Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Trg Ljudevita Posavskog 5

44000 Sisak

Poslovni broj: Pr-29/2023-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Sisku, u ime Republike Hrvatske, po sucu Vedranu Medakoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Petra Smodlaka, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika CESTE SISAK d.o.o., Sisak, Lađarska ulica 28C, OIB: 61882951675, kojeg zastupa punomoćnik Dragan Crnković, odvjetnik iz Siska, te umješača CROATIA OSIGURANJE d.d., Jagićeva 32., Zagreb, OIB: 26187994862, koje zastupa punomoćnica Dora Hanžeković Žuža, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Hanžeković i partneri d.o.o., radi naknade štete, nakon glavne rasprave zaključene na ročištu 25. studenog 2024., na ročištu za objavu presude 8. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku CESTE SISAK d.o.o., Sisak, Lađarska ulica 28c, OIB: 61882951675 isplatiti tužitelju ŽK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 3.477,03 EUR sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 3.012,50 EUR počev od 1.4.2023. pa do 29.12.2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1.srpnja te godine, a na iznos od 464,53 EUR počev od 8. 01. 2025. po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1.srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem od tuženika potražuje naknadu troškova prethodnog postupka u iznosu od 497,50 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od

1.4.2023., kao i u dijelu u kojem potražuje kamatu na iznos imovinske štete od 464,53 EUR-a u periodu prije 8.1. 2025. godine.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.338,90 eura sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja tj. 8. siječnja 2025. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne  stope,  odnosno  kamatne  stope  koju  je  Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

i

r i j e š i o  j e

I/ Utvrđuje se da tužbeni zahtjev tužitelja ŽK djelomično povučen u odnosu na novčani iznos od 8.300,19 eura ( razliku između prvotno utuženog iznosa po osnovi neimovinske i imovinske štete od 11.777,22 eura i konačno postavljenog zahtjeva po toj osnovi od 3.477,03 eura).

Obrazloženje

1. Tužitelj ŽK ( u nastavku: tužitelj) u tužbi dostavljenog 11. srpnja 2023., u bitnome navodi da je kao radnik tužitelja 3. ožujka 2021. na gradilištu zadobio ozljedu stopala sa frakturama trećeg, četvrtog i petog prsta desnog stopala, a koja ozljeda mu je priznata kao ozljeda na radu od strane poslodavca tj. tuženika. Ozljedu je pretrpio obavljajući poslove betoniranja kada mu je prilikom spuštanja utovarne korpe rovokopača kojim je upravljao drugi radnik, dok je lopatom izbacivao beton iz korpe u glavu betonskog propusta, korpa pala na desno stopalo. Tužitelj je pri tome nosio zaštitu obuću. Tužitelj je zadobio tešku tjelesnu ozljedu radi koje je dvaput bio izložen operativnom zahvatu. Prije pokretanja tužbe se obratio sa odštetnim zahtjevom 1. 3. 2021. Croatia osiguranju d.d. jer je tuženik kao poslodavac imao ugovoreno osiguranje za svoje radnike te je po tom zahtjevu mu isplaćeno 2.400,00 EUR. Tužitelj je u štetnom događaju pretrpio fizičke bolove, strah te mu je uslijed zadobivenih ozljeda smanjena životna aktivnost, a uz to je zaostalo naruženje stupala. Smatra da zbog navedenih povreda prava osobnosti ostvaruje pravo na pravičnu novčanu naknadu za neimovinsku štetu od 13.017,22 EUR i to

- slijedom pretrpljenih fizičkih bolova 6.500,00 EUR,

- slijedom pretrpljenog straha 1.327,22 EUR,

- radi duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti 3.000,00 EUR,

- za naruženost 2.190,00 EUR.

Tužitelj je osim toga imao potrebu za tuđom pomoći i njegom koju su mu pružali članovi obitelji i po kojoj osnovi potražuje imovinsku štetu od 1.160,00 EUR. Pisanim zahtjevom od 31. 3. 2023. Tužitelj se obratio tuženiku za zahtjevom za naknadom štete, koji je tuženik ocijenio neosnovnim. Kako je Croatia osiguranje d.d. u mirnom postupku isplatilo tužitelju 2.400,00 EUR, to isti tužbom potražuje s osnove neimovinske i imovinske štete ukupan iznos od 11.777,22 EUR pri čemu na iznos neimovinske štete od 10.617,22 EUR potražuje kamatu od 1. 4. 2023., a na iznos imovinske štete od 1.160,00 EUR od 18. 9. 2022. tj. od sljedećeg dana od kada mu takva pomoć više nije bila potrebna. Tužbenim zahtjevom potražuje i trošak zastupanja po odvjetniku koji se sastoji od troška sastava odštetnog zahtjeva upućenog Croatia osiguranju d.d. i tuženiku u iznosu svaki od 199 EUR, uvećano za PDV, ukupno 497,50 EUR.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne spori da je tužitelj na radu pretrpio ozljedu stopala. Ne protivi se predloženim dokazima tužitelja. Osporava visinu zatražene neimovinske štete, kao i imovinske vezano za tuđu pomoć i njegu. Smatra da su zatraženi iznosi neadekvatni trajanju, intenzitetu, kao i da bi postojala smanjena životna aktivnost. Osporava i zatražene iznose za pretrpljeni strah i naruženje. Tuženik smatra da je isplatom od Croatia osiguranja d.d. tužitelj u cijelosti namiren, pa predlaže odbiti tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti, uz naknadu troškova postupka. Tuženik je predložio da na njegovoj strani u parnicu stupi Croatia osiguranje d.d.

3. Podneskom od 6. prosinca 2023. Croatia osiguranje d.d. je dala izjavu o miješanju na strani tuženika, iz razloga jer je imao u rujnu 2021. zaključenu policu osiguranja od izvanugovorne ( javne ) odgovornosti prema djelatnicima broj 0786200072852 s ugovorenom svotom osiguranja od 6.636,14 eura.

4. Na pripremno ročištu 14. veljače 2024. sud je temeljem čl. 207. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23; - u daljnjem tekstu: ZPP) prihvatio sudjelovanje Croatia osiguranja d.d. kao umješača na strani tuženika uslijed postojanja pravnog interesa utemeljenog na ugovornom odnosu osiguranja između tuženika i umješača.

5. Podneskom od 3. listopada 2024., tužitelj je nakon provedenog medicinskog vještačenja specificirao tužbeni zahtjev tako da s osnova neimovinske štete potražuje ukupan iznos od 5.412,50 EUR, i to

- za pretrpljene fizičke bolove 1.935,28 EUR,

- slijedom pretrpljenog straha 1.327,22 EUR,

- radi duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti 450,00 EUR,

- za naruženost 1.700,00 EUR.

Tužitelj s osnove imovinske štete potražuje 464,53 EUR, odnosno ukupno 5.877,03 EUR, koji iznos potom umanjuje za nesporno isplaćenu štetu od 2.400,00 EUR, pa zaključno potražuje po toj osnovi 3.477,03 EUR. Osim tog dijela zahtjeva tužitelj je ostao za neizmijenjenim dijelom zahtjeva u visini od 497,50 EUR po osnovi troškova prethodnog postupka.

6. Navedeno raspolaganje tužitelja u procesnom smislu predstavlja djelomično povlačenje tužbe u smislu čl. 193. ZPP-a, obzirom da se u smislu te odredbe smanjenje smatra djelomičnim povlačenjem tužbe. Pri tome je čl. 193. st. 2. ZPP-a propisano da se tužba može povući sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane, pri čemu se takav pristanak presumira ukoliko se tuženik u roku od 15 dana od primitka obavijesti o povlačenju ne izjasni o tome.

7. Tuženik se podneska kojim je tužitelj djelomično povukao tužbu zaprimio 18.

10. 2024., nakon čega se istome nije usprotivio te se upustio u daljnje raspravljanje, dok je umješač podneskom od 5. 11. 2024. naveo da se protivi, ali ne smanjenju tužbenog zahtjeva, već preinaci.

8. Stoga, kako se tuženik u konkretnom slučaju nije usprotivio djelomičnom povlačenju tužbu to je riječ o procesno dopuštenom raspolaganju tužitelja, pa je isto u odnosu na iznos od 8.300,19 eura ( razliku između prvotno utuženog iznosa po osnovi neimovinske i imovinske štete od 11.777,22 eura i konačno postavljenog zahtjeva po toj osnovi od 3.477,03 eura ) valjalo utvrditi točkom I/ izreke rješenja sadržanog u ovoj presudi i rješenju.

U odnosu na dokazni postupak

9. U tijeku dokaznog postupka sud je proveo dokaze uvidom tužbu sa ugovorom o radu, prijavom ozljede na radu, medicinskom dokumentacijom na ime tužitelja, fotografijama ozljede, odštetnim zahtjevom, policom osiguranja tuženika od 21. 08. 2020., korespondencijom između stranaka i umješača ( str. 1-63 spisa ), odgovor na tužbu tuženika ( str. 67-69 spisa), podnesak tuženika od 1. 09. 2023. sa policom osiguranja ( str. 78-79 spisa), podnesak umješača od 6. 12. 2023. sa policom osiguranja, privitkom polici, izvadkom transakcijskog računa, uvjetima za osiguranje od izvanugovorne (javne ) odgovornosti ( str. 82-93 spisa), podnesak tužitelja od 23. 02. 2024. sa preslikom zdravstvenog kartona tužitelja ( str. 105-222 spisa), podnesak tužitelja od 10. 04. 2024. sa rješenjem HZMO od 7. 12. 2023. ( str. 240-243 spisa), podnesak tuženika od 15. 11. 2024. sa procjenom rizika, prijavom ozljede na radu, potvrdom i uvjerenjem o osposobljenosti, zapisniku o pregledu i ispitivanju radne opreme te fotografijama, uvjerenje o osposobljenosti HK ( str. 283-311 spisa), proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po imenovanom stalnom sudskom vještaku dr. med. Želimiru Obradoviću koji je dostavio pismeni nalaz i mišljenje (str. 228- 231 spisa) te je osim toga iznio i usmeni nalaz na ročištu, proveden je dokaz vještačenjem po vještaku zaštite na radu Marijanu Kamenjaševiću koji je dostavio pismeni nalazi i mišljenje ( str. 261-274 spisa) a isti je također iznio i usmeno na ročištu, proveden je dokaz saslušanjem svjedoka AK, FK i GK te dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke u postupku.

10. Uvidom u ugovor o radu broj 69/2020 od 01. 12. 2020. je utvrđeno da je tužitelj kao radnik bio zaposlen na neodređeno vrijeme kod tuženika kao poslodavca na poslovima cestara I, pri čemu je čl. 5. Ugovora navedeno da će radnik poslove obavljati u različitim mjestima rada kao i različitim organizacijskim cjelinama odnosno jedinicama poslodavca.

11. Uvidom u obrazac prijave o ozljedi na radu zaprimljenu kod Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje 15. 03. 2021. je utvrđeno da je tuženik kao poslodavac prijavio da je tužitelj 3. 3. 2021. u vremenu između 14 i 14:59 sati na lokaciji Grabovica zadobio lakšu ozljedu šifriranu sukladno ESAW klasifikaciji kao ostali oblici loma kostiju – 029. U predmetnoj prijavi je u odnosu na način ozljeđivanja navedeno: „..Prilikom spuštanja utovarne korpe rovokopača napunjene betonom korpa je pritisnula stopalo radnika koji je lopatom izbacivao beton iz korpe u glavu betonskog propusta..“.

12. Saslušan u svojstvu svjedoka AK, zaposlenik tuženika i neposredni očevidac štetnog događaja je pojasnio da su radili na lokaciji pokraj mjesta Grabovac, Dvor, popravljajući dio ceste oštećen vodom. Radio je sa tužiteljem dok im je nadređeni ŠK sa ostalim kolegama radio nekih 300-tinjak metara dalje od njih. Na mjesto oštećenja se trebala staviti cijev, potom zašalovati i za što je trebala veća količina betona. Navodi da se s obzirom na potrebnu količinu betona ona logično trebala dovesti mješalicom i potom istrpati na mjesto oštećenja, kako je svjedok i rekao nadređenom. Međutim, do svjedoka i tužitelja je došao bager,kombinirka, kojom je upravljao HK i koji je beton dovezao u korpi. Svjedok je pitao HK zašto se tako postupa jer im je tako trebalo tri puta više betona koji su osim toga on i tužitelj potom morali bacati lopatama do mjesta saniranja, na što mu rekao da je tako rekao nadređeni FK. Tužitelj i svjedok su morali nastaviti raditi iako se posao mogao odrediti na lakši način. Svjedok je u jednom trenu vidio da je tužitelj jauknuo jer mu se korpa spustila na nogu i prignječila ga. I tužitelj i vozač bagera su problijedili. Smatra da se takva događaj mogao dogoditi svakome te nije riječ o očitoj nepažnji, ali bitnim smatra da se taj posao nije trebao uopće raditi na taj način jer se mogao napraviti jednostavnije odnosno bez bacanja betona lopatama iz korpe, u kojem slučaju ne bi došlo do ozljeđivanja. Svjedok je osim toga potvrdio da je tužitelj nosio radne cipele sa zaštitom a nakon ozljeđivanja je cipelu jedva uspio skinuti.

13. Svjedok FK je u bitnom iskazao da je zaposlenik tuženika te je 2021. Bio poslovođa i nadređena osoba tužitelju. Navodi kako je u tom periodu doživio osobnu tragediju, gubitak sina, čime dovodi u pitanje svoje cjelokupno iskazivanje. Osim toga navodi kako nije bio neposredno prisutan događaju. Zna da su ga kontaktirali i rekli mu da je tužitelj ozlijeđen, a dok je on došao na mjesto događaja, tužitelj je već bio odvezen. Što se dogodilo ne zna ali može pretpostaviti da je došlo ili do toga da je korpa rovokopača pala ili se otvorila pa je metalni dio pao na nogu tužitelja. Potvrđuje da je tužitelj tog dana obavljao poslove u sklopu uobičajenih radnih zadataka. Svi radnici zadužuju radno odjelo i cipele pa pretpostavlja da je takav slučaj bio i sa tužiteljem.

14. Saslušan u svojstvu svjedoka IK je u bitnom iskazao da je kao zaposlenik tuženika na mjestu vozača radio kada se dogodio štetni događaj. Nije ga osobno vidio ali je bio u blizini. Vozio je kombi te razvažao radnike i materijal. Odvezao je radnika AK do lokacije na kojoj se već nalazio tužitelj, krenuo se vraćati na prvo gradilište gdje im se nalazio nadređeni FK, kada ga je AK zaustavio. Vidio je da se nešto dogodilo, izašao iz vozila i vidio da je tužitelju ozljeđeno stopalo koje je krvarilo. Svjedok mu je podvezao nogu ispod koljena i vidio da je ozljeda ozbiljna. Stavio ga u svoje vozilo i krenuo u susret hitnoj koju je nazvao i koja ga je preuzela. Dok je vozio tužitelja se bojao da ne padne u nesvjest. Pitao ga je što se dogodilo a on mu je odgovorio da mu je korpa uhvatila nogu.

15. Iskazima svjedoka AK, FK i GK sud je priklonio vjeru u cijelosti nalazeći kako isti jasno, razumljivo i životno ukazuju na činjenice i okolnosti koje su vezane za događaj u kojem je tužitelj zadobio ozljedu na radu. Pri tome je svjedok AK bio neposredno prisutan štetnom događaju te je iz njegova iskaza utvrđeno koje radne zadatke su on i tužitelj obavljali kao i da su nadređenima predložili izvođenje radova na način različit od onoga kojim je došlo do ozljeđivanja. Svjedok FK kao nadređeni nije bio neposredno prisutan događaju te o njemu nema neposrednih saznanja, dok je svjedok GK vozio ozlijeđenog tužitelja do hitne te potvrđuje ozbiljnost i težinu pretrpljene ozljede.

16. Saslušan u svojstvu stranke u postupku tužitelj je u bitnom iskazao istovjetno kao i svjedok AK u odnosu na poslove i radnje koje je poduzimao predmetnog dana u sklopu radnih zadataka. Napravili su pripremu za betoniranje. Pojašnjava da bager ili kombinirka ima dvije korpe pri čemu je prednja veća, teža i manje pokretljiva dok je stražnja manja ali ima veći raspon. On i AK su predložili da se beton doveze stražnjom korpom i odmah izlije na mjesto popravka. Vozač HK je prvi puta to i napravio, da bi potom pri drugom dolasku beton dovezao u prednjoj korpi, a kada su ga pitali zašto je to napravio rekao je da mu je tako naložio nadređeni. Tužitelj i AK u takvoj situaciji nisu mogli prići mjestu betoniranja, već su morali lopatama iz prednje korpe bacati beton u rupu. Ima iskustva, vidio je ljude koji su stradavali zbog hidraulike, pa se pazio. Međutim, morao je stajati kraj korpe koja je bila napunjena betonom. U jednom trenu je hidraulika popustila te su se prednji zubci korpe spustili na zemlju i njegovo stopalo. Ozljeda je bila strašna te mu je ostavila teške posljedice, iako je svjestan da je moglo biti i puno gore jer da je bio 10-tak cm bliže vjerojatno bi mu zdrobila koljeno i cijeli donji dio noge. Živi u zajedničkom domaćinstvu sa suprugom i djecom koji su mu pomagali. Dulje vrijeme mu je zbog ozljede bilo otežano kretanje. Trpio je dugotrajne bolove, noga mu stalno natiče, koristio je štake a živi u kući na kat. Bio je na dugotrajnom bolovanju. Danas ne može raditi poslove koje je radio prije ozljeđivanja. Smeta mu ožiljak na desnom stopalu, stalno šepa i ima problema kad prenosi težinu. Tijekom liječenja mu je bila potrebna pomoć supruge kroz period od 10-tak mjeseci. Nije mogao voziti auto a supruga nema vozački. Živi na selu a zbog ozljeđivanja je morao zapustiti održavanje nekretnine. Ima četvero djece od kojih je dvoje u Njemačkoj, kći mu je u Sisku a četvrti sin u vojsci pa su on i supruga zapravo uglavnom sami.

17. Iskazu tužitelja sud je priklonio vjeru u cijelosti nalazeći kako isti jasno, razumljivo, životno i logično ukazuje na način ozljeđivanja te posljedice koje trpio, pri čemu je takav iskaz u skladu sa ostalim provedenim dokazima u postupku.

18. Sukladno dokaznom prijedlogu tuženika je određeno provođenje dokaza vještačenjem po vještaku zaštite na radu. Imenovani vještak Marijan Kamenjašević se u sklopu zadatka trebao očitovati da li su u postupanju poslodavca i radnika u sklopu štetnog događaja poštovana sva relevantna pravila zaštite na radu.

19. Imenovani vještak je potom dostavio pismeni nalaz i mišljenje u sklopu kojeg je na temelju spisa i dostupne dokumentacije analizirao štetan događaj u sklopu kojeg je tužitelj kao radnik za vrijeme rada na betoniranju glave propusta uz javnu cestu ozlijeđen prilikom spuštanja utovarne korpe rovokopača s betonom. Vještak je posebno ukazao da u spisu osim prijave o ozljedi na radu ( tiskanice OR ) nije bilo drugih dokumenata iz područja zaštite na radu koji bi ukazivali na dodatne informacije o događaju. Vještak je potom ukazao na materijalno pravnu osnovu iz područja zaštite na radu koja obvezuje poslodavca, a riječ je o odredbama Zakona o zaštiti na radu te podzakonskim aktima. U tom smislu je ukazao na odredbe čl. 27. I 36. ZZR- a prema kojima je poslodavac obvezan osposobiti radnika za rad na siguran način te ne smije dopustiti obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada radnicima koji za to ne ispunjavaju uvjete. Nadalje, odredbom čl. 41. ZZR-a je propisana obveza poslodavca osigurati kako sredstva rada tako i osobnu zaštitnu opremu u uporabi. Prema Pravilniku o pregledu i ispitivanju radnje opreme poslodavac je bio u obvezi provjeriti ispunjava li radni stroj sigurnosno zdravstvene zahtjeve prema Pravilniku o sigurnosti strojeva, Pravilniku o zaštiti na radu pri upotrebi radne opreme te Pravilniku o zaštiti na radu pri utovaru i istovaru tereta o čemu nema dokaza u spisu. Sukladno čl. 69. ZZR-a radnik mora odmah obavijestiti poslodavca ili njegova ovlaštenika o svakoj činjenici za koju smatra da predstavlja neposredni rizik za sigurnost i zdravlje, kao i svakom drugom nedostatku u sustavu zaštite na radu, a kako iz izjave svjedoka proizlazi da su radnici javili neposredno nadređenom rukovoditelju na koji način je sigurnije odraditi radni proces, ali je nadređeni odlučio drugačije, nakon čega je došlo do ozljeđivanja. Na temelju takvih okolnosti vještak je zaključio:

- da poslodavac prema dostupnim podatcima nije postupio sukladno propisima iz područja zaštite na radu,

- da nije utvrđeno postojanje procjene rizika za radno mjesto Ž I na kojem je zaposlen tužitelj, niti da li je riječ o radnom mjestu s posebnim uvjetima rada,

- da je posljedično nepoznat status radnika u kontekstu osposobljavanja za rad na siguran način te eventualne zdravstvene sposobnosti ( ako je riječ o poslu s posebnim uvjetima rada),

- da nije poznat popis osobne zaštitne opreme koju je poslodavac predao radniku te ispravnost radnog stroja,

- da nije poznato postoje li pisane upute za radni proces gdje se radnik ozlijedio te postoje li upute za rad na siguran način s radnim strojem – kombinirkom,

- da poslodavac nije dostavio niti jedan dokument kojim bi se odgovorilo na takve nepoznanice,

- da je iz izjava svjedoka vidljivo kako su radnici od nadređenog rukovoditelja zatražili da radni stroj istovari beton direktno na mjesto oštećenja, čime bi se sigurnije odradio radni proces, što je zanemareno te je upućen vozač radnog stroja da u većoj korpi doveze beton do mjesta oštećenja gdje su onda tužitelj i drugi radnik morali ručno istovarivati beton, nakon čega dolazi do popuštanja hidraulike i spuštanja prednje dijela korpe s betonom na nogu radnika.

20. Tuženik je nakon izrade pismenog nalaza i mišljenja dostavio određenu materijalnu dokumentaciju, nakon čega je vještak i usmeno na ročištu 25. 11. 2024. iznio mišljenje u sklopu kojega je naglasio da je prilikom izrade pismenog nalaza i mišljenja raspolagao nedostatnom materijalnom dokumentacijom, pa je pismeni nalaz sačinjen isključivo temeljem dokumentacije spisa. U tom smislu je nakon ukazivanja na pravnu osnovu i obveze kako tuženika kao poslodavca tako tužitelja kao radnika, zaključeno da brojni elementi u pogledu obveza poslodavca nisu dokazani, pri čemu je odluka o istome u skladu sa teretom dokazivanja. Vještak je osim toga naveo da je zaprimio naknadni podnesak tuženika u sklopu kojeg je dostavljena procjena rizika, uvjerenje osposobljenosti i potvrda o osposobljenosti te zapisnik o obavljenom pregledu radne opreme. Ukoliko bi se ona uzela u Da obzir tada može iskazati:

- naknadno je dostavljen dio procjene rizika za cestara radnika u kojem je navedeno kako je to posao s posebnim uvjetima rada, a tuženik kao poslodavac nije dostavio uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti radnika koju izdaje nadležna medicina rada slijedom čega nije utvrđeno je li poslodavac uputio radnika na zdravstveni pregled ili ne,

- u dostavljenoj procjeni rizika nisu navedene opasnosti, štetnosti i napori koji se javljaju za to radno mjesto, pa naknadno dostavljena dokumentacija u tom smislu nije potpuna,

- u odnosu na dostavljenu potvrdu o osposobljenosti za rad na siguran način od 6. studenog 2020. vještak ukazuje kako ona nije pravovaljana jer podzakonski akt tj. pravilnik definira kako taj zapisnik izgleda (tzv. ZOS). Takav dokument mora sadržavati opis poslova, datum teoretskog osposobljavanja, datum početka praktičnog osposobljavanja, datum završetka osposobljavanja te potpis radnika neposrednog rukovoditelja te stručnjaka zaštite na radu, a koji svi elementi nedostaju,

- u prijavi ozljede na radu je navedeno je kako je riječ o lakšoj ozljedi dok nekoliko redova niže za vrstu ozljede navodi se "ostali oblici loma kostiju" obzirom da je lom fraktura tj. teža ozljeda, a što je utvrđeno i sudskim vještačenjem, to znači da poslodavac prijavu o ozljedi na radu nije ispravno popunio. Isto je bitno jer kod teže ozljede na radu poslodavac ima obvezu obavijestiti nadležni Državni inspektorat koji u povodu istog provodi zakonom propisane radnje,

- tuženik kao poslodavac nije dostavio upute za rad na siguran način za radno mjesto cestara-radnika i vozača bagera.

Stoga imenovani vještak i nakon dostavljene dokumentacije i pod uvjetom da se ona uzme u obzir ostaje u cijelosti kod pismeno iznesenog nalaza i mišljenja.

21. Nalazu i mišljenju vještaka zaštite na radu Marijana Kamenjaševića sud je priklonio vjeru u cijelosti. Vještak je pri tome jasno, razumljivo i stručno ukazao na materijalno pravnu osnovu obveza koje proizlaze za poslodavca i radnika u sklopu radnog procesa, te je potom zaključio da tuženik kao poslodavaca nije dostavio dokumentaciju kojom bi dokazao pravilnost postupanja u segmentu zaštite na radu. Vještak se osvrnuo i na dokumentaciju koju je tuženik dostavio naknadno u postupku, te istaknuo da je određena dokumentacija ( poput procjene rizika ) nije potpuna, dok druga nije pravovaljana ( poput potvrde o osposobljenosti za rad na siguran način i prijave o ozljedi na radu). Pri tome je od naročitog značaja činjenica prema kojoj je tuženik kao poslodavac ozljedu tužitelja koja je očigledno imala karakter teške tjelesne ozljede, prijavio kao laku tjelesnu ozljedu, a u kojem slučaju nije obvezno obavještavanje nadležne inspekcije zaštite na radu koja u sklopu svojih ovlasti provjerava pravilnost samog procesa rada.

22. Kako je u ovom postupku osim odgovornosti sporna i visina štete odnosno težina ozljeda i posljedice koje su tužitelju nastale uslijed štetnog događaja, to je u postupku proveden dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. med. Želimiru Obradoviću, spec. opće kirurgije, koji je 4. 3. 2024. dostavio pismeni nalaz i mišljenje u sklopu kojeg je iscrpno i razumljivo pojasnio tijek liječenja te ukazao da su tužitelju nakon štetnog događaja dokumentirane ozljede u vidu uboja desnog stopala, prijeloma gornjih članaka III., IV. i V prsta desnog stopala te ubojnognječna rana desnog stopala između IV i V prsta. Pregledom tužitelja je utvrđena palpatorna bolnost poprečnog svoda stopala na mjestu ranijih prijeloma III i IV prsta, ograničene kretnje lakog stupnja u zglobu III i IV prsta s kostima donožja, uredno saniran ožiljak gornje strane stopala, nepravilnog oblika koji je vidljiv na gornjoj strani stopala, lagano svjetlije pigmentiran u odnosu na okolnu kožu. Vještak je osim toga utvrdio:

- da je ukupno liječenje trajalo od 4. 3. 2021. do 2. 6. 2023. kada je tužitelju prestalo bolovanje HZZO-a,

- da je su ozljede u direktnoj vezi s štetnim događajem,

- da je dužinu liječenja odredilo tzv. sekundarno cijeljenje nastalog defekta propale kože te pojava „lažnog zgloba“ odnosno nesrastanje III kosti na mjestu prijeloma,

- da se tužitelj u cijelosti pridržavao protokola liječenja,

- da je došlo do ozljede kostiju prstiju III i IV čiji zglobovi sudjeluju u formiranju poprečnog svoda stopala i čija je funkcija poremećena, tako da postoji stalna bol kod dužeg hodanja i stajanja.

- da se sudskomedicinski radi o teškoj tjelesnoj ozljedi.

23. Vještak se osim toga u sklopu pismenog nalaza i mišljenja osvrnuo na kriterije straha, bolova i zaostale životne aktivnosti te zaključio da je tužitelj trpio primarni strah srednjeg intenziteta za vrijeme štetnog događaja te sekundarni strah vezan za ishod liječenja i to srednjeg intenziteta u trajanju od 2 mjeseca te zabrinutost i danas s obzirom na opstojanje tegoba. U odnosu na bolove, zadobivene ozljede su kod tužitelja rezultirale bolovima jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 4 tjedna te lakog intenziteta u trajanju od 5 tjedana. Povremeni bolovi ulaze u trajne posljedice, a bolovi su vezani uz učestala previjanja i dva operativna zahvata, primarne obrade radne nakon ozljeđivanja i korekcije prolabirane kosti. Tužitelju su osim toga zaostale trajne posljedice koje vještak ocjenjuje sa 3%, a jer je nakon završetka liječenja prijeloma kostiju zaostala terminalno ograničena kretnja u zglobovima III i IV prsta i u zglobu s kostima donožja te poravnat poprečni svod i bolnost kod hodanja i stajanja, što će tužitelja ograničavati u svakodnevnom životu kod dužeg stajanja i hodanja, penjanja na visinu i kod hoda po neravnom terenu. Uz sve navedeno, vještak je ukazao kako je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć za vrijeme trajanja imobilizacije i u ranom periodu nakon skidanja iste kod hoda s dvije štake ukupno 10 tjedana po dva sata dnevno za svakodnevne poslove nabave i pripreme hrane, toalete, oblačenja i odlaske na kontrole.

24. Stranke i umješač su istaknuli prigovore na pismeno iznesen nalaz vještaka medicinske struke, nakon čega je isti usmeno na ročištu 17. 09. 2024. odgovorio na pitanja i prigovore. U odnosu na prigovor umješača se na trajne bolove i na strah vještak navodi kako je u nalazu naveo da je tužitelj stradao na način da mu je na stopalo pala korpa rovokopača koja je prouzročila prijelome kostiju članaka 3-5 prsta desnog stopala sa ranom između 4 i 5 prsta. Obzirom se radi o velikoj masi koja je pala na malu površinu stopala u cijeljenju se očekuje i propadanje kože, a što se i dogodilo. Riječ je o otvorenim prijelomima u sudsko medicinskom smislu. U tijeku liječenja došlo je do propadanja kože što je zahtijevalo dugotrajno previjanje gdje je kod svakog odstranjivana devitalizirana koža što ostavlja određenu bol. Nadalje, tužitelj je uz pomoć dvije štake hodao oko 10 tjedana, a kao posljedica cijeljenja dolazi do prolapsa kostiju iznad razine kože i do pseudo artroze prijeloma treće kosti ( nastajanje lažnog zgloba zbog lošeg zacjeljenja kosti koji umjesto da je kost čvrsto fiksirana u navedenom dijelu kod svake kretnje ima blage kretnje na mjestu prijeloma koje također predstavljaju bol.) Tužitelj u početku nakon sugestije nije bio sklon kirurškom liječenju navedene pseudo artroze da bi se ipak 4. srpnja 2022. tj. 16 mjeseci nakon ozljede ipak učinio operativni zahvat i fiksacija tih ulomaka. Važno je napomenuti da su ispod kože stopala tetivne i koštane strukture koje ne smiju biti izložene vanjskim utjecajima što je tretirano posebnim oblogama koje su poticale stvaranje novog tkiva da bi se taj defekt popunio. Upravo zbog svega navedenog su bolovi ocjenjeni te su trajali kako je navedeno u pismenom nalazu i mišljenju. Što se tiče ocjene straha on nije isključivo vezan za bolove već i za ishod liječenja. Taj strah je vezan za opis poslova koje tužitelj radi, dugotrajno stajanje, penjanje na visinu, nošenje težih tereta i ostalo. Što se tiče naruženja mojom greškom ga nisam ocijenio pa ga možemo ocijeniti neposrednim zapažanjem na današnjem ročištu.

25. Osim navedenog, vještak Obradović je ukazao da je u sklopu pismenog nalaza i mišljenja uistinu došlo do propuštanja ocjenjivanja stupnja naruženosti. Kako je ozljeda tužitelja na desnom stopalu lakog do srednjeg stupnja, iz razloga što je naruženje lakog stupnja definirano kao kozmetski defekt koji je jedva vidljiv, a opet nije srednjeg stupnja koji predstavlja ozbiljnije naruženje, tako da je po tom pitanju ostavio sudu konačnu ocjenu. Neposrednim zapažanjem ozljede vještak nalazi da je hrbat stopala otečen, tamnije pigmentiran u odnosu na ostalu kožu, četvrti prst skraćen za oko pola cm i nepravilan ožiljak četvrtog prsta te oblika koji se proteže na stopalo i zahvaća poprečno od trećeg do petog prsta svjetlije pigmentiran u odnosu na tamniju pigmentaciju stopala. Upravo takvo opisano stanje stopala se dalje reflektira na trajnu posljedicu koju je ocijenio u visini od 3% i koja je izravno povezana upravo sa činjenicom da se tužitelj i dalje kreće i koristi desnim stopalom što uzrokuje bol jer trajna posljedica uključuje i bol. I ocjenu tuđe pomoći i njege u pogledu trajanja smatra pravilnom i objektivnom pri čemu ukazuje da trajanje od 2 sata dnevno treba promatrati kroz cjelokupan period jednog dana te je riječ o vremenu kroz koje je objektivno tužitelju bila potrebna pomoć za svakodnevne poslove. Vezano za rješenje od Mirovinskog za tjelesno oštećenje, a koje je dostavljeno naknadno od strane tužitelja, ono ne utječe na izneseni nalaz i mišljenje, jer se u postupku utvrđivanja tjelesnog oštećenja pred tim dijelom koriste posve drugačiji kriteriji i tablice te se utvrđuje preostala radna sposobnost, dok se u sklopu zadatka vještačenja ocjenjuje stupanj ukupnih trajnih posljedica.

26. Nalazu i mišljenju vještaka medicinske struke ovaj sud je priklonio vjeru u cijelosti nalazeći kako isti na jasan, stručan, razumljiv i logičan način upućuje na povrede i okolnosti koje su od utjecaja na težinu istih, ne nalazeći opravdanim razloge koji bi doveli u sumnju izraženo mišljenje i sam nalaz vještaka. Vještak je osim toga dao razumljiva, logična i smislena obrazloženja svih okolnosti koje su od utjecaja na prigovore stranaka i umješača i koje u tom smislu prihvaća i ovaj sud.

U odnosu na primjenu materijalnog prava

27. Odredbom čl. 25. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj: 71/2014, 118/2014, 154/2014, 94/2018, 96/2018 dalje: ZZR) je propisano da (1) Ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. (2) Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

28. Odredbom čl. 3. st. 1. toč. 14. ZZR-a je propisano kako je ozljeda na radu ozljeda radnika nastala u prostoru poslodavca u kojemu obavlja rad, ili ga tijekom rada koristi, ili mu može pristupiti, odnosno drugi prostor koji nije prostor poslodavca, ali radnik u njemu obavlja rad.

29. Odredbom čl. 27. st. 1. ZZR-a je propisana obveza poslodavca da na temelju procjene rizika, osposobi radnika za rad na siguran način, dok je čl. 28. st. 1. istoga Zakona propisano da poslodavac ne smije dozvoliti samostalno obavljanje poslova radniku koji prethodno nije osposobljen za rad na siguran način.

30. Odredbom čl. 44. st. 1. i 2. ZZR-a je propisano (1) Poslodavac je obvezan planirati, pripremati i provoditi radne postupke te razraditi i primjenjivati tehnologiju rada tako da ne ugrožava sigurnost i zdravlje radnika, uvažavajući pri tome najvišu moguću razinu zaštite od rizika na radu i u vezi s radom, u skladu s pravilima zaštite na radu i drugim propisima. (2) Poslodavac je obvezan osigurati da samo radnici koji su dobili odgovarajuće upute smiju imati pristup mjestima na kojima postoji ozbiljna i specifična opasnost.

31. Odredbom čl. 69. st. 3. ZZR-a je propisana obveza radnika da mora odmah izvijestiti poslodavca izvijestiti poslodavca, njegovog ovlaštenika, stručnjaka za zaštitu na radu ili povjerenika za zaštitu na radu o svakoj činjenici za koju smatra da predstavlja neposredni rizik za sigurnost i zdravlje, kao i o svakom drugom nedostatku u sustavu zaštite na radu.

32. Odredbom čl. 111. st. 1. Zakona o radu (»Narodne novine«, br. 93/2014, 127/2017., 98/2019., 121/2022. i 64/2023; u nastavku ZR) određeno je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

33. Odredbom čl. 19. Zakona o obveznim odnosima ( „Narodne novine“ broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023; u nastavku: ZOO ) propisana su prava osobnosti koja se podrazumijevaju u smislu toga Zakona, te su ista pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

34. Odredba čl. 1046. ZOO-a propisuje da je šteta umanjenje nečije imovine ( obična šteta), sprječavanje njezina povećanja ( izmakla korist ) i povreda prava osobnosti ( neimovinska šteta ).

35. Odredbom čl. 1092. ZOO-a je propisano (1) Oštećenik koji je doprinio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu. (2) Kad je nemoguće utvrditi koji dio štete potječe od oštećenikove radnje ili propusta, sud će dosuditi naknadu vodeći računa o okolnostima slučaja.

36. Odredbom čl. 1100. ZOO-a je propisano da u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Za povredu ugleda i drugih prava osobnosti pravne osobe sud će, ako procijeni da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi joj pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

U odnosu na tužbeni zahtjev tužitelja i prigovore tuženika

37. Predmet postupka u konkretnom slučaju predstavlja tužbeni zahtjev tužitelja radi naknade neimovinske štete s osnove povrede prava osobnosti te imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege te troškova prethodnog postupka.

38. Iako tuženik u postupku ne osporava činjenicu prema kojoj je tužitelj u štetnom događaju 3. ožujka 2021. zadobio ozljedu, spori prije svega visinu zatražene štete smatrajući da je tužitelj isplatom iznosa od 2.400 EUR-a od strane Croatia osiguranja d.d., u cijelosti namiren po predmetnom štetnom događaju.

39. Stoga je u ovom postupku nakon odgovora na pitanje da li tuženik kao poslodavac odgovara za ozljedu koju je tužitelj zadobio na radnom mjestu 3. ožujka 2021., potrebno odgovoriti na pitanje da li su ozljede koje je tužitelj pretrpio takve naravi da opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade u kojoj utuženoj visini.

40. U tom smislu valja ukazati da nije sporno kako je tužitelj zaposlenik tuženika na radnom mjestu Ž, a što proizlazi iz ugovora o radu od 1. 12. 2020. ( str. 6-8 spisa ).

41. Isto tako nije sporno da tuženik predstavlja pravnu osobu čiju djelatnost čini izgradnja, održavanje i zaštita cesta, te je tužitelj sa ostalim radnicima 3. ožujka 2021. na gradilištu uz javnu cestu u naselju Grabovica pokraj Dvora izvodio pripreme za popravljanje i betoniranje glave propusta uz javnu cestu.

42. Nadalje, utvrđeno je te nije sporno da se prilikom izvođenja takvih radova tužitelj nalazio na lokaciji popravka sa radnikom AK, te je vozač bagera – kombinirke po nalogu nadređene osobe dovezao beton u prednjoj korpi. Tužitelj i AK su krenuli izbacivati beton iz prednje korpe lopatama u propust, nakon čega je došlo do popuštanja hidraulike te su se metalni zubci korpe otvorili te udarili odnosno zdrobili stopalo tužitelja.

43. Kako je i sam tuženik kao poslodavac po ozljeđivanju sačinio prijavu o ozljedi na radu ( str. 9-12 spisa), to iz tako provedenog dokaznog postupka nedvosmisleno proizlazi je tužitelj ozlijeđen 3. ožujka 2021., prilikom obavljanja poslova u sklopu svojeg radnog mjesta i u prostoru poslodavca u kojem obavlja rad, pa je u tom smislu riječ o ozljedi na radu u skladu čl. 3. st.

1. toč. 14. ZZR-a.

44. Odgovornost tuženika kao poslodavca se u konkretnom slučaju procjenjuje po objektivnim kriterijima.

45. To znači da tuženik u slučaju ozljede na radu odgovara radniku po načelu uzročnosti, sve prema općim propisima obveznog prava, u kojem slučaju postoji predmnjeva uzročnosti ( čl. 25. st. 1. ZZR-a i čl. 1063. ZOO). S druge strane, poslodavac se takve odgovornosti može osloboditi ili se ona može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

46. U odnosu na navedene okolnosti ovaj prvostupanjski sud ukazuje da provedenim postupkom nije utvrđeno kako bi postojale okolnosti koji bi oslobađale tuženika odgovornosti ili istu umanjivale u smislu čl. 25. st. 2. ZZR-a.

47. Ovo stoga jer je do ozljeđivanja došlo očigledno uslijed propusta na radnom stroju čija se korpa otvorila te ozlijedila tužitelja, a osim navedenog je iz iskaza tužitelja i svjedoka AK utvrđeno da su nadređenoj osobi ukazali na to da se izbacivanje betona ne obavlja na način na koji se radilo, već da se beton preveze u stražnjoj korpi koja ima veći doseg odnosno raspon kretanja, i kojom se beton mogao odmah istovarivati u propust, bez izbacivanja lopatom. Tužitelj i radnik H su takvim prijedlogom postupili u skladu sa čl. 69. st. 3. ZZR-a, a koji prijedlog u pogledu načina izvođenja radova očigledno nije prihvaćen, pa je beton dovezen u prednjoj korpi nakon čega je došlo o popuštanja hidraulike i ozljeđivanja tužitelja.

48. Stoga, kako je odgovornost tuženika kao poslodavca u konkretnom slučaju objektivna te se temelji na načelu uzročnosti, a nije utvrđeno postojanje pretpostavki za oslobađanje od postojanja objektivne odgovornosti za štetu čiji je teret dokazivanja bio na poslodavcu, to je utvrđeno da je tuženik kao poslodavac odgovoran za nastankom štete u konkretnom slučaju.

49. Osim navedenog, u odnosu na odgovornost tuženika valja ukazati da je provedenim vještačenjem po vještaku zaštite na radu utvrđeno da je prijavom o ozljedi na radu tuženik predmetnu ozljedu koja je očigledno bila teškog karaktera, okarakterizirao i naveo kao laku tjelesnu ozljedu, i kojim postupanjem je isključio obvezu obavještavanja nadležnog inspektorata o samoj povredi te posljedično utvrđenju okolnosti u sklopu kojih je došlo do ozljeđivanja tužitelja na radnom mjestu i u sklopu radnog procesa.

50. Nakon utvrđivanja odgovornosti tuženika valjalo je pristupiti pitanju visine potraživanja te odgovoru na pitanje da li je povreda takvog intenziteta da opravdava dosuđivanje pravične novčane naknade i u kojoj visini. U odnosu na visinu potraživanja, sud je uzeo u obzir prvenstveno nalaz i mišljenje sudskog vještaka koji je na stručan i nepristran način obrazložio i pojasnio sve kriterije potrebne za ocjenu visine nastale štete, ali i sve ostale činjenice koje su od utjecaja na pravičnu novčanu naknadu ( čl. 1100. ZOO-a).

51. Vještak se pri tome jasno očitovao na prirodu svih ozljeda koje je tužitelj pretrpio, analizirao je zdravstveno stanje, uzeo u obzir sve činjenice i okolnosti ozljeđivanja te potom jasno i razumljivo ukazao na povrede koje su u izravnoj vezi sa štetnim događajem te posljedice istih.

52. Naknadu neimovinske štete s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje je ovaj sud ocjenjivao kroz prizmu kriterija koji se odnose na trajnu posljedicu, pretrpljene bolove, strah i stupanj naruženosti, uzimajući pri tome u obzir sve okolnosti slučaja.

53. Nadalje, u odnosu na pravičnu novčanu naknadu i visinu štete valja istaknuti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela( 2/20 ) održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. broj: Su-IV-47/2020-5 zauzeo pravo stajalište koje glasi:

"Mijenjaju se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., br. Su- 1331-VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje: ZOO/05) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05."

54. Stoga i u konkretnom postupku u odnosu na visinu štete valja primijeniti gore navedene orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete.

55. Međutim, navedeni kriteriji predstavljaju samo orijentacijske okvire te dosuđivanje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu ne smije predstavljati strogi matematički izračun već je sud prilikom ocjene dužan uzeti u obzir sve konkretne okolnosti slučaja, a koje se osim medicinski dokumentiranih ozljeda moraju sagledati i kroz prizmu nelagodnosti i cjelokupnih okolnosti koje su tužitelja ograničavali u svakodnevnom životu u odnosu na njegov život prije nesreće.

56. U tom smislu sud smatra potrebnim ukazati na činjenicu da je tužitelj obavljao poslove fizičke naravi, da živi u zajedničkom domaćinstvu sa suprugom, da predstavlja osobu starije životne dobi ( rođen je 1962. ) te je ozljeđivanje dovelo do posljedica u sklopu kojih isti nedvojbeno više neće moći obavljati određene poslove na način na koji je to mogao prije ozljeđivanja.

57. Naime, tužitelj je u štetnom događaju zadobio ozljedu ( pobliže navedenu u točkama 22. i 23. ovog obrazloženja ) i uslijed koje je zaostala terminalno ograničena kretnja u zglobovima III i IV prsta i u zglobu s kostima donožja. Tužitelju je poravnat poprečni svod kostiju što dovodi do bolnosti kod hodanja i stajanja i što će ga ograničavati u svakodnevnom životu kod svakog dužeg stajanja i hodanja, penjanja na visinu, hoda po neravnom terenu. Osim toga je kod tužitelja uslijed prirode ozlijeđenog dijela došlo do propadanja kože, morao se kretati uz pomoć dvije štake oko 10 tjedana, a kao posljedica cijeljenja je došlo do prolapsa kostiju iznad razine kože i do pseudo artroze prijeloma treće kosti odnosno nastajanje lažnog zgloba.

58. Stoga su zaostale trajne posljedice teškog karaktera, koje su dovele i do smanjenja životne aktivnosti u procijenjenoj visini od 3 %, pri čemu je u taj postotak uzeta u obzir i povremena bol i senzacije koje su trajne a uzrokovane su ozljedom živaca te nisu uzete u obzir kod kriterija bolova.

59. Takve posljedice po stajalištu ovog suda ozbiljno utječu na kvalitetu tužiteljeva života, te će se isti sa takvim stanjem i trajnim posljedicama morati suočavati čitav vremenski period u sklopu ostatka životnog vijeka, a one opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade.

60. U odnosu na kriterij bolova tužitelju bi prema procijenjenoj jačini i trajanju fizičkih bolova (bolovi jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 4 tjedna te lakog intenziteta u trajanju od 5 tjedana) te ostalim utvrđenim okolnostima (bolovi vezani uz učestala previjanja i dva operativna zahvata, primarne obrade radne nakon ozljeđivanja i korekcije prolabirane kosti) pripadalo pravo na pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 2.100 EUR-a.

61. U odnosu na kriterij straha tužitelju bi uzimajući u obzir utvrđeni intenzitet i trajanje (primarni strah srednjeg intenziteta za vrijeme štetnog događaja te sekundarni strah vezan za ishod liječenja i to srednjeg intenziteta u trajanju od 2 mjeseca) te ostale okolnosti slučaja ( zabrinutost i danas s obzirom na opstojanje tegoba) pripadalo pravo na pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 2.300,00 EUR-a.

62. U odnosu na stupanj naruženosti tužitelju je zaostalo naruženje lakog do srednjeg stupnja ozljeda (hrbat stopala je otečen, tamnije pigmentiran u odnosu na ostalu kožu, četvrti prst skraćen za oko pola cm te je zaostao nepravilan ožiljak četvrtog prsta i oblika koji se proteže na stopalo i zahvaća poprečno od trećeg do petog prsta svjetlije pigmentiran u odnosu na tamniju pigmentaciju stopala ) pa ovaj sud ocjenjuje da tužitelju po tom kriteriju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu od 800 EUR-a.

63. Osim navedenog, zaostale su trajne posljedice procijenjene sa 3% ( zaostala terminalno ograničena kretnja u zglobovima III i IV prsta i u zglobu s kostima donožja te poravnat poprečni svod i bolnost kod hodanja i stajanja ) koje opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade od 500 EUR-a.

64. Prilikom odluke o visini pravične novčane naknade sud je uzeo u obzir ne samo nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke, već i sve ostale okolnosti za koje smatra da su od utjecaja na dosuđivanje pravične novčane naknade, a koje su djelomično ranije ukazane. Osim toga, tužitelj je zbog nastale povrede morao provoditi čitav niz liječenja, kontrola, pregleda i fizikalnih terapija, koristiti lijekove protiv bolova, nije mogao raditi i obavljati poslove i radnje koje je svakodnevno vršio, a koje sve okolnosti osim kriterija u smislu povreda prava osobnosti, predstavljaju i okolnosti koje su bile od utjecaja na kvalitetu života i svakodnevice nakon štetnog događaja, te nedvojbeno ukazuju kako je isti zbog nesreće morao promijeniti ranije usvojene životne navike odnosno iste u određenoj mjeri prilagoditi novo nastalom stanju koje je uzročno posljedično vezano sa nesrećom u kojoj je nastradao. 65. U odnosu na imovinsku štetu po osnovu tuđe pomoći i njege ( a koja je prema nalazu i mišljenju vještaka bila potrebna tužitelju u trajanju od ukupno 140 sata ), valja ukazati da utvrđivanje cijene tuđe pomoći i njege nije fiksno određeno te ovisi o konkretnim okolnostima slučaja, a prilikom donošenja odluke se mogu uzeti u obzir dostavljeni ili općepoznati podatci o visini pružanja neke usluge.

66. Osim toga, sudska praksa se prilikom donošenja odluke o visini tuđe pomoći i njege uslijed nemogućnosti utvrđivanja egzaktnog i jednoobraznog iznosa, ustaljeno poziva na načelo slobodne ocjene dokaza koje proizlazi iz čl. 223. ZPP-a. Iako tuđa pomoć i njega predstavlja naknadu imovinske štete na koju se ne odnosi primjena Orijentacijskih kriterija, ovaj prvostupanjski sud smatra potrebnim ukazati na činjenicu da je VSRH pravnih stajalištem iz 2020., jasno ukazao na potrebu povećavanja iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete iz razloga povećanja troškova života ( pri čemu se koristio i podacima Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002. godinu. ).

67. Takvi troškovi se nedvojbeno preslikavaju i na cijenu rada koja je također značajno porasla što znači i na imovinsku štetu. U tom smislu je iz opće poznatih i dostupnih podataka Državnog zavoda za statistiku ( https://podaci.dzs.hr/2024/hr/76856 ) proizlazi da je npr. prosječna mjesečna satnica u listopadu 2024. iznosila 7,21 eura neto a 9,97 euro bruto. 68. Kako se iznosi imovinske štete utvrđuju prema trenutku donošenja sudske odluke, to proizlazi da bi tužitelju pripadalo pravo na naknadu štete po toj osnovi zasigurno u iznosu koji je znatno viši od zatraženih ukupno 3,23 eura po satu ( podnesak str. 258 i 259 spisa).

69. Stoga bi tužitelj u konkretnom slučaju ostvarivao pravo na naknadu štete i u višem iznosu od onoga koji tužbenom zahtjevom postavlja u visini od 5.412,50 EUR-a po osnovi neimovinske štete ( jer bi mu po toj osnovi pripadalo 5.700 EUR-a od čega 2.100 po kriteriju bolova, 2.300 po kriteriju straha, 800 po kriteriju naruženosti te 500 po kriteriju trajnih posljedica) odnosno 464,53 EUR-a po osnovu tuđe pomoći ( po kojoj osnovi bi za 140 sati i cijenom od najmanje 5,00 Eura po satu ostvarivao pravo na 900 EUR- a), a od kojih iznosa je i sam tužitelj oduzeo nesporno isplaćen iznos od 2.400,00 EUR-a.

70. Kako je međutim sud u donošenju odluke vezan tužbenim zahtjevom i načelom dispozicije ( čl. 2. st. 1. ZPP-a ) te nije u mogućnosti dosuditi više od zatraženog iznosa, to je postavljeni zahtjev za naknadom neimovinske štete u visini od 3.012,50 EUR-a te imovinske štete po osnovi tuđe pomoći u visini od 464,53 EUR-a u cijelosti osnovan, radi čega je glede navedenog valjalo odlučiti kao pod točkom I/ izreke ove presude, pri čemu tužitelj na taj dio tužbenog zahtjeva ostvaruje pravo na kamatu u smislu čl. 1103., 1086., i 29. ZOO-a i to u odnosu na neimovinsku štetu od 1. 4. 2023. ( sljedećeg dana kada se obratio sa pisanim zahtjevom za naknadom štete ) a na iznos imovinske štete po osnovi tuđe pomoć od dana donošenja prvostupanjske presude kao dana kada je takva štete utvrđena ( tako i VSRH Revr-1256/10 od 11. 6. 2013. ). Tužitelj u odnosu na taj dio zahtjeva jedino ne ostvaruje pravo na kamatu na iznos imovinske štete od zatraženog dana 18. 9. 2022. već od dana presuđenja, pa je s tim dijelom zahtjeva odbijen ( toč. II/ izreke).

71. Osim navedenog iznosa neimovinske i imovinske štete, tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje i iznos od 497,50 EUR-a koji se odnosi na troškove prethodnog postupka i to troškove sastava odštetnih zahtjeva upućenih umješaču 1. 3. 2023. te tuženiku 31. 3. 2023. .

72. U odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva, valja ukazati kako isti nije osnovan. 73. Naime, odredbom čl. 9. st. 1. Zakona o mirnom rješavanju sporova ("Narodne novine" broj: 67/2023; dalje: ZMRS ) koji je stupio na snagu 29. 06. 2023. te se primjenjuje na ovaj postupak je propisana dužnost i obveza pokušaja mirnog rješenja spora prije pokretanja sudskih postupaka u svim parnicama radi naknade štete, osim radi naknade štete iz radnih odnosa.

74. Stoga, kako tužitelj u ovom postupku potražuje naknadu štete iz radnog odnosa to nije imao obvezu obratiti se umješaću i tuženiku sa prijedlogom radi mirnog rješenja spora prije pokretanja sudskog postupka, radi čega trošak koji potražuje u iznosu od 497,50 EUR-a nije bio nužan i neophodan u smislu čl. 155. ZPP-a.

75. Stoga tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu nije osnovan te je isti valjalo odbiti i odlučiti kao pod točkom II/ izreke presude.

76. U odnosu na trošak postupka sud je donio odluku o istome temeljem čl. 154. st. 5., čl. 155., i čl. 164. ZPP-a, kao i temeljem odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, vrijednosti predmeta spora i samog troškovnika. Naime, tužitelj je postupku uspio djelomice sa postavljenim zahtjevom za isplatom. U tom smislu djelomičan uspjeh iznosi oko 87 % ( uspio je sa iznosom od 3.477,03 eura što je 87% ukupnog zahtjeva od 3.974,53 EUR-a) te je riječ o razmjerno neznatnom dijelu zbog kojega nisu nastali posebni troškovi, radi čega je donesena odluka prema kojoj je tuženik u obvezi nadoknaditi sve troškove tužitelju.

77. Stoga tužitelju sukladno uspjehu u sporu pripada pravo na naknadu troška koji se odnose na:

- trošak sastava tužbe temeljem Tbr. 7.1. Tarife (100 bodova x 2 eura + PDV) u iznosu od 200,00 eura,

- trošak zastupanja na ročištima 14. 02. 2024., 17. 09. 2024. i 25. 11. 2024. na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari u iznosu od po 200,00 eura (x 3) za svako ročište temeljem Tbr. 9. 1. u vezi. Tar.br.

7. 1. Tarife,

- trošak sastava obrazloženih podnesaka od 24. 1. 2024. ( kojim se očitovalo na navode umješača ) 10. 4. 2024. ( kojim se očitovalo na nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke), 3. 10. 2024. ( kojim se specificirao i odredio tužbeni zahtjev nakon provođenja dokaza usmenim iznošenjem nalaza i mišljenja vještaka ) te 13. 11. 2024. ( kojim se očitovalo na nalaz i mišljenje vještaka zaštite na radu ) u iznosu od po 200,00 eura ( x 4 ) za svaki podnesak temeljem Tbr. 8.

1. u vezi. Tar.br. 7. 1. Tarife,

- pripadajući porez temeljem Tbr. 46 Tarife na iznos od 1.600 eura što čini 400,00 eura

- materijalni trošak vještačenja u iznosu od 338,90 eura

što sve čini ukupni parnični trošak u iznosu od 2.338,90 eura.

78. Stoga je temeljem svega navedenog valjalo odlučiti kao u izreci.

Sisak, 8. siječanj 2025.

Sudac

Vedran Medaković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od primitka ovjerenog prijepisa. Žalba se podnosi ovome sudu u četiri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostavna naredba:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku

3. Umješaču po punomoćniku