REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2845/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sessa člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivo Juričko, odvjetnik u Splitu, protiv 1. tuženika NC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Vinko Ljubičić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ljubičić i Vrdoljak d.o.o., Split, 2. tuženika EC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 3. tuženice ĆC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Doris Košta, odvjetnici u Splitu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o I. tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž- 616/2023-3 od 7. ožujka 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-4231/17 od 30. lipnja 2023., na sjednici održanoj 8. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e :

Dopušta se prvotuženiku podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-616/2023-3 od 7. ožujka 2024., zbog pravnog pitanja:

„Kada treća osoba tvrdi da ima pravo koje sprečava ovrhu na nekretnini, koji trenutak je relevantan za ocjenu dobre vjere ovrhovoditelja odnosno za ocjenu je li ovrhovoditelj znao ili je obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da nekretnina više ne pripada ovršeniku (dužniku)?“

Obrazloženje

1. Prvouženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-616/2023-3 od 7. ožujka 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-4231/17 od 30. lipnja 2023. zbog slijedećih pitanja:

„I.1. Je li za utvrđivanje dobre vjere ovrhovoditelja u ovršnom predmetu važne činjenice koje postoje u trenutku podnošenja ovrhe?

I.2. Je li u postupku radi proglašenja ovrhe nedopuštenom potrebno utvrditi da li je ovrhovoditelj kod pokretanja (u trenutku pokretanja) ovršnog postupka (prednik prvotuženice) znao ili mogao znati da je drugotuženik otuđio predmetne nekretnine tužitelju, dok nisu važne okolnosti nakon pokretanja postupka?

I.2. Je li se u postupku ovrhe Predmnijevani vlasnik mogao uspješno štititi svoje pravo na predmetu ovrhe kada u postupku dokaže da je ovrhovoditelj postao nesavjestan, nepošten odnosno da je zloupotrijebio svoje pravo tek nakon podnošenja ovršnog prijedloga?

I. 3. Je li činjenica što bih ovrhovoditelj tek nakon podnošenja prijedloga za ovrhu bio upoznat kako treća osoba ima prava na predmetu ovrhe utječe ili može utjecati na predmetni postupak na način da bih se upravo zbog okolnosti koje je ovrhovoditelj saznao nakon podnošenja prijedloga za ovrhu obustavi ovrha?

I. 4. Je li predmnijevani vlasnik može uspješno štititi svoje pravo na predmetu ovrhe u odnosu na ovrhovoditelja koji je posao nesavjestan, nepošten odnosno da je zloupotrijebio svoje pravo nakon podnesenog prijedloga za ovrhu?

II.1. Je li u smislu članka 375. stavka 1. ZPP-a drugostupanjski sud prilikom odlučivanja o žalbama stranaka dužan jasno i potpuno ocijeniti žalbene navode stranaka koji su od odlučnog značenja te čini li u tom smislu drugostupanjski sud bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 375. stavkom 1. ZPP-a i članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a kada odbije žalbu tužitelja kao neosnovanu bez ocjene o odlučnim žalbenim prigovorima u odnosu na dobru vjeru ovrhvoditelja u trenutku podnošenja ovrhe povodom prava trećih osoba uz općenito obrazložene kako „svi zemljišnoknjižni izvadci dostavljeni, kako u tom predmetu, tako i ovršnom, su bili opterećeni plombama i zabilježbama trećih osoba“?

II.2. Je li je drugostupanjski sud prilikom ocjenjivanja dobre vjere ovrhovoditelja u postupku ovrhe dužan naznačiti konkretne razloga iz kojih proizlazilo kako u trenutku podnošenja ovrhe ovrhovoditelj bio nesavjestan te dali u suprotnom čini bitnu povredu postupka kada je u žalbi stranka upravo isticala tu okolnost kao ključnu?

III. Je li drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. i čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku ako na tuženikove odlučne žalbene navode nije odgovorio već je samo općenito i ne obrazloženo otklonio žalbene razloge bez navođenja konkretnih razloga iz kojih bi bilo jasno zbog čega drugostupanjski sud svaki od žalbenih prigovora smatra neosnovanim odnosno koje žalbene prigovore smatra neodlučnim za ispitivanje zakonitosti presude?

IV.1. Je li žalbeni sud dužan odgovoriti na sve žalbene prigovore koji su od odlučnog značenja za odluku u sporu, kada žalba sadržava konkretne prigovore u odnosu na pogrešnu ocjenu materijalnih dokaza, te je li dužan obrazložiti i argumentirati na temelju čega je izveo zaključak da je ovrhovoditelj bio nesavjestan?

IV.2. Je li u smislu čl. 375. st. 1. ZPP drugostupanjski sud prilikom odlučivanja o žalbama stranaka dužan sadržajno i argumentirano očitovati se o odlučnim žalbenim prigovorima te čini li u tom smislu drugostupanjski sud bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP i čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP kada odbije žalbu tuženika kao neosnovanu bez osvrta i ocjene o odlučnim žalbenim prigovorima kojima se ukazivalo da je prvostupanjskom presudom odlučeno o zahtjevu radi nedopuštenja ovrhe u odnosu na savjesnost i dobru vjeru ovrhovoditelj u ovršnom postupku u pogledu prava trećih osoba na predmetu ovrhe?

V. Je li pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14. – dalje: ZPP) u vezi čl. 375. st. 1. ZPP-a, ukoliko drugostupanjska presuda ne sadrži ocjenu žalbenih navoda od odlučnog značaja?“

2. U odnosu na postavljena pitanja prvotuženik, kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, navodi da je o postavljenom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske ju nizu odluka (broj Rev-539/03-2 od 30. rujna 2003., Rev-x 1174/11-2 od 11. srpnja 2012., Rev 616/2021-2 od 2. lipnja 2021 i dr.) zauzeo shvaćanje različito od shvaćanja iz pobijane odluke.

3. Na prijedlog nije odgovoreno.

4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da je pravno pitanje navedeno pod toč. I.3. u prijedlogu prvotuženika, koje se u suštini svodi na pitanje navedeno u izreci, važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, jer je riječ o pravnom pitanju o kojem je shvaćanje iz pobijane odluke u suprotnosti sa shvaćanjem izraženim u nizu odluka ovoga revizijskoga suda (poslovni broj Rev 2307/2016-2 od 3. svibnja 2018. i dr.).

5. U odnosu na ostala postavljena pitanja navedena u prijedlogu za dopuštenje revizije se, u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP, prijedlog smatra povučenim.

6. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP, odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 8. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić