao uočiti kod uobičajenog pregleda prilikom primopredaje, narućitelj se može pozvati na takav nedostatak pod uvjetom da o tom obavijesti izvođača .

52. Naime, odredbom članka 605. i 608 ZOOa- propisano da naručitelj koji je uredno obavijestio izvođača o nedostatku može od njega zahtijevati otklanjanje nedostatka, ostaviti mu za to primjereni rok,a tek ukoliko ne otkloni nedostatke može po svom izboru otkloniti nedostatak na račun izvođača, sniziti naknadu ili raskinuti ugovor, u svakom slučaju ima i pravo na naknadu štete. Odredbom članka 606. st. ZOO-a naručitelj koji je izvođača na vrijeme obavijestio o nedostacima izvršenog djela gubi svoja prava nakon isteka dvije godine od učinjene obavijesti osim ako je izvođačevom prijevarom bio spriječen da ih ostvaruje, ali i nakon tog roka, ima pravo ako je o nedostacima pravodobno obavijestio izvođača, prigovorom protiv zahtjeva za isplatu naknade uz zahtjev za sniženje naknade i naknadu štete, što konkretno u spisu ne prileži.

53. Stoga, ukoliko je tužena bila nezadovoljna kvalitetom izvedenih radova o navedenom je trebala obavijestiti izvođača, zatražiti uklanjanje istog, podredno zatražiti mišljenje nezavisnog stručnjaka radi utvrđivanja činjenica, procjenu radova na otklanjanju eventualnih nedostataka pa opet pozvati tužitelja na ispravak istih.

54. Analizirajući dokaze pojedinačno i dovodeći iste u međusobnu svezu, sud poklanja povjerenje tužitelju koji je iskazom uvjerljivo i dosljedno obrazložio slijed događaja, ukazao na kronologiju poslovnog odnosa te isto potkrijepio dokumentacijom, a koji u dijelu odgovara iskazu svjedoka ĆK, sina, kao i iskazu same tužene, te materijalnim dokazima . Iskaz zakonskog zastupnika tužitelja, dakle, sud smatra logičnom i zaokruženom cjelinom i taj iskaz sud ocjenjuje vjerodostojnim te smatra da je tužitelj, dokazao da je ispunio obvezu i izvršio djelo, polučio rezultat rada, te da je obveza dospjela, zbog čega je tužena kao investitor i naručitelj radova na objektu u njezinom vlasništvu, u obvezi isplatiti utuženi iznos na ime ugovorene cijene za izvedene radove bazenske tehnike sve prema usmenom dogovoru i prihvaćenoj ponudi iz 2014. a koji radovi su nesporno obavljeni u proljeće 2014., koje potraživanje temelji na računu od 15.4.2015.g. u kojem su taksativno navedeni radovi koje je tužitelj izveo i to skimer, mlaznicu, podnu rešetku, pvc cjevovode, prolazi, fitinzi, masažna atrakcija –gejzir , elektro radove i strojarsko povezivanje, ovo pozivom na Troškovnik –konačni obračun izvedenih radova.

55. Pregledavanjem spisu priloženog Troškovnika-konačnog obračuna razvidno je da je obitelj ĆK navedena kao investitor, te da su navedeni radovi koje je tužitelj bio obvezan izvršiti , a među njima i radovi za koje su tužena i svjedok ĆK izjavili kako ih je tužitelj izveo kao npr. mlaznica postavljena na boku školjke bazena , dobava i ugradnja skimera sa filterskom košaricom, te da je dogovorno izvedena zidna rešetka koja služi za uzimanje vode prilikom filtriranja i za pražnjenje bazena.Istim proizlazi kako je obveza tužitelja bila izvođenj elektro radova u strojarnici , kako je to navedeno u konačnom obračunu, a koje radove je tužitelj nesporno izveo. Nadalje, u konačnom obračunu navedena je osnovna oprema za potrebe filtracije, kao i dodatna oprema , te je navedeno koji su naknadni radovi izvedeni i to elektroradovi u strojarnici za potrebe aktiviranja masažne atrakcije – gejzira, da je uglađena sklopka i razvodna kutija, te da je naknadno izvršeno strojarsko povezivanje opreme u strojarnici, tri filtera , grijač i dr, iz materijala koje je dostavio naručitelj.

56. Nadalje, iz konačnog obračuna izvedenih radova proizlazi da tim troškovnikom nisu predviđeni radovi izgradnje, uređenja i opremanja strojarnice , odvodna kanalizacija iz strojarnice, dovod napojnog kabela u strojarnicu, elektroradovi u strojarnici , strojarsko povezivanje opreme u strojarnici.

57. Prema računu i rekapitulaciji na strani 26.spisa proizlazi da je kao ukupan trošak naveden iznos od 18.912,60 kn, a isti obuhvaća osnovnu opremu, dodatnu opremu, izvedene naknadne radove sa PDV-om. Spisu priložen dopis tuženoj od 5.veljače.2015 sadržajno predstavlja obraćanje tužitelja s pozivom na plaćanja cijene za izvedene radove.

58. Stoga, imajući u vidu sve naprijed navedeno, a posebno činjenicu da tužitelju kao izvođaču radova nije plaćena cijena za izvedene radove, niti djelomično, da su radovi izvedeni u interesu tužena za povećanje vrijednosti najma nekretnine u kojem je ona i nositeljica obiteljskog posla, na koju je i naslovljen račun, a uvažavajući mišljenja oba vještaka prema kojem je tužitelj kao invenstitor ovlašten sačiniti Troškovnik odnosno konačni obračun jednostrano u okolnostima konkretnog slučaja, o čemu je ispravno obavijestio tuženu, to je valjalo odlučiti kao u izreci.

59. U odnosu na prigovor tužene kako mu tužitelj nije dao odgovarajuće ateste, niti projekt, isto predstavlja uistinu povredu dobre poslovne prakse, međutim, isto ne utječe na odluku o isplati izvršenih radova, već je u pogledu navedenog, tuženik imao mogućnost prijave tužitelja nadležnoj inspekciji, no i tu je za kazati kako je tuženik došao kod tužitelja, s kojim je i ranije bio u poslovnom odnosu, zadovoljan radom, smatrajući ga stručnim, pa time nedostatak projekta i ostale uobičajene dokumentacije u izgradnji, treba promatrati i s odgovornošću samog tuženika koji je pristao na takav način rada prihvaćanjem ponude od tužitelja. Tek kad je došlo vrijeme na plaćanje računa tuženik isto odbija pravdajući štetom koja da mu je nastala nestručno izvedenim radovima, odnosno nedostacima u proizvodu, a koje nije pravovremeno prijavio i kao takve, pozivom na teret dokaza, nije dokazao da bi cijena naknade za izvedene radove bila manja od onog iz tužbenog zahtjeva. Ovo posebno cijeneći da su se prilikom izrade ugovorenog, suglasnošću volja obiju stranka, zahtjevi posla mijenjali odnosno povećavali na način da su izvedeni dodatni radovi, a za koje je vjetak Zurić naveo da je ti dodatni radovi predstalvjaju obvezu izvedbe radi dovođenja funkcionalnost proizvoda, dok su oba vještaka utvrdili da vrijednost izvedenog iz konačnog obračuna odgovara stvarnoj vrijednosti radova. Pri tom je za kazati da tuženik nezadovoljan izvođačem kako je to prigovarao, nije angažirao nove izvođače za otklanjanje nepravilnosti pa se njegovi prigovori ocijenjuju tek usmjereni na izbjegavanje ugovorne obveze plaćanja radova i djela/proizvoda.

60. Također za kazati kako nema ni dokaza da bi tužitelj postupio suprotno odredbi članka 597 u svezi s člankom 10 ZOO-a kojim je propisano da vlasnik obrta kao izvođač dužan izvršiti djelo kako je ugovoreno i po pravilima struke te da je dužan rukovoditi se pažnjom dobrog gospodarstveniika, odnosno domaćina te ispunjavati obveze iz profesionalne djelatnosti i postupati s povećanom pažnjom prema pravilia struke i običajima.

61. Stoga, imajući u vidu da tužena koristi predmetni bazen i jacuzzi cijelo vrijeme te da nesporno nije platila ništa za izvedene radove tužitelju u odnosu na čiju naplatu se vodi predmetni spor, te da je tužitelj kao izvođač imao pravo izvršiti jednostrani konačni obračun i o tome obavijestiti naručitelja što je i učinio, te obzirom na mišljenje vještaka kako vrijednost radova po konačnom obračunu od 6.lipnja 2014. odgovara izvedenim radovima, to sud , prihvaća zahtjev tužitelja radi isplate zatraženog iznosa na ime izvedenih, a ne plaćenih radova u visini od 2.511,62 eur-a, jer tužena do današnjeg dana nije ispunila svoju obvezu isplate naknade po dospijeću .

62. Račun za izvršeni rad glasi na vrijednost radova-tražbinu koja je provedena u poslovnim knjigama tužitelja i temelji se na konačnom obračunu -troškovniku, koji je tuženik zaprimio, pri čemu je za istaknuti da tuženik nije osporio dospijeće tražbine. No kako je računom kao datum dospijeća naveden 18.travnja 2014., to su zatezne kamate dosuđene od prvog dana nakon dospijeća potraživanja pa do dana isplate.

63. S obzirom da je u Republici Hrvatskoj službena valuta eur, trebalo je dosuđeno izraziti u eurima na način da je visina zatražena tužbenim zahtjevima izražena u kunama preračunata prema fiksnom tečaju konverzije koji iznos od 7,53450 kuna za 1 euro, a kojega je odredilo vijeće EU 12 srpnja 2022. te je tužena obvezna tužitelju isplatiti iznos od 2.511,62 eur-a.( 18.912,50 kuna).

64. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 155. u svezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a, u svezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika("Narodne novine" 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22., 138/23, dalje OT), sukladno vrijednosti predmeta spora, pri čemu je sud imao u vidu priloženi popis parničnog troška .

65. Prije svega ističe se kako je prema zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Repčublike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2.lipnja 2017. o trošku iz rješenja o ovrsi se odlučuje zajedno s ostalim troškovima nastalim u parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak ukoliko je zatražena, teče od presuđenja jer je od tog trenutka tuženik u zakašnjenju.

66. Stoga, slijedom navedenog tužitelju koji je uspio u sporu, priznat je trošak ovršnog postupka u iznosu od 729,91 kn odnosno 96, 94 eur-a, trošak zastupanja tužitelja na ročištu od 9.6.2016., 19.7.2016., 5.10.2016., 12.12.2017., 10.6.2019.

18.10.2022., 30.1. 2023., 20.6.2024., 2.12.2024. sve od po 100 b ( Tbr 7 t.1. OT-a) , za ročište od 4.3.2019. 50 b ( Tbr 9. t.2) trošak žalbe 125 (Tbr 10t.1.) trošak podneska od 17.6.2016,( Tbr 8.i 7 OT)100b,dok mu se troškovi podnesaka od 9. travnja 2024 i 4. rujna 2024. nisu priznali kao bitni za odluku u postupku. Sukladno tome, tužitelju je priznato ukupno 1.175 bodova što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2.00 eur-a iznosi 2.350,00 eur-a, na koji iznos je dodan trošak PDV-a u iznosu od 587,50 eur-a, što daje zbroj od 2.937,50 eur-a, uvećano za trošak u iznosu od 602,78 eur-a (ranije 4.538,90 kn), što daje zbroj 3.540,28 eur-a, uvećano za trošak pristojbe na presudu od 71,59 eur (Zakon o sudskim pristojbama NN 118/18 i 51/23), daje ukupan iznos od 6.611,87 eur-a.

67. Slijedom iznesenog, na temelju članka 451 stavka 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

U Trogiru 8. siječnja 2025.

Sudac

Mirna Veža

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema presude putem e komunikacije za osobe obvezne člankom( 1 06a ZPP-a), odnosno putem ovog suda u dovoljnom broju primjerka za sud i protivnu stranku. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a o dostavi presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud je presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (čl.335. ZPP-a)

DNA: pun. tužitelja

pun. tuženika

u spis

Ovlašteni službenik

Helena Baras