Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-1445/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Tanje Novak- Premec predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Snježane Šaško članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ani Petrić, odvjetnici u Novoj Gradiški, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćniku Kruni Kneževiću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, u povodu žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P-162/2022-32 od 12. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 8. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Djelomično se odbija žalba tuženika i potvrđuje se točke I. izreke presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P-162/2022-32 od 12. lipnja 2024.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se točka II. izreke presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P- 162/2022-32 od 12. lipnja 2024.

II. Ukida se točka III. izreke presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P- 162/2022-32 od 12. lipnja 2024. i predmet se u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

III. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku o troškovima postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 2.347,79 EUR sa zakonskim zateznim kamatama na iznose, za razdoblje i po stopi kako je navedeno u točci I. izreke te mu je naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 12. lipnja 2024. do isplate (točka III. izreke). Točkom II. izreke utvrđene su ništetnim ugovorne odredbe ugovora o kreditu broj 3208697946 od 26. ožujka 2007. „kojim su određene ulazne i izlazne naknade, naplaćene bez dogovora s tužiteljem i bez ikakvog kriterija vezanog uz stvarni trošak, na način da je tužitelj morao pristati na unaprijed formuliranu odredbu o tzv. ulaznoj i izlaznoj naknadi, bespogovorno, čime je uzrokovana neravnoteža na štetu tužitelja i zbog toga je ništetna.“

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom u cijelosti pobija tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013. , 89/2014. i 70/2019., dalje: ZPP koji se na ovaj postupak primjenjuje u skladu s člankom 107. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. i 80/2022. s izuzecima iz članka 107. stavaka 2., 3. i 4. toga Zakona) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači „sukladno žalbenim navodima“ uz naknadu troškova tuženiku, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži i naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ovaj je drugostupanjski sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9.,13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

6. Ispitujući na takav način pobijanu presudu, ocjena je ovog suda da tuženik osnovano pobija točku II. izreke prvostupanjske presude zbog bitne povrede postupka iz članka 354. stavka 2. točke 12. ZPP-a. To stoga što je tužitelj zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi „kojim su određene ulazne i izlazne naknade, naplaćene bez dogovora s tužiteljem i bez ikakvog kriterija vezanog uz stvarni trošak, na način da je tužitelj morao pristati na unaprijed formuliranu odredbu o tzv. ulaznoj i izlaznoj naknadi, bespogovorno, čime je uzrokovana neravnoteža na štetu tužitelja“ povukao podneskom od 16. travnja 2024. te je na ročištu na kojem je 13. svibnja 2024. zaključena glavna rasprava ustrajao (samo) kod kondikcijskog zahtjeva i zahtjeva za naknadu troškova postupka iz tog podneska. S obzirom na to da je tuženik pristao na djelomično povlačenje tužbe, tužba je u dijelu koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o tzv. ulaznoj i izlaznoj naknadi povučena (članak 193. stavak 2. ZPP-a). S obzirom na to da se povučena tužba u smislu članka 193. stavka 9. ZPP-a smatra kao da nije niti bila podnesena, odlučujući o povučenom zahtjevu u točci II. izreke prvostupanjske presude sud prvog stupnja je prekoračio tužbeni zahtjev čime je počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 12. ZPP-a na koju se tuženik određeno poziva u žalbi. Zbog toga je uz primjenu članka 369. stavka 5. ZPP-a ukinuta točka II. izreke prvostupanjske presude.

7. Predmet spora je kondikcijski zahtjev za isplatu iznosa plaćenih na temelju ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu švicarskim francima (dalje: CHF) za koju tužitelj tvrdi da je nepoštena i koja je sadržana u potrošačkom ugovoru o kreditu broj 3208697946 od 26. ožujka 2007.

8. Tužitelj je podneskom od 16. travnja 2024. povećao zahtjev za isplatu (s prvotno utuženih 11.000,00 kn /1.459,95 EUR/[1] na preinačenih 2.347,79 EUR). Sud prvog stupnja je o preinačenoj tužbi odlučio uz pravilnu primjenu članka 190. stavka 3. ZPP- a. U skladu s člankom 191. stavkom 1. ZPP-a, povećanje postojećeg zahtjeva je preinaka tužbe. U skladu s člankom 190. stavkom 2. ZPP-a tužitelju je dopušteno preinačiti tužbu nakon zaključenja prethodnog postupka, ako je tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. U tom je smislu, u situaciji poput ove, kada je do preinake došlo nakon što je tužitelju dostavljen nalaz i mišljenje vještaka pa je tužba preinačena u skladu s tim dokazom, preinaka pravovremena i svrsishodna u smislu članka 190. stavaka 2. i 3. ZPP-a. Zbog toga, sud prvog stupnja nije pogrešno primijenio te propise kada je odlučio o preinačenoj tužbi pa zbog toga nije počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 1. ZPP-a.

9. Prema ocjeni ovog suda, u donošenju prvostupanjske presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

10. Na temelju činjenica koje među strankama nisu sporne i onih koje je utvrdio pregledavanjem isprava, provođenjem financijskog vještaka te saslušanjem tužitelja, a koje činjenice tuženik u žalbi ne dovodi u pitanje, prvostupanjski je sud spornu ugovornu odredbu o otplati kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF prethodno ocijenio ništetnom pa je na temelju članka 1111. stavka 1. i 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008. i 125/2011., dalje. ZOO) naložio tuženiku vratiti uplate koje su učinjene na temelju te ugovorne odredbe sa zateznim kamatama od dana kada je svaki pojedini iznos plaćen tuženiku do isplate. Pritom je ocijenio neosnovanim prigovor zastare.

11. Prvostupanjski je sud ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je na temelju nespornih činjenica, kao i onih utvrđenih na temelju pregledavanja isprava i njihove pravilne ocjene (članak 8. ZPP-a), potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje. Stoga nije u pravu žalitelj niti kada tek paušalno navodi da se pobijana presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju ne navodeći pritom koje su činjenice pogrešno utvrđene, odnosno koje od odlučnih činjenica nisu utvrđene.

12. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kad je odbio tuženikov prigovor zastare. U skladu s objedinjenim pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF , ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom predmetu, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača. Kada je riječ o spornoj odredbi o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF, kolektivni spor u odnosu na tuženika pravomoćno završio na način da je točkom 1. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012. od 4. srpnja 2013. koja je u tom dijelu postala pravomoćna 14. lipnja 2018. kada je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/17-10 odbijena žalba ovdje tuženika. Individualnu je tužbu tužitelj u ovom predmetu podnio 15. srpnja 2021. - očito prije isteka petogodišnjeg zastarnog roka za individualne zahtjeve koji počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača (ovdje 14. lipnja 2018. u odnosu na ugovornu odredbu o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF).

12.1. Pritom, s obzirom na to da je riječ o nepravoj preinaci jer je tužitelj 16. travnja 2024., nakon provođenja financijskog vještačenja, povećao postojeći zahtjev iz iste činjenične i pravne osnove, zastara se prekida već podnošenjem tužbe odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva. Takvo je i pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su IV-123/2024-5 od 27. svibnja 2024.

13. S obzirom na to da činjenica da je tužitelj na ime ispunjenja nepoštene ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF isplatio iznos od 2.347,79 EUR utvrđena na temelju provedenog financijskog vještačenja i u žalbi se ne osporava, pravilno je sud prvog stupnja primijenio članke 1111. i 1115. ZOO-a kada je tuženiku naložio vratiti tužitelju taj iznos sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose koji su plaćeni na ime ispunjenja nepoštene ugovorne odredbe tekućim od dana kad su plaćeni (dan neosnovanog stjecanja na strani tuženika).

14. Kako u odnosu na točku I. izreke prvostupanjske presude ne postoje razlozi zbog kojih se pobija kao niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odbijena je žalba tuženika i potvrđena je točka I. izreke prvostupanjske presude.

15. U skladu s člankom 154. stavkom 2. ZPP-a, omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. Jedina iznimka je, u situaciji djelomičnog povlačenja tužbe, određivanje naknade troškova za poduzete radnje prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme njihova poduzimanja i to samo za odluku o zahtjevu za naknadu troška postupka tuženiku (članak 158. stavka 1. ZPP-a), odnosno tužitelju koji je povukao tužbu odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku (čl. 158. st. 2. ZPP). Zbog toga se o troškovima parničnog postupka, kada je tužba kao u ovom predmetu djelomično povučena (u odnosu na zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o tzv. ulaznim i izlaznim naknadama), odlučuje primjenom odredbe članka 158. stavka 1. ZPP-a.

15.1. Zbog pogrešnog pravnog shvaćanja o tome da tužitelj nije povukao tužbu u dijelu kojim je zahtijevano utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o tzv. ulaznoj i izlaznoj naknadi zbog čega je počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 12. ZPP-a (vidjeti točku 6. ovog obrazloženja), prilikom odlučivanja o troškovima postupka u odnosu na povučeni dio tužbe sud prvog stupnja nije uzeo u obzir troškove tuženika te je propustio ocijeniti koje su od parničnih radnji za koje je tuženik određeno postavio pravovremeni zahtjev za naknadu parničnih troškova bile potrebne za vođenje parnice. Zbog pogrešne primjene članka 158. stavka 1. ZPP-a ukinuta je odluka o troškovima postupka sadržana u točci III. izreke prvostupanjske presude i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

16. U ponovljenom će postupku sud prvog stupnja o uspjehu stranaka u parnici odlučiti prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu (članak 154. stavak 2. ZPP-a), vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, dok će se u odnosu na povučeni dio tužbe odlučiti pravilnom primjenom materijalnog prava iz članka 158. stavka 1. ZPP-a u vezi s člancima 155. stavak 1. i 164. stavcima 1. i 2. ZPP-a, vodeći pri tome računa o tome, jesu li, prema tarifnom razredu s obzirom na vrijednost predmeta spora, isticanjem zahtjeva iznad konačno postavljenog nastali posebni troškovi zastupanja (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Rev-405/2023 od 11. listopada 2023., Rev-1249/2021 od 1. ožujka 2022., Rev-406/2022 od 9. svibnja 2023. i Rev-97/2022 od 29. kolovoza 2023).

17. Odluka o ostavljanju odluke o troškovima žalbenog postupka za konačnu odluku o troškovima postupka temelji se na članku 166. stavku 4. ZPP-a.

U Varaždinu 8. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec