Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ob-281/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinje toga suda Gordane Bošković Majerović, predsjednice vijeća, Milene Frankić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vlaste Mrzljak, članice vijeća, u pravnoj stvari u tužitelja CĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Jana Volenec Pećina, odvjetnica u Zagrebu, protiv tužene DĐ iz [adresa], kbr. 24, OIB: [osobni identifikacijski broj], uz sudjelovanje mlt. TĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], i mlt. NĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa posebna skrbnica PĐ, djelatnica Centra za posebno skrbništvo, Dislocirana jedinica Split, radi izmjene odluke o roditeljskoj skrbi, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P Ob- 23/2022-111 od 25. ožujka 2024., te žalbi tužitelja protiv dopunskog rješenja Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P Ob-23/2022-125 od 14. listopada 2024. u sjednici vijeća održanoj dana 8. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja CĐ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P Ob-23/2022-111 od 25. ožujka 2024.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja CĐ kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P Ob-23/2022-111 od 25. ožujka 2024.

II. Odbija se žalba tužitelja CĐ kao neosnovana i potvrđuje dopunsko rješenje Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P Ob-23/2022-125 od 14. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja izmijenjena je presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli poslovni broj P Ob-12/2018 od 7. svibnja 2018. u točki I. podtočki 2. izreke na način da će se o sobni odnosi mlt. TĐ i mlt. NĐ s ocem ostvarivat prvi i treći vikend u mjesecu, od petka u 15.00 sati do nedjelje u 18.00 sati u obiteljskoj kući oca na adresi [adresa] (toč. I. izreke), Nadalje, izmijenjena je presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli poslovni broj P Ob-12/2018 od 7. svibnja 2018. u točki II. izreke na način da se nalaže tužitelju počevši od mjeseca ožujka 2024., mjesečno doprinositi za uzdržavanje mlt. TĐ iznos od 265,45 EUR i za uzdržavanje mlt. NĐ iznos od 265,45 EUR do 10. u mjesecu za

tekući mjesec, na račun majke i zakonske zastupnice s time da se dospjele iznose nalaže platiti odjednom u roku od 15 dana (toč. II. izreke). Odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim se mlt. TĐ i mlt. NĐ povjeravaju na odgoj i čuvanje ocu, kojom se određuje održavanje susreta i druženja mlt. TĐ i mlt. NĐ s ocem dva vikenda u mjesecu, od subote u 10.00 sati do nedjelje u 17.00 sati te preostala dva vikenda subotom ili nedjeljom od 10.00 do 17.00 sati, ali uz stroga ograničenja iz rješenja Centra za socijalnu skrb [broj], Urbroj: 2138-10-22-20-7 od 24. prosinca 2020., kao i nalaganje tuženoj doprinositi za uzdržavanje mlt. TĐ iznos od 1.100,00 kn mjesečno i za mlt NĐ iznos od 1.100,00 kn mjesečno, počevši od podnošenja ove tužbe pa nadalje, do svakog 20. u mjesecu za tekući mjesec, na račun tužitelja pod prijetnjom ovrhe. (toč,. III/1.2. i 3. izreke). Konačno, određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (toč. IV. izreke).

2. Rješenjem je određeno da će se za vrijeme trajanja privremene mjere, osobni odnosi mlt. TĐ i mlt. NĐ, s ocem ŠĐ ostvarivat prvi i treći vikend u mjesecu, od petka u 15.00 sati do nedjelje u 18.00 sati u obiteljskoj kući oca na adresi [adresa]. (toč. I. izreke). Za vrijeme trajanja privremene mjere naloženo je tuženiku mjesečno doprinositi za uzdržavanje mlt. TĐ iznos od 223,46 EUR i za uzdržavanje mlt. NĐ iznos od 223,46 do 10. u mjesecu za tekući mjesec, na račun majke i zakonske zastupnice IĐ (toč. II. izreke). Određeno je da privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog završetka postupka (toč. III. izreke). Konačno, određeno je da će majka IĐ zastupat će mlt. TĐ i mlt. NĐ u postupku promjene škole na način da će djecu ispisati iz Osnovne škole [adresa] i upisati u Osnovnu školu [adresa] (toč. IV. izreke).

3. Dopunskim rješenjem od 14. listopada 2024. odbijen je prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere od 26. kolovoza 2022.

4. Protiv navedene presude i rješenja, te dopunskog rješenja od 14. listopada 2024. žali se tužitelj.

5. Tužitelj se žali protiv presude i rješenja, zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353 st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP), koji se primjenjuje u skladu s čl. 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj: 103/15, 98/19 i 47/20 dalje u tekstu: ObZ). Predlaže pobijanu presudu i rješenje preinačiti u skladu sa žalbenim navodima i zahtjev tužitelja usvojiti.

6. Tužitelj se žali protiv dopunskog rješenja od 14. listopada 2024., zbog žalbenog razloga iz čl. 353 st. 1. toč. 2. i 3. ZPP, koji se primjenjuje u skladu s čl. 346. ObZ. Predlaže pobijano rješenje preinačiti i odrediti privremenu mjeru u skladu s prijedlogom tužitelja od 26. kolovoza 2022.

7. Žalbe tužitelja protiv presude i rješenja, kao i dopunskog rješenja od 14. listopada 2024. su neosnovane.

8. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje, dopunsko rješenje od 14. listopada 2024. kao i postupak koji im je prethodio ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 ZPP, na koje povrede ovaj sud temeljem čl. 365. st. 2 ZPP pazi po službenoj dužnosti,

9. Ispitujući presudu i rješenje, ocjena je ovog suda da u njezinom donošenju nije počinjene bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju se tužitelj poziva u žalbi protiv presude i rješenja jer presuda i rješenje sadrže razloge o odlučnim činjenicama, dani razlozi nisu međusobno proturječni niti su u suprotnosti s ispravama u spisu i drugim provedenim dokazima, sadrži odlučne i dostatne razloge o bitnim aspektima u postupku iznesene činjenične i pravne argumentacije tužitelja, pa se može ispitati.

10. U odnosu na žalbene navode da sud prvog postupka u tijeku postupka nije izveo dokaze predložene od strane tužitelja (saslušanje svjedoka ĆĐ, majke tužitelja i UĐ, ranije voditeljice nadzora) valja reći da u skladu s odredbom čl. 220. st. 2. ZPP samo sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica pa nije u obvezi prihvatiti svaki dokazni prijedlog stranke, ako smatra da on nije od važnosti za donošenje odluke

11. Sud prvog stupnja postupio je u skladu s odredbom čl. 8. ZPP te pravilno i savjesno odlučio koji će se dokazi izvesti radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja te je izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju, opravdavši svoje uvjerenje uvjerljivim i logičnim zaključcima, koje uvjerenje ima pravnu i činjeničnu utemeljenost, dok je ostale predložene dokaze odbio izvesti, tako da nije počinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. čl. 8. ZPP.

12. Donošenjem pobijane presude i rješenja, kao i dopunskog rješenja od 14. listopada 2024. i materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

13. U žalbenoj fazi postupka i dalje postoji spor o roditeljskoj skrbi, kao i uzdržavanju

14. Roditeljska skrb roditelja u odnosu na njihovu djecu C, koja je u međuvremenu postala punoljetna, mlt. TĐ i mlt. NĐ je presudom Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli poslovni broj P Ob-12/2018 od 7. svibnja 2018. uređena na način da mlt. djeca stanuju s majkom u [adresa].

15. Iz sadržaja izvedenih dokaza proizlazi slijedeće:

15.1. Nalazom i mišljenjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Korčula od 27. svibnja 2021., u svrhu nužnosti daljnjeg očuvanja psihofizičke dobrobiti mlt. djece koja se nalaze u formativnoj dobi i uzimajući u obzir njihove potrebe za stabilnim okruženjem, na temelju podataka prikupljenih tijekom dugotrajnog praćenja obiteljskih okolnosti, visoko stresnog obiteljskog okruženja u kojem se djeca nalaze, disfunkcionalnih odnosa, prvenstveno u očevoj obitelji, predloženo da djeca stanuju s majkom. Već je tada utvrđeno da otac negativno utječe na odnos djece s majkom, da djeca iskazuju određenu simptomatiku koja ukazuje na prisutnost problema u ponašanju i doživljavanju, da otac odbija uspostaviti osnovnu roditeljsku komunikaciju s majkom i zadržava djecu kod sebe protivno sudskoj odluci, da nema uvid u svoje pogreške i ne preuzima odgovornost, a s voditeljicom mjere surađuje samo kad njemu to odgovara dok je odnos majke s djecom i u odnosu na oca primjeren, pozitivno reagira na sugestije i savjete u sklopu izrečene mjere, vodi se interesima djece i preuzima odgovornost za vlastita neprimjerena ponašanja te iskazuje uvid u vlastite roditeljske kapacitete. Nadalje, iz izvješća Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Korčula od 24. kolovoza 2021. i 10. studenog 2021. je razvidno da sudsku odluku o ostvarivanju osobnih odnosa djece s ocem nije bilo moguće provoditi jer otac prvo nije želio dati adresu boravišta ni podatak o povratku na otok Korčulu, koristio neprimjeren i uvredljiv načina izražavanja, a nakon što se vratio u [adresa] i žurno određena voditeljica mjere, nije obavijestio Zavod o svojim planovima i početkom listopada ponovno otputovao, a po povratku 8. studenog 2021. zahtijevao nadzor nad kontaktima istog dana, da čak i na daljinu vrši pritisak na djecu, manipulativnim postupcima navodi djecu protiv majke i upućuje na prijave fizičkog zlostavljanja. U dopuni nalaza i mišljenja od 11. prosinca 2022. Zavod za socijalni rad, Područni ured Korčula, ustrajući u prijedlogu da djeca stanuju s majkom, predlaže donijeti i privremenu mjeru do završetka postupka, ističući da unatoč brojnim mjerama iz obiteljsko-pravne zaštite roditelji nemaju valjanu roditeljsku komunikaciju i da otac i nadalje emocionalno zlostavlja djecu što dovodi do sve izraženijeg psihološkog udaljavanja djece od majke. U prijedlogu da djeca stanuju s majkom Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Korčula ustraje i u dopuni nalaza i mišljenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Korčula od 11. travnja 2023. Da tužitelj konstantno naglašava nedostatke majke dok istovremeno ne uviđa svoje razvidno je i iz njegovog iskaza kada navodi da teška srca zbog svoje djece mora reći da bi ona mogla biti puno, puno bolja majka, da je jako neodgovorna i lijena, da je u stanju slagati, da jako loše pokazuje svoje osjećaje, a upitan za svoje nedostatke odgovara da je toliko dobar i tolerantan i da je jedna od najvećih grešaka ta što je IĐ dao drugu šansu i dopustio da djeca odu u [adresa], a on otišao raditi u inozemstvo. Na ponovni upit za nedostatak još navodi da kada se nešto loše dogodi djeci zna burno reagirati iako to tako ne misli i ne osjeća tako već je ljut zbog toga što ne može pomoći djeci i zaštititi ih. Iako navodi da bi želio da djeca stanuju s njim, da je spreman vratiti se u Hrvatsku za djecu, da to govori već tri godine, da je spreman još jednom izgubiti posao, doći u Hrvatsku i brinuti se o njima jer one to zaslužuju, jer su mu sve na svijetu i jedini razlog zbog kojeg rano ujutro ustaje istovremeno ne postupa po pravomoćnoj sudskoj odluci po kojoj je dužan plaćati uzdržavanje. Osim toga, kako je prethodno nije želio dati adresu ni izjasniti se o povratku u Hrvatsku, nije obavijestio voditeljicu mjere o odlasku početkom listopada u inozemstvo ni o namjeri povratka. S druge strane tuženica izražava želju da djeca stanuju s njom, ističe da s obje ima odličnu komunikaciju, smatra da ona kao njihova majka ima jednako pravo skrbiti o njima kao i otac i da je u interesu djece jednako viđati oba roditelja, ali se ne slaže s prijedlogom tužitelja da djeca stanuju s njim jer je već više puta iznosio takav prijedlog, ovisno o tome kako mu odgovara, a to nije u interesu djece.

15.2. U nalazu i mišljenju od 5. prosinca 2023. sudske vještakinje dr. Sanje Batina, spec. i mr. Danijele Didić, , pri kojem ostaju i na ročištu održanom 12. veljače 2024., zaključile su da je u najboljem interesu djece da nastave živjeti s majkom. Naime, majka nema značajnih psihopatoloških poremećaja, primjerene je emocionalnosti i afektivne ekspresije, urednog mišljenja, voljnih i perceptivnih funkcija, emocionalno topla bez odstupanja u strukturi ličnosti i bez odstupanja na planu emocionalnog doživljavanja, psihički normalna osoba, s dostatno emocionalnih kapaciteta i volje posvetiti se svojoj djeci, primjerene roditeljske kompetencije koja iskazuje značajan emocionalni angažman i u odgojnim postupcima u odnosu na djecu. Oca ne diskreditira u roditeljskoj ulozi, svjesna je i prihvaća ulogu oca u njihovom životu i spremna je prihvatiti bilo koju odluku suda koja će biti u najboljem interesu djece. Za razliku od majke, otac od početka iznosi pritužbe na majku u kojoj uporno traži razlog svih problema, u njegovim se reakcijama uočavaju znakovi napetosti i trud da prezentira socijalno poželjnu sliku o sebi, mišljenje je bez poremećaja u sadržaju i formi, izrazito manipulativan, prisutne značajke krutosti i napetosti. Slabijeg je uvida i kritičnosti u odnosu na vlastitu odgovornost za poremećaj partnerskih odnosa i nekritičan prema vlastitim postupcima. Neučinkovitih je mehanizama obrane ličnosti u emocionalno zahtjevnim situacijama, sa patološkim sadržajima u nekoliko područja psihičkog funkcioniranja koja se odnose na kruto afektivno izražavanje, suspektnu heteroagresivnost u socijalnim interakcijama i emocionalnu nestabilnost. Posebno je tijekom opservacije interakcije djece sa roditeljima uočeno očevo otvoreno ignoriranje majke djece i bake po majci, pri čemu su i sama djeca ušla u prostor "kolateralnih žrtava" jer su došle na vještačenje u pratnji dviju ocu omraženih osoba. Očeva pasivnost i nezainteresiranost za komunikaciju sa djecom uočljiva je i tijekom neobaveznog razgovaranja dok je majka u cijeli proces više uključena. Kada govori o svom odnosu sa djecom zapaža se da koristi "ileizam". Utvrđeno je i da mlt. TĐ emocionalno topla i plaha djevojčica, značajno narušenog samopouzdanja i samopoštovanja, izražene opće anksiozne simptomatologije je emocionalno usmjerena na oba roditelja, ali joj emocionalno opterećenje predstavlja očevo ispitivanje i majčino propitivanje kako se osjeća. Prihvatila bi bilo koju odluku suda i ne preferira život niti kod majke, niti kod oca, važno joj je samo da viđa oba roditelja. Mlt. NĐ emocionalno je topla djevojčica u čijem se emocionalnom doživljavanju nalazi umjerena depresivna simptomatologija i u klinički značajnom smislu izražena anksiozna simptomatologija, emocionalno je usmjerena na oba roditelja te se od oboje njih osjeća voljenom, uživa u zajedničkim aktivnostima sa obitelji po majci, a očeva ispitivanja i nametanja odluke gdje će živjeti izvor su znatnog emocionalnog opterećenja. Nadalje, vještakinje posebno ističu da u ponašanju djece mnoge od manifestacija govore u prilog otuđenja djece od majke, koje se tijekom aktualnog vještačenja ne uočavaju, kao i mnoga ponašanja oca koja su u odnosu prema djeci bila prisutna ranije i koja su od strane socijalne službe vrlo precizno opisana, dovode do zaključka da je bilo oportuno da socijalna služba protiv oca podnese kaznenu prijavu i za kazneno djelo emocionalnog zlostavljanja djece.

15.3. Imajući u vidu presudu Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Kzd- 15/2021-21 od 22. ožujka 2022. (događaj iz 2020.) i presudu i rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli poslovni broj Pp-1/2022 od 4. rujna 2023. (događaj iz 2021.), na koje se pozivao tužitelj tijekom postupka, izostavljajući podatak o postojanju presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Kzd- 8/2021-37 od 13. svibnja 2022. iz koje proizlazi da tužitelj nije provodio odluku Zavoda za zaštitu dobrobiti djeteta i odluku suda prema kojoj je dužan plaćati uzdržavanje za djecu, sud je posebno u vezi navoda o fizičkom kažnjavanju djece izveden je dokaz usmenim saslušanjem vještakinje mr. Danijelu Didić, a s čijim se iskazom u potpunosti složila i vještakinja dr. Sanja Batina. Ona pojašnjava da fizičko nasilje prema djeci nije nešto što vještaci opravdavaju, međutim, kriterij tjelesnih povreda može biti sporan budući da njegovo ne/postojanje može biti rezultat slučajnosti odnosno sreće, a njegova ozbiljnost ne mora nužno odražavati i ozbiljnost obiteljske patologije. Uz to, usmjeravanjem na tjelesne posljedice radi određivanja zlostavljanja u drugi plan se potiskuju psihičke posljedice zlostavljanja. Većina djece može podnijeti izolirane pogreške i povremene ispade inače zdravog prosuđivanja roditelja. Ponavljane pogreške mogu biti štetne posljedice kada postaju uobičajeni obrazac ponašanja, a u ovom slučaju konkretno kod tuženice unatoč ova dva incidenta nije utvrđeno tijekom provođenja vještačenja da bi se radilo o uobičajenom obrascu ponašanja. Radilo se o nečemu što su vještaci okarakterizirali kao trenutnu roditeljsku nemoć koja je dovela do neprihvatljivog tjelesnog kažnjavanja u dva navrata, dakle ne tjelesnog zlostavljanja, a ono što je radio otac kroz dugi niz godina, a čini to i sada, za djecu i njihov zdrav psihosocijalni i emocionalni razvoj je daleko pogubnije i destruktivnije. Vještacima je poznato da su oba scenarija, kako izolirani incidenti fizičkog kažnjavanja djece, tako i dugotrajna izloženost manipulativnim ponašanjem tužitelja štetna za djecu i mogu imati značajne negativne posljedice na psihički integritet djece, ali dugotrajna izloženost manipulativnim ponašanjima tužitelja s ciljem otuđenja djece od tuženice ima dublje i šire posljedice, može se stvoriti osjećaj krivnje, konfuzije, nisko samopoštovanje i nepovjerenje prema drugom roditelju. Djeca mogu postati emocionalno manipulirana i izolirana od drugog roditelja, što može utjecati na njihov emocionalni razvoj, sposobnost izgradnje zdravih međuljudskih odnosa i povjerenje u sebe i druge. Upravo neke od ovih posljedica prepoznate su kod djece tijekom provođenja vještačenja. Što se tiče izoliranih incidenata fizičkog kažnjavanje djece za koju su postojali pravomoćni podaci o tome da ih je počinila majka, oni kod djece mogu izazvati strah, tugu, a moguće su i kratkotrajne posljedice kao što su povrede ili osjećaj nelagode. Međutim, ako se radi o rijetkim incidentima i ako su roditelji sposobni komunicirati s djetetom i riješiti situaciju na prikladan način moguće je da će negativne posljedice biti ograničene. Dakle, vještakinje smatraju da je majka roditelj koji je manje štetan za djecu i da ju se nikako ne treba nazivati "roditeljem zlostavljačem" jer kontrola ljutnje kojom ona nije adekvatno upravljala u dvije situacije koje su dovele do tjelesnog kažnjavanja može se sasvim adekvatno riješiti kroz uključivanje majke u psihosocijalni tretman počinitelja nasilja u obitelji. S druge strane narcističku strukturu ličnosti koja je prepoznata kod oca, njegova manipulativna ponašanja prema djeci, njegova misija da potpuno majku diskreditira u roditeljskoj ulozi, a sve kako bi izbjegao plaćanje uzdržavanja za djecu je nešto što je iznimno teško korigirati, posebno kada se u obzir uzme i činjenica njegove dosadašnje savjetodavne nedostupnosti. Iz nalaza i mišljenja od 5. prosinca 2023. proizlazi da nema podataka da bi u obitelji majke aktualno bilo prisutno tjelesno kažnjavanje djece već niz godina. Pored toga, iz obavijesti Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku broj: KR-DO-313/2022 od 14. studenog 2022. proizlazi da protiv majke nisu pokrenuti novi postupci radi kaznenih djela na štetu djece ili drugi postupci koji bi mogli biti u vezi s donošenjem odluke u predmetu o roditeljskoj skrbi. Sama tuženica je u odnosu na uvjetnu osudu u vezi sa fizičkim kažnjavanjem izjavila da djecu ne kažnjava fizički, da je to bio izolirani slučaj u tadašnjim okolnostima i da je uvjetna osuda zaslužena s obzirom na ono vrijeme i u to vrijeme i tadašnje uvjete.

15.4. Posebna skrbnica, iako je u očitovanju od 2. siječnja 2023. izjavila da se u tom trenutku ne slaže s prijedlogom i mišljenjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad da djeca stanuju s majkom, u očitovanju od 8. veljače 2024. istakla je kako nema primjedbi na vještačenje i predložila donijeti odluku sukladno preporuci vještaka.

15.5. Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Korčula u dopisu od 9. veljače 2024. također je bio suglasan s nalazom i mišljenjem vještaka.

15.6. I mlt. TĐ i mlt. D bile su suglasne s prijedlogom iz nalaza i mišljenja od 5. prosinca 2023. da ostanu stanovati s majkom. S obzirom da je iz očitovanja posebne skrbnice od 8. veljače 2024., dovedenog u vezu s nalazom i mišljenjem vještakinja dr. Sanje Batina, i mr. Danijele Didić od 5. prosinca 2023., razvidno da su mlt. TĐ i mlt. D sposobne oblikovati svoje mišljenje u smislu čl. 12. Konvencije o pravima djeteta ("Narodne novine – Međunarodni ugovori", broj: 12/93, 20/97, dalje: Konvencija), sud je omogućivši im pravo na slobodno izražavanje stavova o svim stvarima koje se na njih odnose, mišljenje mlt. TĐ i mlt. T u dijelu bitnom za donošenje odluke u ovom postupku, u skladu s njihovom dobi, njihovim različitim osobnostima i njihovom zrelošću, uvažio.

16. Cijeneći prethodno iznesena utvrđenja iz nalaza i mišljenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Podružnica Korčula, vještaka dr. Sanje Batina i mr. Danijele Didić, koji su pribavljeni u skladu s čl. 416. st. 1. toč. 3. ObZ, kao i dopunsko očitovanje vještakinja na ročištu održanom dana 12. veljače 2024., sa čime je bila suglasna i posebna skrbnica mlt. djece, te utvrđenim mišljenjem mlt. djece, sud prvog stupnja je utvrdio da je najbolji interes mlt. TĐ i mlt. T da nastave stanovati s majkom, uz održavanje osobnih odnosa s ocem.

17. Navedena činjenična utvrđenja suda prvog stupnja u cijelosti prihvaća pravilnim i ovaj sud. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja na temelju pravilne ocjene provedenih dokaza u dovoljnoj mjeri utvrdio sve relevantne činjenice, a činjenična osnova na kojoj je utemeljena presuda i nije dovedena u sumnju žalbenim navodima tužitelja.

18. Žalba tužitelja se gotovo isključivo svodi na osporavanje ocjene dokaza izvršene po sudu prvog stupnja i na osnovi nje utvrđenog činjeničnog stanja, pri čemu tužitelj u žalbi iznosi vlastito tumačenje i ocjenu provedenih dokaza, iznoseći pojedine tvrdnje u odnosu na postojanje određenih činjenica koje, prema tvrdnji tuženika, ukazuju na drukčije činjenično stanje od onog utvrđenog po sudu prvog stupnja, koje tvrdnje prema ocjeni ovoga suda predstavljaju subjektivni i jednostrani prikaz sadržaja dokaza provedenih tijekom postupka koji nema objektivnog uporišta u sadržaju postupka.

19. Iz spisa predmeta i iz utvrđenja suda prvog stupnja, proizlazi da je tužitelj učinkovito sudjelovao u pribavljanju nalaza i mišljenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Podružnica Korčula, vještakinja dr. Sanje Batina i mr. Danijele Didić. Ti su mu nalazi i mišljenja, kao i mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Podružnica Korčula dostavljani te je tužitelj bio upoznat s njihovim zaključcima i prijedlozima. Stoga mu je bila pružena učinkovita mogućnost da ospori zaključke stručnih timova i vještaka. Tu je mogućnost u odnosu na nalaz i mišljenje vještaka iskoristio. Tako je sud prvog stupnja, radi ispitivanja tvrdnji tužitelja koje se odnose na zaključke i prijedloga iz nalaza i mišljenja vještaka i odgovaranje na njegove primjedbe, na glavnoj raspravi održanoj dana 12. veljače 2024. saslušao vještakinje kojom prilikom je tužitelj iznosio pitanja u kojim je već sadržan odgovor, odnosno izražavao neslaganje s nalazom i mišljenjem vještaka (iznoseći prigovore na objektivnost vještaka, kao i navodeći da mu tijekom razgovora s vještacima nije postavljeno dovoljno pitanja pa su o njemu stekle krivi dojam), a i nakon usmenog saslušanja vještakinja tužitelje je izjavio da ništa od toga što su vještakinje navele nije istina i da je on predočio više dokaza koje govore suprotno.

20. S obzirom na to da je tužitelju bila pružena mogućnost da učinkovito sudjeluje u postupku pribavljanja nalaza i mišljenja koji su korišteni za odlučivanje o roditeljskoj skrbi, koju je u odnosu na provedeno vještačenje te mišljenja Hrvatskog centra za socijalnu skrb, Podružnica Korčula i iskoristio, time što je tijekom usmenog saslušanja vještakinja na raspravi od 12. veljače 2024. sud nije dopustio postavljanje pitanja, sud je postupio u skladu sa zakonskom obvezom iz čl. 302. st. 3. ZPP. Tome valja dodati da sud prvog stupnja nije dužan ispravno formulirati postavljena pitanja, poglavito kod činjenice da je tužitelj u predmetnom postupku bio zastupan po profesionalnoj osobi (odvjetniku). Tako u postupku nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP na koju sadržajem žalbe ukazuje tužitelj.

21. Konačno, valja navesti da tužitelj nije predlagao dokaz obnovom vještačenja, pa je suprotno navodima tužitelja, sud je osnovano prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer se radio o dokazu koji je izveden prema pravilima struke i jer je riječ o mišljenju koje se temelji na ispitivanju osobnih i obiteljskih prilika stranaka.

22. Kad je riječ o činjenici da se tužena sumnjiči da je na štetu mlt. djece stranaka počinila nasilje u obitelji prema mlt. djeci valja reći da iz sadržaja obrazloženja ne proizlazi da sud prvog stupnja prilikom odlučivanja o roditeljskoj skrbi nije imao na umu navedenu činjenicu te da ju je "naprosto izostavio" pa da je zbog toga činjenično stanje nepravilno utvrđeno.

23. Iako su optužbe za nasilje i zlostavljanje ozbiljna okolnost koja se mora uzeti u obzir prilikom odlučivanja o roditeljskoj skrbi, suprotno pravnom shvaćanju tužitelja, zadatak suda u postupku u sporu o roditeljskoj skrbi nije odlučivati o kaznenoj ili prekršajnoj odgovornosti roditelja o kojoj se odlučuje u kaznenom, odnosno prekršajnom postupku.

24. Međutim, netočni su žalbeni navodi da su teške optužbe o nasilju iznesene protiv majke u pobijanoj odluci potpuno ignorirane. Upravo je na tu okolnost osim nalaza i mišljenja vještaka, izveden i dokaz usmenim saslušanjem na ročištu održanom dana 12. veljače 2024., kako je to detaljno navedeno pod rbr. 7.1.2. obrazloženja presude. Iz navedenog usmenog očitovanja vještakinja u bitnom proizlazi da fizičko nasilje prema djeci nije nešto što vještakinje opravdavaju, međutim, kriterij tjelesnih povreda može biti sporan budući da njegovo ne/postojanje može biti rezultat slučajnosti odnosno sreće, a njegova ozbiljnost ne mora nužno odražavati i ozbiljnost obiteljske patologije. Tako vještakinje smatraju da je majka roditelj koji je manje štetan za djecu i da ju se nikako ne treba nazivati "roditeljem zlostavljačem" jer kontrola ljutnje kojom ona nije adekvatno upravljala u dvije situacije koje su dovele do tjelesnog kažnjavanja može se sasvim adekvatno riješiti kroz uključivanje majke u psihosocijalni tretman počinitelja nasilja u obitelji. S druge strane narcističku strukturu ličnosti koja je prepoznata kod oca, njegova manipulativna ponašanja prema djeci, njegova misija da potpuno majku diskreditira u roditeljskoj ulozi, a sve kako bi izbjegao plaćanje uzdržavanja za djecu je nešto što je iznimno teško korigirati, posebno kada se u obzir uzme i činjenica njegove dosadašnje savjetodavne nedostupnosti.

25. Nadalje, u skladu s čl. 360. st. 3. ObZ mlt. djeci je omogućeno da izraze svoje mišljenje putem posebne skrbnice, a zaključak suda o tome da pravu volju i želju djeteta u pogledu odluke s kojim roditeljem će stanovati zapravo moguće prihvatiti, prihvaća i ovaj sud jer su za njega dani dostatni i odlučni razlozi navedeni u rbr. 7.2. obrazloženja presude koji su utemeljeni na mišljenju posebne skrbnice mlt. djece, mišljenju Hrvatskog zavoda za socijalni rad, podružnica Korčula i nalazu i mišljenju vještakinja.

26. Sud je u donošenju odluka koje se tiču djece dužan rukovoditi se najboljim interesom djeteta, na što obvezuje i čl. 3. Konvencije o pravima djeteta koji glasi: "1. U svim akcijama koje se odnose na djecu, bilo da ih poduzimaju javne ili privatne ustanove socijalne skrbi, sudovi, državna uprava ili zakonodavna tijela, najbolji interes djeteta mora imati prednost.

27. Države stranke se obvezuju da će odgovarajućim zakonodavnim i upravnim mjerama osigurati takvu zaštitu i skrb djeteta kakva mu je prijeko potrebna za njegovu dobrobit, uzimajući u obzir prava i dužnosti njegovih roditelja, zakonskih skrbnika ili drugih osoba koje su za nj pravno odgovorne."

28. Naime, uživanje roditelja i djeteta u međusobnom društvu predstavlja temeljni element obiteljskog života zaštićenog člankom 35. Ustava i člankom 8. Konvencije (odluka Ustavnog suda broj: U-III-2776/2018 od 5. lipnja 2019., U-III-3452/2019 od 15. srpnja 2021., U-III-5221/2020 od 30. rujna 2021. te predmeti Europskog suda za ljudska prava /u daljnjem tekstu: ESLJP/, Gluhaković protiv Hrvatske, broj: 21188/09, § 54., presuda od 12. travnja 2011., te A. K. i L. protiv Hrvatske, broj: 37956/11, § 51., presuda od 8. siječnja 2013.). Mjere koje otežavaju to uživanje predstavljaju miješanje u pravo na poštovanje obiteljskog života (predmeti ESLJP-a Diamante i Pelliccioni protiv San Marina, broj: 32250/08, § 171., presuda od 27. rujna 2011.; i Vujica protiv Hrvatske, broj: 56163/12, § 74., presuda od 8. listopada 2015.). Svako takvo miješanje u pravo na poštovanje obiteljskog života treba biti u skladu sa zakonom, težiti ostvarenju legitimnog cilja i biti nužno u demokratskom društvu (N i Pelliccioni protiv San Marina, navedeno, § 172.; i Vujica protiv Hrvatske, navedeno, § 87.). Iako je osnovni cilj članka 35. Ustava, kao i članka 8. Konvencije, zaštititi pojedinca od proizvoljnog miješanja javnih vlasti, uz to postoje i pozitivne obveze nerazdvojive od djelotvornog poštovanja privatnog života. U oba je konteksta potrebno uzeti u obzir pravičnu ravnotežu koju treba uspostaviti između suprotstavljenih interesa pojedinca i zajednice u cjelini, a u oba konteksta država uživa određenu slobodu procjene (tako Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III/4519/21 od 11. studenoga 2021.).

29. U iznesenom činjeničnom i pravnom kontekstu, te polazeći od osnovnog načela zaštite prava i dobrobiti djeteta, a imajući u vidu sve okolnosti, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da su ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 92 u svezi čl.408.st.1. ObZ, pa izneseni žalbeni navodi bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

30. Odluka o ostvarivanju osobnih odnosa mlt. TĐ i mlt. T s tuženikom donesena je uz pravilnu primjenu čl. 5.st.1., čl.84.st.4., čl.95.st.1. i čl. 119.st.1. Obz i u žalbi nije posebno osporavana.

31. Cijeneći ukupne materijalne potrebe mlt. djece (čl. 311. ObZ), tužiteljeve mogućnosti, kao obveznika uzdržavanja (čl. 313. st. 4. ObZ), kao i minimalne novčane iznose određene Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za uzdržavanja djeteta ("Narodne novine", broj: 48/23) koji za djecu dobi mlt. tužitelja iznose 223,46 Eur, prema ocjeni ovog suda tuženik je u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje mlt. djece upravo dosuđeni iznos od 265,45 Eur mjesečno.

32. Ukupne materijalne potrebe djeteta određuju se prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja, a to je u konkretnom slučaju tužitelj (otac) u skladu s odredbom čl. 311. st. 2. ObZ.

33. Potrebe mlt. TĐ i mlt. NĐ iskazom tužitelja, a sa čime je bila suglasna i tužena utvrđene su u iznosu od po 2.000,00 kn mjesečno, odnosno 265,45 Eur. 34. Tužitelj, iako dužan po ObZ, podatke o svojim imovinskim prilikama i financijskim mogućnostima nije predočio sudu niti je prihode tužitelja za 2024. sud bio u mogućnosti pribaviti od strane Ministarstva financija, Porezne uprave, sve kako bi eventualno pribavljenim dokazima osporio mogućnost doprinositi povišenim iznosom uzdržavanju mlt. djece. Dakle, samo osporavanje utvrđenih okolnosti sadržajem žalbe tužitelja, ne dovodi u pitanje pravilnost i zakonitost predmetne odluke.

35. I žalbeni navodi vezano za kreditno zaduživanje (na koju okolnost tužitelj također nije dostavio dokaze) bez utjecaja su na zakonitost presude iz razloga što odredba čl. 313. st. 5. ObZ podrazumijeva novčane obveze koje bi trajale dulje vrijeme i koje su bile nužne za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba. Tužitelj nije dokazao da bi njegove kreditne obveze trajale dulje vrijeme i da su u pitanju novčane obveze koje su bile nužne za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba, a osim toga u iskazu navodi da će dignuti kredit uspjeti otplatiti.

36. Tužitelj je osim toga vlasnik kuće u [adresa], koja se sastoji od dva kata po 150 m2, pa je u mogućnosti dio nekretnina koju ne koristi za stanovanje iznajmljivati, i tako ostvarivati dodatne prihode. Tužitelj je nadalje vlasnik obrta (za koji tvrdi da je u minusu), no ne tvrdi da obavljanjem obrtne djelatnosti nije u mogućnosti ostvarivati prihode.

37. Okolnosti koje se tiču životnog standarda tužitelja kao obveznika uzdržavanja maloljetne djece i po ocjeni suda drugog stupnja opravdavaju određivanje uzdržavanja mlt. TĐ i mlt. NĐ nešto višem iznosu od minimalnog iznosa određenog Odlukom nadležnog Ministarstva, pri čemu je ovaj sud imao u vidu da uzdržavanje maloljetne djece ima prednost pred drugim obvezama, da je to primarna dužnost roditelja, vezano za koju roditelji moraju ulagati pojačane napore, da bi toj i takvoj dužnosti mogli udovoljiti (čl. 313. st. 4. ObZ) i da tužitelj (mlada, zdrava i radno sposobna osoba) tijekom postupka nije dokazao da svojim radom u struci ili izvan nje ne može ostvarivati i dodatne prihode za svoje uzdržavanje i uzdržavanje mlt. djece.

38. U takvim okolnostima dosuđenim iznosima uzdržavanja s jedne strane zadovoljiti će osnovne potrebe mlt. djece, dok s druge neće ugroziti i egzistenciju tužitelja. Otac u svojoj roditeljskoj ulozi i u ovom dijelu dužne je pristupiti odgovorno jer mu to nameće priroda njegove roditeljske uloge tim više što drugi roditelj (majka) svoj udio u obvezi uzdržavanja mlt. djece ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djeci u skladu s odredbom čl. 310. st. 1. ObZ.

39. U odnosu na žalbu protiv rješenja:

40. Polazeći od odredbe čl. 529. st. 1. ObZ kojim je propisano da se prema odredbama toga Zakona mogu donijeti privremene mjere o tome s kojim će roditeljem, odnosno drugom osobom dijete stanovati i ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom i privremena mjera radi uzdržavanja te odredbe čl. 536 st. 1. ObZ prema kojoj takvu privremenu mjeru može donijeti sud po službenoj dužnosti ili na zahtjev djeteta ili roditelja, sud prvog stupnja pravilno je zaključio da je u konkretnim okolnostima (po službenoj dužnosti) potrebno donijeti predmetnu privremenu mjeru sukladno navedenim zakonskim odredbama ObZ dok se konačno ne odluči o mjeri za zaštitu osobnih prava i dobrobiti djeteta. U odnosu na žalbene navode potrebno je odgovoriti da donesena privremena mjera štiti najbolji interes djeteta i njegovu dobrobit, sukladno odredbi čl. 3. Konvencije o pravima djeteta i čl. 5. st. 1. ObZ.

41. Time, suprotno navodima žalbe u postupku nije počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP na koju neosnovano ukazuje tužitelj. 42. Osim toga, predmetna privremena mjera je ograničenog trajanja, do pravomoćnog okončanja postupka pred sudom prvog stupnja, pa se donošenjem ove odluke, žalba ukazuje bespredmetnom.

43. U nalazu i mišljenju Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Korčula od 27. svibnja 2021., te izvješćima od 24. kolovoza i 10. studenog 2021. i 11. kolovoza 2022. predloženo da se mlt. djeca premjeste iz Osnovne škole [adresa] u Osnovnu školu [adresa] u skladu s mjestom stanovanja, a kako bi se izbjegle poteškoće oko prijevoza.

44. Posebna skrbnica u očitovanju od 8. veljače 2024. predlaže, s obzirom na činjenicu da djevojčice svakodnevno putuju iz [adresa] u školu u [adresa] iz razloga što je otac uskratio suglasnost da djevojčice pohađaju školu u [adresa], privremenom mjerom dopustiti majci da samostalno obavlja roditeljsku skrb u vezi s upisom i ispisom djece iz škole. Iz očitovanja posebne skrbnice proizlazi i to da obje djevojčice izražavaju žaljenje što moraju ići u školu u [adresa] jer se rano ustaju i kasno vraćaju kući jer je škola Blato projekt cjelodnevne škole, što ime je jako naporno i preostaje im malo vremena za odmor i druženje, a škola u [adresa] udaljena je 5 minuta od mjesta gdje stanuju.

45. Imajući u vidu izneseno, pravilno je sud prvog stupnja, primjenom odredbe čl. 478. st. 1. toč. 7. ObZ odlučio da će tužena zastupati mlt. TĐ i mlt. D u postupku promjene škole na način da će djecu ispisati iz Osnovne škole [adresa] i upisati u Osnovnu školu [adresa], a u tom dijelu odluka nije posebno pobijana žalbom tužitelja.

46. U odnosu na žalbu protiv dopunskog rješenja od 14. listopada 2024.

47. Kako je presudom suda prvog stupnja odbijen zahtjev tužitelja u cijelosti, to nije bio mjesta određivanju predložene privremene mjere od 26. kolovoza 2024., pa je prijedlog tužitelja osnovano odbijen.

48. Žalbeni navod da je dopunsko rješenje doneseno izvan razumnog roka za donošenje takve odluke, bez utjecaja su na pravilnost pobijano dopunskog rješenja.

49. Slijedom iznesenog, na temelju čl. 368. st 1. ZPP odlučeno je kao u izreci ove presude, dok je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 8. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović