Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Ovr-919/2024-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

I

Z A K LJ U Č A K

Općinski sud u Karlovcu po sucu Zrinki Ban, na temelju prijedloga sudske savjetnice Doris Horvat Gerić, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja B2 KAPITAL d. o. o., Radnička cesta 41, Zagreb, OIB: 57509775367, zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Buterinu, odvjetniku iz OD Buterin & Partneri, Masarykova ulica 3, Zagreb, protiv ovršenice OĆČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz ZOU Nikola Horvat i Dean Radišić u Karlovcu, radi odlučivanja o prijedlogu ovršenice za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava i proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, 8. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog ovršenice kojim se nalaže Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava.

i

z a k lj u č i o  j e

Upućuje se ovršenica OĆČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja, radi proglašenja postupka izravne naplate nedopuštenim zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 11. Ovršnog zakona.

Obrazloženje

1. Ovršenica u svom prijedlogu navodi da je ovrhovoditelj dana 16. rujna 2024. Financijskoj agenciji podnio zahtjev za izravnu naplatu na temelju zadužnice od 4. travnja 2013., koja je potvrđena od strane javnog bilježnika Tomislava Matijevića dana 8. travnja 2013. pod brojem OV-2261/2013, a kojim zahtjevom za izravnu naplatu ovrhovoditelj potražuje iznos od 265,45 EUR na ime troška, iznos od 272,09 EUR na ime daljnjeg troška, na ime glavnice iznos od 14.567,32 EUR i na ime kamate iznos od 9.015,29 EUR. Ovršenica ističe kako je za tražbinu ovrhovoditelja koja se odnosi na kamatu nastupila zastara te navodi kako je člankom 226. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima određeno da tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja. Nadalje navodi kako je pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 21. studenog 2019. utvrđeno da potraživanja zatezne kamate koje su zajedno s glavnicom utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom i koje dospijevaju ubuduće, sukladno članku 233. stavku 2. ZOO-a zastarijevaju u trogodišnjem roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina računajući od ovršnosti ovršnih isprava. Stoga, sukladno članku 210. Ovršnog zakona predlaže da sud donese rješenje kojim će naložiti Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava s računa ovršenika na račun ovrhovoditelja te da se pljenidba i prijenos temeljem navedene ovršne isprave u cijelosti proglasi nedopuštenom.

2. Prijedlog ovršenice dostavljen je ovrhovoditelju radi očitovanja te se isti u dodijeljenom mu roku od 8 dana u bitnome očitovao na način kako smatra da je prijedlog ovršenice neosnovan. Naime, ovrhovoditelj ističe kako je osnov predmetnih potraživanja Ugovor o kreditu broj 9017389959 sklopljen s ranijim vjerovnikom PBZ d.d. koji je otkazan 29. rujna 2014. te da je po isteku tog dana, sukladno članku 233. stavku 1. ZOO-a počeo teći desetogodišnji zastarni rok budući da zastara počinje teći prvog dana nakon što je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje tražbine, a tražbina je osigurana ovršnom ispravom – predmetnom zadužnicom. Nadalje navodi kako je s ciljem naplate dospjele tražbine, raniji vjerovnik 17. lipnja 2016. podnio FINI zahtjev za izravnu naplatu temeljem zadužnice potvrđene od strane javnog bilježnika Tomislava Matijevića dana 8. travnja 2013. pod brojem OV-2261/2013, čime je u smislu članka 241. ZOO-a prekinut tijek zastare. Također navodi kako je predmeta zadužnica bila aktivirana na FINI do 4. kolovoza 2018. jer je stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima tada isknjižena i u tom trenutku je ponovno počeo teći desetogodišnji zastarni rok koji je prekinut 6. rujna 2024. kada je ovrhovoditelj FINI podnio novi zahtjev za izravnu naplatu predmetne zadužnice. Ovrhovoditelj ističe kako je shvaćanje ovršenice u odnosu na nastup zastare ugovorenih i zateznih kamata u potpunosti pogrešno s obzirom na to da nije nastupila zastara glavne tražbine, pa ne može nastupiti ni zastara kamata koje se odnose na istu, te se poziva na stajalište Županijskog suda u Osijeku izraženo u odluci broj Gž-2000/2020-2 od 26. studenog 2020., kao i na stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci broj Rev-644/2011-2 od 28. veljače 2012. te na odluku VSRH broj Rev x 168/2017-2 od 21. ožujka 2017. Dakle, ovrhovoditelj ističe kako iz navedenih odluka proizlazi da zastara sporednih potraživanja ne može nastupiti dokle god nije nastupila zastara glavnog potraživanja iz kojeg ta sporedna potraživanja proizlaze. U odnosu na prijedlog ovršenice za odgodu ovrhe, ovrhovoditelj ukazuje na odredbu članka 65. Ovršnog zakona u kojem su jasno sadržane pretpostavke koje moraju biti kumulativno ispunjene da bi sud mogao u potpunosti ili djelomično odgoditi ovrhu, pa je potrebno da ovršenica dokaze postojanje neke od taksativno navedenih okolnosti propisanih navedenom odredbom te da učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpila nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da učini vjerojatnim da je odgoda potrebna kako bi se spriječilo nasilje, odnosno da učini vjerojatnim da bi joj nastavkom provedbe ovrhe nastala takva šteta koja nužno prelazi posljedice koje po redovnom tijeku stvari nastaju u ovršnom postupku. Ovrhovoditelj smatra kako ovršenica nije iznijela niti jedan razlog zbog kojeg bi joj nastala bilo kakva šteta, odnosno nije priložila ni jedan dokaz, pa stoga niti učinila vjerojatnim da bi joj provedbom predmetne ovrhe nastala šteta, pa tako nisu ispunjeni kumulativni uvjeti iz članka 65. OZ-a. Slijedom svega navedenog predlaže odbiti prijedlog ovršenice za odgodu pljenidbe kao neosnovan.

3. Odredbom članka 210. stavka 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 06/2024. – dalje: OZ) propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. ovoga Zakona, odnosno obračuna poslodavca prema odredbi članka 209. stavka 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim. Stavkom 2. istoga članka propisano je da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

4. Odredbom članka 53. stavka 1. OZ-a propisano je kako ovršenik može zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. ovoga Zakona podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja. Člankom 54. stavkom 1. istoga zakona propisano je da će se takva žalba bez odgode dostaviti ovrhovoditelju, koji se o njoj može očitovati u roku od osam dana. Odredbom članka 55. stavka 1. OZ-a propisano je da ako rješenje o žalbi iz članka 53. stavka 1. ovoga Zakona ovisi o utvrđivanju neke sporne činjenice, sud će zaključkom uputiti ovršenika da u roku od petnaest dana od dana dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, osim u slučaju iz stavka 2. ovoga članka, odnosno ako rješenje o žalbi iz stavka 1. ovoga članka ovisi o utvrđenju spornih činjenica čije postojanje ovršenik dokaže javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su one općepoznate ili se njihovo postojanje može utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama, u kojem slučaju će sud o osnovanosti žalbe odlučiti u ovršnom postupku.

5. Ovršenica je podnijela prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 11. OZ-a, odnosno da je nastupila zastara tražbine, i to one koja se odnosi na kamatu.

6. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi članka 210. stavka 2. u vezi sa člankom 55. stavkom 1. OZ-a, valjalo je zaključkom uputiti ovršenicu da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja te je odlučeno kao u zaključku. Ističe se kako se u konkretnom slučaju ne radi o činjenicama koje su općepoznate, odnosno koje se može utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama.

7. Prijedlog ovršenice za odgodom ovrhe nije osnovan.

8. Ovršenica u svom prijedlogu predlaže da sud naloži Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava.

9. Odredbom članka 210. stavka 2. OZ-a propisano je da se na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovog Zakona o odgodi ovrhe.

10. Odredbom članka 65. OZ-a propisano je kako na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu:

1. ako je protiv odluke na temelju koje je određena ovrha izjavljen pravni lijek,

2. ako je podnesen prijedlog za povrat u prijašnje stanje u postupku u kojemu je donesena odluka na temelju koje je određena ovrha ili prijedlog za ponavljanje postupka,

3. ako je podnesena tužba za poništaj presude izbranoga suda na temelju koje je određena ovrha,

4. ako je podnesena tužba za stavljanje izvan snage nagodbe ili javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha ili tužba za utvrđenje njezine ništavosti,

5. ako je ovršenik protiv rješenja o ovrsi izjavio žalbu iz članaka 52. ili 53. ovoga Zakona ili podnio tužbu iz članaka 52. ili 55. ovoga Zakona,

6. ako je ovršenik izjavio žalbu protiv rješenja kojim je potvrđena ovršnost ovršne isprave, odnosno ako je podnio prijedlog za ponavljanje postupka u kojemu je to rješenje doneseno,

7. ako ovršenik ili sudionik u postupku zahtijeva otklanjanje nepravilnosti pri provedbi ovrhe,

8. ako ovrha, prema sadržaju ovršne isprave, ovisi o istodobnom ispunjenju neke obveze ovrhovoditelja, a ovršenik je uskratio ispunjenje svoje obveze zato što ovrhovoditelj nije ispunio svoju obvezu niti je pokazao spremnost da je istodobno ispuni,

9. ako je Vlada Republike Hrvatske proglasila katastrofu sukladno propisu kojim se uređuje sustav zaštite i spašavanja građana, materijalnih i drugih dobara u katastrofama i velikim nesrećama, a ovršenik je na dan donošenja odluke o proglašenju katastrofe imao prebivalište ili sjedište i obavljao djelatnost na području za koje je proglašena katastrofa,

10. ako se vodi kazneni postupak po službenoj dužnosti u vezi s tražbinom zbog čijeg se prisilnog ostvarenja vodi ovršni postupak,

11. ako ovršna javnobilježnička isprava potječe iz ugovora koji je zaključio potrošač te je, ovisno o raspoloživim dokazima, vjerojatna ništetnost jedne ili više ugovornih odredbi, do podnošenja tužbe za stavljanje izvan snage nagodbe ili javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha ili tužbe za utvrđenje njezine ništetnosti, a najdulje u trajanju do 30 dana.

11. Dakle, navedeni uvjeti moraju biti kumulativno ispunjeni. Ovršenica je podnijela prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i zaključkom je upućena na pokretanje parnice primjenom odredbe članka 210. stavka 2. u vezi s člankom 55. stavkom 1. OZ-a, pa ukoliko ista pokrene parnicu bio bi ostvaren razlog iz članka 65. stavka 1. točke 5. OZ-a. Međutim, u vezi druge pretpostavke koja se odnosi na vjerojatnost da bi provedbom ovrhe ovršenica trpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno da je odgoda ovrhe potrebna da bi se spriječilo nasilje, ističe se kako ovršenica ničime nije dokazala isto, čak štoviše ista uopće niti ne navodi da bi provedbom ovrhe trpjela bilo kakvu štetu, odnosno da je odgoda ovrhe potrebna da bi spriječilo nasilje.

12. Slijedom svega navedenog, sud je odlučio kao u izreci.

U Karlovcu 8. siječnja 2025.

Prijedlog odluke izradila

Sudac: Zrinka Ban

Sudska savjetnica: Doris Horvat Gerić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv rješenja nezadovoljna stranka može uložiti žalbu. Žalba se podnosi putem ovog suda na županijski sud, pisanim putem, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku u roku od 8 dana od dana pisanog primitka istog.

Protiv zaključka žalba nije dopuštena.

Dostavljeno:

1. Zvonimir Buterin, odvjetnik iz OD Buterin & Partneri u Zagrebu

2. ZOU Nikola Horvat i Dean Radišić u Karlovcu