REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4933/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jagode Crnokrak, predsjednice vijeća, Mladena Šimundića, suca izvjestitelja i Dubravke Matas, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ADDL MEGILA d.o.o., OIB 66536340192, Zagreb, Đorđićeva 11, kojeg zastupa punomoćnica Tina Poropat, odvjetnica iz Zagreba, Đorđićeva 11, protiv tuženika SVPETRVS HOTELI d.d., OIB 17106860816, Supetar, Put Vele Luke 4, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Alajbeg, odvjetnik u Splitu, Bihaćka 2A, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv dijela presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-190/2024-14 od 8. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 8. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-190/2024-14 od 8. studenog 2024. u pobijanim točkama

I. i II. njene izreke.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-190/2024-14 od 8. studenog 2024. naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 93.290,14 € s kamatama tekućim na pojedinačne iznose od dospijeća do isplate (točka I. izreke), naloženo je tuženiku platiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 34.257,79 € s kamatama od 8. studenoga 2024. do isplate (točka II. izreke), te je odbijen tužitelj s dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška (točka III. izreke). U bitnome, prvostupanjski sud smatra da je tijekom provedenog postupka utvrđeno da je tuženik koristio nekretninu u suvlasništvu tužitelja, te da je u odnosu na tužitelja ostvario nepripadnu korist prema odredbi članka 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17.; dalje: ZVDSP) u dosuđenoj visini.

1.1. Što se tiče površine nekretnine koju je tuženik koristio, odnosno pitanja da li je istu koristio djelomično ili u cijelosti, prvostupanjski je sud, sukladno uputi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske iz rješenja poslovni broj Pž-825/2024 od 20. ožujka 2024. proveo dokaz dodatnim saslušanjem vještaka Tomislava Čipčića, dipl.ing. geodezije i Zlatka Rožića, dipl.ing. građ., te na temelju tako provedenog dokaza utvrdio površinu zemljišta koje je koristio tuženik.

1.2. U odnosu na visinu dosuđene koristi, prvostupanjski sud navodi da je prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina, koji je izračunao mjesečnu cijenu najma od 1. lipnja 2016. na dalje, pri čemu se pozvao i na to da u odnosu na visinu ostvarene koristi stranke nisu imale primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka kojim je ta visina utvrđena po m2 površine zemljišta. Iz navedenog je razloga prvostupanjski sud odbio dalje dokazne prijedloge tuženika, kojima je tuženik tražio da se od porezne uprave pribave podaci o cijeni najma zemljišta, kao i da se provede novo vještačenje.

2. Protiv točke I. i II. navedene presude žalbu je podnio tuženik, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, bitnih povreda odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

2.1. Smatra da je izreka presude nerazumljiva i proturječi sama sebi, da presuda nema razloge o bitnim činjenicama te da su navedeni razlozi nejasni i proturječni.

2.2. Prema mišljenju žalitelja, prvostupanjski sud nije postupio prema uputi iz drugostupanjskog rješenja te utvrdio koju je površinu zemljišta žalitelj koristio temeljem Ugovora o zakupu zemljišta od 1. lipnja 2016. te koja bi naknada za korištenje zemljišta trebala pripasti tužitelju primjenom odredbe članka 165. ZVDSP-a. Nadalje, navodi da u ponovljenom postupku prvostupanjski sud uopće nije utvrdilo činjenično stanje, da je isto ostalo nepotpuno utvrđeno te pri donošenju pobijane presude uopće nisu uzete u obzir ključne nesporne činjenice, zbog čega nisu pravilno utvrđene ni sporne činjenice.

2.3. Ponavlja ranije iznesene navode da je dio nekretnine koji pripada tužitelju bio neiskorišten od strane tuženika, kao i da je tuženik koristio samo dio nekretnine za koji je imao ugovor. Navodi da iz iskaza vještaka koji su saslušani na ročištu 11. rujna 2024. prvostupanjski sud nije moglo nesporno utvrditi da bi tuženik koristio cijelu nekretninu, pri čemu se poziva i na nalaz i mišljenje iz 2021. godine, spram kojemu je dio nekretnine bio zapušten.

2.4. Smatra da postoje razlike između iskaza vještaka i iskaza svjedoka, te smatra da je prvostupanjski sud svoju odluku trebao donijeti po slobodnoj ocjeni, ali ne na način na koji je to učinjeno, jer smatra nespornim to da tuženik nije koristio cijelu nekretninu. Prema mišljenju žalitelja, prvostupanjski sud nije utvrdio koliku je točno površinu predmetne nekretnine (u m2) u idealnom vlasništvu tužitelja, tuženik koristio od dana sklapanja Ugovora o zakupu pa do dana napuštanja posjeda pa je posljedično pogrešno utvrđena i visina naknade koju je žalitelj eventualno stekao takvim korištenjem.

2.5. Predlaže preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova tuženiku.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijana odluka ispitana je na temelju odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 153/23.; dalje: ZPP), u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Ovaj sud ukazuje da, u obrazloženju presude, prvostupanjski sud pravilno ukazuje da je odredbom članka 165. ZVDSP-a uređen pravni položaj nepoštenog posjednika, te da je istom odredbom propisano da nepošteni posjednik tuđe stvari istu mora predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

7. Nadalje, prvostupanjski sud isto tako ukazuje i na to da je odredbom članka 39. ZVDSP-a propisano da svaki suvlasnik ima pravo sudjelovati u odlučivanju o svemu što se tiče stvari koja je u suvlasništvu zajedno s ostalim suvlasnicima, dakle upravljati sa stvarju, te da je odredbom članka 41. stavka 1. ZVDSP-a propisano da za poduzimanje poslova koji premašuju okvir redovitog upravljanja potrebna suglasnost svih suvlasnika. Također pravilno ukazuje i da se davanje stvari u zakup ili najam na dulje od jedne godine smatra izvanrednim poslom, za koji je potrebna suglasnost svih suvlasnika. Ujedno prvostupanjski sud citira i odredbu članka 36. stavka 1. ZVDSP-a, prema kojoj su, ako više osoba ima neku stvar u svom vlasništvu tako da svakoj pripada po dio tog prava vlasništva, računski određen razmjerom prema cijelom pravu vlasništva te stvari, sve one suvlasnici te stvari, a dijelovi prava vlasništva koji im pripadaju njihovi su suvlasnički dijelovi.

8. Primjenom tih odredbi na ovaj konkretan predmet, prvostupanjski sud pravilno ukazuje da iz činjenica u spisu jasno proizlazi da su T i TR, kao suvlasnici nekretnine u idealnom dijelu, sklapanjem Ugovora o zakupu zemljišta prekoračili svoje ovlasti kao suvlasnika čestice, čega je bio ili morao biti svjestan i tuženik kao zakupoprimac. Ovo posebno iz razloga što je u članku 1. točki 4. Ugovora o zakupu zemljišta jasno navedeno da je zakupodavka TR sklopila s prednikom tužitelja Ugovor o kupoprodaji nekretnina, kojim je tužitelju prodala dio nekretnine koji u naravi predstavlja zemljište u površini od 1.862 m2, kao idealni dio zemljišta.

9. Dakle, pravilan je i zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik, kao zakupoprimac, već u trenutku sklapanja Ugovora o zakupu zemljišta od 1. lipnja 2016. znao ili morao znati da je tužitelj suvlasnik idealnog dijela zemljišta koje je predmet zakupa, zbog čega je već u tom trenutku prema tužitelju postao nepošteni posjednik u smislu odredba članka 165. stavka 1. ZVDSP-a, barem u odnosu na dio zemljišta koje je uzeo u zakup.

10. Slijedom navedenog, neovisno o tome kada je tužitelj zatražio od tuženika predaju u posjed idealnog dijela nekretnine, tuženik je bio nepošteni posjednik u odnosu na tužitelja od dana sklapanja Ugovora o zakupu zemljišta do prestanka korištenja zemljišta.

11. Što se tiče sporne okolnosti, na koju je ukazao drugostupanjski sud u ranijoj odluci, odnosno pitanja koliku je površinu zemljišta u vlasništvu tužitelja tuženik stvarno koristio od dana sklapanja Ugovora o zakupu zemljišta od 1. lipnja 2016. do svibnja 2019. kada je nesporno napustio posjed cijele nekretnine, prvostupanjski je sud, u ponovljenom postupu, proveo dokaz saslušanjem vještaka.

12. Sudski vještak Tomislav Čipčić, dipl.ing. geodezije na ročištu je izjavio da ostaje kod svog pisanog nalaza, na pitanje suda da li predmetna nekretnina predstavlja jednu cjelinu ili je podijeljena ogradama jasno odgovara da nikakve pregrade nisu postojale; da je primijetio samo jedan ulaz na nekretninu, te da je sjeverni dio nekretnine bio zemljani plato, a veći južni dio borovina, ali da nije primijetio da je obrasla niskim raslinjem, kao i da se sjeća da su sudionici očevida šetali kroz tu borovinu. Za ovog vještaka stranke nisu imale daljih pitanja niti su na ročištu isticale bilo kakve primjedbe na usmeni nalaz i mišljenje.

13. Nadalje, sudski vještak Zlatko Rožić, dipl.ing. graditeljstva na istom je ročištu da ostaje kod nalaza, a na pitanje suda da li je zemljište bila jedinstvena cjelina navod da je u svom nalazu i mišljenju u potpunosti opisao predmetnu česticu kao jedinstvenu cjelinu, te da kod tog nalaza ostaje. Na pitanje punomoćnika tuženika vještak je izjavio da je predmetna nekretnina bila prilično održavana, odnosno očišćena, a samo je na istočnoj strani, do žice, odnosno ograde, u površini od otprilike ukupno 100 m2, bilo grmolikog prostora, ali se kroz isti prostor moglo prolaziti. Osim navedenog, na pitanje suda vještak je izjavio i da ostaje kod svog nalaza i mišljenja u odnosu na visinu zakupa zemljišta o kojemu se detaljno izjasnio u svom nalazu i mišljenju, kojem stranke nisu prigovarale, pri čemu na usmeno izneseni nalaz stranke nisu stavljale nikakvih primjedbi.

14. Imajući u vidu činjenicu da su vještaci ostali kod svojih pisanih nalaza i mišljenja, da su odgovorili na sva postavljena pitanja i da na njihove odgovore i usmeno iznesene nalaze više nije bilo primjedbi, prvostupanjski je sud pravilno odbio prijedlog tuženika za provođenje novog vještačenja, kao i prijedlog za pribavljanje podataka o cijeni zakupa od porezne uprave.

15. Nadalje, u obrazloženju presude prvostupanjski sud analizira i iskaze saslušanih svjedoka, te svoje zaključke o značenju tih iskaza, zajedno s iskazima vještaka, valjano obrazlaže u pobijanoj odluci.

16. Temeljem tako provedenih i ocijenjenih dokaza, suprotno navodima žalbe, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da je tuženik koristio cijelu nekretninu koja se nalazila u suvlasništvu tužitelja, a taj je zaključak jasan, logičan i u skladu je s ispravama u spisu. Pri tome ovaj sud ukazuje da je tuženik imao mogućnost postavljati pitanja vještacima, što je i iskoristio, no iz odgovora na postavljena pitanja također proizlazi da je tuženik koristio cijelu nekretninu, na što ukazuje i prvostupanjski sud u pobijanoj odluci.

17. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, treba ukazati da stranke, dakle niti tuženik niti tužitelj, nisu prigovorili visini cijene zakupa po m2, koja je utvrđena temeljem nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Zlatka Rožića.

18. S obzirom na to da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je tuženik koristio cijelo zemljište u površini od 10.370 m2 za potrebe kampa, te imajući u vidu da 1.862 m2 površine tog zemljišta predstavlja vlasništvo tužitelja, kao i da je utvrđena cijena zakupa u sporno vrijeme iznosila 1,41 €/m2, pravilno je prihvaćen konačno postavljeni tužbeni zahtjev od mjeseca lipnja 2016. do mjeseca svibnja 2019. u iznosu od 2.614,63 € mjesečno, te za mjesec svibanj 2019. u iznosu od 1.777,95 €, s kamatom tekućom od svakog 15. u slijedećem mjesecu do isplate, sve sukladno odredbi članka 165. ZVDSP-a.

19. U odluci o troškovima postupka prvostupanjski je sud primijenio odredbe članka 154. i 155. ZPP-a, odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa) kao i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18) i Tarifu sudskih pristojbi. Kako žalitelj ne ukazuje da bi prvostupanjski sud pogrešno primijenio neku od zakonskih odredbi, niti je takva povreda utvrđena ispitivanjem odluke po službenoj dužnosti, žalba je i u tom dijelu neosnovana.

20. Slijedom navedenog, tuženikova je žalba odbijena kao neosnovana, a presuda u pobijanom dijelu potvrđena (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

Zagreb, 8. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Jagoda Crnokrak