REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž-1753/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, po sucu Dolores Peruško, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PULA PARKING d.o.o. (OIB:92332318203) iz Pule, Prilaz kralja Salamona 4, zastupanog po punomoćniku Marku Kuzmanoviću, odvjetniku u Puli, protiv tuženika BČ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj: Povrv-202/2022-13 od 12. srpnja 2024., 08. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se kao osnovana žalba tužitelja pa se preinačuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj: Povrv-202/2022-13 od 12. srpnja 2024. i sudi:

"Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mirne Pliško iz Pule poslovni broj Ovrv- 3918/2021-7 od 23. ožujka 2022. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da namiri tužitelju novčanu tražbinu u iznosu od 21,23 eura (160,00 kuna) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 25. kolovoza 2020. do isplate.

Nalaže se tuženiku da u roku od osam dana naknadi tužitelju troškove cjelokupnog postupka u iznosu od 125,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 08. siječnja 2025. do isplate dok se u preostalom dijelu u iznosu od 13,27 eura odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka."

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove žalbenog dijela postupka isplatom iznosa od 88,27 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mirne Pliško iz Pule poslovni broj Ovrv-3918/2021 od 23. ožujka 2022. te je odbijen u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan kao i njegov zahtjev za naknadu parničnog troška.

2. Protiv te presude pravovremenu i dopuštenu žalbu putem svojeg punomoćnika podnosi tužitelj iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava sa obrazloženjem, u bitnome, da dnevna parkirna karta čija se naplata potražuje u ovom postupku ne predstavlja ugovornu kaznu na način na koji to sud opisuje u pobijanoj presudi, da parkiranje vozila na javnom parkiralištu pod naplatom predstavlja očitovanje konkludentnom radnjom te se iz takvog ponašanja može zaključiti da je sklopljen ugovor o korištenju javnog parkirališta, da tuženik mora biti svjestan činjenice da za parkiranje na javnom parkiralištu mora platiti satnu kartu za svaki započeti sat parkiranja, a da ukoliko to izostane postoji obveza isplate izdane dnevne parkirne karte, da se dnevna parkirna karta ne može smatrati nikakvom vrstom kazne već da je to jedini način da tužitelj naplati svoje potraživanje jer da tužitelj ne može za svaki parkirani automobil utvrditi koliko se točno sati bez plaćanja zadržao na parkiralištu.

2.1. Žalbeni je prijedlog da se preinači pobijana presuda "na način da se u cijelosti održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mirne Pliško iz Pule poslovni broj Ovrv-3918/2021 od 23. ožujka 2022., odnosno podredno da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Odgovor na tu žalbu nije dostavljen.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi iznos od 160,00 kuna sada 21,23 eura s osnova neplaćene dnevne parkirne karte za parkiranje vozila tuženika registarske oznake [registarska oznaka] 17. kolovoza 2020. na parkiralištu Riva, u Puli (BIJELA 3. ZONA), a sve temeljem Ugovora o korištenju javnog parkirališta pod naplatom na području grada Pule.

6. Pobijana presuda je ispitana na temelju odredbe čl. 365. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. U ovoj pravnoj stvari radi se o sporu male vrijednosti sukladno čl. 458. st. 1. ZPP-a, a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog nekih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

8. Prije svega, valja istaknuti da u postupku nije ostvarena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju upire žalitelj jer je presuda jasna i može se ispitati, a nisu počinjene ni ostale bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema čl. 365. st. 2. ZPP-a. Međutim, u postupku je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

9. Iz provedenog prvostupanjskog postupka nesporno proizlazi da je tuženik vlasnik vozila koje je 17. kolovoza 2020. zatečeno parkirano bez valjane parkirne karte na javnom parkiralištu sa naplatom i to na Rivi u Puli (BIJELA 3. ZONA) koja sukladno Odluci o lokacijama, organizaciji, naplati i kontroli parkiranja na javnim parkiralištima Grada Pule ("Službene novine Grada Pule" broj 06/16 i 9/16- dalje Odluka o lokacijama) podliježe plaćanju kao i da tuženik nije putem SMS-a platio parkirnu kartu za razdoblje u kojem je koristio navedeno parkirališno mjesto. 10. Sud prvog stupnja odbija zahtjev tužitelja (ukida platni nalog) uz zaključak da "dnevna parkirališna karta predstavlja samo drugi naziv za ugovornu kaznu", odnosno da predmetna novčana tražbina po svojem karakteru predstavlja ugovornu kaznu koja da je nedopuštena pozivom na odredu čl. 350. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO). Pri tome se sud prvog stupnja poziva na odluku Ustavnog suda RH broj U-II-355/2007 od 10. prosinca 2008. te zaključuje da je "suprotno načelu savjesnosti i poštenja te načelu jednakosti činidbi tvrditi da činjenica neplaćanje sata korištenja usluge parkiranja predstavlja pritisak da se plati cijena parkiranja u trajanju od 24 sata".

11. Usluga parkiranja predstavlja uslužnu komunalnu djelatnost u skladu sa odredbom čl. 24. st. 1. t. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj: 68/18, 110/18 i 32/20) te isporučitelj komunalne usluge koji obavlja uslužnu komunalnu djelatnost u svrhu obavljanja te djelatnosti u skladu sa navedenim Zakonom i propisima donesenim na temelju tog Zakona te u skladu sa posebnim propisima donosi opće uvjete isporuke komunalne usluge i sklapa sa korisnikom komunalne usluge ugovor o isporuci komunalne usluge. Tužitelj je kao isporučitelj uslužne komunalne usluge parkiranja donio Odluku o lokacijama kojom se pravni odnos između tužitelja kao davatelja javne uslužne komunalne usluge parkiranja i tuženika kao korisnika parkirališnog mjesta – regulira kao ugovorni odnos.

12. Ugovorni odnos između davatelja javne usluge parkiranja i korisnika parkirnog mjesta koji se zasniva u smislu čl. 5. Odluke o lokacijama ima obilježja adhezijskog ugovora iz čl. 295. ZOO-a što znači da prihvaćanjem parkiranja na označenom parkirnom mjestu korisnik prihvaća obvezu da parkiranje plati po cijeni koja proizlazi iz čl. 4. st. 2. Odluke o lokacijama, odnosno čl. 4. Odluke o vremenskom ograničenju, vremenu naplate i visini naknade za korištenje usluge parkiranja na javnim parkiralištima Grada Pule ("Službene novine Grada Pule" broj: 6/16 – dalje Odluka o vremenskom ograničenju). Sklapanje navedenog ugovora isključuje mogućnost individualnog pregovaranja tj. jedna strana određuje sadržaj ugovora koji nudi drugom suugovaratelju, dok ponuđeni ima slobodu prihvatiti ugovor u cjelini ili odbiti sklapanje takvog ugovora. Radi se dakle o ugovoru čije opće uvjete propisuje javna vlast svojim općim aktom kao što je navedeno u konkretnom slučaju Odlukom o lokacijama, odnosno Odlukom o vremenskom ograničenju koje su objavljene u Službenom glasilu jedinice lokalne samouprave pa se smatra da su dostupni svim korisnicima parkirnih mjesta i obvezuju drugu ugovornu stranu jer su bili ili morali biti poznati u vrijeme sklapanja ugovora.

13. Ovdje valja navesti da u ni jednom dijelu predmetnih Odluka nije predviđeno da nepridržavanje ugovornih obveza ima za sankciju plaćanja ugovorne kazne niti tužitelj u ovom sporu potražuje naplatu ugovorne kazne. Nadalje, odredbom čl. 350. ZOO-a na koji se poziva sud prvog stupnja je propisano da vjerovnik i dužnik mogu ugovoriti da će dužnik platiti vjerovniku određeni novčani iznos ili pribaviti neku drugu materijalnu korist ako ne ispuni svoju obvezu ili ako zakasni sa njezinim ispunjenjem ili ako je neuredno ispuni, odnosno propisano je da ugovorna kazna ne može biti ugovorena za novčane obveze. U ovom konkretnom slučaju isporučitelj komunalne usluge može naplatiti nepodmirenu naknadu odnosno dnevnu parkirnu kartu čija visina je ograničena vremenskim trajanjem korištenja parkirnog mjesta. Stoga proizlazi da prema čl. 350. st. 3. ZOO-a nepodmirena novčana naknada za vremensko ograničeno trajanje korištenja parkirnog mjesta kao posljedica povrede Odluka o lokacijama odnosno Odluka o vremenskom ograničenju isključuje naplatu bilo kakve ugovorne kazne.

14. Kako tuženik nije imao istaknutu parkirnu kartu, niti je na drugi način dokazao da zaključuje ugovor o parkiranju za kraće razdoblje ili da je platio uslugu parkiranja u obvezi je isplatiti navedeni iznos tužitelju.

15. Slijedom navedenog, kako je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo, valjalo je žalbu tužitelja prihvatiti i preinačiti pobijanu presudu prvostupanjskog suda te održati na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi sve to sukladno odredbi čl. 373. st. 3. ZPP-a.

16. Obzirom da je preinačena odluka o glavnoj stvari valjalo je preinačiti i odluku o parničnom trošku i to temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a u vezi sa čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. st. 1. ZPP-a. Temeljem Tbr. 7. t. 9. Odvjetničke tarife za zastupanje u parničnom postupku u kojem je vrijednost predmeta spora manja od 100,00 eura neovisno o odredbi Tbr. 7. t. 1. odvjetniku pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 50 bodova. Stoga je tužitelju priznat parnični trošak jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 50 bodova plus PDV-e, odnosno iznos od 125,00 eura bez troškova sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura kako je to tužitelj zatražio na ročištu od 28. svibnja 2024. jer ne postoji dokaz o tome da je ista plaćena.

16.1. Tužitelju se priznaje i trošak žalbenog postupka u visini od 30 bodova plus PDV ili iznos od 75,00 eura sukladno Tbr. 10. t. 3. Odvjetničke tarife koji trošak je uvećan za iznos od 13,27 eura na ime sudske pristojbe za žalbu odnosno ukupno iznos od 88,27 eura a sve sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 166. st. 2. ZPP- a.

17. S obzirom na navedeno odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Puli - Pola 08. siječnja 2025.

Sudac

Dolores Peruško