REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1513/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice FM, OIB [osobni identifikacijski broj], II- tužitelja LM, OIB [osobni identifikacijski broj], III-tužitelja maloljetnog ZM, OIB [osobni identifikacijski broj] i IV-tužiteljice maloljetne NM, OIB [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], III i IV-tužitelje zastupa zakonski zastupnik LM, kojeg zastupaju, kao i I-tužiteljicu punomoćnici - odvjetnici Odvjetničkog društva "Špehar & Špehar" iz Zagreba, protiv tuženika UNIQA osiguranje d.d., [osobni identifikacijski broj], sa sjedištem u [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici - odvjetnici Odvjetničkog društva "Rašica & Partneri" iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-921/2022-2 od 27. ožujka 2023. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 2559/2021-100 od 20. lipnja 2022. godine, u sjednici održanoj 8. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužitelja i slijedom toga ukida se presuda Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-921/2022-2 od 27. ožujka 2023. kao pod II. izreke, kao i u dijelu odluke o troškovima postupka i u tom dijelu se predmet vraća sudu drugog stupnja na ponovno odlučivanje.
II. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja prihvaćen je tužbeni zahtjev, te je naloženo tuženiku da na ime naknade nematerijalne štete isplati tužiteljici FM iznos od 342.840,39 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedine dijelove glavnice kako je to navedeno u točki I. izreke, da tužitelju ČM isplati iznos od 556.500,00 kn s pripadajućim kamatama (točka II.), IM iznos od 113.200,00 kn (točka III.), te mal. NM iznos od 113.200,00 kn (točka IV.), sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i da im naknadi parnični trošak od 175.446,61 kn (točka V.), dok je odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška (točka VI.).
2. Presudom suda drugog stupnja presuđeno je:
"I. Odbija se djelomično žalba tuženika kao neosnovana i u dosuđujućem dijelu točke I. izreke kojim je tužiteljici FM dosuđen iznos od 232.840,39 kn/30.903,23 EUR1, tužitelju ČM dosuđen iznos od 372.500,00/49.439,24 EUR; te tužiteljima IM i NM dosuđeni iznosi od po 75.500,00 kn/10.020,57 EUR svakome, sve sa zateznim kamatama koje na te iznose teku od dana 10. studenoga 2011. godine do isplate, potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-2559/2021 od 20. lipnja 2022. godine.
II. Uvažava se djelomično žalba tuženika te se u dijelu točke I. izreke kojim je tužiteljima dosuđeno: FM iznos od 110.000,00 kn/14.599,50 EUR, ČM iznos od 184.000 kn/24.420,99 EUR, te IM i NM iznosi od po 37.500,00 kn/4.977,10 EUR svakome, sa zateznim kamatama koje na te iznose teku od 10. studenoga 2011. godine do isplate – preinačava prvostupanjska presuda na način da se za navedene iznose tužbeni zahtjev o d b i j a.
III. Uvažava se djelomično žalba tuženika, te se preinačava odluka o parničnom trošku sadržana u točki VI. izreke prvostupanjske presude i sudi:
Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 12.200,00 EUR/91.927,60 kn2 sa zateznom kamatom koja teče od dana 23. listopada 2020. godine do isplate u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za 3%.".
3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-428/2024-4 od 27. kolovoza 2024. tužiteljima je dopušteno podnošenje revizije protiv točke II. i III. izreke presude suda drugog stupnja, koju tužitelji i podnose zbog pitanja:
"1. U slučaju zahtjeva za naknadu neimovinske štete, kad je tužitelj podnio tužbu prije isteka zastarnog roka iz članka 230. Zakona o obveznim odnosima, ali je tijekom postupka preinačio tužbu u dijelu zahtjeva na način da je zahtjev povisio, je li za preinačeni dio tužbenog zahtjeva nastupila zastara;
2. Je li podnošenjem tužbe prekinut tijek zastare i glede preinačenog dijela tužbenog zahtjeva;
3. U predmetima naknade štete kod povećanja tužbenog zahtjeva, ocjenjuje li se u odnosu na povećani dio zahtjeva zastara samostalno ili navedeno nema karakter novog zahtjeva glede početka i tijeka roka zastare?".
4. Na reviziju je odgovoreno.
5. Revizija je osnovana.
6. Predmet spora je naknada neimovinske i imovinske štete koju su tužitelji pretrpjeli zbog smrti svog prednika ŠM, koji je preminuo od posljedica povreda zadobivenih u prometnoj nesreći koja se dogodila u mjestu [adresa] dana **.**.2011., u kojoj je došlo do sudara vozila "Peugeot 206" reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao prednik tužitelja, s vozilom "Opel Vectra" reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao osiguranik tuženika AM.
7. Sukladno odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj sud u povodu podnesene revizije ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP-a zbog kojeg je dopuštena.
8. Sud drugog stupnja djelomično preinačuje presudu suda drugog stupnja, kao u točki II. i III. izreke te presude ističući u presudi slijedeće pravno shvaćanje:
"9.1. Međutim, u pravu je tuženik kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kad je tužiteljima naknadu neimovinske štete dosudio u iznosima prema preinačenom tužbenom zahtjevu kako su to zatražili podneskom od 15. studenoga 2021. godine (list 308-310 spisa), u kojem na ime naknade neimovinske štete umjesto ranije zatraženih iznosa, a zbog promjene Orijentacijskih kriterija iznosa za utvrđivanje pravične naknade neimovinske štete, koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske donio na drugoj sjednici građanskog odjela dana 5. ožujka 2020. godine i 15. lipnja 2020. godine (Su-IV-47/2020-5), zahtijevaju iznose uvećane za 50 %.
9.2. Naime, u slučaju preinake tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva pitanje zastare ocjenjuje se samostalno tako da je za dio tražbine na koji se odnosi preinačenje tužbe za ocjenu pitanja zastare bitan dan preinake tužbe (tako: Vrhovni sud Republike Hrvatske u Revr-1460/2013 od 24. siječnja 2017.).
9.3. Stoga, kako je prednik tužitelja ĐM preminuo **.**.2011., a tužba je preinačena 15. studenoga 2021. godine, to je jasno da je dio zahtjeva zatražen tim podneskom podnesen izvan roka propisanog odredbom članka 230. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO), pa je osnovan prigovor zastare istog istaknut po tuženiku u podnesku od 2. svibnja 2022. godine (list 312-318).".
9. Pravno shvaćanje sudu drugog stupnja glede povišenog tužbenog zahtjeva, a glede već u tužbi postavljenih zahtjeva radi naknade štete nije pravilno.
10. Ovaj sud je je na drugoj sjednici održanoj 27. svibnja 2024. Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeo pravno shvaćanje broj: Su-IV-123/2024-5 koje glasi:
"U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva."
koje pravno shvaćanje je izraženo i u odlukama ovog suda poslovni broj Revd- 3756/2023-2 od 28. svibnja 2024. i Rev-1016/2023-4 od 29. svibnja 2024. vezi s pitanjem prekida zastare za preinačeni dio zahtjeva tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka).
11. S obzirom na izloženo, a vodeći računa i naslanjajući se na citirano pravno shvaćanju ovog suda odgovor na u reviziji postavljena pitanja glasi:
1. U slučaju zahtjeva za naknadu neimovinske štete, kad je tužitelj podnio tužbu prije isteka zastarnog roka iz članka 230. Zakona o obveznim odnosima, ali je tijekom postupka preinačio tužbu u dijelu zahtjeva na način da je zahtjev povisio, je li za preinačeni dio tužbenog zahtjeva nije nastupila zastara.
2. Podnošenjem tužbe prekinut tijek zastare i glede preinačenog dijela tužbenog zahtjeva ako se radi o povišenju zahtjeva koji se temelji na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi.
3. U predmetima naknade štete kod povećanja tužbenog zahtjeva u odnosu na povećani dio zahtjeva nastup zastara se ne ocjenjuje samostalno jer takvo povećanje zahtjeva nema karakter novog zahtjeva glede početka i tijeka roka zastare ako se temelji na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi.
12. Kako se odluka suda drugog stupnja temelji na pravnom shvaćanju koje odudara od pravnog shvaćanja ovog suda, a sud drugog stupnja nije glede povećanog zahtjeva utvrđivao sve odlučne činjenice, odlučeno je kao u izreci sukladno odredbi čl. 391. st. 7. ZPP-a.
13. U nastavku postupka sud će utvrditi i ocijeniti opravdanost odbijenog dijela tražbine tužitelja i potom donijeti novu na zakonu osnovanu odluku.
14. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. ZPP-a.
Zagreb, 8. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
