Poslovni broj: P-177/2023-41

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinsku sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E NJ E

Općinski sud u Dubrovniku, sutkinja Mariji Bušković, u pravnoj stvari tužiteljice RD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Marina Maslek Novevska, odvjetnica iz Dubrovnika, protiv tuženika VD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Mihović, odvjetnik iz Dubrovnika, radi sprječavanja štetnih imisija i naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 25. studenog 2024. u prisutnosti punomoćnika stranaka i stranaka, 8. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku da prestane uznemiravati vlasništvo tužiteljice – stana na 6. katu zgrade oznake k. č. zgr. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 52,08 m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice s wc-om i hodnika te pripadajuće drvarnice, uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, na način da prestane ispuštati dim u stan tužiteljice iz stana na drugom katu u istoj zgradi – stan broj 9. na drugom katu u k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 52,08 m2, a koji se sastoji od jedne sobe, dnevnog boravka, kuhinje, kupaonice s wc-om i hodnika te pripadajuće drvarnice, bilo loženjem ogrjevne peći na drva spojene na dimnjak u k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ili na bilo koji drugi način.

i r i j e š i o j e

I. Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu u kojem tužiteljica zahtjeva naknadu štete u iznosu od 2.150,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 6. ožujka 2023. do isplate po stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici na ime nadoknade troška postupka iznos od 3.087,15 eura sa zateznom kamatom tekućom od 9. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Odbija se zahtjev tuženika za nadoknadu troškova postupka u iznosu od 2.000,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. siječnja 2025. do isplate.

Obrazloženje

1.1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj 6. ožujka 2023. i tijekom postupka tvrdi da je vlasnica i posjednica stana na 6. katu zgrade oznake k. č. zgr. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 52,08 m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice s wc-om i hodnika te pripadajuće drvarnice, uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, naravi zgrade na adresi [adresa], u kojem stanu živi i koji joj je jedini dom, dok je tuženik vlasnik i posjednik stana na drugom katu u istoj zgradi – stan broj 9. na drugom katu u k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 52,08 m2, a koji se sastoji od jedne sobe, dnevnog boravka, kuhinje, kupaonice s wc-om i hodnika te pripadajuće drvarnice, pa da tuženik uznemirava njeno vlasništvo tako što od zime 2022./2023. u svom stanu loži peć na drva. Pojašnjava da se u njenom stanu od sredine listopada 2022. počeo osjećati neugodan miris paljevine uz pojavu vidljivog dima koji je izlazio iz zida u stanu u kojem je smješten dimnjak zgrada, iz utičnica, dovratnika (štoka od vrata) te kroz parlafon, uz ostatke vidljivog čađavog crnog traga na istima, s tim da su isti od nedavno vidljivi i iz poda njenog stana, a da je, nakon upita tadašnjem predstavniku suvlasnika zgrade i upravitelja, saznala da tuženik, koji u stanu živi sa suprugom FD, u svom stanu od te zimske sezone loži peć na drva. Navodi da je o stanju u njenom stanu izvijestila tuženik i da je isti osobno obišao njen stan radi navedenog, no da je usprkos tome nastavio ložiti peć na drva spojenu na dimnjak u njihovoj zgradi.

1.2. Tužiteljica dalje tvrdi da je o navedenom obavijestila Domoupravu te nadležnu Službu civilne zaštite Dubrovnik, Inspekciju zaštite od požara i civilne zaštite te Komunalno redarstvo Grada Dubrovnika, a uz navedeno ishodila privremenu mjeru kojom je ovaj sud 16. veljače 2023. pod poslovnim brojem Ovr-82/2023 zabranio tuženiku daljnje loženje peći na drva. Ukazuje da je dimnjačar po angažmanu Domouprave Dubrovnik izašao na teren te utvrdio da je dimnjak u zgradi, a na koji je tuženik spojio i loži peć na drva, neispravan i da se ne smije koristiti u ovom stanju, s tim da daljnje loženje predstavlja neposrednu opasnost za električne instalacije u zidu.

1.3. Obzirom je tuženik, usprkos znanju o šteti koja nastaje u njenom stanu i neispravnosti dimnjaka, nastavio ložiti peć na drva, čime ona mora živjeti i boraviti u dimu i neugodnim mirisima, s otvorenim prozorima u zimskim uvjetima, u strahu od izbijanja požara, a kako ispuštanje dima u dimnjak koji je neispravan te kroz koji dim izravno dopire u njen stan, predstavlja odašiljanje neposrednih, odnosno prekomjernih posrednih imisija u njen stan, a što ona nije dužna trpjeti, zahtjeva da se tuženiku zabrani opisano uznemiravanje njenog vlasništva, kao i da joj tuženik nadoknadi štetu u vidu troška sanacije štete nastale u njenom stanu u iznosu od 2.150,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe do isplate, uz obvezu istog da joj nadoknadi troškove ovog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude do isplate.

2.1. U odgovoru na tužbu tuženik potvrđuje da su on i tužiteljica vlasnici opisanih stanova u predmetnoj zgradi no tvrdi da on po dolasku u stan tužiteljice nije vidio dim niti osjećao miris dima. Ukazuje da ova zgrada uma 65 stanova i da su svi stanovi spojeni na sporni dimnjak odnosno vertikalu koja se proteže duž cijele zgrade, pa da je sporna njegova legitimacija u odnosu na zahtjev tužiteljice jer da nije jasno kako je tužiteljica utvrdila da dim dolazi upravo iz njegovog stana.

2.2. Smatra da je zahtjev tužiteljice za naknadu štete neosnovan jer sve i da je ložio peć na drva u svom stanu, navedeno nije protupravno jer je dimnjak i napravljen sa svrhom odvoda dima. Osporava da bi njegovo postupanje uzrokovalo štetu jer da mu je poznato da je vlasnik stana na 5. katu nedavno izvodio teške građevinske radove i da on pretpostavlja da je tim radovima nastalo puknuće na dimnjaku zgrade, pored saznanja da je i u stanu R na prvom katu potpuno srušen dio dimnjaka, što je također moglo biti uzrok nastanka puknuća u dimnjaku. Smatra da od samog dima nije mogla nastati šteta koja je navedena u ponudi koju je tužiteljica dostavila te da je logično da je takva šteta mogla nastati od građevinskih radova u stanu ispod stana tužiteljice. Smatra da za štetu od neispravnog dimnjaka treba odgovarati vlasnik dimnjaka, odnosno osoba zadužen za održavanje istog i to prema pravilima objektivne odgovornosti, odnosno opasne djelatnosti. Ukazuje da je predmetni dimnjak zajednički dio stambene zgrade koji je u suvlasništvu svih stanara i da je upravo stoga Domouprava Dubrovnik d.o.o. kao upravitelj zgrade pokrenuo postupak sanacije/popravka predmetnog dimnjaka, pa da je time jasno da sanaciju treba vršiti o trošku zajedničke pričuve, a ne o njegovom trošku.

2.3. Konačno, tuženik smatra da je dio zahtjev tužiteljice koji zahtijeva da je prestane uznemiravati ¨na bilo koji drugi način¨ neodređen, dok iz prethodno navedenih razloga smatra da se u ovom postupku ne smije njemu zabraniti korištenje i raspolaganje imovinom u njegovom su/vlasništvu. Predlaže odbaciti tužbu kao neurednu jer u istoj nije naznačena vrijednost predmeta spora i ista nije potpisana od podnositelja, podredno odbiti zahtjeve tužiteljice kao neosnovane i naložiti istoj da mu nadoknadi troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude do isplate.

3. Tužiteljica tijekom postupka, a u odnosu na tvrdnje tuženika, ističe da nisu svi stanovi u zgradi pozicionirani tako da su smješteni uz predmetnu vertikali odnosno predmetni dimnjak, da je ovlašteni serviser utvrdio da je isključivo peć u stanu tuženika spojena na predmetni dimnjak, dok ostali suvlasnici imaju spojene samo kuhinjske nape na predmetni dimnjak. Navodi da dim kroz kuhinjsku ventilaciju dopire i u druge stanove, ali u manjoj mjeri nego u njen stan, da je pregledom dimnjaka utvrđeno da postoji i puknuće jedne strane na šestom katu. Ukazuje da je postupanje tuženika protupravno jer nije postupao sukladno Odluci o obavljanju dimnjačarskih poslova Grada Dubrovnika (¨Službeni glasnik¨ 3/2019 od 13. ožujka 2019.), a smatra da je i prema ovoj odluci, a i životno, prije početka uporabe peći bio dužan provjeriti upotrebljivost i stanje dimnjaka u zgradi staroj preko 40 godina i u kojoj ima više od 65 stanova. Dodatno, ukazuje da se dimnjak nije koristio duže vremena, odnosno dulje od godinu dana, a u 2022. je bilo više jačih potresa, čime se dimnjak, sukladno navedenoj odluci Grada Dubrovnika, nije smio koristiti prije nego je obavljena obavezna izvanredna kontrola dimovodnog objekta. Ističe da je pored navedenog ona osobno o problemu dima u stanu obavijestila tuženika, koji je i nakon toga, a i nakon što je obaviješten o neispravnosti dimnjaka, nastavio ložiti peć na drva. Naglašava da su oštećenja u njenom stanu nastala zbog činjenice da je tuženik nastavio ložiti peć spojenu na neispravan dimnjak, a ne zbog toga što je sam dimnjak oštećen.

4. U odnosu na prigovor nepotpunosti tužbe, ukazuje se da je tužbu potpisala punomoćnica tužiteljice kao podnositeljica iste, po priloženoj punomoći tužiteljice, dok je vrijednost predmeta spora nedostatak koji je otklonjen podneskom tužiteljice od 11. veljače 2024., čime je tužba potpuna sukladno čl. 106. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 70/19 i 80/22; dalje u tekstu ZPP).

5. Nadalje, a u odnosu na određenost zahtjeva tužiteljice u dijelu koji glasi ¨ili na bilo koji drugi način¨, ocjena je ovog suda da je ovaj dio zahtjeva dovoljno određen u kontekstu zahtjeva da tuženik prestane ispuštati dim u stan tužiteljice iz svog stana, a što je dio zahtjeva koji prethodi spornom dijelu zahtjeva tužiteljice. Naime, zahtjev tužiteljice je primarno prestanak ispuštanja dima, a opis načina na koji se to čini, pored već učinjenog, je životno i logično nemoguće u potpunosti odrediti za ubuduće, čime je zabrana počinjenja te radnje na bilo koji način dovoljno određen način jer u sebi jasno sadrži zahtjev – činidbu da se radnjom tuženika dim ne ispušta u stan tužiteljice.

7. Tužiteljica je na ročištu održanom 25. studenog 2024. povukla tužbu u dijelu u kojem zahtjeva naknadu štete, a kako je tuženik pristao na povlačenje tužbe u navedenom dijelu, temeljem čl. 193. st. 2. ZPP-a, odlučeno je kao u točki I. izreke rješenja.

8.1. Tijekom glavne rasprave pročitani dopise In grupe, dimnjačarski obrt, od 21. siječnja 2023. i 2. veljače 2023. , ponudu 2 Obrta ¨Duplo¨ od 6. ožujka 2023., prijave za pokretanje inspekcijskog nadzora od 8. veljače 2023., izvadak iz zemljišne knjige, zahtjev za poduzimanje mjera iz nadležnosti komunalnog odjela, popis suvlasnika sa utvrđenim suvlasničkim dijelovima i dopis punomoćnika tuženika punomoćnici tužitelja od 15. siječnja 2024. te odgovor na isti od 28. travnja 2024., pregledane fotografije i videosnimka dimnjaka, proveden je uviđaj na licu mjesta te građevinsko i strojarsko vještačenje, saslušani su svjedoci HD, UD, KD, AD, DD i ĆD te su saslušane stranke.

8.2. Ocjena je ovog suda da su temeljem provedenih dokaza utvrđene odlučne sporne činjenice i da bi izvođenje daljnjih dokaza bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka, radi čega daljnji dokazi nisu niti izvođeni.

9. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno čl. 8. ZPP-a utvrđeno je da je zahtjev tužiteljice osnovan. 10. Predmet spora je zaštita vlasništva tužiteljice od prekomjernih imisija u vidu dima koji dopire u njen stan iz stana tuženika, konkretno loženjem peći na drva koja je spojena na zajednički dimnjak zgrade.

11. Između stranaka nije sporno da su susjedi – vlasnici stanova u istoj zgradi i to stanova koji se nalaze na istoj vertikali zgrade, konkretno stana na drugom i šestom katu zgrade te da ovi stanovi imaju zajednički dimnjak.

12. Sporno je između stranaka je li u stan tužiteljice dopire dim iz predmetnog dimnjaka te je li uzrok prodora dima u opisanoj radnji tuženika te je li tuženik kao suvlasnik zgrade/etažni vlasnik ima pravo koristiti predmetni dimnjak za svoje potrebe.

13. Člankom 110. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (¨Narodne novine¨ br. NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje u tekstu: ZV), a koji uređuje institut imisija u području susjedskih prava je propisano slijedeće:

(1) Nitko se ne smije služiti ni koristiti nekretninom na način da zbog toga na tuđu nekretninu slučajno ili po prirodnim silama dospiju dim, neugodni mirisi, čađa, otpadne vode, potresi, buka i sl., ako su prekomjerni s obzirom na namjenu kakva je primjerena toj nekretnini s obzirom na mjesto i vrijeme, ili izazivaju znatniju štetu, ili su nedopušteni na temelju odredaba posebnoga zakona (prekomjerne posredne imisije).

(2) Vlasnici nekretnine koje su izložene prekomjernim posrednim imisijama ovlašteni su od vlasnika nekretnine s koje one potječu zahtijevati da otkloni uzroke tih imisija i naknadi štetu koju su nanijele, kao i da ubuduće propušta činiti na svojoj nekretnini ono što je uzrokom prekomjernih imisija, dok ne poduzme sve mjere koje su potrebne da onemoguće prekomjerne imisije.

(3) Iznimno, od stavka 2. ovoga članka, kad prekomjerne posredne imisije potječu od djelatnosti za koju postoji dopuštenje nadležne vlasti, vlasnici nekretnine koja im je izložena nemaju pravo dok to dopuštenje traje zahtijevati propuštanje obavljanja te djelatnosti, ali su ovlašteni zahtijevati naknadu štete koju su imisije nanijele, kao i poduzimanje prikladnih mjera da se ubuduće spriječe prekomjerne imisije, odnosno nastupanje štete, ili da se smanje.

(4) Vlasnik nekretnine nije dužan trpjeti da ga itko bez posebnoga pravnoga temelja uznemirava time što posebnim uređajima ili na drugi način neposredno odašilje na njegovu nekretninu dim, neugodne mirise, čađu, otpadne vode, potrese, buku i sl. (neposredne imisije), pa je ovlašten zahtijevati da to uznemiravanje prestane i da mu se nadoknadi pretrpljena šteta.

(5) Vlasnik čijoj nekretnini prijeti predvidiva opasnost s tuđe nekretnine od neposrednih ili posrednih imisija koje ne bi bio dužan trpjeti, ovlašten je zahtijevati da se odrede i provedu svrhovite mjere radi njihova sprječavanja.

14. Sukladno prethodno navedenom, na tužiteljici je teret dokaza da je vlasnica nekretnine na koju dopire dim s nekretnine tuženika i to u opsegu koji je prekomjeren njenoj nekretnini i nedopušten.

15.1. Iz uvjerljivih i u bitnom suglasnih iskaza stranaka te svjedoka UD, tadašnjeg predstavnika suvlasnika zgrade u kojoj se nalaze predmetni stanovi stranaka, kao i svjedoka DD, sina tuženika, proizlazi da je tuženik počeo ložiti peć na drva u svom stanu u studenom 2022. u svrhu grijanja svog stana, s tim da se neposredno prije početka loženja peći obratio Rentu Kitinu s upitom je li dimnjak radi te da ga je isti uputio na dimnjačara.

15.2. Nadalje, iz iskaza svjedoka UD proizlazi da do tada nitko u zgradi nije ložio peć jer je prema računima upravitelja zgrade Domouprava Dubrovnik uočio da se dimnjak čistio svake dvije godine, a što ne bi bio slučaj da se ložilo jer bi se tada dimnjak morao ložiti svake dvije godine.

15.3. Sam tuženik i njegov sin DD iskazuju da do studenog 2022. nisu ložili peć u svom stanu pa kada se navedeno dovede u vezu s činjenicom da u postupku nije dokazano da bi itko drugi u zgradi ložio peć na drva u ovdje spornom periodu, zaključuje se da je upravo tuženik jedini koji je u spornom razdoblju dimnjak koristio na navedeni način, time za odvod dima od uporabe peći na drva.

15.4. Iz uvjerljivog iskaza tužiteljice, a u vezi s iskazom svjedokinje HD, osobe koja živi u stanu ispod tužiteljičinog stana, a na istoj vertikali zgrade kao stranke, iskazom svjedokinje KD, susjede stranaka koja živi na istoj vertikali grade i to na desetom (posljednjem katu zgrade), kao i iskaza ĆD, prijateljice tužiteljice koja je istu posjećivala u njenom stanu u predmetnom razdoblju te u istom boravila, proizlazi da je u vrijeme kada je tuženik počeo koristiti peć na drva u svom stanu, kod tužiteljice nastao problem u vidu ulaska znatne količine dima u njen stan, i to kako proizlazi iz iskaza tužiteljice i PD, dim koji je ulazio u stan iz štokova vrata, utičnice i parlafona, zbog čega je za boravak u stanu i to u zimskim mjesecima bilo nužno otvoriti sve vanjske otvore u stanu.

15.5. Sam tuženik iskazuje da mu je prije početka uporabe predmetne peći bilo poznato da su ¨ispod mene slomili dimnjak¨, da su u stanu na petom katu ¨uklonili zaštitu od pregrijavanja odnosno oblogu koja tome služi, upravo na prostoru dimnjaka¨, a da mu je predstavnik UD prije loženja rekao da nema novaca za zvanje dimnjačara na što mu je on rekao da će kupiti peć. Tuženik navodi da je uz navedena znanja počeo ložiti nakon što je meštar prethodno provjerio da dim od loženja izlazi kroz otvor dimnjaka na krovu zgrade, a da je nakon poziva tužiteljice kojim ga je izvijestila o problemu dima u njenom stanu pošao u njen stan u kojem je vidio samo prašinu, ali da joj je rekao da će to riješiti putem upravitelja zgrade jer se radi o zajedničkoj vertikali.

16. Iz dopisa In grupe, dimnjačarskog obrta, od 12. siječnja 2023. i 20. veljače 2023., a u vezi s iskazima stranaka u dijelu u kojem potvrđuju da je po prijavi tužiteljice pristupio dimjačar radi pregleda stanja dimnjaka na koji je spojena peć tuženika i koji prolazi kroz stan tužiteljice, proizlazi da je na pregledu od 3. siječnja 2023. utvrđeno da produkti izgaranja prilikom korištenja dimjaka odlaze u zajedničku vertikalu zgrade koja se proteže od prizemlja do vrha zgrade, da dimnjak nije predviđen za stalnu upotrebu i da su u vrijeme izgradnje zgrade dimnjaci rađeni od ventilacijskih elemenata jer se vjerojatno mislilo da se nikada neće ložiti ili evenutalno povremeno (pričuvni ili ratni dimnjak), a da istom nedostaju okrugli elementi od šamota kroz kojeg bi dim odlazio u atmosferu. Nadalje utvrđeno je da je u stanu na prvom katu zgrade potpuno srušen dimnjak čime je narušena i sama statika dimnjaka. Zaključeno je da je dimnjak neispravan za daljnju uporabu i da uporaba istog predstavlja neposrednu opasnost za živote ljudi i imovinu, s tim da su u stanu tužiteljice vidljiva oštećenja na dimnjaku kroz koja izlazi dim u njen stan.

17.1. Stalni sudski vještaci strojarske struke dipl. ing. stroj. BD i dipl. ing. građ. JD u bitnom suglasno nalaze da predmetni dimnjak prema sadašnjem stanju nije za daljnju upotrebu, a da je mogući uzrok ispuštanja dima iz dimovodnog kanala u stan tužiteljice činjenica građevinskih oštećenja predmetnog dimnjaka, s tim da sama oštećenja u vidu pukotina na zidu, stropu i uz dimovodni kanal stana tužiteljice nisu mogla nastati uslijed prodora dimnih plinova iz dimovodnog kanala u prostor stana tužiteljice.

17.2. Vještak građevinske struke nalazi da zatečeno stanje dimnjaka s pukotinama i manjkavom debljinom zaštitnih slojeva te nepropisno izvedenih priključaka ne zadovoljava zakonom i projektom traženu kvalitetu gdje se može zaključiti da u predmetnom slučaju postoje nedopuštene emisije plinova izvan dimovodnog kanala u predmetni stan. Nadalje, nalazi da materijali od kojeg je izvedeno tijelo dimovodnog kanala ne osiguravaju uvjete tehničkog propisa za dimnjake te se ne bi trebali koristiti uređaji za loženje na predmetnom kanalu jer isti nije postojan na požar čađe uslijed manjkavosti zatečenih izolacijskih građevinskih obloga kanala (pukotine i mala debljina) te nema siguran i neometan odvod u vanjsku atmosferu, s tim da se požar može prenijeti na ostatak objekta. Ukazuje da su se pukotine na dimovodnom kanalu – dimnjaku formirale jer dimnjak nije inicijalno izveden po pravilima struke sa propisanom oblogom, uz evidentirane naknade građevinske intervencije.

18. Temeljem prethodno navedenog, zaključak je ovog suda da je predmetni dimnjak, a koji je tuženik od studenog 2022. pa nadalje, čak i nakon obavijesti tužiteljice o ulasku dima u njen stan i obavijesti dimnjačara o neispravnosti dimnjaka, sve do privremene mjere kojom mu je zabranjeno loženje peći u njegovom stanu, koristio za odvod produkta sagorjevanja njegove peći iz njegovog stana, neispravan za upotrebu, a da je do prodora dima u stan tužiteljice dolazilo upravo zbog korištenja samog dimnjaka.

19.1. U ovom postupku nije odlučno tko je odgovoran za sanaciju neispravnog dimnjaka i što je uzrokovalo neispravnost istog, već je odlučna činjenica da dimnjak nije ispravan za upotrebu i da upotrebom istog od strane tuženika prilikom korištenja peći na loženje drva, dolazi do prodora dima u stan tužiteljice.

19.2. Pojednostavljeno rečeno, tužiteljica trpi imisije dima u stan u kojem živi i koji je nesporno njen dom, a do istog, usprkos neispravnosti dimnjaka, nije dolazilo niti dolazi ukoliko tuženik ne koristi peć na loženje u svom stanu, što znači da je neposredni uzrok nastanka imisija u stanu tužiteljice upravo opisano postupanje tuženika koji plinove sagorjevanja upućuje u predmetni neispravni dimnjak, a sve uz znanje da dimnjak nije utvrđen ispravnim za upotrebu od ovlaštene osobe, dapače uz prethodno znanje da je dio predmetnog dimnjaka uklonjen i oštećen od strane trećih osoba.

20.1. Ulazak dima u stambeni prostor i to kroz unutarnji dio zgrade predstavlja prekomjernu imisiju jer dim iz jednog stana, po prirodi stvari, ne bi smio dospijevati u drugi stan, a isti bitno utječe na kvalitetu namjene nekretnine kao stana u kojem osoba živi, time dugotrajno boravi.

20.2. Pri tome se ukazuje da činjenica da se tuženik zbog zdravstvenih razloga odlučio na opisanu vrstu grijanja ne opravdava niti dopušta činjenicu da zbog njegovih radnji tužiteljici dim dospijeva u njen stan, da ista u stanu boravi s lošijom kvalitetom zraka, da u stanu u zimskom periodu boravi s otvorenim vanjskim otvorima stana, a što sve ne samo da dovodi do narušavanja kvalitete namjene njenog stana već i opasnosti po njen život i zdravlje.

21. Slijedom navedenog, zaključak je ovog suda da tuženik uporabom predmentog dimnjaka na opisani način, ali i na bilo koji drugi način kojim dim iz dimnjaka dospijeva u stan tužiteljice, koristi svoju nekretninu na način da uzrokuje prekomjerne imisije dima u stan tužiteljice, a što, usprkos vlasništvu stana, odnosno suvlasništvu zgrade, nije dopušteno sukladno čl. 110. st. 1. ZV-a te je stoga odlučeno kao u izreci ove presude.

22.1.Tužiteljica je u cijelosti uspjela sa zahtjevom za zabranu imisija, dok je povukla dio zahtjev za naknadu štete, no oba zahtjeva su bila predmet istog postupka, dapače sve radnje u postupku su poduzimane primarno radi utvrđenja osnove zahtjeva za zabranu imisija, dok niti jedna radnja zastupanja ili pak vještačenja nije poduzeta samostalno u vezi zahtjeva za naknadu štete, uz činjenicu da je vrijednost predmeta spora zahtjeva za prestanak imisija označena u iznosu od 1.350,00 eura (list 69 spisa), a vrijednost zahtjeva za naknadu štete u iznosu od 2.150,00 eura, što pretpostavlja da je ukupna vrijednost zahtjeva koje je tuženik osporavao 3.500,00 eura, čime je, a sukladno tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23, dalje u tekstu OT) vrijednost radnje zastupanja po punomoćniku odvjetniku jednaka jer je trošak zastupanja u istom platnom razredu i kada bi se samo raspravljalo o zahtjevu za zabranu imisija, a koji je kao takav temeljni sporni između stranaka u ovom postupku. Konkretno, tužiteljica je zbog postupanja tuženika morala pokrenuti ovu parnicu te su svi troškovi zastupanja nastali već samom potrebom za zabranom imisija, dok u pogledu zahtjeva za naknadu štete niti tužiteljica niti tuženik nisu imali poseban trošak.

22.2. Kada se prethodno navedeno dovede u vezu s odredbom čl. 158. st. 2. ZPP- a, ocjena je ovog suda da tužiteljica nije dužna nadoknaditi tuženiku trošak postupka u vezi s povlačenjem zahtjeva za naknadu štete obzirom je uzrok štete utvrđen tek provedenim vještačenjem u ovom postupku te je ista odmah po usmenom izlaganju stalnog sudskog vještaka povukla navedeni zahtjev, a u vezi kojeg, kako je prethodno obrazlagano nije poduzeta niti jedna samostalna radnja u postupku obzirom na prvi sporni zahtjev za zabranu imisija.

22.3. Pri tome se ukazuje da je u nastalim prilikama imisije dima i oštećenja u stanu očekivanje tužiteljice da će uspjeti u parnici i u pogledu zahtjeva za naknadu štete bilo opravdano do provođenja vještačenja u ovom postupku, a sve obzirom i na ponašanje tuženika prije podnošenja tužbe te nalaz dimnjačara koji je prethodio tužbi, dok je jedna od osnovnih intencija ili legitiman cilj odredaba o trošku postupka odvratiti svakog potencijalnog tužitelja od neutemeljenih i pretjerano visokih zahtjeva - ali ne i spriječiti ga (nametanjem financijskog tereta snašanja troška nerazmjeran navedenom legitimnom cilju odredaba o troškovima postupka) da ostvaruje zaštitu svog prava za kojeg opravdano i legitimno vjeruje da je povrijeđeno.

22.4. Kada bi se povlačenje dijela tužbe u konkretnom slučaju tretiralo kao potpuno odvojena radnja u postupku, neovisna o cjelokupnom postupku o spornom odnosu stranaka koji se uređuje u istom, te kada bi se odredbe čl. 158. ZPP-a tumačile isključivo gramatički te nevezano za čl. 155. ZPP-a, dosuda troška tuženiku uslijed povlačenja jednog od dva zahtjeva bi pretpostavljala da je tužiteljica u konačnici dužna snositi trošak kao i tuženik koji je uzrokovao spor, odnosno da njoj, usprkos potrebi i opravdanosti zahtjeva za sudsku zaštitu, nastaju troškovi koji u konačnici odvraćaju od ostvarivanja prava na sudsku zaštitu jer za oštećenu osobu pretpostavljaju dodatni financijski teret - obvezu iako nije odgovorna za nastali spor.

23.1. Slijedom navedenog, tužiteljici je primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a, u vezi s čl. 155. i 158. st. 2.ZPP-a, uslijed troška zastupanja po punomoćnici odvjetnici dosuđen trošak sastava tužbe u iznosu od 250,00 eura (tbr. 7.toč. 1. i tbr. 46. OT-a), sastava obrazloženih podnesaka od 11.2.2024., 5.7.2024. i 22.11.2024. u ukupnom iznosu od 1.000,00 eura (tbr. 8. toč. 1. i tbr. 46. OT-a) te zastupanja na ročištu od 29.4.2024., 7.6.2023. i 25.11.2024. u ukupnom iznosu od 750,00 eura (tbr. 9. toč. 1. i tbr. 46. OT-a), time ukupni trošak zastupanja u iznosu od 2.000,00 eura. Tužiteljici pri tome ne pripada pravo na nadoknadu troška sastava podnesaka od 7.3.2023., 1.8.2023. i 25.10.2024. jer se radi o podnescima kojima je isključivo obavještavala sud o uplatama, a što je razvidno već dostavom/evidencijom same uplate pa time navedeni trošak nije bio potreban za uspjeh u sporu.

23.2. Uz navedeno, tuženik je dužan sukladno čl. 154. st. 6. ZPP-a dužan u cijelosti nadoknaditi trošak plaćenog predujma troškova uviđaja i vještačenja u iznosu od 1.007,52 eura jer je isti bio u cijelosti potreban za uspjeh u sporu, dok je u pogledu troška sudske pristojbe dužan nadoknaditi trošak pristojbe za tužbu i presudu u iznosu istih prema vrijednosti predmeta spora od 1.350,00 eura, kao zahtjeva s kojim je uspjela u sporu, pri tome tužbe u polovici tog iznosa zbog prava/obveze plaćanja iste pri podnošenju tužbe u polovici iznosa, time ukupnog iznosa od 79,63 eura (iznos od 26,54 eura za tužbu i iznos od 53,09 za presudu).Tuženik nije dužan nadoknaditi trošak plaćenog oglasa u Narodnima novinama jer se navedeni trošak nije odnosio na njega niti je vezan za uspjeh u sporu u odnosu na njega.

23.3. Tuženik je time dužan nadoknaditi tužiteljici ukupni trošak postupka u iznosu od 3.087,15 eura sa zateznom kamatom koja je određena sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a, dok isti iz prethodno navedenih razloga nema pravo na nadoknadu troška postupka u traženom iznosu od 2.000,00 eura.

Dubrovnik, 8. siječnja 2025.

Sutkinja

Marija Bušković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude i rješenja je dopuštena žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, putem ovog suda, pisano u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. pun. tužiteljice

2. pun. tuženika