REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5327/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr.sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DT, ABC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Nikola Fanuko, odvjetnik u Rijeci, Agatićeva 4/I, i punomoćnik Dalibor Čajkovski, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Čajkovski i Beg j.t.d. iz Rijeke, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB:88362248492, Ministarstvo zdravstva, Ksaver 200a, Zagreb, zastupane po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, radi naknade štete, postupajući po prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž R-34/2024-2 od 4. rujna 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-142/2018-71 od 6. veljače 2024., u sjednici održanoj 8. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž R-34/2024-2 od 4. rujna 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-142/2018-71 od 6. veljače 2024. navodeći dva pravna pitanja koje smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, kao i pritužbu o povredi temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske te Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to prava na pravično suđenje.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da prvo naznačeno pitanje kojim se problematizira je li sud može u parničnom postupku utvrditi kako u određenoj situaciji ne postoji mobbing, ukoliko je u upravnom postupku utvrđeno kako u toj situaciji mobbing postoji, nije važno za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer polazi od pogrešne pretpostavke da je u upravnom postupku utvrđeno kako u toj situaciji mobbing postoji.
3.1. Naime iz pobijane presude proizlazi da su presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj Us-I-1383/2020-16 od 24. studenoga 2021. tužiteljici dijagnoze šifre F43.0 (akutna reakcija na stres), F43.8. (ostale reakcije na teški stres) i F54.0 (psihološki i bihevioralni čimbenici u vezi s poremećajem i bolešću svrstani drugamo) vezane uz događaj od 18. rujna 2017. priznate kao ozljeda na radu te u vezi s navedenim dijagnozama priznata i prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, dok nije utvrđeno da je tužiteljica mobbingirana a kako to ona u pitanju navodi.
4. Niti drugo u prijedlogu naznačeno pitanje kojim se preispituje zakonitost odluke o trošku u pobijanoj presudi koji je određen tuženiku prema svakoj pojedinoj radnji u postupku, a ne kao jednokratna naknada, nije važno pitanje za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer odgovor na isto pitanje daje važeća Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23 - dalje: Tarifa).
4.1. Naime predmet spora u ovom postupku predstavlja zahtjev za isplatom iznosa od 12.608,67 EUR sa zakonskim zateznim kamatama na ime naknade štete koji zahtjev tužiteljica temelji na tvrdnji da joj je povrijeđeno pravo osobnosti, odnosno nastala povreda dostojanstva, časti i ugleda, povreda obiteljskog i privatnog života uznemiravanjem (mobbing) zbog kojeg smatra da joj je nastupilo trajno umanjenje životne aktivnosti te je pretrpjela strah. Stoga, kako se radi o procjenjivom predmetu sud je pravilno primijenio pri odmjeravanju troškova Tbr. 7. toč. 1. Tarife kada je odredio naknadu troška za svaku pojedinu radnju u svezi sa vrijednosti predmeta spora te nje bilo osnove za primjenu Tbr. 7. toč. 2. Tarife, odnosno jednokratne naknade troška, jer se ista primjenjuje samo kada se radi o sporu iz radnih odnosa (poništenje otkaza, utvrđivanje prava na rad i sl.), osim u procjenjivim predmetima na koje se primjenjuje Tbr. 7. t. 1., što ovdje nije slučaj već se upravo radi o procjenjivom predmetu (tako i u presudi Revr-729/2017 od 11. lipnja 2019.).
5. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, te je na temelju odredbe čl. 389.b ZPP, riješeno kao u toč. I. izreke.
6. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 2. ZPP i čl. 387. ZPP ovaj sud je zaključio da tužiteljica pozivajući se na povredu prava na pravično suđenje u prijedlogu za dopuštenje revizije iznosi prigovore o načinu na koji su niži sudovi ocijenili dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle na razloge koje se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima.
6.1. U postupku pred nižim sudovima tužiteljici je bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužiteljice. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužiteljica nije imala pravično suđenje zajamčeno čl. 6. st. 1. Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske.
7. Kako, imajući u vidu izneseno, tužiteljica nije učinila vjerojatnim da joj je u postupku pred nižim sudovima bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje, nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije, prijedlog za dopuštenje revizije trebalo odbaciti kao nedopušten u tom dijelu, sukladno odredbi čl. 389.a st. 4. i st. 5. ZPP, pa je riješeno kao u točki II. izreke.
Zagreb, 8. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
