REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1719/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga, predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Velimir Galić, odvjetnik u Požegi, protiv tuženika Addiko Bank d. d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, kojeg zastupa punomoćnik Iris Šanjug, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug, Zagreb, Maksimirska 25, radi utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli ugovora o kreditu u CHF i isplate preplaćenog iznosa, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-1336/23-3 od 6. prosinca 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P-193/2020-29 od 17. travnja 2023., u sjednici održanoj 8. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na prvo do sedmo postavljeno pravno pitanje se odbija.
II. Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije se u odnosu na osmo postavljeno pravno pitanje odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-1336/23-3 od 6. prosinca 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P-193/2020-29 od 17. travnja 2023., podnio prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) postavivši osam pravnih pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi i to:
"1. Može li sud, u individualnoj parnici radi naknade štete koja se temelji na utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, izvesti činjeničnu presumpciju da je pravni prednik tuženika propustio informirati tužitelja o pravnim i ekonomskim posljedicama ugovaranja valutne klauzule CHF, iako je banka kao tuženik tvrdila tijekom postupka da je informirala tužitelja u konkretnom ugovoru o kreditu te predložila adekvatne dokaze na tu okolnost, posebice u vidu saslušanja djelatnika tuženika?
2. Može li se podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (i kojom se ne traži utvrđivanje, osiguranje ili ispunjenje točno određene, individualne tražbine vjerovnika, već je svrha iste zaštita potrošača na općenitoj razini) smatrati vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom/drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja konkretne tražbine, a kojom se radnjom prekida zastara u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a?
3. Je li u primjeni čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima sud, u individualnoj parnici radi naknade štete koja se temelji na utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, ovlašten izvesti činjeničnu presumpciju da je pravni prednik tuženika bio nepošten od dana stjecanja slijedom čega je dužna platiti zatezne kamate od dana stjecanja a ne podnošenja zahtjeva?
4. Da li je presuda nezakonita i nepravilna i da li je počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a ako sud izostavi razloge o pravnoj osnovi dosude zatezne kamate, a osobito o tijeku zateznih kamata, tj. o dospijeću tražbine?
5. Je li sud pravilno primijenio materijalno pravo u slučaju kada prilikom odmjeravanja troška stranci za parnične radnje poduzete prije 05. studenog 2022. godine prizna trošak prema vrijednosti boda od 15,00 kn sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; dalje u tekstu: Tarifa/22), dakle i za razdoblje prije stupanja na snagu Tarife/22 ili je za parnične radnje poduzete prije 05. studenog 2022. godine potrebno primijeniti tada važeću odvjetničku tarifu i vrijednost boda od 10,00 kn.
6. Je li sud u individualnoj parnici radi naknade štete, koja se temelji na utvrđenjima iz presuda VTS-a broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17 donesenim povodom tužbe Udruge „Franak“ za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, prilikom određivanja financijskog vještačenja radi izračuna preplate ovlašten samostalno popuniti pravnu prazninu koja može nastati u slučaju utvrđenja ništetnim dijela odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, na način da odredi izračun razlike temeljem fiksnog tečaja na dan sklapanja ugovora, protivno odredbama članka 324. i 319. Zakona o obveznim odnosima, ili je potrebno navedenu prazninu popuniti na način da se za sve izračune koristi promjenjiva kamatna stopa primjenjiva na HRK kredite za predmetno razdoblje?
7. Je li sud u individualnoj parnici radi naknade štete, koja se temelji na utvrđenjima iz presuda VTS-a broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17 donesenim povodom tužbe Udruge „Franak“ za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, bez suglasnosti i protivno volji ugovornih strana, ovlašten samostalno, urediti postojeći ugovorni odnos na način da pravne praznine nakon ništetnosti pojedinih odredbi, popuni novim ugovornim odredbama o nepromjenjivosti ukidanjem valutne klauzule, iako zakon dopušta ugovaranje valutne klauzule i promjenjivu kamatnu stopu, te iako postoji protivljenje jedne ugovorne strane takvom popunjavanju pravne praznine?
8. Je li presuda nezakonita i nepravilna i je li počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a ako sud izostavi razloge o popunjavanju pravne praznine u ugovorima o kreditu nastale zbog utvrđenja ništetnim odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivost kamatne stope i na ugovaranje valutne klauzule, a osobito ako se jedna ugovorna strana protivi popunjavanju pravne praznine kako predlaže druga ugovorna strana?"
2. Odgovor na tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Predmet spora je utvrđenje ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli ugovora o kreditu u CHF i isplata preplaćenog iznosa na temelju ništetne ugovorne odredbe.
4. Prvo postavljeno pravno pitanje nije važno za odluku u sporu, jer je u suprotnosti s činjenicama koje proizlaze iz dokumentacije priložene uz prijedlog za dopuštenje revizije. Naime, suprotno tvrdnji tuženika saslušana je kao svjedok djelatnica tuženika s kojom je pokojni suprug tužiteljice sklopio ugovor o kreditu.
5. Drugo postavljeno pravno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer je pobijana odluka u skladu s izraženim stajalištem sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. prema kojem se podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača prekida zastara za isplatu restitucijskog zahtjeva i u odnosu na pojedinačne sporove. Nakon navedene sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ustaljena je praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske (npr. Rev-203/21, Rev-167/21, Rev-744/21, Rev-396/21, Rev-1379/21, Rev-210/23 itd.).
6. Treće i četvrto postavljena pravna pitanja nisu važna za odluku u sporu, jer se nižestupanjske odluke ne temelje na činjeničnoj presumpciji da je pravni prednik tuženika bio nepošten, već na utvrđenju da je tuženik bio nepošten, a zbog čega je, kao nepošteni stjecatelj, dužan tužiteljici platiti zakonske zatezne kamate od dana stjecanja.
7. Peto postavljeno pravno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, jer je pobijana odluka u skladu s ustaljenom praksom Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao npr. u odlukama Rev-940/20, Rev-847/21, Rev-1324/24, Rev-562/24 itd.).
8. Šesto i sedmo postavljena pravna pitanja nisu važna za odluku u sporu jer su sudovi utvrdili visinu preplaćenog iznosa primijenivši ugovor bez ništetnih ugovornih odredbi, a zbog čega se ne radi o potrebi popunjavanja pravne praznine.
9. Budući da u odnosu na prvo do sedmo postavljena pravna pitanja nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, odlučiti kao u toč. I. izreke ovog rješenja.
10. U odnosu na osmo postavljeno pravno pitanje tuženik nije jasno naznačio razloge važnosti tog pravnog pitanja u smislu odredbe čl. 385.a ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP valjalo odlučiti kao u toč. II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 8. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug
