REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3855/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jagode Crnokrak, predsjednice vijeća, Mladena Šimundića, suca izvjestitelja i Dubravke Matas, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, za obveze Podružnice Autobusni kolodvor, Zagreb, Avenija Marina Držića 4, OIB: 85584865987, kojeg zastupa punomoćnik Ladislav Škrinjar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Smolek & Škrinjar d.o.o. u Zagrebu, radi isplate iznosa od 38.812,10 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2264/2019 od 21. studenoga 2022., u sjednici vijeća održanoj 8. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2264/2019 od 21. studenoga 2022. u pobijanim točkama II. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da u roku od petnaest dana tužitelju isplati iznos od 8.822,00 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke); odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi na isplatu iznosa od 38.812,10 EUR s pripadajućim zateznim kamatama (točka II. izreke); naloženo je tužitelju da tuženiku u roku od petnaest dana naknadi parnični trošak u iznosu od 3.238,44 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka III. izreke); odbijen je kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 3.961,78 EUR s pripadajućim zateznim kamatama (točka IV. izreke) te je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 796,34 EUR u roku od petnaest dana (točka V. izreke).

2. Iz obrazloženja presude proizlazi da je prvostupanjski sud odlučio kao u točki II. izreke na temelju odredbi iz čl. 217. i čl. 226. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21; dalje: ZOO) budući da je tužba u ovom predmetu podnesena 19. studenog 2019. pa je sud ocijenio osnovanim tuženikov prigovor zastare u odnosu na sve rate premije za dokup mirovine koje su dospjele do 19. studenoga 2016.

3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu kojom ju pobija u točkama II. i III. njezine izreke zbog pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi u bitnome navodi da je Zakon o nastavku isplate dokupljenih mirovina („Narodne novine“ broj 130/17) stupio na snagu 4. siječnja 2018. te su u skladu s odredbom iz čl. 7. tog Zakona, prava i obveze iz ugovora o dokupu mirovine prenesene na tužitelja danom potpisivanja Sporazuma o međusobnim odnosima s trgovačkim društvom Royal međugeneracijska solidarnost d.d. od 28. veljače 2018. Stoga da tužitelj prije 28. veljače 2018. nije bio u položaju vjerovnika te nije niti mogao zahtijevati ispunjenje predmetne (tada već dospjele) obveze tuženika. Smatra da intencija zakonodavca nije bila da se onemogući tužitelja u potraživanju dospjelih, a neisplaćenih obveza poslodavaca (ovdje tuženika) jer bi, na način i primjenom Zakona o obveznim odnosima kako je to učinio prvostupanjski sud u konkretnom slučaju, te obveze već bile u zastari. Ističe da je u skladu s odredbom iz čl. 5. Zakona o nastavku isplate dokupljenih mirovina za tužitelja obveza isplate dospjelih, a neisplaćenih svota dokupljenih mirovina, nastala tek stupanjem na snagu tog zakona i Sporazuma pa tužitelj prije toga nije mogao zahtijevati ispunjenje obveze tuženika kao poslodavca. Ističe da je svoju obvezu isplate dokupljenih mirovina izvršio u razdoblju od 2. kolovoza 2018. do 19. prosinca 2018. Zbog svega navedenog smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo. Kako je prvostupanjski sud neosnovano djelomično odbio tužbeni zahtjev, smatra nepravilnom i odluku o parničnom trošku sadržanu u točki III. prvostupanjske presude. Predlaže usvojiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu usvajanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti, a podredno, ukinuti ju i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz obvezu tuženika da tužitelju naknadi troškove postupka u cijelosti.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitavši prvostupanjsku presudu u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj je sud utvrdio da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, ali da je i pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo jednako odlučiti.

6. U postupku pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno:

- da su tuženik i društvo ROYAL MEĐUGENERACIJSKA SOLIDARNOST d.d. 10. travnja 2014. sklopili Ugovor o dokupu mirovine br. 655-2/32

- da se navedenim ugovorom tuženik obvezao isplatiti društvu ROYAL MEĐUGENERACIJSKA SOLIDARNOST d.d. premiju za dokup mirovine, a to se društvo obvezalo da će isplaćivati doživotnu mjesečnu mirovinu tuženikovim radnicima kao korisnicima dokupljene mirovine

- da je prema čl. 8. Ugovora o dokupu mirovine, tuženik premiju za dokup mirovine bio u obvezi platiti društvu ROYAL MEĐUGENERACIJSKA SOLIDARNOST d.d. na način da iznos od 24.263,59 EUR plati u roku od 8 dana od dana potpisa tog Ugovora, dok je preostali iznos od 63.518,40 EUR tuženik trebalo isplatiti u 36 mjesečnih rata u iznosima od 1.764,40 EUR, od kojih prva rata dospijeva 1. svibnja 2014., a posljednja 1. travnja 2017.

- da je tuženik društvu ROYAL MEĐUGENERACIJSKA SOLIDARNOST d.d. uplatio premiju za dokup mirovine u iznosu od 24.263,59 EUR te devet mjesečnih rata od preostalog iznosa od 63.518,40 EUR

- da je 4. siječnja 2018. stupio na snagu Zakon o nastavku isplate dokupljenih mirovina („Narodne novine“ broj 130/17) kojim je Republika Hrvatska preuzela isplatu dokupljenih mirovina ostvarenih do 31. svibnja 2014. koje je korisnicima dokupljene mirovine isplaćivalo društvo ROYAL MEĐUGENERACIJSKA SOLIDARNOST d.d. na temelju ugovora o dokupu mirovine zaključenih s poslodavcima sa sjedištem u [adresa], na način da će isplatu dokupljenih mirovina obavljati tužitelj

- da su 28. veljače 2018., na temelju odredbe iz čl. 2. Zakona o nastavku isplate dokupljenih mirovina, tužitelj i društvo ROYAL MEĐUGENERACIJSKA SOLIDARNOST d.d. sklopili Sporazum o međusobnim odnosima.

7. Tužitelj je u ovom postupku podnio tužbu za ispunjenje ugovorne obveze i to obveze utvrđene čl. 8. Ugovora o dokupu mirovine koji su 10. travnja 2014. sklopili tuženik i trgovačko društvo Royal međugeneracijska solidarnost d.d.

8. Navedenom odredbom iz čl. 8. Ugovora o dokupu mirovine bilo je, između ostaloga, propisano da će tuženik premiju za dokup mirovine u iznosu od 63.518,40 EUR uplatiti društvu ROYAL MEĐUGENERACIJSKA SOLIDARNOST d.d. u 36 mjesečnih rata u iznosu od 1.764,40 EUR mjesečno, od kojih 1. rata dospijeva 1. svibnja 2014., a posljednja 1. travnja 2017.

9. Ovdje utuženi iznos obuhvaća 27 neisplaćenih mjesečnih rata u ukupnom iznosu od 47.634,10 EUR, koje su dospjele u razdoblju od 1. veljače 2015. do 1. travnja 2017.

10. Tijekom prvostupanjskog postupka tuženik je osporio tužbeni zahtjev ističući tri glavna prigovora: prigovor raskida ugovora po sili zakona - nedostatka aktivne legitimacije, prigovor neispunjenja ugovora od strane tužitelja te prigovor zastare.

11. U odnosu na prigovor raskida ugovora - nedostatka aktivne legitimacije, pravilno je prvostupanjski sud navedeni prigovor ocijenio neosnovanim te o tome dao valjane i argumentirane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Budući da se na ugovorni odnos u konkretnom slučaju primjenjuje kao lex specialis Zakon o doživotnoj otpremnini odnosno dokupu mirovine („Narodne novine“ broj 153/13), pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako se u slučaju neispunjenja, Ugovor o dokupu mirovine ne raskida, već u tom slučaju društvo za otkup mirovine (ROYAL MEĐUGENERACIJSKA SOLIDARNOST d.d.) odgovara za štetu nastalu poslodavcu (ovdje tuženiku).

12. Uz navedene razloge koje je iznio prvostupanjski sud, valja dodati i da se u konkretnom slučaju radi o ugovoru u korist trećih osoba (korisnika mirovine), zbog čega prema ocjeni ovoga suda ne dolazi do primjene institut raskida ugovora zbog neispunjenja po sili zakona, u situaciji kad su treće osobe (korisnici mirovine) prihvatile korist iz tog ugovora te bi raskidom ugovora izgubile već stečena prava (pravo na isplatu mirovine).

13. Prema odredbi iz čl. 338. st. 1. ZOO-a, ugovaratelj koristi za trećega može je opozvati ili izmijeniti sve dok treći ne izjavi da prihvaća ono što je ugovoreno u njegovu korist. Imajući u vidu navedenu odredbu, ocjena je ovoga suda da se u konkretnom slučaju stečenih prava mogu odreći samo osobe koje su ih stekle (dakle korisnici mirovine), a ne i poslodavac (ovdje tuženik), do čega bi de facto došlo ako bi se uzelo da je ugovor raskinut.

14. Također je prvostupanjski sud pravilno, na temelju nalaza i mišljenja vještaka te dopune nalaza i mišljenja vještaka, utvrdio da je tužitelj u cijelosti ispunio svoje propisane Zakonom o nastavku isplate dokupljenih mirovina te da je u razdoblju od 2. kolovoza odnosno 5. rujna 2018. do 19. prosinca 2018. isplatio sve dospjele, a neisplaćene dokupljene mirovine.

15. Konačno, u odnosu na prigovor zastare, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 226. ZOO-a te je pravilno ocijenio da tužiteljeva tražbina predstavlja tražbinu povremenih davanja u kojoj je rok zastarijevanja iznosi tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja.

16. Iako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je tužitelj u konkretnom slučaju ispunio svoje obveze utvrđene Zakonom o nastavku isplate dokupljenih mirovina, dakle da je isplatio mirovine na individualne račune korisnika dokupljenih mirovina, tužiteljeva tražbina u ovom postupku nije regresna tražbina s osnove isplaćenih mirovina (što uostalom tužitelj niti ne bi mogao zahtijevati od tuženika budući da isplatom mirovina nije izvršavao tuženikovu obvezu, već svoju zakonsku obvezu iz čl. 2. Zakona o nastavku isplate dokupljenih mirovina).

17. Kako se tužiteljeva tražbina ne odnosi na isplaćene mirovine već na neisplaćene mjesečne rate koje je tuženik kao poslodavac trebao uplatiti po Ugovoru o dokupu mirovine, nije od utjecaja na tijek zastare činjenica da je tužitelj svoju obvezu isplate dokupljenih mirovina izvršio u razdoblju od 2. kolovoza 2018. do 19. prosinca 2018.

18. U odnosu na žalbene navode o tome da je u odnosu na tužitelja zastara počela teći tek nakon sklapanja Sporazuma kojim su mu prenesena prava i obveze iz Ugovora o dokupu mirovina (dakle nakon 28. veljače 2018.) valja kazati da zastara, u slučaju prijenosa obveze, nastavlja teći i ne dolazi do njezinog prekida te se vrijeme prednika računa u zastaru (čl. 217. ZOO-a). Dakle, dužnik u odnosu na tužitelja ima isti položaj i obveze koje je imao prema društvu ROYAL MEĐUGENERACIJSKA SOLIDARNOST d.d. pa tako i u pogledu zastare.

19. Međutim, pitanje zastare u ovom slučaju i nije odlučno za predmet spora budući da tužitelj prema ocjeni ovoga suda niti nije vjerovnik utužene tražbine pa je tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije osnovan, ali ne zbog raskida ugovora po sili zakona već iz razloga koji slijede.

20. Naime, nesporno tužitelj nije stranka Ugovora o dokupu mirovine, a niti je to postao donošenjem Zakona o nastavku isplate dokupljenih mirovina.

21. Prava i obveze iz ugovora o dokupu mirovina koje su poslodavci sklapali s trgovačkim društvom ROYAL MEĐUGENERACIJSKA SOLIDARNOST d.d. su od dana stupanja na snagu Zakona o nastavku isplate dokupljenih mirovina (4. siječnja 2018.) regulirana navedenim Zakonom te se njihovo ispunjenje može zahtijevati samo na temelju tog Zakona.

22. Predmetnim Zakonom, Republika Hrvatska je preuzela isplatu dokupljenih mirovina ostvarenih do 31. svibnja 2014. koje je korisnicima dokupljene mirovine isplaćivalo trgovačko društvo ROYAL MEĐUGENERACIJSKA SOLIDARNOST d.d.

23. Odredbom iz čl. 7. st. 1. Zakona o nastavku isplate dokupljenih mirovina propisano je da danom potpisivanja sporazuma između trgovačkog društva ROYAL MEĐUGENERACIJSKA SOLIDARNOST d.d. i tužitelja prestaju ugovorne obveze tog društva i poslodavaca iz ugovora o dokupu mirovine - prema korisnicima mirovine, dok je odredbom iz stavka 2. istog članka propisano da se prava i obveze iz ugovora o dokupu mirovine prenose na tužitelja danom potpisivanja sporazuma.

24. Tumačenjem navedene zakonske odredbe proizlazi da su u konkretnom slučaju u trenutku potpisivanja sporazuma između tužitelja i društva ROYAL MEĐUGENERACIJSKA SOLIDARNOST d.d. (28. veljače 2018.) prestale ugovorne obveze tog društva prema korisnicima mirovine te su ujedno tim danom prenesene na tužitelja. Dakle, to se odnosi na ugovorne obveze prema korisnicima mirovine.

25. Što se tiče ugovornih obveza poslodavaca iz ugovora o dokupu mirovina, a o čemu je ovdje riječ, odredbom iz čl. 7. st. 3. Zakona o nastavku isplate dokupljenih mirovina, propisano je da će neispunjene obveze poslodavaca koje proizlaze iz ugovora o dokupu mirovina - poslodavci podmirivati državnom proračunu.

26. Tumačenjem navedene zakonske odredbe proizlazi da je u odnosu na obveze poslodavaca (ovdje tuženik) vjerovnik Republika Hrvatska, a ne tužitelj koji je preuzeo prava i obveze prema korisnicima mirovine.

27. Slijedom svega navedenog, pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz Zakona o nastavku isplate dokupljenih mirovina ocijenivši da tužitelj ima aktivnu legitimaciju, ali je i pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo jednako odlučiti te odbiti tužbeni zahtjev.

28. U odnosu na odluku o troškovima postupka, žalitelj ne navodi neke konkretne žalbene razloge već tu odluku pobija isključivo zbog odluke o glavnoj stvari, a ovaj sud nalazi da je ona pravilna i zakonita i da je prvostupanjski sud u tom dijelu pravilno primijenio materijalno pravo.

29. Stoga je odlučeno kao u izreci na temelju odredbe iz čl. 368. st. 2. ZPP-a.

Zagreb, 8. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Jagoda Crnokrak