Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3689/2023-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Gabriele Topić Kordej, predsjednika vijeća, Suzane Radaković suca izvjestitelja i člana vijeća, te Sandre Artuković Kunšt, univ. spec. iur., člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CAKI TRANS d.o.o., Koškovec 1/a, Maruševec, [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Josip Kozjak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kozjak i Rendić u Varaždinu, protiv 1. tuženika TR, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženice JR, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], koje zastupa punomoćnica Andreja Fosin, odvjetnica u Varaždinu, radi iseljenja, odlučujući o žalbi 1. i 2. tuženika protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Ps-17/2022-7 od 5. svibnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 8. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba 1. i 2. tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Ps-17/2022-7 od 5. svibnja 2023.

II Odbija se zahtjev 1. i 2. tuženika za naknadom troškova postupka nastalih povodom pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

"I. Nalaže se tuženicima RR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i JR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da isele iz nekretnine u vlasništvu tužitelja (1/1 dijela) CAKI trans d.o.o., Koškovec 1/a, 42243 Maruševec, [osobni identifikacijski broj], upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Varaždinu – zemljišnoknjižni odjel [adresa], čkbr. [katastarska čestica] [adresa] m2, dvorište 943 m2, gospodarska zgrada 31 m2, kuća 106 m2, [adresa], upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] te da istu nekretninu predaju slobodnu od osoba i svih stvari u posjed tužitelju CAKI trans d.o.o., Koškovec 1/a, 42243 Maruševec, [osobni identifikacijski broj], u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženicima RR i JR da nadoknade tužitelju troškove postupka u iznosu od 1.091,35 eura1 / 8.222,80 kuna (tisuću devedeset i jedan euro i trideset pet centi / osam tisuća dvjesto dvadeset i dvije kune i osamdeset lipa), na jednake dijelove, odnosno svaki u ½ dijela, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 5. svibnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku 15 dana."

2. Protiv presude žale se 1. i 2. tuženici iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP). Predlažu da se pobijana presuda preinači te stavljaju zahtjev za naknadom troška.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao vlasnika nekretnine pobliže opisane u izreci presude radi pružanje pravne zaštite sukladno čl. 161. i 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima("Narodne novine“ broj: 81/15 - pročišćeni tekst i 94/17 - dalje: ZV) na iseljenje tuženika iz predmetne nekretnine i predaje u posjed tužitelju.

5. U žalbenom postupku, sporno je vlasništvo predmetne nekretnine.

6. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koje nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, pa nije ostvarena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju upiru tuženici.

8. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja obzirom da je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovu izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom temeljem čl. 8. ZPP utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

9. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio;

- da je tužitelj 540/720 dijela predmetne nekretnine kupio na drugoj javnoj dražbi i da mu je rješenjem o dosudi Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Ovr- 3373/10-67 od 20. lipnja 2018. dosuđeno 540/720 dijela predmetne nekretnine te je na temelju pravomoćnog rješenja o dosudi, zaključka Općinskog suda u Varaždinu broj Ovr-3373/10-69 od 18. srpnja 2018. i potvrde Općinskog suda u Varaždinu broj Ovr-3373/10-70 od 18. srpnja 2018. dopuštena uknjižba prava vlasništva za korist tužitelja u 540/720 dijela predmetne nekretnine;

- da je tijekom ovog postupka tužitelj od ostalih upisanih suvlasnika kupio njihove suvlasničke dijelove predmetne nekretnine;

- da prema izvatku za predmetnu nekretninu tužitelj je upisan kao vlasnik predmetne nekretnine broj kat. čestice [katastarska čestica] [adresa] m2, dvorište 943 m2, gospodarska zgrada 31 m2, kuća, [adresa] m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i da navedeni zk. izvadak odgovara stanju baze zemljišnih podataka na dan 20.2.2023. ( list 188-189 spisa);

- da iz dostavljene dokumentacije tuženika proizlazi je rješenjem o izvedenom stanju Grada Varaždina, Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo od 24. rujna 2018., koje je postalo pravomoćno 22. listopada 2018., ozakonjena izgradnja završene jednostavne zgrade – stambene namjene, građevinske (bruto) površine (BGP) 48,43 m2 i obujma zgrade (O) 124,38 m2 te izgradnja pomoćne zgrade ˂ 50,00 m2.,

- da su te sve zgrade izgrađene na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u [adresa], prikazane na geodetskom snimku izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade, oznake: 334/2018 od 17. kolovoza 2018. koju je izradio ŠR, ing. geod., te na snimci izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade od lipnja 2018. koju je izradio ovlašteni projektant ČR;

- da je Državna geodetska uprava, Područni ured za katastar Varaždin 3. travnja 2019. zgradi izgrađenoj na kat. čestici [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] odredio kućni broj 10/1;

- da je na očevidu 10. 12. studenoga 2020. 1. tuženik TR pokazao na kojem dijelu nekretnine živi te je naveo da boravi na suvlasničkom dijelu predmetne nekretnine suvlasnika koji mu dozvoljavaju boravak na njihovim suvlasničkim dijelovima ( list 87 spisa);

- da prema nalazu i mišljenju vještaka geodetske struke Draženu Pintariću proizlazi da su predmetne čestice stare oznake čkbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] identične čestici nove oznake čkbr. [katastarska čestica] koja će nakon preoblikovanja zemljišne knjige biti upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i da su na katastarskoj čestici čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u [adresa] identificirane postojeće zgrade i dvorište, sve prikazano u priloženoj skici identifikacije i to kuća kbr. 10, dvorišna kuća kbr. 10/A i pomoćna zgrada s time da je za dvorišnu kuću kbr. 10/A i pomoćnu zgradu izdano Rješenje o izvedenom stanju Klasa: UP/I-361-02/18-01/238 od 24.9.2018. za koje je zgrade je izrađen geodetski elaborat evidentiranja zgrada pod br. 442/2018 od strane Ureda ovl. inženjera geodezije Tomislava Gužvinca, ing.geod. te da isti nije proveden u službenim evidencijama katastra ( list 90-91 spisa);

- da iz nalaza vještaka proizlazi da je tuženik TR na očevidu pokazivao da živi u dvorišnoj kući kbr. 10/1 i da prema stanju izgrađenosti i položaju zgrada te tada upisanim suvlasničkim dijelovima nije moguća geometrijska dioba koja bi se provela prema suvlasničkim dijelovima predmetne nekretnine čkbr. [katastarska čestica];

- da stranke nisu imale primjedbe na navedeni nalaz;

- da je nalaz objektivan, argumentiran i izrađen u skladu s pravilima struke;

- da se u odnosu na uviđaj na licu mjesta u studenom 202. tijekom postupka izmijenilo zemljišnoknjižno stanje glede predmetne nekretnine na način da je tužitelj sada vlasnik predmetne nekretnine kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u cijelosti;

- da iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja OR proizlazi da je 75% predmetne nekretnine kupio u ovršnom postupku i da je naknado kupio još i 15% predmetne nekretnine od ostalih suvlasnika;

- da iskaza 1. tuženika RR proizlazi da živi na predmetnoj nekretnini od kad se rodio i da je po ocu naslijedio cijelu kuću te da živi u pomoćnoj građevini koja je naknadno legalizirana i dobila je kućni broj 10A koja građevina nije procijenjena i prodavana u ovršnom postupku;

- da 1. tuženik nije bio samovlasnik predmetne nekretnine time da je njegov suvlasnički dio prodan u sudskom postupku;

10. Pošavši od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je zaključio da je tužitelj vlasnike predmetne nekretnine u cijelosti, koja je u posjedu 1. i 2. tuženika te na temelju čl. 161. i čl. 162. ZV-a u vezi čl. 165. ZV-odlučio na navedeni način. 11. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda da je pravilan, pa ga prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a pravilnost i zakonitost navedenog zaključka niti žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju.

12. Stoga, suprotne tvrdnje tuženika su bez pravnog uporišta.

13. Naime, prema odredbi čl. 161. st. 1. ZV-a vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed stvari.

Nadalje, čl. 162. st. 1. ZV-a propisano je da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtjeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovom posjedu.

Odredbom čl. 163. st. 1. ZV-a propisano je da posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed).

14. U odnosu na žalbene navode kojima osporava tužitelju pravo vlasništva predmetne nekretnine valja reći da suprotno proizlazi iz provedenog dokaznog postupka i zk. izvatka obzirom da je tužitelj u trenutku donošenja pobijane odluke upisan kao zk.vlasnik predmetne nekretnine i to u cijelosti.

15. Jednako tako, žalbeni navodi tuženika kojima upiru na nalaz i mišljenje vještaka geodete Dražena Pintarića i s time u vezi da nije moguća geometrijska dioba, a koji je bio izrađen kada tužitelj nije bio vlasnik u cijelosti, u naprijed iznesenom činjeničnom i pravnom kontekstu nisu odlučni te su bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

16. Nadalje, žalbeni navodi tuženika da nisu u posjedu predmetne nekretnine su bez uporišta u rezultatima provedenog dokaznog postupka i kao takve ostaju ničim dokazane i neargumenitrane tvrdnje.

17. Pored navedenog, vezano za prigovor prava na dom i s tim u vezi primjenu odredbe čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, valja reći da je prvostupanjski sud i razmotrio pitanje da li je predmetna nekretnina dom tuženika, da li bi nalog za njihovo iseljenje predstavljao miješanje u pravo na poštivanje njihova doma te da li je takvo miješanje odnosno prisilno iseljenje tuženika u skladu sa zakonom, ima li legitimni cilj i je li nužno u demokratskom društvu.

S time u vezi ukazuje se da dugogodišnje razdoblje korištenja predmetne nekretnine od strane tuženika je razdoblje u kojem se mogla razviti dovoljna i kontinuirana veza s predmetnom nekretninom na način da tuženici upravo istu mogu smatrati svojim domom, slijedom čega bi prihvaćanje tužbenog zahtjeva predstavljalo miješanje u njihovo pravo na poštivanje doma, ali je takvo miješanje u skladu sa zakonom i proizlazi iz čl. 161. ZV- a odnosno ima legitimni cilj - zaštitu vlasništva tužitelja obzirom da je tijekom postupka utvrđeno da tuženici nemaju pravo na posjed predmetne nekretnine.

U odnosu pak na pitanje da li je miješanje odnosno prisilno iseljenje tuženika nužno u demokratskom društvu odnosno postoji li dovoljan stupanj razmjernost između mjere koja se traži (iseljenje) i legitimnog cilja koji bi se tom mjerom ostvario, potrebno je reći da prema stanovištu ovog suda nije nerazmjerno miješanje tužitelja u pravo tuženika na dom jer tuženici pravo na dom moraju steći prvenstveno na zakonit način, kao i plaćati odgovarajuću naknadu za korištenje nekretnine obzirom da je ista postala isključivo vlasništvo tužitelja, koju kako to proizlazi iz stanja spisa ne plaćaju, slijedom čega je neprihvatljivo privilegirati tuženike u odnosu na druge ljude koji svoja stambena pitanja rješavaju na zakonom propisan način.

Pravo na dom ne podrazumijeva samo pravo na stanovanje nego podrazumijeva i obveze, a to je prije svega obveza plaćanja naknade za korištenje nekretnine vlasniku.

Kako se legitimni cilj ne može postići primjenom blaže mjere odnosno iseljenje je nužno radi zaštite vlasničkih prava tužitelja, pri čemu je sud uzeo u obzir i interes pravne sigurnosti, javnog reda i mira, jer je prvenstveno potrebno štititi legitimno vlasništvo nasuprot posjeda bez valjane pravne osnove, to prema stanovištu ovog suda pravo vlasništva tužitelja u svakom slučaju preteže nad pravom tuženika koji nekretninu posjeduje bez valjane pravne osnove.

Stoga, izneseni žalbeni navodi tuženika su bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

18. U odnosu na žalbene navode tuženika kojima ponavljaju prigovore koji su isticani u postupku, na koje je prvostupanjski sud u razlozima prvostupanjske presude jasno i argumentirano odgovorio, nije potrebno ponavljati obrazloženje prvostupanjske presude.

19. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, ostali žalbeni navodi nisu razmatrani sukladno čl. 375. st. 1. ZPP-a.

20. Kako tuženici u žalbi ne iznose nikakve okolnosti kojima bi odlučna utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda bio doveden u sumnju, to njihova žalba predstavlja samo drugačiju i to pogrešnu ocjenu izvedenih dokaza, na koju je ovlašten jedino sud u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a.

21. Suprotno tvrdnji tuženika, odlučne činjenice u postupku su pravilno i potpuno utvrđene te je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalnog pravo na koje se pozvao kada je odlučio na navedeni način.

22. I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a) tako i visini troškova (čl. 155. ZPP-a) te sukladna Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 7/2022 ,126/2022 i 138/2023).

23. Sijedom navedenog, valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u stavku I izreke drugostupanjske odluke.

24. Kako tuženici nisu uspjeli sa žalbom, to trošak povodom pravnog lijeka pada na njihov teret ( čl. 154. st. 1. ZPP) te je na temelju čl.166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u stavku II izreke ove odluke.

U Zagrebu 8. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Gabriela Topić Kordej