REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1290/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri d.o.o. iz Rijeke, protiv tuženice AČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Lovorka Juranović, odvjetnica iz Rijeke i Kristina Lanča, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Kristijan Lanča i Vlatka Juričić Pizzul, iz Opatije, radi utvrđenja prava stvarne služnosti, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž-482/2023-2 od 7. studenoga 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P- 2564/2017 od 1. prosinca 2022., u sjednici održanoj 8. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž-482/2023-2 od 7. studenoga 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2564/2017 od 1. prosinca 2022.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije predlagateljica postavlja tri pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3. U opravdanju razloga važnosti postavljenih pitanja predlagateljica se poziva na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 220/92 od 22. travnja 1992. i Gzz 37/80 od 21. prosinca 1980., te na presudu Okružnog suda u Splitu poslovni broj Gž 203/85 od 1. ožujka 1985. uz tvrdnju da je shvaćanje nižestupanjskih odluka protivno shvaćanju u navedenim odlukama.
4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da postavljena pitanja nemaju značaj pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6. Odgovor na prva dva postavljena pitanja usko je vezan za okolnosti konkretnog slučaja, načinu vođenja postupka, izvedenim dokazima i njihovoj ocjeni slijedom čega se postavljena pitanja ne mogu smatrati važnim ne samo za odluku u ovom sporu nego i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
7. U odnosu na treće postavljeno pitanje valja reći da postavljenim pitanjem predlagateljica polazi od pogrešne pretpostavke s obzirom da je sud odbio prigovor presuđene stvari jer nisu ispunjene pretpostavke postojanja subjektivnog i objektivnog identiteta spora obzirom da u ranijem sporu tužiteljica nije bila stranka u postupku.
8. Naprotiv, ako su u prijedlogu za dopuštenje revizije izloženi razlozi u kojima predlagateljica iznosi samo svoje prosudbe o potrebi za odgovorom na određena pravna pitanja, a zapravo tako samo izražava neslaganje s pobijanom drugostupanjskom odlukom, kao što je to u ovom slučaju, tada valja zaključiti da to nisu razlozi iz čl. 385.a ZPP koji bi u cilju ujednačavanja suske prakse opravdavali intervenciju revizijskog suda za razvoj sudske prakse.
9. Pogrešno je i shvaćanje tuženice da su odluke na koje se kao razlog važnosti postavljenih pitanja poziva u opravdanju postavljenih pitanja usporedive s pobijanom drugostupanjskom presudom u smislu da bi se radilo o pravnim pitanjima o kojima ona odstupa od prakse revizijskog suda ili bi se radilo o neujednačenoj praksi viših sudova. Naime, u svakom od tih predmeta na koji se poziva tuženica odluka o tužbenom zahtjevu obrazložena je specifičnim činjeničnim okolnostima s kojima se ne može usporediti činjenična situacija u predmetnom slučaju. Stoga te odluke ne daju značaj važnosti postavljenih pitanja.
10. S obzirom na izloženo valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja i riješiti kao u izreci.
Zagreb, 8. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
