Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-1496/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Tanje Novak- Premec predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Snježane Šaško članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ani Galoši Comisso, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćniku Saši Poldanu, odvjetniku u Rijeci, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3440/2023-11 od 9. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 8. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 3440/2023-11 od 9. travnja 2024. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom su presudom u točci I. utvrđene ništetnim ugovorna odredba članka 3. ugovora o kreditu broj 538-50-3653147 sklopljenog među strankama 7. rujna 2006. kojom se tužitelj obvezao prilikom prvog korištenja kredita jednokratno platiti tuženiku naknadu od 3,30% iznosa kredita i ugovorna odredba o naknadi za prijevremenu otplatu kredita. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju 423,09 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 8. rujna 2006. do isplate. Tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju troškove postupka od 1.099,54 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom u cijelosti pobija tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013. , 89/2014., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troškova postupka tuženiku zajedno sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Traži i naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora o kreditu 538-50- 3653147 od 7. rujna 2006. i kondikcijski zahtjev za povrat iznosa plaćenih na temelju nepoštene ugovorne odredbe o jednokratnoj naknadi koja je sadržana u članku 3. tog potrošačkog ugovora.

6. Na temelju činjenica koje među strankama nisu sporne i onih koje je utvrdio pregledavanjem isprava i saslušanjem tužitelja, prvostupanjski je sud utvrdio sljedeće činjenično stanje:

- da je 7. rujna 2006. u [adresa] između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita sklopljen potrošački ugovor o kreditu (za kupnju novog Škoda vozila) s ugovorenim iznosom kredita od 21.599,09 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja (isplate) kredita, uz redovnu kamatu od 5,20% godišnje, promjenjivu u skladu s odlukom tuženika, s rokom otplate od 84 mjeseca

- da su stranke bez pojedinačnog pregovaranja ugovorile obvezu tužitelja da prilikom prvog korištenja kredita tuženiku plati jednokratnu naknadu u iznosu od 3,30% iznosa kredita

- da je riječ o neodređenoj i neodredivoj odredbi koja je zbog toga nepoštena i ništetna - da je tužitelj 8. rujna 2006. platio tuženiku jednokratnu naknadu u ugovorenom iznosu 3.315,55 kn

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud sporne ugovorne odredbe o jednokratnoj naknadi prilikom korištenja kredita i o naknadi za prijevremenu otplatu kredita utvrdio ništetnima te je obvezao tuženika vratiti tužitelju uplatu koja je učinjena na ime ispunjenja ništetne ugovorne odredbe o jednokratnoj naknadi zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana plaćanja. Pritom je ocijenio neosnovanim prigovor zastare.

8. Osnovano tuženik u žalbi tvrdi da je u donošenju pobijane presude počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

8.1. Odluka o ništetnosti naknade za prijevremenu otplatu kredita nema nikakvih razloga pa se ne može ispitati.

8.2. Odluka o ništetnosti jednokratne naknade ugovorene u članku 3. spornog ugovora o kreditu temelji se na zaključku suda prvog stupnja o tome da je riječ o neodređenoj i neodredivoj ugovornoj odredbi. S obzirom na to da iz sadržaja te ugovorne odredbe proizlazi da je riječ o naknadi koja se obračunava u visini od 3,30% iznosa kredita, zaključak suda prvog stupnja o tome da je riječ o neodređenoj (ili neodredivoj) ugovornoj odredbi proturječan je sadržaju isprave o ugovoru o kreditu koja je u spisu.

8.3. Ocjena suda prvog stupnja o tome da prigovor zastare nije osnovan sadržana u točci 16. obrazloženja pobijane odluke („U odnosu na istaknuti prigovor zastare od strane tuženika sud smatra u cijelosti neosnovanim.“) ne može se ispitati jer ne sadrži razloge.

9. Zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka navedene u točkama 8. do 8.3. ovog obrazloženja na temelju članka 369. stavka 1. ZPP-a ukinuta je prvostupanjska presuda i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

10. Odluka o ostavljanju odluke o troškovima žalbenog postupka za konačnu odluku temelji se na članku 166. stavku 3. ZPP-a.

11. U ponovljenom će suđenju sud prvog stupnja otkloniti bitnu povredu postupka koja je ustanovljena ovim rješenjem te će o tužbenim zahtjevima odlučiti novom odlukom za koju će dati jasne, dostatne i odlučne razloge koji neće biti u suprotnosti s ispravama koje su u spisu. U tom će smislu sporne ugovorne odredbe ocijeniti uz primjenu članka 86. stavka 1. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003., dalje: ZZP/2003). Pritom će voditi računa o tome da je ugovorna odredba sadržana u članku 3. spornog ugovora omogućavala tužitelju da, postupajući s pažnjom prosječnog potrošača, precizno procijeni ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze pa je riječ o odredbi koja je transparenta u smislu članka 85. ZZP/2003. Međutim, iako je riječ o ugovornoj odredbi koja je jasno i razumljivo sastavljena jer omogućuje tužitelju da u trenutku sklapanja ugovora precizno ocijeni visinu te naknade a time i ekonomske učinke ugovaranja takve odredbe (3,30% od iznosa odobrenog kredita), sama činjenica da je riječ o transparentnoj odredbi ne znači ujedno da je odredba poštena. U okviru ocjene poštenosti, potrebno je, u skladu s člankom 81. stavkom 1. ZZP/03 ispitati moguće nepoštovanje načela savjesnosti i poštenja i postojanje eventualne značajne neravnoteže na štetu potrošača. Prilikom ocjene je li sporna ugovorna odredba poštena, uz primjenu članka 83. ZZP/2003 potrebno je uzeti u obzir narav usluge na koju se ugovor odnosi (predmet ugovora) u vrijeme kad je ugovor sklopljen, sve popratne okolnosti prije i (najkasnije) prilikom sklapanja ugovora i sve ostale odredbe tog ugovora (uključivo i one kojim se tužitelj obvezao snositi sve javnobilježničke, sudske i druge troškove te troškova pristojbe veznih uz potvrđivanje (solemnizaciju), provedbu, osiguranje i naplatu tog ugovora). Kada je riječ o pitanju je li poštovano načelo savjesnosti i poštenja iz članka 81. stavak 1. ZZP/2003, odlučno je ocijeniti bi li tuženik, pod uvjetom da je na pošten i pravedan način poslovao s tužiteljem mogao razumno očekivati da bi tužitelj bio prihvatio takvu ugovornu odredbu da se o njoj pojedinačno pregovaralo. Pritom se ima voditi računa o tome da sama ugovorna odredba članka 3. ugovora o kreditu ne sadrži nikakvih podataka o stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima na koje se naknada odnosi, a posebice imajući na umu da je za iznos naknade tužitelju umanjen iznos kredita koji mu je stavljen na raspolaganje. Kada je riječ o ispitivanju mogućeg postojanja znatnije neravnoteže, ono se ne može ograničiti na kvantitativno ekonomsko ocjenjivanje koje se temelji na usporedbi ukupnog iznosa transakcije na koju se ugovor odnosi, s jedne strane, i troškova koji na temelju sporne odredbe terete potrošača, s druge strane (3,30%). Naime, značajna neravnoteža može proizlaziti iz same činjenice da dovoljno ozbiljno oštećuje pravni položaj u koji je na temelju primjenjivih zakonskih odredbi stavljen potrošač kao stranka predmetnog ugovora u obliku nametanja dodatne obveze koja nije predviđena dispozitivnim zakonskim pravilima. Isto tako, potrebno je imati na umu i sadržaj članka 59. točke 3. ZZP/2003. Tek nakon sveobuhvatne pojedinačne procjene te ugovorne odredbe i ugovorne odredbe o naknadi za prijevremenu otplatu kredita, sud prvog stupnja će ocijeniti njihovu poštenost. U odnosu na istaknuti prigovor zastare kondikcijskog zahtjeva, sud prvog stupnja će svoju ocjenu (ne)osnovanosti tog prigovora obrazložiti na način da će odrediti početak tijeka zastarnog roka i njegovo trajanje te za to dati dostatne razloge. U novoj će odluci sud prvog stupnja istovremeno odlučiti o svim troškovima postupka.

U Varaždinu 8. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec