Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Gž-692/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Vesne Vrkić Perak, kao predsjednice vijeća, te Ivice Raguža kao suca izvjestitelja i Ane Bosančić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnici Snježani Maroševac- Čapko, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika ..., OIB: 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3A, zastupan po punomoćniku Damiru Metelko, odvjetniku iz odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama tužitelja OŽ i tuženika Erste & Steiermӓrkische Bank d.d., izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-877/2024-9 od 4. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 8. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana dok se žalba tužitelja djelomično usvaja kao osnovana, a djelomično odbija kao neosnovana, te se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-877/2024-9 od 4. listopada 2024:

- potvrđuje pod točkama I., II., III. i IV. izreke u cijelosti te pod točkom V. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.492,85 eura sa zateznim kamatama od 4. listopada 2024. do isplate

- preinačava pod točkom V. izreke u dijelu gdje je tužitelj odbijen s parničnim troškom preko dosuđenog iznosa od 2.492,85 eura, te se sudi:

Nalaže se tuženiku Erste & Steiermӓrkische Bank d.d., OIB: 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3A naknaditi tužitelju OŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 1.136,37 eura sa zateznom kamatom počevši od 8. siječnja 2025. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa na dan 1. siječnja koja je na snazi, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu koji prelazi iznos od 1.136,37 eura do iznosa od 5.585,28 eura odbija zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermӓrkische Bank d.d., OIB: 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3A naknaditi tužitelju OŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] trošak žalbenog postupka u iznosu od 25,42 eura sa zateznom kamatom počevši od 8. siječnja 2025. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa na dan 1. siječnja koja je na snazi, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu koji prelazi iznos od 25,42 eura do iznosa od 125,00 eura odbija zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

"I. Utvrđuje se da je dio odredbe iz čl.2, u dijelu koji glasi “….protuvrijednost u kunama obračunato po srednjem tečaju banke kreditora na dan puštanja kredita u tečaj.” , dio odredbe iz čl.3 koji glasi: „uz čvrstu valutnu klauzulu…“, čl.7 st.2 i 3 koji glasi:”iznos anuiteta=441,54 CHF.” i “VALUTNA KLAUZULA.”…“računati se po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro računa banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta u promjenama nastalog uslijed promjene tečaja.” Ugovora o kreditu broj:5101906554, odnosno Stambeni krediti građana preko 3 godine uz čvrstu valutnu klauzulu, Stambeni kredit za kupovinu nekretnine, koji je sklopljen dana 03.svibnja 2004.g. između tužitelja GŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ERSTE & STEIERMARKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, upisan u registar Trgovačkog suda u Rijeci pod brojem 040001037, kao Banke, ništetni, pa stoga tako ugovorena promjenjivost valutnog tečaja za CHF ne proizvodi pravne učinke za ugovorne strane.

II. Utvrđuje se da je dio odredbe iz čl.8 u dijelu u kojem je navedeno: „Kamatna stopa je promjenjiva…“ i “…za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu se vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplata u skladu s važećim odlukama Banke“, Ugovora o kreditu broj:5101906554, odnosno Stambeni krediti građana preko 3 godine uz čvrstu valutnu klauzulu, Stambeni kredit za kupovinu nekretnine, koji je sklopljen dana 03.svibnja 2004.g. između tužitelja GŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ERSTE & STEIERMARKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, upisan u registar Trgovačkog suda u Rijeci pod brojem 040001037, kao Banke, ništetni, pa stoga tako ugovorena promjenjivost kamatnih stopa ne proizvodi pravne učinke za ugovorne strane.

III. Nalaže se tuženiku ERSTE & STEIERMARKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, upisan u registar Trgovačkog suda u Rijeci pod brojem 040001037 da tužitelju OŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime razlike između ugovorene kamate i kamate koja se mijenjala jednostranom odlukom Banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo isplati iznos od 364,56 EUR-a, te na ime tečajne razlike isplati iznos od 12.156,15 EUR-a odnosno da tužitelju isplati ukupan iznos od 12.520,71 EUR-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008.g. po stopi od 15% godišnje, a od 01. kolovoza 2008.g. do 31. srpnja 2015.g. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena koje teku po toj stopi od 01. rujna 2007.g. do 31. srpnja 2015.g., a od 01. kolovoza 2015.g. do isplate po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena i to razlika kamata na iznos od:

2,36 EUR-a od dana 01.veljače 2008.g. pa do isplate

2,36 EUR-a od dana 01.ožujka 2008.g. pa do isplate

2,36 EUR-a od dana 01.travnja 2008.g. pa do isplate

2,36 EUR-a od dana 01.svibnja 2008.g. pa do isplate

2,36 EUR-a od dana 01.lipnja 2008.g. pa do isplate

2,36 EUR-a od dana 01.srpnja 2008.g. pa do isplate

2,36 EUR-a od dana 01.kolovoza 2008.g. pa do isplate

2,36 EUR-a od dana 01.rujna 2008.g. pa do isplate

2,36 EUR-a od dana 01.listopada 2008.g. pa do isplate

2,36 EUR-a od dana 01.studenog 2008.g. pa do isplate

2,36 EUR-a od dana 01.prosinca 2008.g. pa do isplate

2,36 EUR-a od dana 01.siječnja 2009.g. pa do isplate

2,36 EUR-a od dana 01.veljače 2009.g. pa do isplate

2,35 EUR-a od dana 01.ožujka 2009.g. pa do isplate

2,36 EUR-a od dana 01.travnja 2009.g. pa do isplate

15,83 EUR-a od dana 01.svibnja 2009.g. pa do isplate

15,83 EUR-a od dana 01.lipnja 2009.g. pa do isplate

15,83 EUR-a od dana 01.srpnja 2009.g. pa do isplate

15,83 EUR-a od dana 01.kolovoza 2009.g. pa do isplate 15,82 EUR-a od dana 01.rujna 2009.g. pa do isplate

15,82 EUR-a od dana 01.listopada 2009.g. pa do isplate 15,81 EUR-a od dana 01.studenog 2009.g. pa do isplate 15,81 EUR-a od dana 01.prosinca 2009.g pa do isplate

15,81 EUR-a od dana 01.siječnja 2010.g. pa do isplate

15,81 EUR-a od dana 01.veljače 2010.g. pa do isplate 15,80 EUR-a od dana 01.ožujka 2010.g. pa do isplate

15,79 EUR-a od dana 01.travnja 2010.g. pa do isplate

15,79 EUR-a od dana 01.svibnja 2010.g. pa do isplate

15,78 EUR-a od dana 01.lipnja 2010.g. pa do isplate

15,78 EUR-a od dana 01.srpnja 2010.g. pa do isplate

15,78 EUR-a od dana 01.kolovoza 2010.g. pa do isplate

15,78 EUR-a od dana 01.rujna 2010.g. pa do isplate

15,77 EUR-a od dana 01.listopada 2010.g. pa do isplate

6,39 EUR-a od dana 01.studenog 2010.g. pa do isplate

6,39 EUR-a od dana 01.prosinca 2010.g. pa do isplate

6,39 EUR-a od dana 01.siječnja 2011.g. pa do isplate

6,39 EUR-a od dana 01.veljače 2011.g. pa do isplate

6,38 EUR-a od dana 01.ožujka 2011.g. pa do isplate

6,38 EUR-a od dana 01.travnja 2011.g. pa do isplate

6,37 EUR-a od dana 16.svibnja 2011.g. pa do isplate,

a za tečajnu razliku na iznos od:

- 2,41 EUR-a od dana 19.listopada 2004.g. pa do isplate 5,19 EUR-a od dana 05.studenog 2004.g. pa do isplate

2,94 EUR-a od dana 16.prosinca 2004.g. pa do isplate

1,50 EUR-a od dana 18.siječnja 2005.g. pa do isplate

8,43 EUR-a od dana 14.kolovoza 2008.g. pa do isplate

10,68 EUR-a od dana 08.rujna 2008.g. pa do isplate

8,43 EUR-a od dana 15.siječnja 2009.g. pa do isplate

10,68 EUR-a od dana 13.veljače 2009.g. pa do isplate

2,96 EUR-a od dana 13.ožujka 2009.g. pa do isplate

3,15 EUR-a od dana 15.travnja 2009.g. pa do isplate

2,18 EUR-a od dana 20.svibnja 2009.g. pa do isplate

0,03 EUR-a od dana 16.srpnja 2009.g. pa do isplate

0,87 EUR-a od dana 15.rujna 2009.g. pa do isplate

0,40 EUR-a od dana 16.studenog 2009.g. pa do isplate

6,29 EUR-a od dana 15.siječnja 2010.g. pa do isplate

10,26 EUR-a od dana 15.veljače 2010.g. pa do isplate

9,53 EUR-a od dana 15.ožujka 2010.g. pa do isplate

14,25 EUR-a od dana 15.travnja 2010.g. pa do isplate

21,86 EUR-a od dana 14.svibnja 2010.g. pa do isplate

22,12 EUR-a od dana 15.lipnja 2010.g. pa do isplate

32,96 EUR-a od dana 15.srpnja 2010.g. pa do isplate

33,13 EUR-a od dana 16.kolovoza 2010.g. pa do isplate 48,35 EUR-a od dana 16.rujna 2010.g. pa do isplate

38,58 EUR-a od dana 15.listopada 2010.g. pa do isplate 40,76 EUR-a od dana 15.studenog 2010.g. pa do isplate 52,58 EUR-a od dana 14.prosinca 2010.g. pa do isplate 55,14 EUR-a od dana 17.siječnja 2011.g. pa do isplate 50,16 EUR-a od dana 15.veljače 2011.g. pa do isplate 56,47 EUR-a od dana 14.ožujka 2011.g. pa do isplate

61,31 EUR-a od dana 16.svibnja 2011.g. pa do isplate

72,60 EUR-a od dana 15.lipnja 2011.g. pa do isplate

92,81 EUR-a od dana 16.srpnja 2011.g. pa do isplate 98,02 EUR-a od dana 30.srpnja 2011.g. pa do isplate

109,98 EUR-a od dana 04.kolovoza 2011.g. pa do isplate 78,62 EUR-a od dana 21.rujna 2011.g. pa do isplate

68,31 EUR-a od dana 17.listopada 2011.g. pa do isplate

11.022,26 EUR-a od dana 30.studenog 2011.g. pa do isplate

sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

IV. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika spram tužitelja navedeno u prigovoru radi prebijanja prigovor radi prebijanja tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 606,84 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:

-1,86 eura od 02.08.2004. g.

-2,65 eura od 02.09.2004. g.

-2,90 eura od 16.03.2005. g.

-5,09 eura od 20.04.2005. g.

-6,76 eura od 14.05.2005. g.

-5,87 eura od 15.06.2005. g.

-9,75 eura od 15.07.2005. g.

-6,39 eura od 18.08.2005. g.

-1,14 eura od 10.09.2005. g.

-5,41 eura od 15.10.2005. g.

-4,09 eura od 16.11.2005. g.

-3,17 eura od 16.12.2005. g.

-3,52 eura od 10.01.2006. g.

-8,34 eura od 17.02.2006. g.

-9,55 eura od 16.03.2006. g.

-10,77 eura od 15.04.2005. g.

-9,01 eura od 17.05.2006. g.

-7,97 eura od 17.06.2006. g.

-11,83 eura od 20.07.2006. g.

-13,57 eura od 15.08.2006. g.

-10,11 eura od 16.09.2006. g.

-9,92 eura od 14.10.2006. g.

-13,84 eura od 16.11.2006. g.

-13,39 eura od 16.12.2006. g.

-15,17 eura od 17.01.2007. g.

-17,32 eura od 14.02.2007. g.

-15,78 eura od 15.03.2007. g.

-22,63 eura od 02.05.2007. g.

-24,28 eura od 02.06.2007. g.

-23,64 eura od 16.06.2007. g.

-25,58 eura od 14.07.2007. g.

-21,20 eura od 18.08.2007. g.

-21,70 eura od 14.09.2007. g.

-26,63 eura od 12.10.2007. g.

-24,33 eura od 08.11.2007. g.

-22,53 eura od 05.12.2007. g.

-18,41 eura od 15.01.2008. g.

-19,12 eura od 15.02.2008. g.

-8,73 eura od 19.03.2008. g.

-14,13 eura od 17.04.2008. g.

-21,97 eura od 15.05.2008. g.

-19,23 eura od 17.06.2008. g.

-19,74 eura od 17.07.2008. g.

-22,59 eura od 15.08.2008. g.

-19,68 eura od 09.09.2008. g.

-1,12 eura od 13.11.2008. g.

-1,41 eura od 13.06.2009. g.

- 2,84 eura od 17.10.2009. g.

i to do dana 31.12.2007. g. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se do 31.07.2015. g. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena a od dana 01.08.2015. g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a od dana 01.01.2023. g. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

V. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.492,85 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 04. listopada 2024. pa do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sve u roku od 15 dana dok se za više zatraženi parnični trošak zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan".

2. Protiv naprijed navedene presude pravovremeno je žalbu podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13. 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u nastavku teksta ZPP) s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troška parničnog postupka uključujući i trošak žalbenog postupka, podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Tuženik u žalbi skreće pozornost na pitanje subjektivne i objektivne nepristranosti suda te ukoliko na strani članova vijeća postoje razlozi za izuzeće da se o istom izvijesti predsjednik suda. Nadalje ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo i počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka kada je odbio tuženikov prijedlog za podnošenje zahtjeva za prethodnu odluku sudu EU o tumačenju prava EU. Tuženik osporava tužitelju status potrošača te navodi kako tužitelj nije dokazao da ima status potrošača. U odnosu na primjenu valutne klauzule tuženik cijeni da prvostupanjska presuda ne sadrži razloge zbog čega je u presudi odlučeno na način kako je odlučeno. I u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu tuženik cijeni da su sporne odredbe razumljive, jasne i nedvojbeno, da je tužitelj bio informiran o svim promjenama kamatne stope te odredba o kamatnoj stopi tužitelju nije bila nerazumljiva, nejasna ili neuočljiva. Tuženik osporava zaključak suda o utvrđivanju nepoštenosti navedenih odredbi ugovora o kreditu vezanih za promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu. Također cijeni da navedene odredbe nisu uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja. Tuženik osporava i stajalište prvostupanjskog suda glede istaknutog prigovora zastare i tijeka zakonskih kamata. Naime, tuženik cijeni da početak tijeka zatezne kamate kreće od dana podnošenja zahtjeva. Također osporava i odluku o troškovima postupka navodeći da prvostupanjski sud nije mogao primijeniti Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. – nastavno Tarifa/23) već je trebao primijeniti Tarifu koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja svake pojedine radnje.

3. Protiv točke V. presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-877/2024-9 od 4. listopada 2024. i to samo u dijelu gdje je odbijen sa zahtjevom za troškovima parničnog postupka pravovremeno žalbu podnosi tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

3.1. Tužitelj u žalbi navodi kako je prvostupanjski sud neosnovano odbio njegov zahtjev za trošak parničnog postupka i to: za sastav obrazloženih podnesaka od 7. veljače 2020. i 8. lipnja 2020., za sastav neobrazloženih podnesaka od 24. veljače 2020., 1. lipnja 2020., te 8. rujna 2022.. Također za ročište od 14. veljače 2020. prvostupanjski sud tužitelju je priznao 50% od traženih 250 bodova iako je trebao priznati cjelokupan trošak u visini od 250 bodova, a ne samo 125. Također tužitelj osporava i utvrđenje suda da razlika između prvopostavljenog tužbenog zahtjeva i konačno preciziranog tužbenog zahtjeva iznosi 7.068,71 euro. Naime, tužitelj cijeni da razlika iznosi 1.734,72 eura te se stoga ne radi o djelomičnom povlačenju tužbe.

4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu tužitelja dok je tužitelj dostavio odgovor na žalbu tuženika.

4.1. U odgovoru na žalbu tuženika tužitelj žalbu cijeni neosnovanom te predlaže da sud istu odbije.

5. Žalba tuženika nije osnovana dok je žalba tužitelja djelomično osnovana, a djelomično neosnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne, neproturječne i dostatne razloge, razlozi u istoj nisu protivni dokazima koji su izvedeni tijekom postupka. Obrazloženje pobijane presude sačinjeno u skladu s odredbom članka 338. stavak 4. ZPP-a. Naime, iz obrazloženja presude je razvidno koje je dokaze sud proveo što je iz kojeg dokaza utvrdio, a također razvidne su i činjenice koje među strankama nisu sporne kao i činjenice koje su među strankama sporne. Iako izričito nije navedeno u obrazloženju koje činjenice su među strankama nesporne, a koje su sporne isto je razvidno iz samoga obrazloženja gdje je sud analizirao sporne činjenice i sporna pitanja. Pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati pa stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim odredbi ugovora o kreditu zaključenog između tužitelja i tuženika i to u odnosu na primjenu promjenjive kamatne stope, valutne klauzule, zahtjev za isplatu više plaćenog temeljem ništetne odredbe zbog promjenjive kamatne stope i valutne klauzule.

7.1. Prvostupanjski sud u bitnome utvrđuje:

- da je između tužitelja i tuženika zaključen ugovor o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5101906554 od 3. svibnja 2004.;

- da je ugovor o kreditu zaključen na iznos od 77.850,00 CHF u protuvrijednosti u kunama;

- da je kamatna stopa ugovorena u visini od 5,490% godišnje, te je ista promjenjiva;

- da je kamatna stopa tijekom trajanja kredita više puta mijenjana na način da je povećavana, a zbog čega je došlo do promjene iznosa anuiteta;

- da je tužitelj tužbu podnio 6. lipnja 2019;

- da se radi o potrošačkom ugovoru te da tužitelj ima status potrošača;

- da postoji tražbina tužitelja prema tuženiku u iznosu od 12.156,15 eura temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli;

- da su sredstva kredita korištena za kupnju stana;

- da tražbina tužitelja prema tuženiku temeljem ništetne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi iznosi 364,56 eura.

7.2. Prvostupanjski sud poziva se na utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2012., presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presude Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.

8. U odnosu na žalbene navode tuženika koji se tiču subjektivne i objektivne nepristranosti suda navodi se kako na strani ovoga vijeća ne postoje okolnosti koje bi utjecale na objektivnost i nepristranost u suđenju odnosno ne postoje okolnosti koje bi utjecale na izuzeće.

9. Neosnovan je žalbeni navod tuženika da tijekom postupka nije utvrđen status potrošača kod tužitelja. Naime, člankom 3. točka 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03. – nastavno: ZZP) propisano je da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. U konkretnom slučaju pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužitelj ima status potrošača obzirom je isti ugovor zaključio kao fizička osoba, ugovor nije zaključen u svrhu koja je namijenjena njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti već je ugovor zaključen radi rješavanja stambenog pitanja tužitelja. Naime, navedenim sredstvima iz kredita tužitelj je kupio stan u kojem je živio sa svojom obitelji. Navedeno je razvidno kako iz iskaza tužitelja tako i iz samog ugovora o kreditu.

9.1. Nadalje, prvostupanjski su je proveo dokaz uvidom u ugovor o kreditu odnosno dokumentaciju koja je vezana za ugovor o kreditu te je isto bilo predmet analize u prvostupanjskom postupku. Navedeno je razvidno iz činjenice da je sud utvrđivao ništetnost pojedinih odredbi ugovora o kreditu, da je prvostupanjski sud provodio financijsko-knjigovodstveno vještačenje obzirom je tuženik osporavao visinu tužbenog zahtjeva.

10. Odredbom članka 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati.

10.1. Neosnovan je žalbeni navod tuženika da se presude iz kolektivnog spora ne primjenjuju na konkretan slučaj. Naime, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013,. potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. i presudom istog suda, broj PŽ-6632/2017 od 14. lipnja 2018. utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći ništetnima i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja jednostranom odlukom banke i valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača. Odredbom članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14. i 110/15. – u nastavku teksta ZZP/14.) propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. toga zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Dakle, navedene odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da se na konkretan slučaj ne mogu primijeniti gore navedene presude donijete u postupku kolektivne pravne zaštite. Neosnovan je žalbeni navod tuženika da se utvrđenja iz navedenih presuda vezanih za kolektivnu zaštitu ne mogu odnositi na predmetni ugovor. Ovo stoga jer tužitelj u svakom trenutku ima pravo tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi neovisno o tome je li ugovor prestao ili ne obzirom se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi.

11. Prvostupanjski sud je pravilno otklonio i tuženikov prigovor zastare. Naime, kada je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od naknadnog utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF. Stoga rok zastare u odnosu na ništetnost valutne klauzule počinje teći od 14. lipnja 2018. kada je postala pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. dok u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu rok zastare počinje teći od 13. lipnja 2014. Obzirom je tužba podnijeta 6. lipnja 2019., to znači da potraživanje tužitelja nije obuhvaćeno zastarom, odnosno da je tužba podnijeta unutar petogodišnjeg zastarnog roka iz članka 371. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91., 73/91., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01. – u nastavku teksta: ZOO). Navedeni stav prvostupanjskog suda kao i ovoga suda u pogledu pitanja zastare potraživanja tužitelja sukladan je s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. prihvaćenim na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Stoga je neosnovan žalbeni navod tuženika da je potraživanje tužitelja obuhvaćeno zastarom.

12. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da su tužitelj i tuženik pojedinačno pregovarali o mogućnosti promjene kamatne stope i o valuti uz koju će se vezati ugovor o kreditu i da valutna klauzula nije prouzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, odnosno da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi tužitelju bila razumljiva. Naime, tijekom postupka tuženik nije dokazao da se o ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo.

13. Prvostupanjski sud nije automatski primijenio utvrđenja iz kolektivnog spora već je u konkretnom predmetu izvodio dokaze radi ispitivanja ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi. Na navedene okolnosti prvostupanjski sud je saslušao tužitelja, a iz čijeg iskaza nedvojbeno proizlazi kako isti nije imao mogućnost utjecaja na odredbe ugovora o kreditu već je bio u situaciji da navedeni ugovor o kreditu kao takav u cijelosti prihvati ili ne prihvati. Ovdje posebno prvostupanjski sud ima u vidu činjenicu da se radilo o standardnom ugovoru o kreditu tzv. tipskom ugovoru koji je bio unaprijed pripremljen od strane tuženika. Tuženiku niti jednog trenutka nije bilo onemogućeno predlaganje dokaza kojim bi dokazao da se spornim ugovornim odredbama pregovaralo u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora, a zaključak je prvostupanjskog suda da tuženik nije dokazao da se u konkretnom slučaju pregovaralo o spornim odredbama ugovora o kreditu. Takav zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud. Tim više jer je tuženik povukao prijedlog za saslušanjem svjedoka EŽ i NŽ. Prvostupanjski sud je pravilno odbio prijedlog tuženika za saslušanjem svjedoka IŽ obzirom ista nije neposredno bila u kontaktu s tuženikom prilikom zaključivanja spornog ugovora o kreditu.

14. Obzirom tužitelj nije bio u mogućnosti utjecati na sadržaj ugovornih odredbi, navedene ugovorne odredbe su prouzročile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača jer je samo jednoj strani tj. tuženiku ostavljena mogućnost utjecaja na takve ugovorne odredbe. Iz iskaza tužitelja je razvidno kako smisao i sadržaj spornih ugovornih odredbi njemu nije bio jasan i da isti ne zna o čemu ovisi promjenjiva kamatna stopa i promjena tečaja. Upravo je na preporuku djelatnika banke tužitelj zaključio ugovor u valuti CHF jer su ga savjetovali da je takav ugovor za njega povoljniji obzirom su bili povoljniji uvjeti osiguranja kredita. Tim više jer za kredite u drugoj valuti nije niti dobio ponudu.

14.1. Nadalje, sud je proveo kontradiktoran postupak te utvrdio kako tužitelj kao potrošač nije bio odgovarajuće informiran glede primjene promjenjive kamatne stope i valute za koju se veže glavnica kredita te tuženik nije upozorio korisnika kredita na mogućnosti i čimbenike o kojima ovisi promjena kamatne stope i tečaja valute, a koje činjenice nedvojbeno proizlaze iz iskaza tužitelja. Osim toga tijekom postupka tuženik nije dokazao da bi tužitelj bio pravovaljano informiran o čimbenicima vezanim za promjenu kamatne stope i tečaja valute.

15. Osnovano prvostupanjski sud zaključuje da se radi o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, da se takva odredba smatra nepoštenom te ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Također navedene odredbe nisu bile jasne i razumljive te je i u tom dijelu neosnovan žalbeni navod tuženika.

16. Kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva. Obzirom da se ovdje radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi koja je ništava, a ništavost djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc) to je tuženik nesavjesni stjecatelj te stoga kamate teku na pojedinačne iznose od dana dospijeća pojedinih iznosa anuiteta. Dakle, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik nepošteni stjecatelj.

17. Pravilno je prvostupanjski sud odbio prijedlog tuženika za podnošenjem zahtjeva za prethodnu odluku sudu Europske unije o tumačenju prava Europske unije budući tužitelj nije izvršio konverziju kredita te zakonodavac nije mogao uspostaviti bilo kakvu ravnotežu između tužitelja i tuženika.

18. Neosnovan je žalbeni navod tuženika i u odnosu na troškove parničnog postupka odnosno primjenu odvjetničke tarife. Naime, Tarifnim brojem 52. stavak 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23, nastavno Tarifa/23) propisano je kada sud ili drugo tijelo odlučuje o naknadi troška zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava, primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka. Ovakav stav iskazan je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-562/2024-2 od 7. svibnja 2024. Dakle, u konkretnom slučaju prvostupanjski sud je pravilno primijenio navedenu Tarifu/23.

19. Stoga imajući u vidu navedeno temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a žalba tuženika odbijena je kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda kako je to navedeno pod točkom I. alineja prva izreke ove presude.

20. U odnosu na žalbu tužitelja: pravilno je prvostupanjski sud odbio zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka za sastav podnesaka od 7. veljače 2020., 24. veljače 2020., 1. lipnja 2020. i 8. rujna 2020.

21. Naime, člankom 155. stavak 1. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ZPP-a.

21.1. Podneskom od 7. veljače 2020. tužitelj se očitovao na podnesak tuženika od 30. siječnja 2020. No u navedenom podnesku tužitelj ne iznosi nikakva nova utvrđenja i obrazloženja već samo na drugačiji način interpretira svoje stavove koje je već iznio u tužbi i u podnesku od 10. siječnja 2020., kojim se očitovao na odgovor na tužbu tuženika.

21.2. Podneskom od 24. veljače 2020. tužitelj izvještava sud da je izvršio uplatu nužnog iznosa za vještačenje dok podneskom od 1. lipnja 2020. tužitelj izvještava sud da je izvršio uplatu razliku naknade za izvršeno vještačenje, a podneskom od 8. rujna 2020. tužitelj dostavlja izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad odnosno opravdanje iz kojeg razloga nije mogao pristupiti na ročište.

21.3. Pravilno prvostupanjski sud tužitelju nije priznao naknadu za navedene podneske obzirom isti nisu bili potrebni za vođenje parnice tim više jer se sam punomoćnik tužitelja na ročištu od 4. rujna 2020. obvezao dostaviti medicinsku dokumentaciju kao opravdanje za izostanak tužitelja. Neosnovan je žalbeni navod tužitelja da navedeni podnesci imaju značajan utjecaj za vođenje postupka. Naime, je li izvršena uplata predujma ili ne za provođenje vještačenja razvidno je iz samog sustava e-spisa te stoga navedeni podnesci, kojima se izvještava sud da je izvršena uplata predujma, nisu nužni za vođenje postupka te pravilno prvostupanjski sud tužitelju nije priznao naknadu troškova za navedene podneske.

22. Osnovan je žalbeni navod tužitelja da podnesak od 8. lipnja 2020., a kojim se tužitelj očitovao o nalazu i mišljenju vještaka, predstavlja obrazloženi podnesak za koji tužitelj ima pravo na naknadu. Naime, podneskom od 8. lipnja 2020. tužitelj se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka, o istom je analizirao dostavljeni nalaz i mišljenje te stoga tužitelju za navedeni podnesak pripada nagrada u visini od 250 bodova sukladno Tbr. 8. točka 1. Tarife/23 obzirom na vrijednost jednog boda u iznosu od 2,00 eura sukladno Tbr. 54. te obračunat PDV sukladno Tbr. 46. Tarife/23. Stoga je u odnosu na navedeni podnesak prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u odnosu na podnesak od 8. lipnja 2020.

22.1. Osnovan je žalbeni navod tužitelja i u pogledu nagrade za trošak ročišta od 14. veljače 2020. Naime, za navedeno ročište prvostupanjski sud je tužitelju priznao nagradu u visini od 125 bodova sukladno Tbr. 9. točka 2. Tarife/23 uvećano za PDV cijeneći da se na navedenom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima.

22.2. Navedeno ročište održano 14. veljače 2020. predstavlja pripremno ročište na koje su pristupili i punomoćnik tužitelja i punomoćnik tuženika. Na navedenom ročištu tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva te dokaznih prijedloga dok je tuženik ostao kod odgovora na tužbu i svih dotadašnjih navoda i dokaza.

22.3. Za navedeno ročište tužitelju pripada pravo na nagradu u visini od 250 bodova sukladno Tbr. 9. točka 1. Tarife/23 obzirom na vrijednost predmeta spora označenog u iznosu od 19.589,42 eura (147.596,46 kuna odnosno 22.275,35 CHF). Naime, Tbr. 9. točka 1. Tarife/23 propisuje da za svako ročište na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari, izvodili se dokazi ili je sklopljena sudska nagodba, odvjetniku pripada nagrada iz Tbr. 7. točka 1., 4., 7., i 8. Tbr. 7. točka 1. Tarife/23 propisuje da odvjetniku pripada nagrada u visini od 250 bodova ako je vrijednost predmeta spora od 13.272,01 eura do 33.182,00 eura. Člankom 287. stavak 1. ZPP- a propisano je da pripremno ročište počinje izlaganjem tužbe, a nakon toga tuženik iznosi svoj odgovor na tužbu. Iz citiranih odredbi proizlazi kako za primjenu odredbe Tbr. 9. točka 1. Tarife/23 nije odlučno je li na ročištu isticano nešto novo u odnosu na predmet spora i je li ročište odgođeno ili ne, nego je odlučno je li se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi. Kako se u konkretnom slučaju radilo o prvom pripremnom ročištu koje počinje izlaganjem tužbe, a nakon čega tuženik iznosi svoj odgovor na tužbu, kako to proizlazi iz zapisnika s tog ročišta, na tom se ročištu raspravljalo o glavnoj stvari. Zato se prvo pripremno ročište na kojemu je tužitelj izložio tužbu, a tuženik odgovor na tužbu, smatra ročištem na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari u smislu odredbe Tbr. 9. točka 1. Tarife/23 pa stoga tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka po Tbr. 9. točka 1. Tarife/23, a ne kako to pogrešno smatra prvostupanjski sud po Tbr. 9. točka 2. Tarife/23. Naime, ključna činjenica jest je li se na navedenom ročištu raspravljalo o glavnoj stvari ili ne. Kako je prvostupanjski sud tužitelju priznao nagradu u visini od 125 bodova, a u navedenom dijelu žalba tužitelja je osnovana, te je stoga ovaj sud za navedeno ročište tužitelju priznao daljnju nagradu u visini od 125 bodova uvećanih za PDV.

23. Dakle, tužitelju je za podnesak od 8. lipnja 2020. (250 bodova) i ročište od 14. veljače 2020. (125 bodova) priznata daljnja naknada troškova parničnog postupka u visini od 375 bodova što obzirom na vrijednost jednog boda u iznosu od 2,00 eura te je obračunat PDV ukupno daje iznos od 937,50 eura.

24. Osnovan je žalbeni navod tužitelja i u pogledu troška vezanog za sudsku pristojbu na tužbu. Naime, tužitelj je izvršio uplatu sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 1.820,00 kuna (241,56 eura), dok mu je prvostupanjski sud priznao naknadu u iznosu od 85,61 eura. Stoga je u navedenom dijelu osnovan žalbeni navod tužitelja za iznos od 155,95 eura.

24.1. U odnosu na iznos sudske pristojbe za presudu u visini od 645,00 kuna (85,61 eura), a koliko je prvostupanjskom presudom tužitelju i priznato, neosnovan je žalbeni navod tužitelja da je platio sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 241,56 eura. Naime, iz naloga za nacionalno plaćanje u kunama (list 621 spisa) razvidno je da je tužitelj platio sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 645,00 kuna (85,61 eura), a ne kako to tužitelj tvrdi u iznosu od 241,56 eura. Stoga je u navedenom dijelu neosnovana žalba tužitelja.

24.2. U odnosu na plaćanje sudske pristojbe za žalbu od 20. svibnja 2021. razvidno je da je tužitelj izvršio uplatu sudske pristojbe u iznosu od 646,68 kuna (85,83 eura) dok mu je prvostupanjski sud priznao naknadu u iznosu od 42,91 eura. Stoga je sud tužitelju priznao daljnju naknadu sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 42,92 eura. Naime, navedenom žalbom tužitelj je u cijelosti uspio.

24.3. Trošak sudske pristojbe za odgovor na žalbu u visini od 42,91 eura pravilno prvostupanjski sud nije priznao tužitelju. Naime, sastav odgovora na žalbu nije bio nužan i opravdani trošak te stoga tužitelju ne pripada pravo i na naknadu sudske pristojbe za navedeni podnesak.

25. Dakle, na ime sudske pristojbe za tužbu (razlika 155,95 eura) te sudske pristojbe na žalbu (razlika 42,92 eura) tužitelju je priznata naknada troškova navedenih pristojbi u ukupnom iznosu od 198,87 eura.

26. Dakle, tužitelju je priznata ukupna naknada daljnjih troškova parničnog postupka u iznosu od 1.136,37 eura (937,50 + 198,87) te je u navedenom dijelu, sukladno članku 373. točka 3. ZPP-a preinačena prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom V. gdje je tužitelj bio odbijen sa zahtjevom za naknadom troškova postupka te je obvezan tuženik na naknadu daljih troškova parničnog postupka.

27. Neosnovan je žalbeni navod tužitelja da je prvostupanjski sud primijenio pogrešan tečaj prilikom utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva. Naime, podnoseći tužbu tužitelj je potraživao ukupan iznos od 22.275,35 CHF što je ujedno bila i vrijednost predmeta spora. Kako tužitelj nije vrijednost predmeta spora iskazao u kunama ili eurima to je pravilno prvostupanjski sud iznos od 22.275,35 CHF pretvorio u protuvrijednost kuna odnosno eura prema tečaju na dan podnošenja tužbe. Neosnovan je žalbeni navod tužitelja da se trebao primijeniti srednji tečaj za CHF na dan 17. svibnja 2004. Ovo stoga jer je tužba podnijeta 6. lipnja 2019. te je stoga pravilno prvostupanjski sud utvrdio visinu tužbenog zahtjeva prema vrijednosti CHF u odnosu na kunu, odnosno euro na dan podnošenja tužbe.

28. Neosnovan je žalbeni navod tužitelja da se ne radi o djelomičnom povlačenju tužbe. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tužba djelomično povučena za iznos od 7.068,71 eura. Ovo stoga jer je tužitelj prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom potraživao iznos od 19.589,62 eura (147.596,46 kuna odnosno 22.275,35 CHF) da bi konačno specificiranim tužbenim zahtjevom potraživao isplatu iznosa od 12.520,71 eura. Činjenica da tužitelj nije raspolagao svom relevantnom dokumentacijom ne utječe na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda. Naime, tužitelj je imao mogućnosti podnošenja tzv. stupnjevite tužbe, a što isti nije učinio. Stoga su u navedenom dijelu neosnovani žalbeni navodi tužitelja.

29. Obzirom tuženik nije uspio u žalbenom postupku te je isti odbijen sa zahtjevom za naknadom troškova žalbenog postupka sukladno članku 166. stavak 1. ZPP-a.

30. Sud je tužitelju dosudio trošak žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 25,42 eura sukladno odredbi članka 166. stavak 2. u svezi s člankom 154. stavak 2. ZPP. Naime, člankom 167. stavak 1. ZPP-a propisano je da se odluka o troškovima sadržana u presudi može napadati samo žalbom na rješenje ako se istovremeno ne napada i odluka o glavnoj stvari. Kako je tužitelj žalbom napadao samo dio koji se odnosi na rješenje o troškovima to se žalba tužitelja smatra kao žalba na rješenje. Vrijednost predmeta spora koju žalbom napada tužitelj utvrđen je u iznosu od 5.585,28 eura. Kako je tužitelj žalbom uspio u iznosu od 20,34% (1.136,37/5.585,28 x 100) to je tužitelju za sastav žalbe dosuđeno ukupno 25,42 eura sukladno Tbr. 10. točka 4. Tarife/23 (100 x 50% = 50 X 20,34% = 10,17 x 2 + 25% =25,42). Na navedeni iznos tužitelju je priznata i zatezna kamata sukladno članku 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23. – dalje u tekstu: ZOO). U preostalom dijelu odbijen je zahtjev tužitelja na naknadom troškova žalbenog postupka.

31. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Vukovar, 8. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Vesna Vrkić Perak