Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-1061/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Britvec predsjednice vijeća, sutkinje Vinke Vrančić izvjestiteljice i članice vijeća, te suca Josipa Štrucelja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OA, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Srđanu Kalebota odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćniku Marku Kallay odvjetniku u Odvjetničkom društvu Kallay&partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-943/2024 od 23. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 8. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuju presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-943/2024 od 23. listopada 2024.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška u iznosu 365,59 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja poslovni broj P-943/2024 od 23. listopada 2024. suđeno je:

"1. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 1.Ugovora o kreditu broj 418-50-3535862 od 23.6.2006. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je, u članku 1. ugovoreno kako kredit glasi na iznos kunske protuvrijednosti 22.620,00 CHF, po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, članak 7., u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika, kao kreditora, za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu uručenom korisniku kredita po isplati kredita.

2. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 2.Ugovora o kreditu broj 418-50-3535862 od 23.6.2006. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je, ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora.

3. Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku od 15 dana, isplati iznos od 1.360,30 Eura/10.249,16 kn, sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj po stopi od 15% do 31.12.2007.od 1.1.2008. do 31.7.2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. do isplate, obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje zatezne kamate teku od dospijeća svake pojedine uplate do isplate kako slijedi:

na iznos od

-0,00 EUR 0,03 kn 31.08.06.,

-0,36 EUR 2,72 kn 01.09.06.,

-0,01 EUR 0,05 kn 30.09.06.,

-0,50 EUR 3,79 kn 02.10.06.,

-0,19 EUR 1,42 kn 31.10.06.,

-9,45 EUR 71,20 kn 01.12.08.,

-12,98 EUR 97,80 kn 04.02.09.,

-13,94 EUR 105,02 kn 25.02.09.,

-14,77 EUR 111,27 kn 14.04.09.,

-13,18 EUR 99,34 kn 08.05.09.,

-13,73 EUR 103,43 kn 30.06.09.,

-9,73 EUR 73,31 kn 03.08.09.,

-7,13 EUR 53,71 kn 01.09.09.,

-8,19 EUR 61,69 kn 28.09.09.,

-8,95 EUR 67,44 kn 30.10.09.,

-8,96 EUR 67,53 kn 27.11.09.,

-11,40 EUR 85,90 kn 11.01.10.,

-11,66 EUR 87,84 kn 09.02.10.,

-17,25 EUR 129,95 kn 09.03.10.,

-18,97 EUR 142,93 kn 02.04.10.,

-22,64 EUR 170,56 kn 28.05.10.,

-22,14 EUR 166,84 kn 09.06.10.,

-15,27 EUR 115,07 kn 09.08.10.,

-50,41 EUR 379,83 kn 30.08.10.,

-60,47 EUR 455,60 kn 21.09.10.,

-1.008,02 EUR 7.594,89 kn 03.11.10.,

4. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu 3.331,80 Eura sa zateznom kamatom od dana presuđenja 23. listopada 2023 god. pa do isplate, po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

2.Ujedno je rješenjem istog poslovnog broja i datuma odbijen tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti.

3. Protiv te presude i rješenja žalbu je pravovremeno podnio tuženik zbog bitnih povreda odredba Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom da sud drugog stupnja preinači pobijanu presudu na način da odbije u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice i istu obveže da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak, te traži trošak sastava žalbe u iznosu 250,00 EUR uvećano za PDV 25% u iznosu 62,50 EUR i pristojbe na žalbu u iznosu 53,09 EUR, što ukupno iznosi 365,59 EUR.

3.1. Odgovor na žalbu nije podnijet.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje u granicama razloga označenih u žalbi, ovaj sud drugog stupnja je utvrdio da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti.

6. Prilikom donošenja pobijane presude i pobijanog rješenja sud prvog stupnja nije postupio u skladu sa ukidnim rješenjem ovog suda broj Gž-738/2023-2 od 6. ožujka 2024. i posljedično tome je počinio bitnu povredu odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer pobijana presuda i pobijano rješenje ne sadrže razloge o odlučnim činjenicama.

6.1. Međutim, unatoč tome ovaj sud drugog stupnja je temeljem ovlaštenja iz članka 373.a ZPP-a utvrdio bitne činjenice na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu predmeta, te prihvaća provedene dokaze u postupku pred sudom prvog stupnja.

7. Nesporno je između parničnih stranaka da je dana 23. lipnja 2006. zaključen Ugovor o kreditu broj 418-50-3535863 kojim je tuženik stavio na raspolaganje tužiteljici kredit u iznosu 22.620,00 švicarskih franaka (u daljnjem tekstu – CHF), a koji ugovor sadrži odredbu o valutnoj klauzuli vezanoj za tečaj švicarskog franka ( u daljnjem tekstu CHF).

8. Pravilno je sud prvog stupnja primjenom odredbe članka 502.c ZPP-a, po pitanju ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj CHF, u pobijanoj presudi odlučivao temeljem presude donijete u postupku povodom kolektivne tužbe pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i ispravno Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. potvrđene presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14, Rev-2221/18 od 3. rujna 2019., u kojem postupku je sudjelovao tuženik kao banka, a kojima je pravomoćno utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditu i koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima, bitnim za donošenje valjane odluke, utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sa sklapanjem predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupio suprotno člancima 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne Novine broj 96/03 - u daljnjem tekstu ZZP/03), a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne Novine broj 79/07., 125/07, 79/09 – u daljnjem tekstu ZZP/07), te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

9. U vrijeme zaključivanja predmetnog ugovora o kreditu bio je na snazi ZZP/03. Prema odredbi članka 81. stavak 1. ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te prema stavku 2. smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

9.1.Prema odredbi članka 81. stavak 4. ZZP/03 ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

9.2. Prema odredbi članka 85. ZZP/03 ako na temelju zakona ili sporazuma stranaka ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i lako razumljivo te moraju biti lako čitljive.

10. Iz iskaza tužiteljice na ročištu dana 14. travnja 2023. (list 258 spisa) kojem iskazu je ovaj sud povjerovao jer je logičan i okolnostan, proizlazi da se o spornoj odredbi Ugovora o kreditu nije pregovaralo, da u vrijeme zaključenja tog ugovora nije imala registrirani obrt, niti udjele u trgovačkom društvu, da nije bila upozorena na rizik podizanja kredita u valuti švicarski franak, da je kredit podigla za kupnju novog automobila.

11. Prema odredbi članka 3. stavak 1. točka 1. ZZP/03 potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

12. Uzimajući u obzir sadržaj predmetnog Ugovora o kreditu i činjenicu da je tužiteljica predmetni kredit podigla kao fizička osoba za kupnju automobila u svrhe koje nisu namijenjene njezinom zanimanju niti njezinoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, nedvojbeno proizlazi da ona ima status potrošača u smislu odredbe 3. stavak 1. točka 1. ZZP/03., dok tuženik ničim nije dokazao da tužiteljica nije potrošač a u tom pogledu na njemu je teret dokaza sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u zapisniku broj Su-IV-56/2023 od 23. studenog 2023.

13. Sporne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i odrebe kojim se glavnica veže za valutu švicarskog franka lako su uočljive, međutim iz sadržaja ugovora, kao niti iz sadržaja samih spornih odredbi nisu razvidni razlozi niti su vidljivi kriteriji na temelju kojih je tužiteljica mogla predvidjeti ekonomske posljedice koje za njegu proizlaze iz tih odredbi, te suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača, te su stoga ništave sukladno odredbi članka 87. stavak 1. ZZP/03.

14. Citirane presude donesene u kolektivnom sporu temelje se na primjeni testa poštenosti odredaba potrošačkih ugovora (članci 85. i 87. ZZP/03, članci 99. i 102. ZZP/07) koji je, s obzirom na to da se ovo pitanje prvi put pojavilo u domaćoj sudskoj praksi, provedeno tumačenjem domaćeg prava u duhu prava Europske unije (Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, "Službeni list" L 95, 21. travnja 1993.; u daljnjem tekstu: Direktiva 93/13/EEZ) kao dopunskog interpretativnog izvora o testu poštenosti odredaba potrošačkih ugovora.

14.1. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača između ostalog regulirano je Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 78/12.) i Zakonom o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14., 110/15. i 14/19.) koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe u ovom predmetu, time da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005.

14.2. U predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Europski sud je utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašenja nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba koja tek kumulativna primjena osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba suglasno Direktivi 93/13 EEZ. Prvo pravilo o ex tunc učincima utvrđenja da je određena ugovorna odredba nepoštena ide u pravcu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikad nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača te sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo. Drugo pravilo je da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju i treće pravilo jest da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

15. U situaciji utvrđene ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, tuženik je dužena prema odredbi članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 25/11, 78/15,29/18,114/22, 156/22 – dalje ZOO) vratiti tužiteljici sve što je primio na temelju odredbe kojom je utvrđena ništetnost zajedno sa kamatom u smislu odredbe članka 1111. i 1115. ZOO-a.

15.1. Zahtjev tužiteljice za isplatu u iznosu 1.360,30 EUR/10.249,16 kn je restitucijski zahtjev kao posljedica utvrđenja da su odredbe ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula vezana za CHF na temelju jednostrane odluke tuženika, ništetne. Odredba članka 502.c stavak 1. ZPP-a govori o postupcima naknade štete, pa je s tim u vezi potrebno navesti da je šteta u smislu članka 1046. ZOO-a i umanjenje nečije imovine. Tužiteljici je plaćanjem anuiteta obračunatog prema valutnoj klauzuli nastala šteta, a tuženik je stekao nepripadnu korist na temelju tih ništenih odredbi, te je tuženik suprotno žalbenim navodima nesavjesni stjecatelj jer je do stjecanja došlo na temelju ugovornih odredba koje su po njemu sastavljene.

16. Neosnovano tuženik u žalbi osporava pravilnost primjene materijalnog prava u odnosu na prigovor zastare. Prilikom odlučivanja o prigovoru zastare tražbine, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je došlo do prekida zastare podnošenjem kolektivne tužbe dana 4. travnja 2012. u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem P-1401/2012 u kojem je presuda od 4. srpnja 2013. postala pravomoćna donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. od kada je zastara počela iznova teći, a kako je tužba u ovom predmetu podnijeta dana 10. veljače 2021. unutar petogodišnjeg roka zastare iz članka 225. ZOO-a, to proizlazi da nisu zastarjele tražbine u utuženom razdoblju u smislu odredbe članka 215. stavak 1. ZOO-a, članka 241. ZOO-a i članka 245. stavak 1. ZOO-a.

16.1. Odluka o odbijanju prigovora zastare utemeljena je na pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanog u zapisniku broj Su-33/2022 od 30. siječnja 2022., te po Sudu Europske unije u predmetima C-609/19; spojen predmetu C-776/19 i C- 782/19. Sudska praksa na koju se tuženik poziva u žalbi nije činjenično identična i stoga nije primjenjiva u ovom predmetu. Prema stajalištu Vrhovnog suda RH pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a i individualnih restitucijskih zahtjeva, a u individualnim parnicama radi isplate pokrenutim povodom pravomoćne presude po kolektivnoj tužbi primjenjuje se opći petogodišnji rok zastare.

17. U predmetnom ugovoru o kreditu koji je između stranaka zaključen u tužđenikovoj podružnici u Splitu stranke su u članku 12. ugovorile da je za sve sporove nadležan sud u mjestu sjedišta kreditora, dakle Općinski građanski sud u Zagrebu.

18. Pravilno je sud prvog stupnja pobijanim rješenjem odbio tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti kao neosnovan, te nije počinjena bitna povreda odredbe članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a na koju se poziva žalitelj.

19. Sud Europske unije je u presudi od 27. lipnja 2000., u spojenim predmetnima C-240/98 do C-244/98 – Océano Grupo Editorial SA protiv Rocío Muriciano Quintero te O Editores SA protiv OAA i dr.; zaključio da se ugovorna odredba o prorogaciji nadležnosti u potrošačkom ugovoru kojem je ugovorena isključiva nadležnost suda u mjestu glavnog mjesta poslovanja prodavatelja ili dobavljača treba smatrati nepoštenom u smislu članka 3. Direktive ako se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo te ako suprotna načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Nadalje, tom odlukom Sud Europske unije presudio je da zaštita potrošača propisana Direktivom uključuje mogućnost da nacionalni sud prilikom odlučivanja jesu li nacionalni sudovi nadležni za raspravljanje određenog tužbenog zahtjeva ocijeni odredbu ugovora kojeg razmatra nepoštenom, a presudio je i da obveza tumačenja nacionalnih odredbi u skladu s Direktivnom zahtijeva da nacionalni sud prednost dade tumačenju koje omogućuje da se sud, čija je nadležnost prolongirana nepoštenom ugovornom odredbom, po službenoj dužnosti oglasi nenadležnim.

20. Obzirom da u predmetnom Ugovoru o kreditu odredba o prorogaciji nadležnosti predstavlja tipsku odredbu koju su sadržavali ugovoru o kreditu na koji se odnosi prosudba u postupku po kolektivnoj tužbi, a iz provedenih dokaza proizlazi da stranke o njoj nisu pregovarale, ista je nepoštena i kao takva ništetna u smislu odredbe članka 81. stavak 1. ZZP/03 jer uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača čije je prebivalište u [adresa] i koja bi radi zaštite svojih prava u slučaju vođenja parničnog postupka pred sudom u Zagrebu koji je udaljen 280 kilometara od njezinog prebivališta, bila izvrgnuta dodatnim troškovima i potrebi ulaganja dodatnog vremena.

20.1. Budući da je ugovorna odredba o mjesnoj nadležnosti suda u sjedištu kreditora nepoštena u smislu odredbe članka 81. stavak 1. ZZP/03 i stoga ništetna prema odredbi članka 87. stavak 1. ZZP/03, u ovom predmetu riječ je o izberivoj mjesnoj nadležnosti prema odredbi članka 59. ZPP-a. Naime, prema odredbi članka 59. ZPP-a za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda općemjesne nadležnosti nadležan je i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi.

20.2. U odnosu na tvrdnje tuženika u žalbi o tome da poslovna jedinica u [adresa] nije upisana u sudski registar, valja navesti da odredba članka 59. ZPP-a ne uvjetuje da bi poslovna jedinica bila upisana u sudski registar, te je riječ o izberivoj nadležnosti nevezano o organizacijskom obliku u kojem je tuženik radio.

21. Slijedom svega iznijetoga, ovaj sud drugog stupnja je primjenom odredbe članka 373.a ZPP-a odbio žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdio pobijanu prvostupanjsku presudu i pobijano prvostupanjsko rješenje, te odlučio kao u stavku I izrijeke ove presude.

22. Budući da tuženik nije uspio sa žalbom, nema pravo na naknadu žalbenog troška, pa je temeljem odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a u vezi odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a odbijen njegov zahtjev za naknadu žalbenog troška u iznosu 365,59 EUR kao neosnovan i odlučeno kao u stavku II izrijeke ove presude.

U Karlovcu 8. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Vesna Britvec