Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-1539/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Tanje Novak- Premec predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Snježane Šaško članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Damiru Vargi, odvjetniku u Vinkovcima, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćniku Marku Kallayju, odvjetniku u Zagrebu, radi radi utvrđenja i isplate, u povodu žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P- 634/2023-36 od 11. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 8. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika i potvrđuju se točke I., II. i III. izreke presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-634/2023-36 od 11. listopada 2024.

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se odbija, a djelomično se uvažava žalba tuženika pa se odluka o troškovima postupka iz točke IV. izreke presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-634/2023-36 od 11. listopada 2024.:

- potvrđuje u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka od 2.765,45 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 11. listopada 2024. do isplate i

- preinačuje u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka od 200,67 EUR na način da se odbija tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka u tom iznosu.

II. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje se odluka o troškovima iz točke VII. izreke presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-634/2023-36 od 11. listopada

III. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe za žalbu.

IV. Točke V. i VI. izreke presude i rješenje Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-634/2023-36 od 11. listopada 2024. ostaju neizmijenjene.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom su presudom utvrđene ništetnim ugovorne odredbe ugovora o kreditu broj 198-50-4333700 zaključenog među strankama 27. kolovoza 2007. i to u dijelu članka 7. koji glasi po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća“ i u dijelu članka 2. koji glasi: „… promjenjiva u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora“. (točka I. izreke presude). Točkom II. izreke presude naloženo je tuženiku vratiti tužitelju na ime iznosa primljenih na osnovi nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope 1.081,20 EUR sa zakonskim zateznim kamatama na iznose, za razdoblje i po stopi kako je navedeno u toj točci izreke. Točkom III. izreke presude naloženo je tuženiku vratiti tužitelju na ime iznosa primljenih na osnovi nepoštene ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF 4.044,14 EUR sa zakonskim zateznim kamatama na iznose, za razdoblje i po stopi kako je navedeno u toj točci izreke. Tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.966,12 EUR (točka IV. izreke presude) dok je sa zahtjevom za naknadu troškova postupka preko tog iznosa tužitelj odbijen (točka V. izreke presude). Tuženiku su dosuđeni troškovi postupka od 562,50 EUR (točka VI. izreke presude) dok je sa zahtjevom za naknadu troškova postupka preko tog iznosa tuženik odbijen (točka VII. izreke presude).

1.1. Nepobijanim rješenjem suda prvog stupnja je utvrđeno da je tužba povučena u dijelu kojim je tužitelj zahtijevao utvrđenje ništetnosti članka 1. ugovora o kreditu broj 198-50-4333700 zaključenog među strankama 27. kolovoza 2007. u dijelu koji glasi: „kunska protuvrijednost CHF… po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita“ i članka 7. tog ugovora u dijelu koji glasi: „… a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita“.

2. Navedenu presudu u dijelu pod točkama I., II., III., IV. i VII. izreke pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013. i 89/2014., dalje: ZPP koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu s člankom 117. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 70/2019. s izuzecima iz članka 117. stavka 2. i 3. tog Zakona i u skladu s člankom 107. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 80/2022. s izuzecima iz članka 107. stavcima 2., 3. i 4. tog Zakona) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži i naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba protiv odluke o glavnoj stvari nije osnovana, dok je žalba protiv odluke o troškovima postupka djelomično osnovana.

5. Predmet spora je utvrđenje djelomične ništetnosti potrošačkog ugovora o kreditu broj 198-50-4333700 od 27. kolovoza 2007. i kondikcijski zahtjev za povrat iznosa plaćenih na temelju nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima (dalje: CHF) i nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni redovne kamatne stope koje su odredbe sadržane u tom potrošačkom ugovoru.

6. Na temelju isprava u spisu, provedenog financijskog vještačenja, saslušanja tužitelja i vještaka prvostupanjski je sud utvrdio sljedeće činjenice:

- da je 27. kolovoza 2007. u Vinkovcima između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita sklopljen potrošački ugovor o kreditu (za kupnju novog vozila) s ugovorenim iznosom kredita od 23.606,72 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja (isplate) kredita, uz redovnu kamatu od 5,49% godišnje, promjenjivu u skladu s odlukom tuženika, s rokom otplate od 84 mjeseca

- da su stranke bez pojedinačnog pregovaranja ugovorile valutnu klauzulu – da se kredit ispunjava u kunskoj protuvrijednosti valute CHF prema ugovorenom tečaju

- da su se stranke bez pojedinačnog pregovaranja sporazumjele o tome da će tužitelj plaćati tuženiku promjenjive kamate te o tome kako da će se konkretna stopa tih promjenjivih kamata utvrđivati u skladu s odlukom o kamatama kreditora,

- da je dogovor stranaka o početnoj kamatnoj stopi od 5,49 % godišnje valjan

- da je riječ o potrošačkom ugovoru zaključenom 27. kolovoza 2007. koji je obuhvaćen presudom koja je donesena u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu između "Potrošača" – Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača i RBA d.d. te sedam drugih banaka pod poslovnim brojem P-1401/2012 i koja je u odnosu ovdje tuženika u odluci o jednostranoj izmjeni kamatne stope postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a u odluci o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF 14. lipnja 2018.

- da je, kad je riječ o spornoj odredbi o valutnoj klauzuli u CHF, kolektivni spor u odnosu na tuženika pravomoćno završio na način da je točkom 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012. od 4. srpnja 2013. koja je u tom dijelu postala pravomoćna 14. lipnja 2018. kada je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/2017-10 odbijena žalba ovdje tuženika, usvojen zahtjev za utvrđenjem da je RBA d.d. u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 6. kolovoza 2008., suprotno odredbama članka 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/2003., 46/2007. i 79/2007. dalje: ZZP/2003) i u razdoblju od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., suprotno odredbama članaka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/2007. i 125/2007., dalje: ZZP/2007), povrijedila interese i prava potrošača korisnika kredita korištenjem nepoštenih i ništetnih ugovornih odredaba kojima je otplatu glavnice kredita vezala uz švicarski franak o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a da prije zaključenja, u vrijeme zaključenja i u svezi zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača - da je, kad je riječ o spornoj odredbi o jednostranoj izmjeni promjenjive kamatne stope, kolektivni spor u odnosu na tuženika pravomoćno završio na način da je točkom 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012. od 4. srpnja 2013. koja je u tom dijelu postala pravomoćna 13. lipnja 2014. kada je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7129/2013- 4 odbijena žalba ovdje tuženika, usvojen zahtjev za utvrđenjem da je RBA d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. suprotno odredbama članka 81., 82. i 90. ZZP/2003 i u razdoblju od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., suprotno odredbama članaka 96. i 97. ZZP/2007 povrijedila interese i prava potrošača korisnika kredita sklapajući ugovor o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem redovne kamatne stope koja je tijekom postojanja obveze po tim ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom četvrtotužene i njezinim drugim internim aktima, a bez da su prije i u vrijeme sklapanja tih ugovora četvrtotužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači pojedinačno o tome pregovarali

- da se, imajući na umu odredbu članka 502.c ZPP-a, opravdano tužitelj u ovoj (posebnoj) parnici za utvrđenje i naknadu poziva na pravno utvrđenje iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012, jer je istom presudom u odnosu na tuženika prihvaćen zahtjev tužbe radi zaštite kolektivnih interesa i prava i to zato što je protivno zakonu, bez pojedinačnog pregovaranja unosio u potrošačke ugovore nepoštene (i ništetne) odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF te o izmjeni promjenjive kamate svojom jednostranom odlukom, čime su povrijeđeni zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava potrošača

- da je u skladu s navedenom zakonskom odredbom, u ovoj parnici u kojoj se tužitelj poziva na utvrđenja iz kolektivnog spora, sud vezan za utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je zahtjev za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača usvojen

- da sporne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i o jednostranoj izmjeni kamatne stope nisu jasno i razumljivo sastavljene te da suprotno načelu savjesnosti i poštenja stvaraju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja kao potrošača

- da razlika između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema promijenjenoj kamatnoj stopi (6,45%, 6,75%, 7,75%, 7,50% i 6,75%) i anuiteta koji bi bio obračunat da je primijenjena početna ugovorena kamatna stopa (5,49%) iskazana u kunskoj protuvrijednosti prema ugovorenom tečaju na dan isplate (korištenja) kredita iznosi 8.146,28 kn /1.081,20 EUR[1] /

- da kunski iznos koji se dobije kada se stvarno obračunati anuitet u CHF pomnoži razlikom primijenjenog tečaja i tečaja koji je bio važeći na dan korištenja kredita iznosi 30.619,95 kn (tzv. pozitivne razlike tečaja),

- da je tužitelj na ime tzv. negativnih razlika tečaja (kada je tečaj za CHF bio manji od početno ugovorenog) platio manje iznos od 149,38 kn

- da tužitelj na ime iznosa plaćenog na temelju nepoštene ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF zahtijeva (samo) taj iznos umanjen za tzv. negativne tečajne razlike odnosno 30.470,57 kn /4.044,14 EUR/

- da je ugovor prestao (prijevremenim) ispunjenjem tužitelja 16. svibnja 2014. i

- da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 11. lipnja 2019.

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud sporne dijelove ugovornih odredbi članaka 2. i 7. ugovora o kreditu utvrdio ništetnim te je zaključio da je tuženik u obvezi vratiti tužitelju uplate koje su učinjene na ime ispunjenja ništetnih ugovornih odredbi o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i o jednostranoj izmjeni kamatne stope sa zakonskim zateznim kamatama od dana kada je svaki pojedini iznos plaćen tuženiku do isplate. Pritom je ocijenio neosnovanim prigovor zastare.

8. Nije počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 338. stavkom 4. ZPP-a jer pobijana presuda sadrži odlučne i dostatne razloge o bitnim aspektima u postupku iznesene činjenične i pravne argumentacije tuženika. Ti razlozi nisu proturječni ni nerazumljivi pa se, suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda može ispitati pa nije počinjena niti bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se tuženik poziva u žalbi i na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u skladu s člankom 117. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ br. 70/2019. i članka 107. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ br. 80/2022.

9. Činjenica da je sud prvog stupnja u točci I. izreke prvostupanjske presude, prilikom oznake ugovornih strana ugovora o kreditu broj 198-50-4333700 od 27. kolovoza 2007., naznačio (tadašnju) adresu sjedišta kreditora navedenu u ugovoru o kreditu nema značaj bitne povrede postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a niti ostvarenje kojeg drugog žalbenog razloga.

10. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud u točci 7.6. obrazloženja pobijane presude retroaktivno primijenio odredbu članka 502.c ZPP-a te time počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a. Suprotno pravnom shvaćanju tuženika, riječ je o odredbi koja je u smislu članka 54. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 57/2011.) stupila na snagu na dan prijema Republike Hrvatske u Europsku uniju (1. srpnja 2013.). Postupak u ovoj pravnoj stvari započeo je 11. lipnja 2019. kada je podnesena tužba pa se žalbeni navod da je odredba članka 502.c ZPP-a primijenjena retroaktivno ne može prihvatiti. Pravno shvaćanje o primjeni članka 502.c ZPP-a u postupcima s podudarnim činjeničnim i pravnim situacijama izraženo je u više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (primjerice Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019. i Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020.

10.1. Činjenica da je sud prvog stupnja pored pravilne primjene članka 502.c ZPP-a pogrešno primijenio postupovnu odredbu članka 138.A (o obvezujućoj snazi sudske odluke) Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12., 56/13. i 41/14.) koja (više) nije bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka u ovoj pravnoj stvari ne utječe na pravilnost i zakonitost pobijane odluke pa zbog toga nije počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 1. ZPP-a.

11. Prvostupanjski sud nije počinio niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a.

12. Pravilno je primijenjena odredba članka 502.c ZPP-a kojom je propisana vezanost suda za utvrđenja iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 kojom je u odnosu na tuženika prihvaćen zahtjev tužbe radi zaštite kolektivnih interesa i prava i to zato što je protivno zakonu, bez pojedinačnog pregovaranja unosio u potrošačke ugovore nepoštene odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i o jednostranoj izmjeni kamatne stope čime su povrijeđeni zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava potrošača.

13. Suprotno pravnom shvaćanju tuženika koji u žalbi tvrdi da nema mjesta primjeni utvrđenja kolektivnog spora u ovom predmetu u kojem predmet spora nije naknada štete, imajući na umu prirodu i svrhu pravnih sredstava kolektivne zašite, pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbu članka 502.c ZPP-a kada je u ovom predmetu o kojem se odlučuje o individualnim restitucijskim zahtjevima potrošača ocijenio da je vezan utvrđenjima iz spora za kolektivnu zaštitu. Pravno shvaćanje o izravnom učinku tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezi sudova da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a, izraženo je praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske (primjerice Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.) i Ustavnog suda Republike Hrvatske (primjerice U-III-2233/2019 od 10. lipnja 2020.).

14. Činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud te ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tuženika kojima isti u biti ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka i daje svoju ocjenu činjeničnih utvrđenja, suprotno pravilnim utvrđenjima prvostupanjskog suda koji je saslušanjem tužitelja utvrdio da o spornim odredbama nisu vođeni pojedinačni pregovori te da tuženik nije ispunio zahtjev njihove transparentnosti iz članka 100. ZZP/2007 jer nisu razumljivo napisane.

15. Pravilno tuženik u žalbi ističe da predmet kolektivnog spora i dokazivanja u tom postupku nisu bile obavijesti koje su dane određenim potrošačima u predugovornoj fazi sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu, zbog čega u tom sporu nisu izvedeni predloženi dokazi saslušanjem zaposlenika banaka, a pravna zaštita potrošačima pružena je na apstraktnoj razini.

15.1. Kad se, kao u ovom predmetu, zaključak o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a ta okolnost nije bila predmetom utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu, onda su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora.

15.2. Imajući na umu da je riječ o odredbama unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, u smislu članka 96. stavka 2. ZZP/2007, smatra se da je riječ o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo. Teret dokaza o protivnom je na tuženiku. S obzirom na to da se o postojanju pojedinačnog pregovaranja nije moglo zaključiti na temelju isprava koje je u spis dostavio tuženik, tužitelj je u svom iskazu negirao ikakvo pregovaranje, a od prijedloga da se kao svjedok sasluša njegov djelatnik tuženik je odustao podneskom od 6. rujna 2023., zakonska presumpcija iz članka 96. stavka 2. ZZP/2007 nije dovedena u pitanje.

16. Ne mogu se prihvatiti žalbeni navodi tuženika u kojima tvrdi da je riječ o ugovornim odredbama koje ne podliježu testu poštenosti. To stoga što su uvjeti za isključenje testa poštenosti propisani člankom 99. ZZP/2007. U skladu s tom odredbom, nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Drugim riječima, odredba o glavnom predmetu obveze isključena je iz testa poštenosti samo ako je transparentna. Iako je ugovorna odredba kojem se određuje visina stope redovne kamate (5,49% godišnje) bitni sastojak (predmet ugovora), ugovorna odredba koja trgovcu dozvoljava jednostranu izmjene stope ugovorne kamate to nije jer ugovor može opstati bez te ugovorne odredbe. Zbog toga odredba članka 99. ZZP/2007 nije primjenjiva na tu ugovornu odredbu koja podliježe testu poštenosti čak i kad je potpuno transparentna. Imajući na umu da je odredba o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF u kolektivnom sporu utvrđena netransparentnom, a kojim je utvrđenjem vezan sud u ovom pojedinačnom postupku, ostvareni su zakonski uvjeti za testiranje njezine poštenosti.

16.1. Za odgovoriti je žalitelju i to da zahtjev (materijalne) transparentnosti prema kojem ugovorna odredba mora biti jasno i razumljivo sastavljena, obvezuje tuženika da korisniku kredita pruži dovoljno informacija kako bi mogao donositi razborite i informirane odluke. U tom pogledu taj zahtjev znači da ugovornu odredbu o riziku promjene tečaja potrošač mora razumjeti na formalnoj i gramatičkoj razini, ali također u pogledu njezina konkretnog dosega, u smislu da prosječan potrošač, koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može ne samo znati za mogućnost deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu u kojoj je ugovor o kreditu sklopljen već i da može procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze. S obzirom na opseg informiranosti koji je u svom iskazu opisao tužitelj, jasno je da takav zahtjev nije bio zadovoljen.

17. Imajući na umu da je sud prvog stupnja u svojoj odluci dao dostatne i odlučne razloge o primjeni utvrđenja iz spora za kolektivnu zaštitu prava i interesa potrošača, pravilno pritom utvrđujući da je tužitelj predmetni ugovor zaključio kao potrošač u smislu članka 3. ZZP/2007, neosnovano tuženik u žalbi navodi da presuda u pobijenom dijelu kojim je utvrđena djelomična ništetnost spornih odredbi članka 2. i 7. ugovora o kreditu ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama te da sud prvog stupnja nije potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje. Za odgovoriti je žalitelju da iz iskaza samog tužitelja koji je potkrijepljen sadržajem ugovora o kreditu proizlazi da je predmetni ugovor zaključio radi kupnje osobnog vozila za vlastite potrebe pa se paušalne i nepotkrijepljene tvrdnje tuženika o tome da nije riječ o potrošačkom ugovoru ne mogu prihvatiti.

18. Pravilan je, stoga, zaključak suda prvog stupnja o tome da je u odnosu na ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i ugovornu odredbu o jednostranoj izmjeni kamatne stope riječ o odredbama koje nisu jasno i razumljivo sastavljene i koje su nepoštene jer stvaraju znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Zbog toga je na pravilno utvrđenu činjenicu da je riječ o nepoštenim ugovornim odredbama pravilno prvostupanjski sud na temelju članka 102. stavka 1. ZZP/2007 u točci I. izreke pobijane presude iste ocijenio ništetnim pa je uz primjenu članka 368. stavka 1. ZPP-a u tom dijelu žalba odbijena i potvrđena je prvostupanjska presuda.

19. Zakonita je odluka suda prvog stupnja kojom je naloženo tuženiku vratiti tužitelju isplate koje su učinjene na ime ispunjenja ništetnih ugovornih odredbi o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i o jednostranoj izmjeni kamatne stope i to u visini koja je pravilno utvrđena financijskim vještačenjem. Ta se odluka temelji na članku 1111. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008. i 125/2011., dalje. ZOO) na čiju pravilnu primjenu ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

20. Neosnovano žalitelj prigovara dosuđenom tijeku zateznih kamata. Imajući na umu da je razlog ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi koje je unaprijed sastavio tuženik i o kojima se nije pojedinačno pregovaralo njezina nepoštenost, tužitelju uz primjenu odredbe članka 1115. ZOO-a pripada zatezna kamata na pojedine iznose koji su plaćeni na ime ispunjenja nepoštene ugovorne odredbe tekućim od dana kad su plaćeni (dan neosnovanog stjecanja na strani tuženika).

21. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kad je odbio tuženikov prigovor zastare. U skladu s objedinjenim pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF , ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom predmetu, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača. Individualnu je tužbu tužitelj u ovom predmetu podnio 11. lipnja 2019. - očito prije isteka petogodišnjeg zastarnog roka za individualne zahtjeve koji počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača (ovdje 13. lipnja 2014. u odnosu na ugovornu od jednostranoj izmjeni kamatne stope i 14. lipnja 2018. u odnosu na ugovornu odredbu o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF).

22. S obzirom na to da u odnosu na točke II. i III. pobijane presude ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi za koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odbijena je žalba tuženika te je i u tom dijelu potvrđena prvostupanjska presuda.

23. U žalbi tuženik navodi da je sud prvog stupnja nepravilno primijenio članak 155. stavak 1. ZPP-a jer je tužitelju dosuđena naknada troškova zastupanja na ročištima za objavu presude koji, prema pravnom shvaćanju tuženika, nisu bili nužni u sporu.

23.1. Pravilno je primijenjena odredbe članka 155. stavaka 1. ZPP-a kada je tužitelju dosuđena naknadu troškova zastupanja na ročištima za objavu presude. Odredbe članka 335. stavka 7. i 8. ZPP-a propisuju način dostave presude onoj stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje iz čega proizlazi zaključak da se stranci koja pristupi na ročište za objavu presude uručuje pisani otpravak presude i da od tog dana za stranku teče žalbeni rok, dok je situacija ako stranka ne pristupi na ročište a uredno je obaviještena propisana stavcima 9. i 10. citirane zakonske odredbe. Po ocjeni ovog suda riječ je o trošku koji je bio potreban za vođenje parnice, tim više jer je pristupanje na ročište povodom objave presude zakonodavac propisao i kao način neposredne dostave sudske odluke uz koju se vežu pravne posljedice (rok za žalbu). Zbog toga tužitelju uz pravilnu primjenu članka 155. ZPP-a pripada naknada za zastupanje na ročištima za objavu presude održanim 5. siječnja 2022. i 11. listopada 2024. na kojim je tužitelja zastupao punomoćnik koji je odvjetnik. Takvo je i pravno shvaćanje izraženo u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev 832/2022-2 od 22. ožujka 2022.

24. Osnovano tuženik osporava odluku o troškovima postupka u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove sudskih pristojbi na tužbu (102,99 EUR) i presudu (97,68 EUR). To stoga što iz stanja spisa proizlazi da tužitelj nije platio sudsku pristojbu na tužbu niti na prvostupanjsku presudu koja je u ovom postupku bila donesena 5. siječnja 2022. pod poslovnim broje P-750/2019-20 niti je doneseno rješenje o pristojbi iz članka 28. tada važećeg Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 118/2018.). S obzirom na to da je 20. svibnja 2023., stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 51/2023.), stupilo na snagu zakonsko oslobođenje tužitelja od plaćanja sudskih pristojbi imajući na umu da je riječ o tužitelju koji je postupak pokrenuo na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, nema pravne mogućnosti da se tužitelju naloži plaćanje tih pristojbi. Zbog toga što je riječ o troškovima koji tužitelju nisu nastali, pogrešno je sud prvog stupnja primijenio članak 155. stavak 1. ZPP-a kada je tuženiku naložio naknaditi mu te troškove.

25. Zbog pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na odluku u troškovima postupka sadržanu u točci IV. pobijane odluke, na temelju članka 380. točke 3. ZPP-a djelomično je uvažena žalba tuženika i preinačena je odluka o troškovima postupka na način da je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka odbijen za iznos od 200,67 EUR dok je u odnosu na dosuđenu naknadu troškova parničnog postupka od 2.765,45 EUR koja je dosuđena uz pravilnu primjenu članaka 155. ZPP-a žalba tuženika na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a odbijena i potvrđena je prvostupanjska odluka.

26. Imajući na umu da je tužitelj u odnosu na konačno postavljeni zahtjev uspio u cijelosti, pravilno je sud prvog stupnja primijenio članak 154. stavak 1. ZPP-a kada je u točci VII. izreke pobijane presude odbio tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka pa je u odnosu na tu odluku na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a odbijena žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska odluka.

27. S obzirom na to da tuženik nije uspio sa žalbom protiv odluke o glavnoj stvari, dok je sa žalbom protiv odluke o troškovima uspio u neznatnom dijelu, odbijen je sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

28. Točke V. i VI. izreke prvostupanjske presude kao i prvostupanjsko rješenje nisu pobijani žalbom pa nisu ispitivani u žalbenom postupku (članak 365. stavak 1. ZPP-a).

U Varaždinu 8. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec